Svako toliko internetom prođe novi val mržnje — jedni huškaju kršćane na muslimane, drugi muslimane na kršćane. S obje strane isti ton: „mi smo žrtve, oni su krvnici“. I svatko će vam, naravno, objasniti da to „povijest potvrđuje“. Ali kad se tu istu povijest malo bolje pogleda, shvatiš da je ona zapravo strašno dosljedna u jednom: ni jedni ni drugi nisu nevini.
Prije nego što su kršćani i muslimani jedni drugima nanosili zlo, oni su to već činili sami sebi. I to ne jednom, ne slučajno, nego planski, uvjereno, ponekad i s molitvom na usnama. Povijest nas uči da su najveći obračuni često bili unutar vlastitih zidova. Vjera je bila samo opravdanje — prikladan izgovor da se mržnja podigne na razinu svetinje.
Kršćanin protiv kršćanina
Ako bismo išli unatrag kroz stoljeća, teško bismo pronašli razdoblje u kojem se kršćani nisu međusobno progonili. Sjetimo se samo Inkvizicije — one službene, crkvene mašinerije koja je godinama lovila, mučila i ubijala ljude koji su, navodno, „krivo vjerovali“. Ti ljudi nisu bili muslimani, nisu bili ateisti, nisu bili neprijatelji Crkve. Bili su – kršćani. Samo drugačiji kršćani.
Kad su protestanti i katolici u Europi krenuli jedni na druge, ubijali su se u ime istog Boga, svatko uvjeren da ga brani od „krivovjerja“. Francuski vjerski ratovi, Tridesetogodišnji rat, opsade, spaljena sela, gradovi sravnjeni sa zemljom – i sve to između naroda koji su se krstili na isti način i molili istim riječima. Čak i križarski rat koji je trebao biti sveti pohod protiv muslimana završio je pljačkom Carigrada – kršćanskog grada. Križari su, dakle, umjesto „nevjernika“ napali svoje.
Zapravo, kad god se u povijesti pomiješala vjera i moć, netko je stradao – i vrlo često taj netko bio je vlastiti susjed, vlastiti brat po vjeri. To nije pitanje jedne religije, to je pitanje ljudske taštine koja traži božanski alibi.
Musliman protiv muslimana
I u islamskom svijetu priča je slična. Samo nekoliko desetljeća nakon smrti poslanika Muhammeda, muslimanska zajednica se podijelila. Prvi veliki sukob, poznat kao Prva fitna, bio je bratoubilački rat: muslimani protiv muslimana. Pitanje vlasti i tko ima pravo voditi zajednicu pretvorilo se u krvoproliće koje je trajalo godinama.
Od tada, valovi sličnih sukoba vraćali su se iznova i iznova. Šijiti protiv sunita, suniti protiv šijita – a svi se mole istom Bogu i čitaju istu svetu knjigu. U ime vjere rušeni su gradovi, zatvarani ljudi, zabranjivane knjige, paljene džamije. I danas, u nekim muslimanskim zemljama, vjernici progone druge vjernike jer „ne vjeruju ispravno“. Političke elite koriste religiju kao oružje – da bi zadržale vlast, a narod misli da se bori za vjeru.
U stvarnosti, to je ista priča kao i s kršćanima: vjera kao maska za moć.
Isti obrazac, druga imena
Dok jedni i drugi danas na internetu s lakoćom dijele slike, citate i „povijesne dokaze“ tko je više stradao, povijest nam zapravo govori da su svi stradavali od svojih. Kršćani su lomili kosti kršćanima, muslimani su ubijali muslimane, a svi su to činili s uvjerenjem da brane „čistoću vjere“. Zvuči poznato, zar ne?
I danas, tko god želi zapaliti mržnju, koristi isti mehanizam: kaže ti da si žrtva, da su „oni“ neprijatelji i da se moraš braniti. Najgore je što to uvijek upali. Ljudi lakše vjeruju u jednostavne priče nego u složene istine. Lakše je reći „oni su nas ubijali“ nego priznati da su i naši ubijali druge. Lakše je gnjev nego sram.
Balkan – Regija kratke memorije i fitilja
Na Balkanu je to posebno opasno. Ovdje svaka generacija ima svježe sjećanje na rat, a političari to znaju. Nije teško ponovo potpaliti vatru. Dovoljna je jedna lažna objava, jedno selektivno „povijesno sjećanje“, jedan status koji počinje s „Znate li što su oni nama radili?“ i sve krene ispočetka.
Zaboravlja se da su i u našim ratovima devedesetih mnogi stradavali od „svojih“. Tko god je pokušao govoriti o miru, završio je na margini ili kao „izdajnik“. A ratne elite, s obje strane, živjele su kao kraljevi dok su obični ljudi ginuli. I to je, u suštini, ista priča kao i ona iz srednjeg vijeka: religija, identitet i strah – savršen trokut za manipulaciju.
Zašto moramo o tome govoriti
Kad kažeš da su i kršćani činili zlo kršćanima, a muslimani muslimanima, mnogi to shvate kao relativizaciju. Ali nije to relativizacija – to je realizacija. Ako ne priznamo da zlo ne dolazi „od njih“, nego iznutra, nikad ga nećemo moći spriječiti.
Jer ako vjerujemo da je zlo uvijek negdje „tamo“, onda nećemo primijetiti kad nam se prikrade iza leđa. A obično dolazi u poznatom obliku – s istim akcentom, istom vjerom, istim sloganom. Ponekad čak i s istim prezimenom.
Svećenici i imami imaju svetu dužnost voditi ljude prema dobru, a ne prema sukobu. Kada se vjerski autoriteti umiješaju u politiku, kada s propovjedaonica pozivaju na podjele i huškaju vjernike, tada ne brane vjeru – nego je izdaju. Tko god koristi ime Boga da bi raspirio mržnju, čini veliki zločin. Vjera u Boga je osobna stvar, put unutarnjeg mira i dostojanstva, a ne oružje u rukama političara i manipulatora. Onog trenutka kad se vjera pretvori u političku batinu, prestaje biti sveta i postaje – opasna.
Što učiniti danas
Možda je krajnje vrijeme da prestanemo brojati tko je koga više. Nije natjecanje u patnji ono što nas čini ljudima, nego sposobnost da kažemo: „Dosta.“ Da shvatimo da su svi narativi o „čistoj strani“ lažni, jer nijedna strana nikada nije bila čista. I da istinsko pomirenje počinje onog trenutka kad svaka zajednica prizna da ima i tamnu stranu.
Kad to shvatimo, kad prestanemo gledati svijet kao „mi“ i „oni“, tada više nitko ne može manipulirati našim strahom. Tada je sve što ostaje – zajednička odgovornost i nada da će sljedeće generacije imati više pameti nego što smo je mi pokazali.
Za kraj
Kršćani protiv kršćana. Muslimani protiv muslimana. Uvijek ista priča, samo druga odjeća i drugi slogan. I kad čuješ sljedećeg „branitelja vjere“ kako ti objašnjava da je tvoj susjed prijetnja, sjeti se: možda je i on spreman tebe nazvati neprijateljem čim se ne složiš s njim.
Vjera, bilo koja, nikad nije problem. Problem je čovjek koji od vjere pravi oružje. A takvih ima u svakoj zajednici – i dok god ih slušamo, povijest će nam se vraćati u krug.
Zamislite scenarij da preko svih dnevnika,vijesti,radija,portala itd.ide vijest:Svi koji ste poginuli ili stradali na bilo koji način u domovinskom ratu sve je bilo uzalud i dźaba sve je bila prevara,rat je bio pokrenut da se opljačka i rasproda država.
Sve se nešto bacate u nazad, ne bili dohvatili početak, pa to liči na čuku koji gonja svoj rep…I nikako ga uhvatiti. Ali čuko ima druge osobine. Može lizat svoja jaja. Gdje nam je ta istorija? Koliko unazad možete doseći svoje porodično stablo? Nećete dalje od 1700te. Rijetki do 1600te. Nepismeni pretci bili, reći će neki. Pa kako nepismeni, kada su živjeli na Rimskim teritorijama, sa svim onim viaduktima, aquaduktima, koloseumima i čudima tog doba. Pa nisu valjda Rimsko pravo prenosili s koljena na koljeno usmenim putem? Ili telepatijom? Pa gdje su ti dokumenti? Nećete naći nijedan, javnosti poznat, zapis stariji od 1100te, a I njihova vjerodostojnost je upitna. Pa gdje, onda, nestade 1000 godina? Nije, valjda, Alexandrijska biblioteka bila jedina? Nedostaje nam 1000 godina ZVANIČNE istorije i niko se ne pita…kako to? A baš nekako u tom 1000godišnjem periodu desilo se, po toj istoj ZVANIČNOJ istoriji SVE što nas… Čitaj više »
Ne trpajte sve u isti koš. Pravoslavni hrišćani nisu imali misije po Africi i Južnoj Americi, nisu imali inkviziciju, nisu nikoga na silu pokrptavali. To je delo katolika, Vatikana. Katolici su vodili krstaške ratove, opustošili Konstantinopolj, ubijali muslimane. Onda su muslimani krenuli na hrišćane, ne znajući razliku između pravoslavnih i katolika i prvi na udaru su bili pravoslavni hrišćani. Dok su se Srbi klali da njima, Vatikan je poslao ucenu, ako priznate i podčinite se Papi, pomoći ćemo vas. Srbi nisu prihvatili i stradali su od muslimanskih hordi. Vremenom, mnogi Srbi promenili su veru i danas su to tzv Bošnjaci. I opet je Vatikan sa Vozilom zamutio čorbu i planuo je građanski rat, što je lepo opisao jedan strani posmatrač, rat Srba tri različite veroispovesti! Što se tiče svetskih događaja, pravoslavci nemaju pretenzija prema muslimanima. To dokazuje posebno Rusija! Ogroman broj muslimanskih zemalja doživljava Rusiju kao prijateljsku zemlju. Katolici nastavljaju… Čitaj više »
Odličan članak! Veliko hvala Saša. I topli ljudski pozdrav, svima.
Pa, dajte molim vas…pa, isusovci su krivi za sve. Pa, to je poznata i ustanovljena stvar od strane svih pravih poznavatelja ovakvih tema.
Sve sadrži energiju – strah, gnjev, ljubomora, mržnja. Ljudi nisu svjesni činjenice da sve ove stvari troše njihov život. Energija ljudima curi kroz mnoge rupe. Na takav način će, prije ili kasnije, bankrotirati. Zapravo, većina ljudi ostaje bez ičega već u dobi od trideset godina. Nakon toga nemaju ništa, vode posthumni život, nekako se vuku prema grobu. Ljudi se moraju suočiti sa svojim strahom. I isto to moraju učiniti sa svojim gnjevom, s ljubomorom, mržnjom. Svjedoče li bilo čemu – strahu, gnjevu, mržnji – promatraju li kako se pojavljuju, bez ikakva procjenjivanja i osuđivanja, nestat će i ispunit će se energijom. No svjedoče li svojoj ljubavi, suosjećanju, ljubaznosti, skromnosti, oni neće nestati. I oni imaju neizmjernu energiju, ali što im više svjedoče, to će sve više jačati u njima, potpuno će ih preplaviti. Dakle, ovo je kriterij je li nešto dobro ili loše. Nestane li nešto njihovim svjedočenjem i svu… Čitaj više »
moramo se ujediniti braća kršćani sa braćom muslimanima i zajedno krenuti u boj protiv zajedničkog neprijatelja, a to su globalisti.
ahm.. Saša….::))
Aj polako da migriramo kod manjih manipulatora
Šaša, da li ti direktno radiš kao cenzor diskusija uz svoje članke.
#
U svakom slučaju je tvoj postupak najbezbednij i najefikasniji.
Što ne razumeš – obrišeš.
Praviljno.
🙂
Shvatite ovo: onog trenutka kada ljudi razumiju da čovjek nije neprijatelj, tada se igra mijenja. Čovjek, naime, po defoltu i tvorničkim postavkama nije neprijatelj. Čovjek je dobio ljubav i ljubav je ono sa čim čovjek počinje svoj život i ljubav je prvo što je uopće upoznao. Neprijatelj nije Rus, Ukrajinac, Amerikanac, Kinez itd. Ljudi trebaju konačno shvatiti da je ovaj svijet više nego što se predstavlja i da se ne bore protiv krvi i mesa, nego protiv nečega ili onoga, koji nema to dvoje, ali kojem je jedno stalo do toga da se ljudi ubijaju. E to ili taj, je istinski neprijatelj. Neprijatelj mrzi čovjeka i radi apsolutno sve da čovjeku oduzme život. Perfidno on to radi, da toga niste svjesni. U svakodnevnom životu mic po mic on vas “obrađuje”, hvata vas u svoje klopke. Klopke imaju imena – mržnja, pohlepa, zavist, laž, optužba, osuda itd. To je njegov teren.… Čitaj više »
Ljudi su u zbrci zbog ove stvari jer ne razumiju Bibliju. Biti religiozan znači imati intelektualnu vjeru, a ne vjeru srca. Samo vjera srca može promijeniti čovjeka, ali ako on ostane na nivou intelektualne vjere, ostaje u religiji. Djelovanje religije vidimo na primjeru braće Kajina i Abela. Kajin je prvi prinio žrtvu Bogu, ali na svoj način (pjesma amer. pjevača: Učinio sam to na svoj način – tipačan primjer ljudskog bunta). Prinio je od uroda zemlje, tj svog truda i svojih djela. Abel je prinio žrtvu Bogu na Božji način, tj priznao je da je grešnik i da treba Božju milost. Bog je odbacio Kainovu žrtvu, a prihvatio Abelovu. Abel mu je vjerojatno objasnio u čem je pogriješio, ali Kajin se razljutio i ubio ga. Sve religije (SVE) uče da se spašavamo djelima, međutim Bog spašava ljude ISKLJUČIVO po vjeri u Isusa Krista i to milošću. Tek kad je čovjek… Čitaj više »
spectacle, ..spektakl ..tako su prije anglesići zvali – naočale! heh..::))
…
evo i ..spektakularno pametnog za-pisa, u kojemu ima svega “lipoga i um-noga”, a samo nema Onoga (samo krikovi čeznuća za ..), a koji je ključ početka i kraja cile povijesti bolesti:
…
youtube.com/watch?v=a-UvoLzDLmc
Sve što je tzv službeno, registrirano, pa tako i vjera ili religija ili crkva, ne može biti od Boga, već, kao podvala od cara ovoga svijeta i njegovih slugu za jednokratnu upotrebu s ciljem odvojiti Čovjeka od Stvoritelja, po mogučnosti za cijelu vječnost i koristiti ga kao hranu u materijalnoj i duhovnoj dimenziji.
Da nije tako, sada bi obrađivali neke veselije teme.
Religija najjače oružje na planeti zamisli da se svi deklarišemo kao zemljanin bez musliman katolik Srbin protestant i još stotinu boleština podjela na nacionalnoj,rasnoj itd.sve ljudske umotvorine za upravu na stadima ljudske stoke.
normalno.
Sve manja bara a mnogo krokodila
Mene maltretira rođena mater inače teška kršćanka sinoć mi se smijala i izrugivala kako govorim.
Starozavjetne religije su agresivne i ne tolerantne, jer Jehova ne očekuje vjeru nego poslušnost.
I taj militaristički narativ nije ni Isus uspio izbiti iz ljudi jer im je “oko za oko” puno bliže nego “okretanje drugog obraza”.
Dobro napisano. Ne stoji vjera u Boga iza ratova već u Njegova oponenata, suparnika i njegovih štovatelja. Ratovi se stvaraju iza kulisa, osmišljavaju se godinama unaprijed, pažljivo gradi mržnja i neki narod bez razloga uzvisuje, pa se naprave zločini u oba naroda i osudi one druge tako da “moraju zaratiti jer se svi brane”. Ratove nam “zidaju slobodni zidari”, kreatori naše stvarnosti i u njihove stupice ko slijepci upadamo jer nam stvore lažnu sliku. Nešto slično kao kad odjednom počne po internetu i društvenim mrežama kružiti karta velike Srbije sa svim narodima bivše Jugoslavije i njihovim teritorijem i malim dijelom Slovenije. To će svakako kod nekih izazvati osjećaj da su Srbi opasni i da nas sve misle napasti iako čisto sumnjam da je karta uopće krenula od Srba jer su tada bile u Srbiji velike demonstracije. Tako se pomalo gradi i zida rat i čeka se da naivni povjeruju i… Čitaj više »
Vjernika nema, najvec su pozeri. Mozda neki u samostanima, rijetki inace, su pravi praktikanti vjere.
Cim je on u vjeri koju je naslijedio od roditelja, mozes misliti koliko je birao po nekom kriteriju istine, koliko je brinuo o istini.
U vjeri su radi prilagodbe drustvenoj okolini, komformizma, ugode fantazije, utjehe, poziranja pod dobrica i postenjacina, proracunate lojalnosti skupini, lakse prijevare, profitiranja.
Religije su sa druge strane ponudile simbiozu, mnoge imaju citate koji odobravaju nasilje, osvajanje, pljacku, zlostavljanje drugih.
Sa ideologijama, krvnim klanovima, nacijama, bandama je ista prica.
Sad tu dodje zgodan izgovor, ide u pljacku alavita, druza, krscana, muslimana, na koncu svojih ako nema drukcijih.
Da su agnostici ili ateisti ne bi se ubijali. Poštujem njihov izbor u tome da su dio nekog čopora ili plemena ali kada shvate da ih to ubija biće dobro za čovječanatvo.
Kada je nešto objavljeno – i u svetim spisima…. Vjerovanje u napisanu riječ veoma je jako. Kada se nekome nešto kaže, on/oni pita gdje je to napisano. Kao da je u pitanju neka snaga. Kaže kako je nešto prastaro – ljudi će to prihvatiti. Kao da je istina na neki način povezana s godinama. Čovjek/ljudi sa svoje strane nije učinio nikakav napor da bi se probudio – ni trunčicu. Netko je rekao, čovjek/ljudi je povjerovao – koja udobnost: Čovjek/ljudi je dosegao istinu bez ikakvog djelovanja!
Istina se nedosiže naporima. Kad se odbace svi napori, tada se događa.
Vatikanska banka ÜBER ALLES
Aaa da perestanemo vjerovat?
Katolici su najveći krvnici
VATIKAN U SLUŽBI ANTIHRISTA Vatikan pun blaga opljačkanog, između ostalog, i od srbskih žrtava Nezavisne Država Hrvatske – ni broja se ne zna. U SAD ima advokata, poput Džonatana Levija, koji vode procese protiv Vatikana sa zahtevom da se oteto vrati i da se žrtve obeštete. A to je samo vrhunac ledenog brega jedne pljačkaške družine, vođene „pontifeksom maksimusom“, koja već stolećima pljačka i otima ono što njoj ne pripada. Tome je papa učio i svoje sledbenike: kad odete u Veneciju, i na glavnom trgu Mletačke republike ugledaćete tzv. „Konje Svetog Marka“; ovi konji su, u doba Četvrtog križarskog rata, oteti sa Carigradskog hipodroma. Uopšte, pljačka vizantijskog nasleđa jedan je od ključnih izvora bogatstva renesansnog Zapada, Vatikandžije su svoju moć sticali otimanjem tuđeg – ne samo vizantijskog, srbskog, pravoslavnog, nego i drugih naroda kojima su križari i konkvistadori, ognjem i mačem, nametali veru – koliko je samo blaga oteto iz Južne… Čitaj više »
obični narod je glup ko motika vidjeli smo svi u kurtoni i lažnoj pandemiji tako je taj narod bio glup i prije 1000 i više godina iza svih tih vjerskih ratova konce su vukli isti koji i danas vuku konce iza ratova, pandemija, klimatske agende, digitalizaije i ostaloga pa 1100 i neke godine u križarskim ratovima, zasigurno oni koji su ginuli, obični krščanski gojimi koji su ginuli,nisu nikada ni čitali Bibliju, kao što ni na drugiojstrani obični muslimanski gojimi koji su ginuli, nisu nikad ni pogledali Kuran. Isto je bilo u ratovima između katolika i protestanata u 16. i 17. stoljeću u Europi, ratove sa obe strane su organizirali tadašnja elita, crkvene glavešine i plemstvo, glupi gojim su ginuili, a ni ovi sa katolilčke a ni ovi sa protestantske strane ustvari nisu znali o čemu se radi, i koja je razlika ? većina ih ne zna ni do danas.. kao… Čitaj više »
Vjernici, nevjernici, kršćani, muslimani, …….
…- sve su to fanatici. Fanatik nikada negleda činjenice – zato je on fanatik.
Vjerovanje fanatika jest: “Mi smo u pravu, nemoj da te činjenice zbune – što god činjenice govore, one su zasigurno pogrešne.”
Vjerovanje fanatika jest: “Već smo zaključili što je točno. Sada se činjenice moraju uskladiti s našim vjerovanjem, a ne obratno.”
Sve te takozvane ideologije su stvorile osakaćene ljude.
Nema spasa ljudskom rodu, jadna djeca!
Prvi i posljednji kršćanin je razapet – prvi i posljednji je bio Isus Krist. Ali u njegovo ime postoji nešto sasvim lažno. Ljudi koji su slijedili Isusa su stvorili nešto u potpunosti protiv Isusa. Ako se on vrati, njemu će pozliti kada vidi što se sve radi u njegovo ime.