fbpx

Latinska Amerika i Rockefellerov “križarski rat” protiv teologije oslobođenja

juzna amerika

Evangelizam je posljednjih nekoliko godina religija s najvećom stopom rasta u svijetu, ne zato što svjedočimo jednostavnom duhovnom buđenju protestantizma, nego je riječ o geopolitičkom projektu dizajniranom i razvijenom u Sjedinjenim Američkim Državama.

1969. godine je ambiciozni američki plan gospodarskog preporoda Latinske Amerike, odnosno “Saveza za napredak”, službeno proglašen neuspjehom od novoizabranog predsjednika Richarda Nixona i Nelsona Aldricha Rockefellera, zaduženog za važne uloge u američkoj politici još od vremena Rooseveltove administracije. Nelson Rockefeller je bio poslan u Latinsku Ameriku da prouči uzroke i napiše izvješće koje bi Sjedinjenim AmeričkimDržavama da ne izgube kontrolu nad “svojim dvorištem”.

Analiza Rockefellera je bila vrlo lucidna i on je došao do zaključka da su povijesna dugogodišnja uplitanja Washingtona u unutarnje poslove zemalja Latinske Amerike zaustavila rast proameričkih osjećaja među stanovništvom, koje je na kraju postalo uvjereno da bi katoličanstvo i komunizam napokon mogli nadjačati američki imperijalizam.

Latinska Amerika je bila u kaosu. Kuba 1959. godine, koja je od 1902. bila američka ispostava na Karibima, ruši vladajući režim i uspostavlja komunističku vlast.

Argentinska vojna hunta je bila uzdrmana političkim ratom s Montonerosima, a Čile je postao utvrda ljevičarskog fronta kojeg je predvodio marksist Salvador Allende.

Umro je Fidel Castro
FOTO: Fidel Castro

Teologija oslobođenja

Na Biskupskoj konferenciji Latinske Amerike 1968. u Medellinu, Kolumbija, izdano je odobrenje za širenje teologije oslobođenja, političko-vjerske doktrine koja ujedinjuje aspekte militantnog katolicizma i komunizma, a cilj ove odluke je bio aktivno mobiliziranje stanovništava u borbi, čak i oružanoj, protiv društvenih i gospodarskih nepravdi u zemljama Latinske Amerike.

Protiv teologije oslobođenja su se borili svi pontifikati, posebno onaj Ivana Pavla II, jer je oda doktrina optužena za otvaranje vrata prihvaćanju komunizma, da opravdava političko nasilje i da više naglašava materijalnu dimenziju oslobođenja od duhovne.

Borba protiv katolika koji su odlučili stati rame uz rame s komunističkim gerilcima je dovela do izopćenja i protjerivanja nekoliko kardinala, koje su zamijenili konzervativci iz Rima.

Tijekom godina vojnih diktatura je revolucionarno ljevičarsko katoličanstvo izgubilo snagu i privlačnost, ali i potporu crkvenog vrha i postaje jedno od nesretnih manifestacija narodnih pobuna u Latinskoj Americi protiv američkog imperijalizma.

Nelson Rockefeller shvaća razmjere opasnosti latinoameričkog katolicizma

U izvješću Nelsona Rockefellera o Latinskoj Americi se naglašava kako katoličanstvo ispovijeda 92%  latinoameričkog stanovništva, što je nevjerojatno visoka brojka, a ima veze sa stoljetnom španjolskom dominacijom kontinenta. Primijetio je i raširenu strukturu društvene pomoći katoličkog svijeta, koji pruža pomoć najugroženijim slojevima latinoameričkih naroda.

Odlučeno je da ovu brojku treba smanjiti. Razlog za to je što je katoličanstvo u Sjedinjenim Američkim Državama uvijek gledano kao neprirodno protestantskoj prirodi zemlje i zato što su katolici vjerni papi.

Prema State Departmentu, komunističke snage, stoga i antiameričke, su se infiltrirale u Vatikan još od Drugog vatikanskog koncila kojeg je 1962. sazvao Papa Ivan XXIII.

Vatikan
FOTO: Vatikan

Prijedlozi iz izvješća govore o potrebi za smanjenjem napadnog američkog uplitanja u Latinskoj Americi i počevši od Nixonove administracije su pokrenuti programi financiranja evangelističkih crkava na kontinentu. One su bile idealan trojanski konj za slabljenje “opasnog” katoličkog sentimenta među stanovništvom.

Roger Fontaine i Lewis Tambs, dvije osobe specijalizirane za latinoameričke poslove u Reaganovoj upravi, 1980. su izdali dokument “Santa Fe”, ideološki manifest u američkom ratu protiv katoličanstva.

Strategija je bila dvosmjerna. SAD će raditi s Ivanom Pavlom II i progoniti zagovornike teologije oslobođenja, a  istovremeno će se financirati operacije evangelističkog prozelitizma, koji se smatrao pouzdanim saveznikom Vatikana oko razine komunističke infiltracije u njegovim redovima. Tako bi se u religijskom smislu amerikanizirao latinoamerički kontinent. Četiri godine kasnije, isti stratezi su dodali novi cilj strategije i novi emisari, evangelici, postaju glasnogovornik američkih interesa u Latinskoj Americi.

U skladu s dokumentom “Santa Fe”, 1981. godine je osnovan Institut za religiju i demokraciju, koji je financirao širenje evangelističkih crkava u svijetu, posebice u Americi. Rad instituta su čak kritizirali i neki protestantski krugovi, poput Ujedinjene crkve Kristove, koja ga optužuje za širenje ultrakonzervativnih tendencija koje nemaju veze s religijom, kao što su vojni intervencionizam i poricanje klimatskih promjena, što su teme među evangelicima uključenim u američku politiku.

Zasigurno će se neoprezan čitatelj začuditi zašto se tolika važnost daje religiji u svijetu u kojem se čini da nikada ranije nije bila manje važna, posebno na Zapadu. Ali odgovor je jednostavan, religija ima kontrolu nad ljudskim umovima i sposobnost da utječe na ideje, misli i ponašanja, čak i na radikalan način.

Afganistanski mudžahedini nisu pobijedili u ratu jer su bili antisovjeti ili antikomunisti, već zato što su kao militanti bili motivirani ideologijom mnogo moćnijom od politike – vjerom.

papa-lav-iii-krunise-karla-velikog-800-godine-za-cara-jeruzalema

Sjedinjene Američke Države su vidjele potencijal u evangelizmu, duhovnoj ruci američkog imperijalizma. Zbog toga je omogućeno stvaranje vrlo učinkovite međunarodne mreže poluhorizontalne prirode, koja se okreće oko Svjetskog evanđeoskog saveza (World Evangelic Alliance), koji iz New Yorka prati napredak i širenje evangelizma u 129 zemalja i gdje se stvaraju međunarodne publikacije i programi djelovanja.

Mnoge evangelističke vođe s globalnog Juga su stručno, doktrinarno i ideološki osposobljene u Sjedinjenim Američkim Državama.

Na primjer, Edir Macedo, osnivač moćne Univerzalne crkve Kraljevstva Božjeg, pomogao je u početnom širenju crkava, postajući promicatelj teologije prosperiteta, koja se radikalno razlikovala od omrznute teologije oslobođenja.

Prema ovom teologiji, prema kojoj će dosljednost u očitovanju vjere biti nagrađena od Boga kroz bogatstvo, kontroverzni akteri kao što je Cash Luna, osnivač Doma Božjega u Gvatemali, ili Macedo, uspjeli su pridobiti sve one katolike, posebno siromašne, koji su se osjećali izdanima u ratu kojeg je Vatikan vodio protiv teologa-revolucionara i latinoameričkih svećenika-gerilaca u Hladnom ratu. Oni su masovno pobjegli iz Katoličke crkve i pridružili se evangelistima.

Globalna ekspanzija evangelizma se ne može u potpunosti pripisati utjecaju Sjedinjenih Država, nego i greškama počinjenim od strane Katoličke crkve, prije svega financijskim i seksualnim skandalima, podršci diktaturama u borbi protiv ljevičara i katolika koji su slijedili revolucionarnu teologiju oslobođenja.

Cash Luna
FOTO. Pastor Cash Luna

Kriza katoličanstva i vanjski utjecaj su dali nevjerojatne rezultate. 2014. godine Pew Research Center navodi kako je u Latinskoj Americi stanovništvo katoličke vjeroispovijesti palo na 69%, što je 23% vjernika u manje u odnosu na 1970. godinu, dok su evanđelisti i protestanti s 9% narasli na 19% ukupnog stanovništva.

U isto vrijeme su na globalnoj razini evanđelisti zabilježili stope rasta dva puta veće od islama i njihov se broj u svijetu utrostručio, dosegavši 285 milijuna vjernika.

U Brazilu je američka geopolitika vjere bila uspješnija nego igdje drugdje. Institut Datafolha procjenjuje da se u razdoblju od 1970. do 2016. broj katolika smanjio za 40%. Evangelici čine 29%stanovništva, a polovica njih se izjašnjavaju kao bivši katolici.

Nije slučajno da je ovaj proces posebno usmjeren na Brazil, prvu političku i ekonomsku silu u Latinskoj Americi, najveću katoličku zemlju na svijetu, koja je potencijalna prepreke američkim interesima na kontinentu, posebno nakon dvije bivše vlade Lule i bivše predsjednice Dilme Rousseff.

Uspon evangelističkih pokreta u Brazilu se nije samo odrazio na društvenoj i vjerskoj razini, već prije svega na političkoj. 2016. godine, za vrijeme glasanja opoziva Dilme Rousseff , blok parlamentaraca povezanih s evangelistima, na čelu s Eduardom Cunhom, članom evangelističke crkve Assembleia de Deus, odigrao je važnu ulogu u njenom svrgavanju i postavljanju Michela Temera.

Nakon što se preselio u predsjednički ured, Temer je vladu povezao s evangelističkim i lobijima bogatih zemljoposjednika. Jedna od najznačajnijih gesta je bila imenovanje Marcosa Pereire, biskupa Univerzalne crkve Kraljevstva Božjega, za ministra razvoja, industrije i trgovine.

Univerzalna crkva Kraljevstva Božjeg se iz malog simbola pretvorila u najutjecajniju skupinu političkog pritiska i najveću evangelističku crkvu u zemlji, s podružnicama u više od 170 zemalja.

Univerzalna crkva Kraljevstva Bozjeg
FOTO: Simbol Univerzalne crkve Kraljevstva Božjeg

Ona simbolizira poraz katoličanstva u Latinskoj Americi. Osnovana je 1977. godine u Rio de Janeiru, a samo 20 godina kasnije je imala 8 milijuna vjernika. Nad ranim godinama crkve i o podrijetlu kapitala lebdi misterij, ali se neke stvari ipak znaju.

Macedo je 1980. imao nekoliko izleta u SAD i dobio potporu za istraživanja mogućnosti širenja evangelizma u Brazilu. Školovao se o najboljim tehnikama evangelizacije i crkve se strogim antikatoličkim stavovima. Čak je završio u središtu nekoliko skandala, od spaljivanja svetih slika ili kipova, do uvreda Bogorodice, što je često činio u televizijskim emisijama uživo.

Danas je Macedo jedan od najbogatijih ljudi na planeti i jedan od najutjecajnijih u političkom i nacionalnom medijskom prostoru, vladar carstva koje uključuje radio i televizijske postaje, novine i izdavačke kuće.

Moć medija kojima raspolaže Macedo je toliko velika da je korištena tijekom općih izbora 2010. godine od strane Radničke stranke, koja je dobila  više prostora u televizijskim mrežama. Strategija bila uspješna i s inauguracijom Dilme Rousseff za predsjednicu. U São Paolu je Univerzalna crkva Kraljevstva Božjeg izgradila ogromnu kopiju Salomonovog hrama, gdje se udobno moglo smjestiti 10 000 ljudi, na čijem su otvorenju 2014. godine nazočili brojni dužnosnici, uključujući Dilme Rousseff i Michela Temera, simbole moći u zemlji u kojoj treba potpuno iskorijeniti katoličanstvo i pretvoriti Brazil u neku vrstu teokracije koja se temelji na učenjima evanđelja,  kao što je Macedo objašnjava u knjizi “Plano de poder”, objavljenoj 2008. godine. No, čini se da je Dilma Rousseff, koja je i sama pripadala ljevičarskoj gerili bila “odabrana” samo kako bi se kasnije pokrenuo proces opoziva i ustoličio pravi vođa, Michel Temer.

Na uspon širenja evangelizma, a posebno njihova raspoloživog dohotka i utjecaja na politiku, pokušao je djelovati i pontifikat, ali prekasno.

WikiLeaks je objavio neke dokumente iz vremena vladavine Lule, kada je Vatikan htio otvoriti kanal dijaloga s brazilskim predsjednikom i raspravljati o rastu napetosti između katolika i evangelista, tražeći da vlast veću pozornost usmjeri na rastući bijes među katolicima.

wikileaks

Kako je tajni pakt potpisan između dviju zemalja održavan u razdoblju nakon Lule i  Benedikta XVI nije poznato, ali je utjecaj evanđelista u brazilskoj političkoj sceni rastao dalje. Navodno Brazil nije od iznimne geopolitičke važnosti za aktualnog papu Maria Bergoglia i  Republikanska stranka, političko krilo Univerzalne crkve Kraljevstva Božjeg, dobiva glasove iz sve šire evangelističke zajednice, koja je udvostručila broj gradonačelnika i na lokalnim i nacionalnim razinama u roku od nekoliko godina postala druga politička snaga u zemlji.

Postoje mnogi evangelisti koji su napravili karijeru u stranci. Važna politička pobjeda je posljednji put bio izbor Marceloa Crivelle, unuka Maceda, za gradonačelnika Rio de Janeira 2017.

Povećanje postotka evanđelika u stanovništvu prati i povećanje njihovih predstavnika parlamentu, što je dovelo do vala društvenog konzervativizma u Brazilu, baš kao što je predvidio Nelson Rockefeller i dokument “Santa Fe”. Uvelike se smanjio utjecaj katolika i ljevice u politici i idejama, a isti se proces odvija na ostatku kontinenta.

Meksiko, Peru, Nikaragva, Gvatemala i druge zemlje su dokaz uspjeha projekta  Rockefellera, jer se u tim zemljama bilježi uspon evangelizma i pad katoličanstva. U Gvatemali su se katolici od 1980. do 2010. godine prepolovili, dok su u istom vremenskom razdoblju evanđelisti preuzeli vlast u brojnim zemljama.

Prvi slučajevi takve vrste u Latinskoj Americi su bili Ríos Montt, Jorge Serrano Elìas i Jimmy Morales.

Iskorjenjivanje katoličanstva u Latinskoj Americi potvrđuje važnost religije u geopolitici i kako se uspostavlja novi odnos snaga povoljan za SAD. Washington se ponovno natječe za uspostavu hegemonije nad kontinentom, nakon desetljeća krize i prijetnji karizmatičnih lidera i anti-imperijalista kao što su bili Allende, Castro, Perón i Chavez.

Oslobođenje kontinenta je sve teže, jer su SAD opet sa smrću komunizma, nova ljevica ne predstavlja ništa, a Katolička crkve je ipak ostala jedini igrač koji je u stanju preokrenuti novi odnos snaga.

Sve do dolaska pape Bergoglia se činilo da je Katolička crkva izgubila dalekovidnu viziju koja joj je omogućila da preživi stoljeća progona i revolucija. Ne može se sa sigurnošću tvrditi da polako Latinsku Ameriku prepušta sudbini, zbog čega će kontinent ponovo postati “američko dvorište”.

Camilllo
FOTO – Camilo Torres Restrepo / svećenik, mislilac, pobornik teologije oslobođenja i revolucije, ubijen u borbama u redovima ljevičarske gerile 15. veljače 1966. u Santanderu u Kolumbiji

Papa Bergoglio, Vatikan i Sjedinjene Američke Države

Čitamo li biografiju pape Franje I, posebice onaj dio koji se odnosi na njegov kontroverzni odnos s vojnom huntom u Argentini, prva misao koja nam padne na pamet jest kako bi on u Latinskoj Americi trebao biti ono što je svojevremeno u Istočnoj Europi bio papa Ivan Pavao II. Svi su spontano pomislili i posumnjali kako će u tadašnjoj Latinskoj Americi Huga Chaveza, Moralesa, Correa, Ortege, Mujice, Cristine Kirchner i drugih papa Bergoglio biti trojanski konj Washingtona, kojim će se poslužili da iznova od Latinske Amerike naprave svoje “dvorište”. Međutim, upravo gore navedeno sugerira kako postoji velika vjerojatnost kako, bez obzira na sramnu ulogu jednog dijela klera u mučnim vremenima za Latinsku Ameriku, ne postoji razlog za ovu vrstu zabrinutosti.

Prioritet Katoličke crkve Latinskoj Americi nije suprotstavljanje komunističkom ateizmu ili “herezama” kao što je teologija oslobođenja, kako su je nazvali  Wojtyła i Ratzinger, nego proces osmišljen od Nelsona Rockefellera na kojeg Katolička crkva više nije mogla pasivno promatrati.

Zbog izuzetno jakog aktivizma raznih sekti, evangelista, te sjevernoameričkih protestantskih, baptističkih, anabaptističkih i adventističkih crkvi, Katolička crkva ostaje bez vjernika.

Sve ove crkve i sekte primaju izdašnu novčanu pomoć iz Sjedinjenih Američkih Država, pa i od samog State Departmenta, a najviše za vrijeme vladavine Georga Busha. Slanje pomoći nije prestalo ni izborom predsjednika Baracka Obame. Za SAD, kao što smo naveli, to je snažan geopolitički instrument u Latinskoj Americi.

Hugo Chávez
Hugo Chávez

Katolička crkva, koja je ranije surađivala s Washingtonom, otkrila je da mora voditi novu politiku u Latinskoj Americi, što je u suprotnosti sa strategijom Sjedinjenih Američkih Država. Iako su pape ranije mislile da se s Washingtonom može postići dogovor i iskorijeniti heretike s “komunističkim idejama” iz svojih redova, to se pokazalo pogubnim za katoličku crkvu, koja gleda masovno obraćanje katolika u Latinskoj Americi, čime se direktno ugrožavaju interesi Vatikana.

Odabir Maria Bergoglia za papu je bio i odgovor Sjedinjenim Američkim Državama i snažna poruka vjernicima u Latinskoj Americi, kojima je Vatikan želio poručiti kako će se Katolička crkva, isto kao i sjevernoameričke crkve, znati brinuti o siromašnima, obespravljenima, te kako će razumjeti njihove probleme.

Da bi uspješno proveo “novu evangelizaciju” Latinske Amerike, papa Franjo zna da mora biti u dobrim odnosima s lokalnim vladama. Čak i uz veliki rast evangelista među državnim dužnosnicima, ne treba zaboraviti kako su svi latinoamerički lideri deklarativno katolici i da crkva u tome vidi svoju veliku šansu.

Stvaranje napetosti s latinoameričkim liderima , kao sukob tada kardinala Bergoglia s argentinskom predsjednicom Kirchner, može više štetiti Vatikanu, nego političarima. Za Katoličku crkvu njihov politički stav ne predstavlja nikakvu opasnost, stoga je dogovor moguć oko svih pitanja u kojima je moguće postići konsenzus. Naravno da postoje pitanja u kojima crkva ne može promijeniti svoj stav, ali ona ne trebaju biti predmet pregovora.

Dogovorom s pobornicima teologije oslobođenja bi Katolička crkva dobila prostor djelovanja u kojem bi s više uspjeha štitila svoje interese i spriječila najveći odljev vjernika u druge crkve. Primjer uspješnosti takve kohabitacije je dogovor kojeg je Katolička crkva potpisala s Kubom 1998. godine.

Naravno, Katolička crkva će i dalje kritizirati neke od odluka socijalističkih lidera, ali one neće biti toliko oštre. Vatikan je tek sad svjestan da je počinio grešku kada se okomio na teologiju oslobođenja, popularnu u Latinskoj Americi kao ogranak kršćanskog socijalizma. Upravo je to bio razlog prelaska velikog broja vjernika u crkve poslane iz Sjedinjenih Američkih Država u pohod na Latinsku Ameriku, gdje su njihovi emisari obilazili najsiromašnije slojeve stanovništva i, pomažući im u rješavanju njihovih svakodnevnih problema, pridobili njihovu naklonost. Teško je za povjerovati da će Vatikan istu grešku počiniti i drugi put.

Papa Bergoglio mora ojačati politiku dogovora i kompromisa s liderima Latinske Amerike, jer mu samo takav pristup može omogućiti uspjeh i samo tako može uništiti projekt Nelsona Aldricha Rockefellera.

Cristina Fernández de Kirchner
FOTO: Cristina Fernández de Kirchner

Vatikan u Kubi, Venezueli, Boliviji Ekvadoru ne vidi prijetnju svojim interesima. Naprotiv, te zemlje mogu pomoći Katoličkoj crkvi, pod uvjetom da se izbjegavaju teme oko kojih se ne mogu složiti.

Treba reći istinu kako biskupi nisu nimalo blagi u kritikama prema socijalističkim vladama. U Venezueli su je, na primjer, 2002. aktivno sudjelovali u pokušaju državnog udara protiv pokojnog predsjednika Chaveza. Bergoglio je poznat po prijeporima s bivšom predsjednicom Kirchner. Međutim, danas prioritet Katoličke crkve u Latinskoj Americi nije boja vlade, nego da spriječi odljev vjernika.

U crkvama koje kroz projekt američke vlade u Latinsku Ameriku dolaze sa sjevera Vatikan danas vidi najveću prijetnju, a to je glavni razlog zbog kojega su Vatikan i Washington danas udaljeniji više no ikad. Hoće li papa Franjo uspjeti vratiti Latinsku Ameriku na stari put i ujediniti istinsku ljevicu s katolicima koji nisu zaboravili teologiju oslobođenja, teško je reći. Ako se to dogodi, to će označiti propast “križarskog rata” Nelsona Rockefellera.

VAŽNA PORUKA ZA LOGIČARE

Vrijeme uvjeravanja prolazi. One koji ne shvaćaju što se događa, treba ignorirati i ne gubiti vrijeme na njih. Poštene, empatične i logične osobe se trebaju okupiti, bez obzira na osobna uvjerenja i svjetonazore. Osim raskrinkavanja, dolazi vrijeme djelovanja brojnim i legalnim sredstvima u gospodarstvu, zdravlju, autonomiji… U protivnom, sve će nas porobiti.

Pitate se što učiniti nakon čitanja ovog teksta? Jednostavno, šaljite i dijelite tekst poštenim, empatičnim i logičnim osobama. Informirajte bližnje o postojanju portala Logično. Priključite nam se na našem Telegram kanalu tako što ćete kliknuti na Vijesti.  Od danas možete komunicirati i pisati nam u Telegram grupi Zajednica. Budimo složni, mudri i jaki.

Svidio vam se članak i
pitate se što možete napraviti?
PODIJELITE ga s PRIJATELJIMA

*Stavovi izneseni u kolumnama su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Logicno.com

Pretplati se
Obavijest
guest
Zaštitite svoje ime u komentarima... REGISTRACIJA
56 Komentara
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments

POVEZANE VIJESTI

Izbornik