fbpx

Libijska Narodna Armija napreduje u borbi protiv islamističkih milicija

Vojne formacije u Libiji

Iako su svi zapadni mediji prenijeli vijest da su se ruske specijalne postrojbe rasporedile u zapadnom dijelu Egipta, na granici s Libijom, kako bi pomogle Libijskoj Narodnoj Armiji generala Haftara u borbi protiv terorizma, Kremlj i ruski Glavni stožer su opovrgnuli ovu informaciju. Dokaza o ruskoj vojnoj prisutnosti u tom području nema, a objavljene fotografije su mahom one ruskih vojnika u Siriji.

Nije tajna da je general Haftar mjesecima u bliskom kontaktu s Moskvom i egipatskim predsjednikom Abdelom Fattahom Al-Sisijem.

“Slučajno” ili ne, 15. ožujka je Libijska Narodna Armija generala Haftara oslobodila naftne terminale Al-Sidra i Ras Lanuf, čime je nanijela teške poraze islamističkim milicijama povezanim s Al-Qaedom, koje podržavaju Katar, Turska, Saudijska Arabija i Zapad, a posebno Italija.

Naime, talijanska vojska u Libiji djeluje pod izgovorom “humanitarnih misija” i podigla je poljsku bolnicu za liječenje ranjenih pripadnika islamističkih milicija iz Misrate. Talijanski kontingent u Libiji djeluje pod okriljem misije Ujedinjenih naroda, a predvodi ga general Paolo Serra. Ova skupina talijanskih vojnika ima i zadaću da u terenskim misijama prati čelnika marionetske vlade iz Tripolija, Fayeza Al-Saraja.

Islamističke snage, ujedinjene u “Obrambenu brigadu Bengazija”, potisnute su više od 100 kilometara, dok su zračne i kopnene snage Libijske Narodne Armije uspostavile kontrolu nad Al-Sidrom i Ras Lanufom. Nakon borbi je na bojnom polju ostalo 30 ubijenih islamističkih militanata, a oko 40 ranjenih je prebačeno u talijansku poljsku bolnicu u Misrati, koja je podignuta tijekom priprema za operaciju povratka nadzora nad naftnim terminalima u Cirenaiki i za podršku napada na Bengazi. Napad je isplanirala islamistička marionetska vlada iz Tripolija, a sljedeći korak je trebao biti uspostava nadzora nad naftnim terminalima u području Briqa.

Karta Libije

Karta Libije

Vojska takozvane libijske vlade je napredovala prema gradu Bin Juad, 35 kilometara sjeverozapadno od oslobođeni terminala. Međutim, Libijska Narodna Armija je pokrenula kontraofenzive duž širokog fronta od 220 kilometara, od obale Sredozemnog mora sve do oaza Hun i Jafra, južno od grada Sirte.

U oazi Jafra su se okupili ostaci islamističkih snaga, takozvane “Obrambene brigade Bengazija”, gdje su ih bombardirali zrakoplovi vojske generala Haftara.

Istovremeno su se snage Zastupničkog doma iz Tobruka, koji priznaje legitimitet Libijske Narodne Armije, borile protiv 166. brigade iz Misrate koja je zauzela grad Sirte.

Akcija generala Haftara je bio odgovor na napad od 3. ožujka, kada je oko 1000 islamističkih terorista “Obrambene brigade Bengazi” zauzelo naftne terminale Al-Sidra i Ras Lanuf, koje je kontrolirala vlada iz Tobruka, a koji svaki dan proizvode oko 600 000 barela nafte u Libiji.

Nedugo nakon zauzimanja terminala od strane islamističkih skupina, britanski veleposlanik Peter Millett je odletio za Bengazi da “razjasni stav njegove zemlje o generalu Kalifi Haftaru” i da upozna zapovjednika Libijske Narodne Armije u njegovom sjedištu Al-Rajma.

Peter Millet je “izrazio žaljenje zbog činjenice što se mnogo govorilo o naizgled negativnoj ulozi Velike Britanije u Libiji”.

Haftar mu je jasno rekao “kako je posebno važno da London ne podržava Muslimansko bratstvo u zemlji”. Millett je na kraju izjavio “kako je susret bio  zadovoljavajući i koristan”.

No, treba spomenuti da je 16. veljače Libiju posjetila delegacija britanskih poduzetnika, prva u posljednje tri godine, na čelu s Peterom Meyerom iz organizacije “Middle East Association” iz Londona, uključujući i Andrewa Davidsona iz tvrtke “Parva Capital” koja se bavi ulaganjima, te Douglasa Baldwina iz “Alpha Servisa“, koji posluje u industriji nafte i plina. Izaslanstvo se susrelo s jednom od najvećih naftnih kompanija u Libiji, “Arabian Gulf Oil Company” (AGOCO) iz Bengazija, koja traži da joj se osigura materijal, oprema i obuka.

Kako navodi AGOCO, delegacija je također obećala da će olakšati radne vize Libijcima za ulazak u Ujedinjeno Kraljevstvo, iako je upitno jesu li članovi ovog izaslanstva mjerodavni za davanje takvih obećanja.

Predsjednik kompanije AGOCO, Muhamad bin Shatwan, nadao se da će izaslanstvo označiti početak suradnje s britanskim tvrtkama, koje bi se trebale početi vraćati u Bengazi i investirati u regiju.

Peter Meyer i njegovo izaslanstvo su također upoznali načelnika Uprave sigurnosti Bengazija, Salaha Huaydija, koji im je iznio procjene o potrebama za lokalnu policiju, prije svega u smislu opreme i obuke. Kasnije je delegacija otputovala za Egipat.

U međuvremenu je savjetnik generala Haftara, Abdalbasit Al-Badri, upoznao zamjenika ruskog ministra vanjskih poslova Mihaila Bogdanova u Moskvi, od koga je tražio pomoć u borbi protiv islamističkih skupina, prije svega protiv koalicije okupljene u “Obrambenu brigadu Bengazija”. Prema ruskom Ministarstvu vanjskih poslova, “stranke su detaljno razmijenile stavove o zbivanjima u Libiji, te se složile o važnosti organiziranja kolektivnog dijaloga koji će uključivati predstavnike svih političkih skupina i plemena”.  Bogdanov je ponovio kako Rusija u potpunosti podržava proces ujedinjenja Libije i zaštitu suvereniteta zemlje.

Ranije su Moskvu posjetili i marionetski premijer i njegov suradnik, Fayez Al-Saraj i Ahmad Matiq, koje bezrezervno podržava samo NATO, a tražili su od Rusije da posreduje u sastanku između njih i generala Haftara.

Istovremeno je predsjednik Zastupničkog doma iz Tobruka, Aqila Salah, izjavio kako je Rusija obećala da će pomoći Tobruku i generalu Haftaru u borbi protiv terorizma, te da su ozbiljno ranjeni vojnici Libijske Narodne Armije izliječeni u Rusiji. Salah je pozvao rusku vladu da obuči snage LNA i da ruski tehničari pomognu Haftarovoj vojsci u popravku vojnih vozila.

“Libija želi zadržati vojne veze s Moskvom, jer je većina naših časnika obuku završila u Rusiji, mnogi govore ruski i znaju kako koristiti rusku vojnu opremu”, rekao je zapovjednik zrakoplovne baze Benina u Bengaziju, pukovnik Muhamad Manfur Manifi, koji je također opovrgnuo prisutnost ruske vojske ili plaćenih boraca u Bengaziju, što je vijest koju su proširili mediji zaljevskih monarhija, nevladine udruge i mediji za koje se zna da ih nadzire CIA.

Otprilike u isto vrijeme, Libijska Narodna Armija pokreće ofenzivu kako bi oslobodila četvrt Ganfuda u Bengaziju, koju još uvijek nadziru islamističke terorističke skupine.130. brigada, topništvo i specijalne snage “Saiqa” LNA su napredovali između četvrti Busnaib i Ganfuda, eliminirajući nekoliko pripadnika lokalnog Revolucionarnog Šura Vijeća (BRSC), zauzimajući kompleks od 12 objekata, posljednje područje koje su islamisti držali u Bengaziju.

U libijskom kaosu generalu Haftaru ide u prilog i što se islamisti bore međusobno i sukobi među njima su prerasli u pravi “građanski rat”. Naime, borbe se vode između pristaša “umjerenih islamista” Vlade nacionalnog sporazuma Fayeza Al-Saraja i “radikalnih islamista” Vlade nacionalnog spasa Kalife Ghwala.

U Tripoliju je čelnik samoproglašene Vlade nacionalnog spasa, Kalifa Ghwal, ranjen u borbi u Hotelu Rixos, “sjedištu vlade”. Ghwal je odmah prebačen na liječenje u Misratu, gotovo sigurno u talijansku poljsku vojnu bolnici.

Fayeza Al-Saraja i njegovu vladu podržavaju islamisti skupine RADA, koje predvodi Abdulrauf Qara, Revolucionarna brigada Tripolija na čelu s Haythamom Tajurijem i Središnje snage sigurnosti “Abu Salim”, kojima zapovijeda Abdulghani Al-Qiqli. Ove snage, povezane s marionetskom vladom Fayeza Al-Saraja u Tripoliju, napale su i zauzele Hotelu Rixos, dok se operativni centar Bunyan Marsus iz Misrate pripremao za slanje 1500 islamističkih militanata i oklopna vozila “kako bi se uspostavili mir i sigurnost u Tripoliju”.

Kalifa Ghwal je odbio politički dogovor kojeg je predstavio UNSMIL, misija Ujedinjenih naroda u Libiji. Ghwalove milicije uglavnom čine islamisti iz Misrate i Berberi. Napali su čak i sjedište Al-Naba televizije, koja je vlasništvo bivšeg zapovjednika libijskog ogranka Al-Qaede, Libijske islamske borbene skupine (LIFG), Abdelhaqima Belhaja.

Sudeći prema navedenom, o čemu redovito izvještava Libya Herald, Libija je utonula u kaos iz kojeg može izaći samo s porazom jedne od strana u sukobu. Libijskoj Narodnoj Armiji ide u prilog što ima podršku važnih plemena, prije svega najvećeg plemena Warfalla, kao i milicija grada Zintana.

Čini se da je za spas Libije potreban sirijski model, jer je situacija otprilike slična. Zapad i zaljevske monarhije podržavaju “umjerene” i radikalne islamiste, a ne priznaju vojsku Zastupničkog doma u Tobruku i generala Haftara. Istina, razlika je što je u Libiji likvidiran Muammar Gaddafi, dok je Assad još uvijek u predsjedničkom uredu u Damasku i možda nešto bolje stoji na bojnom polju.

Za Zapad je prisutnost Al-Qaede uvijek bio dobar izgovor za početak bombardiranja i svrgavanje vlada. Ponekad se dogodi da su Al-Qaeda i njezin terorizam korisni, posebno kada se proglase “umjerenima”. Tako je u Siriji, ali i Libiji. Međutim, general Haftar, iako se davno odrekao Gaddafija, bio štićenik, a kasnije odbačen od Washingtona, usprotivio se ovom scenariju, a ofenzive povratka nadzora nad naftnim terminalima Al-Sidra i Ras Lanuf su samo jedna od potvrda njegovog stava.

No, Ahmed Al-Mismari, glasnogovornik Haftarovih snaga, rekao je da su neki članovi takozvane libijske vlade, koju podržava UN, imali tajne sastanke s čelnicima Al-Qaede, koji su navodno bili autori napada na naftne terminale 3. ožujka.

Na izvanrednoj tiskovnoj konferenciji je Al-Mismari rekao da su sastanci održani u Tripoliju i Misrati, a da je sa zapovjednicima i vođama Al-Qaede razgovarao predsjedniku Visokog državnog vijeća, Abdul-Rahman Al-Swaihli.

Haftarov glasnogovornik je rekao: “Ovo je savez koji uključuje sve terorističke skupine na zapadu Libije u koaliciju za borbu protiv Libijske Narodne Armije na istoku zemlje”.

Al-Mismari je rekao kako se radi o čistom političkom oportunizmu i dodao kako se Al-Qaeda se natječe za kontrolu nad Tripolijem i naftnim terminalima nafte, kako bi imala što više utjecaja u zemlji.

Ranije je optužio Katar i Tursku da su islamistima osigurali modernu vojnu opremu za zauzimanje naftnih terminala.

Dakle, ništa novo pod suncem ni u Libiji, osim što nekoga možda zanima jesu li ili nisu ruske specijalne snage na zapadu Egipta? Zapravo, ova vijest ima smisla, jer može poslužiti za medijsko diskreditiranje Libijske Narodne Armije, opisujući je po sirijskom obrascu kao vojsku koja bez ruske i egipatske pomoći ne bi bila u stanju voditi ozbiljne protuterorističke operacije,

0 0 vote
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
10 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
fb slo
Gost
fb slo
3 godine prije

Očito pogodan teren za ratovanje.
Več Romel i Montgomery su tu imali fronte, široke po 220 km…

Postoji li Ljudski observatorij za ljudska prava, kako Sirski? Imat čemo neku stranu “civilnu zaštitu”, Libijske bijele kacige?.. il če bit žute?

Ivo
Gost
Ivo
3 godine prije
Reply to  fb slo

Samo bi ovaj opservatorij za promjenu mogao biti u Rimu ili Parizu

Ivan1
Gost
Ivan1
3 godine prije

Njima je cilj napraviti policijsku državu. Zato su i srušili Libiju, da bude kao u Americi.

Bobi
Gost
Bobi
3 godine prije
Reply to  Ivan1

Sry srusili je francuzi preko NATOa da ne bi morali platit dug Gaddafiju od nekoliko milijardi novaca, da nema drzave skoro bez vanjskog duga gdje je skolovanje besplatno a gorivo maltene djabe itd itd

Ivan1
Gost
Ivan1
3 godine prije
Reply to  Bobi

Da i to, ali i da uvedu svoj režim preko islamističkih milicija. Trgovina nafte sa Zapadom, kontrola ljudi, slanje migranata preko Afrike, kaos u EU itd.

Bobi
Gost
Bobi
3 godine prije

Prvo sam primjetio na gornjoj fotki starost ovih toyota iz 80ih i 90ih i odmah se sjetio fotke od prije mjesec i nesto na ovom portalu isilove kolone bijelih toyota u siriji placenih od strane sauda, sve najnoviji modeli. Pravo je cudo da gube (bogu hvala) uz toliku logistiku od cionista, ali sa druge strane ako su toliko financirani od cionista nece oni tako brzo nestati, samo ce se seliti, nadam se sto krace.
Hvala gs Babicu na svjezim informacijama.

Srdjan
Gost
Srdjan
3 godine prije
Reply to  Bobi

Trocevni pvo top je , čini mi se ” zastavin”

Stipa
Gost
Stipa
3 godine prije
Reply to  Srdjan

@Srdjan Mislim da si u pravu i da se radi o Zastava M55 protuavionskom topu…

Mario
Gost
Mario
3 godine prije
Reply to  Bobi

@Bobi da izgleda da sunim bijele Toyote fetiš, a mozda imaju neku vezu pa dobiju popust kao sto su se u Libanonu i Palestini vozile Mercedesove 123….. vise od 35 godina svi ih voze

Jupiter
Gost
Jupiter
3 godine prije

Politika zapadne alijanse u Libiji pokazala se katastrofalnom, osim u slučaju ako im je to i bila namera.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik