fbpx

„Ljevica“ i „desnica“ su anakronizam – Borba se vodi između neoliberalizma i demokracije kao takve

Nigel Farage

U dva prethodna članka, osvrta na dva povijesna događaja, prvi je Oktobarska revolucija, a drugi nespretno otvaranje Berlinskog zida koje kasnije pretvoreno u bajku o „padu zida koji je predstavljao željeznu zavjesu“ su se mogli čuti svi stereotipi o desnici i ljevici u Europi, iako su ta dva termina odavno izgubila izvorno značenje. Desnica nije fašistoidna, kako je neki žele prikazati, baš kao što ljevica nije revolucionarna i ne bori se za prava radnika i potlačenih, već je promijenila bojno polje i danas se angažira u području ekologije, LGBT prava, suprotstavljanju „autoritarnim vođama“ u svijetu, iako su se mnogi od njih puno više približili socijalističkom društvu nego što „europska ljevica“ može sanjati.

Korijeni pogrešne percepcije u nas su i regionalne prirode i povezivanja znanstvenog socijalizma s onim što je predstavljala bivša Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija, koje je bila samo jedna od država koja je eksperimentirala, mnogi će reći vrlo uspješno, s modelom društvenog vlasništva i samoupravljanja. Ali to nije važno. Jugoslavije više nema i vjerojatno je srednjoročno, vjerojatnije i dugoročno, neće ni biti. Stoga su sve priče o tome „kako je bilo“ bespredmetne.

Danas je problem kako definirati politike u Europi i Europskoj uniji, ali tako da se odmaknemo od stereotipa i obiteljskog nasljeđa, koje u zaključcima uvijek vodi u pogrešnom smjeru.

Danas za većinu problema u europskim zemljama treba kriviti liberalnu Europsku uniju, birokratsku tvorevinu otuđenu od naroda i njene institucije koje diktiraju rješenja koja ljudi naprosto ne prihvaćaju, jer na životnom standardu osjete da su pogrešna. Osim toga, niti u jednoj jedinoj zemlji u Europi na vlasti nisu ni istinski ljevičari ni istinska desnica, već blijede liberalne kopije bivših komunističkih i demokršćanskih stranaka.

EU treba kriviti za većinu problema i mnogi ljudi nemaju drugi izbor već se okrenuti desnici i tako reći „ne“ prebirokratiziranoj i nedemokratskoj EU.

Europa očajnički treba promjene, ali se one ne mogu svesti samo na bolji ekonomski rast koji će izliječiti  financijske boljke središnjih vlada. Problemi su brojni, od sigurnosnih i nemogućnosti integracije izbjeglica, do pogrešnog stava o nužnoj militarizaciji europskog kontinenta zbog ugroza koje nam dolaze s Istoka.

Europske vođe se što je moguće više fokusiraju na sanaciju banaka i upumpavanje više jeftinog novca, vodeći se merkantilističkom logikom da će to riješiti sve probleme.

Sada, kada je u tijeku beskrajna farsa s Brexitom, prisjetimo se britanskog političara Nigela Faragea, čelnika stranke UKIP, koji je održao žestoki govor u EU parlamentu još 26. studenog 2010.

Okrivljujući “europske elite” za ekonomsku krizu, Farage je rekao da je još ozbiljnije od ekonomije  kada ljudima oduzmete njihov identitet, jer tada ste ih zakinuli za njihovo osnovno demokratsko pravo, a tada im jedino što im preostaju nacionalizam i nasilje.

„Mogu se samo nadati i moliti da će europski projekt biti uništen od strane tržišta prije toga”, rekao je tada Nigel Farage.

VIDEO: Žestoki govor Nigela Faragea u Europskom parlamentu studenom 2010.

Nakon toga, 2014. godine, MMF u svom Globalnom financijskom izvješću o stabilnosti upozorava Europu  „kako je vrijeme da se financijski sustav odmakne od ovisnosti o lakom novcu i transakcijama i okrene se okruženju samodostatnog rasta“. MMF je bio u pravu, ali je pitanje koliko su njegovi čelnici bili iskreni u svojim savjetima, jer je Europska središnja banka učinila sve na produbljivanju vladinih dugova i nikako nije stimulirala stvarne poslovne aktivnosti.

Bruto suvereni dug iznosi Grčke je gotovo nepromijenjen, Irska i Portugal su se uz ogromna odricanja izvukli iz začaranog kruga, ali sui dalje dužnici, a Francuska i Italija su svoj dug povećali do kritične razine.

U dramatičnoj promjeni politike, 22. siječnja 2015. Mario Draghi, donedavno predsjednik Europske središnje banke, najavio je “prošireni program kupnje imovine”, gdje će kupovati 60 milijardi eura obveznica zemalja eurozone. Počevši s ožujkom 2015. godine, poticaj „kvantitativnog popuštanja“ (QE) je trebao trajati najmanje do rujna 2016., a program bi koštao najmanje 1100 milijardi eura. Mario Draghi je tada najavio da će se program QE nastaviti, što je i bio slučaj. 10. ožujka 2016. ESB povećava mjesečne kupovine obveznica na 80 milijardi eura i započinje s uključivanjem korporacijskih obveznica u program kupovine imovine, te najavljuje nove ultrajeftine četverogodišnje zajmove bankama. Rezultat? Nikakav, osim privremenog izbjegavanja recesije, koja upravo ovih tjedana kuca na vrata Njemačke, ekonomske lokomotive europske unije.

U međuvremenu smo imali izbjegličku krizu i niz pogrešnih odluka u politici prema Rusiji i Ukrajini, zemlji koju su „europske integracije“ doslovno devastirale.

I onda se postavlja pitanje odakle uspon euroskeptika,  populista, suverenista i desnice na svim izborima, do onih za europski parlament, do administrativnih na nacionalnim razinama? Naravno, ovdje treba biti oprezan, jer neke stranke same sebe nazivaju „suverenističkima“, dok u programu kao svetinju navode članstvo u EU i NATO paktu po svaku cijenu. Neke u početku tvrde da su za izlazak, a kada dobiju dovoljno glasova da utječu na političke odluke, promijene program. Ali to je tako, jer je tipologija europske euroskeptične desnice neheterogena politička obitelj, puno više nego se tona prvi pogled čini.

Što se tiče ljevičarskih stranaka, koje bi se mogle zvati euroskeptičnim, one postoje, ali nigdje nemaju politički utjecaj.

Stoga europski izbori omogućuju natjecanje mnogim desnim strankama, jer proporcionalno i glasno predstavljaju samu suštinu nagomilanog nezadovoljstva kod građana Europske unije.

Točno je da ova desnica brani tržišnu ekonomiju u mjeri u kojoj ona dozvoljava pojedincu da ostvaruje svoj poduzetnički potencijal, dok je kapitalizam kojeg promoviraju isključivo nacionalan, otkuda i potječe njihova mržnja prema globalizaciji. Ali ovaj povijesni trenutak treba iskoristiti i Europsku uniju ili svesti na instrument koji neće biti ništa više od prostora okupljanja predstavnika nacionalnih vlada za demokratsku raspravu, a ako to nije moguće, onda se može i raspasti.

Stranke koje su trenutno u usponu su, sve u svemu, nacionalne stranke koje priznaju intervenciju države ne samo u području suverenih državnih ovlasti, nego i kako bi se zaštitili svi gubitnici globalizirane  ekonomije, o čemu svjedoče nekada strastveni govori Marine Le Pen, predsjednice francuskog Nacionalnog okupljanja, bivše Nacionalne fronte čije je ime očito zvučalo pretjerano militaristički.

Po čemu se, dakle, ova desnica razlikuje od ekstremnih desnica kako je percipiraju mnogi koji ne primjećuju promjene u modernoj politici? Prije svega, aktualna euroskeptična desnica ima puno manji stupanj antagonizma prema demokraciji i ne zagovara diktaturu.

Kao što pojašnjava politolog Uwe Backes, pravna definicija koja je na snazi u Njemačkoj priznaje legitimnu i legalnu radikalnu kritiku postojećeg ekonomskog i društvenog poretka, dok se nasuprot tome kao opasnost za državu definira ekstremizam koji pretpostavlja odbacivanje vrijednosti sadržanih u pravnom poretku. Na osnovu ove klasifikacije, opravdano je reći da ne postoji euroskeptična desnica koja potpuno odbacuje parlamentarnu demokraciju ili zagovara ukidanje ljudskih prava, iako ta prava liberali često tumače tako široko da sama po sebi gube svaki smisao. Osim toga, radikalna desnica koja odbacuje demokraciju i sudjelovanje u parlamentarnoj raspravi je u svim zemljama ili zabranjena ili uopće ne postoji, osim ako neke subkulturne skupine, poput „naciskinsa“ ili pokreta „Stormfront“, proglasimo za politički utjecajne čimbenike, što nije točno.

Nadalje, kategorizacija tih stranaka zapravo i nije tako očita, jer se iza nekih kriju i lijevi euroskeptici, ali i takozvana „liberalna ljevica“ koja ne nudi alternativu postojećem modelu.

Glavno pitanje pri izboru leži u obitelji europske desnice koju bi trebali činiti jake konzervativne desne stranke, kršćanski demokrati i stranke nacionalističkog, populističkog i desnog identiteta.

Zbog revizionizma „lijevih liberala“, koji su se odrekli glavnih zahtjeva socijalističkog pokreta i počeli voditi borbe za očuvanje prirode s prisilnim smanjenjem emisija CO2 ili prava vegana da u menzama imaju željeni obrok, ljudi u Europi su odlučili da mogu računati na desnicu. Na nacionalnoj razini je to slučaj sa škotskom nacionalnom strankom, čiji ekonomski dio programa više liči na neki od izvornih socijalističkih modela, nego na ekonomiju temeljenu na dogmama slobodnog tržišta i neuplitanja države.

Ogromna većina politologa je svjesna činjenice i upozoravaju da je podjela na „lijeve“ i „desne“ zastarjela, da je to anakronizam, antifona ponovljena sto puta i isto toliko puta demantirana.

U pravu su, jer jedni i drugi, ako govorimo o vladajućoj „desnici“ i „ljevici“ u svim europskim zemljama vode isključivo brigu krupnog kapitala. Nadalje, treba razumjeti kriterije za razumijevanje i razlike u  percepciji nejednakosti, jer su sve zemlje zabrinute zbog rastućeg jaza u prihodima, ali se, kao da to nismo znali, hijerarhije nejednakosti razlikuju od zemlje do zemlje.

Utješan podatak bi trebao biti da čak 70% građana svijeta misli kako su se od 2000. godine razlike i nejednakost u svijetu smanjili.  Možda su u pravu, ali kako oni primjećuju da tvrde kako svijet „cvijeta“ usprkos krizi koja je pod znak pitanja dovela nepogrešivost liberalnih dogmi.

Napokon, logično je da dok s jedne strane nekome „cvjeta“, da će negdje drugdje rasti nejednakost i siromaštvo. Ali obavezno negdje drugdje, nikako u našem dvorištu. I dok je tako, to im je prihvatljivo. Mi ostali živimo u svijetu koji je sve „jednakiji“ u siromaštvu.

Treba naglasiti i da ljudi drugačije percipiraju politiku i vjeruju da više nije impotentna, kako se mislilo i govorilo. Štoviše, istraživanja dokazuju suprotno.

Za tržište, liberalne elite i duopol kakav vidimo u Velikoj koaliciji u Njemačkoj, se tvrdi da tržišna politika uvijek i iznova „nailazi na plodno tlo“. Ako ćemo suditi po suhoparnim brojkama, to je možda tako. Ali od novih tržišta i raznih inicijativa zvanih „strukturne reforme“ koristi ima tko? Uvijek svjetska oligarhija, a pokoja mrvicu se baci svojim vjernim slugama, uglavnom marionetskim vladama koje su im u ruke predale nacionalne suverenitete.

Nadalje, ova elita tvrdi kako se najviše se bune „pristaše ljevice“, koja je najnezadovoljnija stanjem društva. Ali ovdje uopće ne znamo tko su ti „ljevičari“? Jesu li to radnici u metalurškoj industriji ili poljoprivrednici, sitni farmeri i lučki radnici ili je ta „ljevica“ ona koja se pod zastavom duginih boja okupila u Parizu 21. rujna ove godine, kada je prosvjedovala „protiv globalnog zatopljenja“, dok je na drugom kraju grada francuska policija istovremeno pendrečila i hapsila „žute prsluke“.

Primjetno je i nezadovoljstvo kod mladih kojima je oduzeta budućnost. Eurobirokrati se tome „ne mogu načuditi“, jer su mladim Europljanima osigurane sve pogodnosti koje njihovi vršnjaci, na primjer, nemaju u Kongu. Eurobirokrati  problem nezadovoljstva među mladima kratko rješavaju tvrdnjom „kako su mladi tradicionalno osjetljiviji na nepravde i nejednakost, što će ih proći“.

Iako imamo znakove buđenja, neoliberalna ideologija je već dobro ukorijenjena i uzela je svoj prvi danak. Na primjer, izrodila je new age „indigo djecu“, egocentrične individualce kojima je pojam solidarnosti i zajedništva nepojmljiv i često predmet izrugivanja.

Hedonizam i individualizam, ili, kako kažu u nas, „u se, na se i poda se“, krilatica je po kojoj žive i djeluju te nove generacije. Ne svi, naravno, već oni koji su uspješno odgajani i podignuti u skladu s „novim vrijednostima“ XXI stoljeća.

Neoliberalna elita je uspješno odradila svoj posao, posebice u siromašnim zemljama poput Hrvatske, gdje ima apsolutnu potporu institucija i gotovo svih stranaka, vladajućih neupitnu, kojima je jedina politička platforma suzbijanje i širenje propagande i straha u narodu, prije svega kako bi se olakšalo porobljavanje i izrabljivanje.

Drugi, „peta kolona“, kako bi ih trebalo zvati, koji se odriču tradicije, također podržavaju neoliberalizam, devastirajući ekonomski model koji se pretvorio u ideologiju, jer im omogućuje lagodan život.

Ima li slobode i jednakosti u demokraciji kakvu nam nude ovakve osobe? Nema.

Demokracija i njeni izbori su borba između grupa i pojedinaca za vlast.

Politika je kontradiktorna i paradoksalna, jer često uključuje i neizbježno prekršena obećanja.

Talijanski filozof Norberto Bobbio u jednoj fazi odbacuje i socijalizam i kapitalizam, što se podudara s linijom prema kojoj ne postoje „ljevica“ ili „desnica“, već na jednoj strani imamo neoliberalnu globalizaciju, a na drugoj demokraciju u doslovnom smislu te riječi.

„Samo demokracija se može definirati kao idealna paradigma, a socijalizam joj se pridodaje kao pridjev“, rekao je Norberto Bobbio.

Ali „socijalizam“ je dopustio da postane kvalificirani pridjev, zbog čega je nagrađen mjestima u državnim službama i postao je neškodljiv i ušutkan. To je ta famozna „socijaldemokracija“ koju se poistovjećuje s iskonskom ljevicom. Ostatak tog društva se uhljebio po nevladinim udrugama koje su obilato sponzorirane od strane Georgea Sorosa i neoliberalne oligarhije.

Zar se uopće treba čuditi uspjehu desnice, negdje čak i fašističke, kao što je slučaj Zlatne zore u Grčkoj, iako je to više izuzetak, nego pravilo, kada ljevice uopće nema. Eutanazirala se kada je nasjela na liberalne koncepte i demagogije o osobnim slobodama, individualnom razvoju, jačanju osobnog karaktera kao glavnoj svrsi i kojekakvim drugim „slobodama“, koje su dobrodošle samo dok odvlače pozornost od istinskih problema i uzrokuju podjele u društvu.

Dakle, što je sloboda? Što je jednakost?  „U ekonomskoj sferi i demokratskom sustavu kojeg imamo, sloboda i jednakost su vrijednosti koje se ne mogu pojmiti jedna bez druge“, rekao je Norberto Bobbio.

U tom smislu možemo zaključiti s pitanjem što je desnica, a što ljevica, ako to nisu stranke koje se takvima predstavljaju? Jesu li to euroskeptici,  populisti i suverenisti? Kao odgovor možemo citirati velikog kineskog državnika Deng Xiaopinga, koji je rekao da nije važno je li mačka crna ili bijela, važno je da lovi miševe.

0 0 vote
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
38 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
Red Dog
Gost
Red Dog
1 godina prije

Ono sta smo imali posle WW II je bio doslovni nacional-socijalizam.
Nacionalno = sto je moguce vise toga u nacionalnoj drzavi, samostalnost. I socijalno = preraspodela, socijalna pravda. I bese dobro. Macka je hvatala miseve.
Ali gde je socijalno kod desnice danas? Ono sto deluje kao socijalno je populizam. Sprega drzave i velikog kapitala. I, gle cuda, to je definicija fasizma.
Da vlada nacional-socijalizam kao posle WW II ne bi ni ja imao nista protiv. Macka hvata miseve. I OK, neoliberalizam je les koji se jos trza, levica je salonska… ali jeli hvata desnicarska macka miseve danas?
30 godina vlada mantra „jos na desno, jos na desno“… i biva sve gore. Kritizirajuci, umnogome opravdano levicu, si uleteo u fasisticki logor. Osnovna komponenta dobrog drustva nije nacionalizam, vec socijalizam. Zivot u SFRJ i zapadnim drzavama blagostanja je bio dobar zbog socijalizma. Nacionalizam se je pobrinuo da ima sta da re raspodeljuje, ali bez raspodele bi bilo… kao danas.
Jeli vazno dali se akumulira kod stranog ili domaceg tajkuna? Ni u prvom ni u drugom slucaju nema tu nista za tebe.

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović
1 godina prije
Reply to  Red Dog

Treba se naći drugi termin, jer je nacional-socijalizam potrošen i znači nacizam. Nacionalni socijalizam? Zar to nisu bili socijalizmi u nacionalnim državama? Čak i termin socijalizam danas u Evropi nema isto značenje kao u 19. stoljeću, a “nova ljevica” se okrenula boriti za velebitsku degeniju, LGBT brakove, “žemska prava”, vegane i da imaju meso od soje u studentskoj menzi, da krave ne prde i sl. čime je sama sebe svela na smijuriju. Ako desnica vraća strateške resurse državi, nacionalnoj, otima ih multinacionalnim korporacijama i privatnom sektoru, onda je više socijalistička u izvornom smislu nego “socijaldemokrati”. Ovdje treba redefinirati pojmove i strategije. Ali nemoj na tom putu koristiti termin nacional-socijalizam. Nemoguće je da u našem vokabularu nema drugih termina.

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović
1 godina prije

Usput, život u zapadnim zemljama je bio dobar zbog socijalizma na istoku i sve su vlade popuštale zbog straha da SSSR ne potakne nerede i možda pobunu. “Slučajno”, kad je nestao SSSR, odjednom kreće neoliberalna doktrina, stezanja kaiša. Dakle, ako je bilo nečega “socijalističkog”, ajmo reći socijalno pravednog, bolje pristaje, onda na zapadu, tadašnjoj EZ, to je bilo samo zbog straha. Pogledaj Dosije Mitrohin koliko je Moskva tada novca davala sindikatima, raznim partijama , čak i “terorističkim” skupinama, od BR do Baader-Meinhoff, pa ćeš vidjeti da su se s pravom bojali. Ali ovdje opet govorimo o povijesti, što je besmisleno. Što da se radi? Koja strategija, koja kratkoročna taktika, koji je krajnji cilj….To je pitanje, a ne da razglabamo kako je bilo, recimo, ’70-ih i zašto.

Moreno
Gost
Moreno
1 godina prije

Laki Topalović Život na zapadu je bija relativno dobar i radi tga šta pišeš, ali i radi više stoljetne pljačke ostatka svita, pljačka se i danas, ali sve manje za pljačkar ostaje, a i oni koje se do sad pljačkalo počeli su se opirat.
Po meni strategija je jasna, a to je da između dva susida ne postoji “middleman”, to je prvi korak, na izgled težak, ali to “težak” je samo programiranjem percepcije i ljudskim slabostima nametnuto.

Red Dog
Gost
Red Dog
1 godina prije

I tu se slazemo.
Zivoti zapadnjaka su se poboljsali zbog zrtvi istocnjaka. Zbog straha od Revolucije, da ce kapitalistima biti oduzeto sve ako ne dele.
Nije McCarthy bio bas tako lud. Komunizam je bio jak i na zapadu tada.
Ali eto, ubedili su ih da ce doci Crveni i uzeti im sve, a zapravo su dobili vece mrvice od svojih gospodara zbog straha od Crvenih.
Nema vise Crvenih, nema vise straha, nema vise mrvica. Sad smo u „ekonomiji koja kaplje“.

Red Dog
Gost
Red Dog
1 godina prije

U pravu si. Hitler je poceo koristiti to iz pragmatizma jer je preuzeo socijalisticku partiju koju je pretvorio u nacional-fasisticku. Posle je postalo etablirano i leglo je dobro liberalima da demoniziraju socijalizam. Koliko li sam naivaca video na netu da tvrde da je nacizam i socijalizam isto, jer eto… nacional-socijalizam.
Ali objektivno, za internu upotrebu, vreme posle WW je bilo vreme pravog nacionalnog socijalizma, a to biva skraceno u nacional-socijalizam.
Vidim da se prilicno cesto tvrdi da je posle WW II bilo dobro zbog nacionalizma. Dajem im za pravo da je komponenta nacionalizma dala akumulaciju u nacionalnoj drzavi neophodnu za dobar zivot. Ali bez socijalisticke preraspodele ne bi bio dobar.

Lucija
Gost
Lucija
1 godina prije
Reply to  Red Dog

Red
“…naivaca video na netu da tvrde da je nacizam i socijalizam isto…”
Ta ideja je vrlo opasna MANIPULACIJA. I oni koji su je lansirali bili su toga vrlo svjesni.
Osnovna svrha je diskvalifikacija komunističke ideje koja je jedina opasna za globaliste.
Priča počinje obično sa izjednačavanjem Staljina i Hitlera.
U RH još pred 20 godina, u Srbiji sam vidjela pred par mjeseci u kuriru.rs
Opet su glavni argumenti ‘Pisma skonskih mudraca’ za koje je još Ruska carska policija 1905.(?) utvrdila da su zapravo prepisana djela Machiavelli /Montesquieu a
Iz log iskustva, vrlo je lako prodat prirodnjaku/ tehničkoj struci bilo koju ideologoju…uhvatit će prvu na koju naiđe…
A i za ova ‘Pisma’ pa lakše to, nego uzeti knjigu od navedenih…
A ista stvar vrijedi i za drugi ‘dragocjeni’ izvor. Pisma Alberta Pikea. Falsifikat.

Red Dog
Gost
Red Dog
1 godina prije
Reply to  Lucija

Naravno.
Masa biva vaspitana.
– Kako znas da znas?
– Pa eto, rekli mi…
– Ko?
– TV, citao na internetu…
Nije vazno sta se je desilo. Vazno je koliko je puta ponovljeno.
Pitao sam se sta ce Rezolucije Parlamenta EU kad nisu zakoni, nisu obavezujuci? Posle Rezolucija se odvajaju fondovi za propagandu.
Gledam nove dokumentarce finansirane sredstvima EU o WW II. Idu obicno u parovima, o zlobi nacizma i o zlobi komunizma.
Toliko su losi, toliko se laze, da pocinjem cak zaliti i naciste koliko lazu o njima. Na demonizaciju komunista sam vec navikao.
Ali to je ljudima istina. „Bilo na televiziji“.
A na internetu… mislim da se cak zabavljaju proveravajuci koliko mogu biti ljudi glupi. Tamo nema dna.

Red Dog
Gost
Red Dog
1 godina prije
Reply to  Lucija

Naravno.
Masa biva vaspitana.
– Kako znas da znas?
– Pa eto, rekli mi…
– Ko?
– TV, citao na internetu…
Nije vazno sta se je desilo. Vazno je koliko je puta ponovljeno.
Pitao sam se sta ce Rezolucije Parlamenta EU kad nisu zakoni, nisu obavezujuce? Posle Rezolucija se odvajaju fondovi za propagandu.
Gledam nove dokumentarce finansirane sredstvima EU o WW II. Idu obicno u parovima, o zlobi nacizma i o zlobi komunizma.
Toliko su losi, toliko se laze, da pocinjem cak zaliti i naciste koliko lazu o njima. Pojednostavljeno. Kao za decu. A politcka retorika je danas dokazano na nivou jedanestogodisnjaka. Prema jednom su nacisti bili samo iracionalni okultisti i to je to. Na demonizaciju komunista sam vec navikao.
Ali to je ljudima istina. „Bilo na televiziji“.
A na internetu… mislim da se cak zabavljaju proveravajuci koliko mogu biti ljudi glupi. Tamo nema dna.

Red Dog
Gost
Red Dog
1 godina prije
Reply to  Red Dog

Sad je drugarica Von der Layen najavila Ministarstvo za Ispravno Razmisljanje. Bice jos veselije 🙂

Moreno
Gost
Moreno
1 godina prije
Reply to  Red Dog

Red Dog Svi -izmi su odavno skuvani u istoj kužini i ko je izija, izija je, nema više.
Oni koji su to skuvali već kuvaju u novome kotlu. Okay, triba osvrt na prošlost, ali samo kako bi shvatili šta se sad kuva.
Novi vonj se osjeća, ali još se nevidi šta je u kotlu. Preduboke analize prošlosti su nepotrebne, bitno je shvatit princip kako bi bili spremni za to da nam se zajeb ne ponovi.

Red Dog
Gost
Red Dog
1 godina prije
Reply to  Moreno

Druze Moreno,
Ideologije su koherentne slike sveta. Prave ili krive, ali su koherentne.
Bez koherentnosti smo samo lisce koje nosi vetar. Neorganizovani copor u kojem ulecu vukovi kako im se prohteva. A mi se cudimo svaki put kao da je prvi, iako se je desilo tolko puta da je to istorijsko pravilo.

Moreno
Member
Moreno
1 godina prije
Reply to  Red Dog

Red Dog Okay, ”Ideologije su koherentne slike sveta.”, ali ideologija je društveni, a ne prirodni konstrukt. Pa problem i je šta su ideologije koherentne, a ne čovječanstvo. Ideologije su te koje tiraju ovce u svoje torove u kojima su ovce tek prividno ”koherentne”, jer postoji cili spektar poimanja ideja ideologije kod svake jedinke. Koherencija unutar ideologija opstruira koherenciju čovječanstva . . . jer ovce moraju bit u dva tora, nije ni bitno koja će ovca koji tor izabrat, najveći je problem ako koja ovca ne uđe za ostalima u tor, jer onda to više nije ovca. Sve ovce se muzu i šišaju i na kraju priče završavaju pod nož ovčaru koji ih je čuva od vukova.

Ono di se tvoj i moj mindset razlikuje nije ideologija nego svijetonazor odnosno odnos prema matrixu kontrolnog sistema. Za nadić matrix triba dopustit da se duh do uma probije kroz oklop ega.

Red Dog
Gost
Red Dog
1 godina prije
Reply to  Moreno

Da, ali na ideologijama su radili donekle skolovani ljudi, nadogradeno je na prethodna iskustva, bilo je oponiranja, bruseni su argumenti… Cak i da su skroz metafizicka su bruseni da se slazu komponente.
Secam se svoja prva dva termina fakulteta. Ja sam imao misljenje o svemu. Dok mi jedan profesor nije rekao da cutim i ucim jer nemam preduslova za misljenje. Kad naucim tada se mogu izjasniti. Brutalno, ali je bio u pravu.
Ovo „Sve je isto“ moze svaki seljak sa nula razreda skole kad izlazi iz stale. Zasto je isto? Sta se moze uraditi? „Ma, sve je isto i ko mu j*be mater“.
I na cemu smo s time? To je samo defetizam.

Moreno
Member
Moreno
1 godina prije
Reply to  Red Dog

Red Dog Moran priznat kako nisan baš razumija ovo šta si napisa . . . a čini mi se kako ni ti nisi razumija ono šta san ja predhodno napisa . . .

Red Dog
Gost
Red Dog
1 godina prije
Reply to  Moreno

Druze Moreno,
Ideologije su koherentne slike sveta. Prave ili krive, ali su koherentne.
Bez koherentnosti smo samo lisce koje nosi vetar. Neorganizovani copor u kojem ulecu vukovi kako im se prohteva. A mi se cudimo svaki put kao da je prvi, iako se je desilo toliko puta da je to istorijsko pravilo.

Slavonac
Gost
Slavonac
1 godina prije
Reply to  Red Dog

Koja je to bila socijalna drzava.Da je bila socijalna nebi propala.Ja neznam kojim ti ocima gledas.Pokledaj djecu i unucad crveni fasista ,koje bogastvo imaju ,pa onda logicno razmisljaj.Crveni direktori se smiju i dalje ispiraju mozak malom narodu.

Moreno
Gost
Moreno
1 godina prije

Ni u pilitici nekoga maloga gradića ništa se ne događa slučajno altroke na globalnoj razini.
Cili svit je u previranju. Istok Azije ima svoje napetosti, EU svoje, bliski istok je u permanentnome ratnome kaosu većeg ili manjeg inteziteta, cila srednja i južna Amerika su u pokitičko protestnom kaosu, a posebna borba se vodi u SAD-u.
Ustanovljeni obrazac livo – desno iz prošloga stoljeća je mrtav jer su do nedavno to bila dva ideološka paketa koji su svaki za sebe bili relativno homogeni.
Danas se politički odnosno medijski po potribi izvlače ideološki segmenti tako da su deklarirani pripadnici jednoga od dva bivša ideološka bloka počeli prihvaćat obrasce ideoloških segmenata od drugog ideološkog bloka.

Znamo kako najveća moć proizlazi iz vrha globalne monetarno financijske moći iz kojih se manipulira sa ideološkim obrascima tako da se pažljivo ubacuju odgovarajući na razna okruženja, tako da se istovremeno podržavaju i nenacistički i neomarxistički obrasci ovisno o državi i njezinoj povjesti i geopolitičkom okruženju. To je lako izvedivo u sustavu novca na dug i ekstenzivnoj kontroli trgovine . . . u svakoj državi se bez problema može dovest vlast točno određenoga profila koja odma nakon inauguracije ide na sastanak sa kreditorima.
Tenzije su sve veće zato šta je globalni monetarno financijski sustav sve prenapregnutiji i oni koji upravljaji sa tim sustavom sigurno imaju više opcija, dok velika većina građana i političara spava i brine isključivo o sitrašnjem danu i toliko su zamantani da više na ništa ne reagiraju, a kamoli da manji dio energije ulože za pripremu malo većih promjena.
Vjerojatno su nove valute i načini tijeka tih valuta spremni, a mi pojma nemamo i kad trenutak dođe to će većina bez otpora prihvatit jer ako ke alternativa zamrznut račun na banci dilemu će malo ko imat.

Evo par detalja, na primjer američka “”deep state” nije više “teorija urote” nego stvarnost jer o tome i NYT piše, nadalje Macronova izjava o NATO i nije baš nešto ikoga šokirala . . . za ovakve stvari objavljene ili izrečene samo prij nekoliko godin zatresa bi se cili svit, a sad ništa . . . po meni to znači kako je voda u kotlu u kojemu se kuva žaba skoro uzavrila.

X60
Gost
X60
1 godina prije

Za mene je jasno što je lijevo a što desno.
To što današnja kvaziljevica nije istinska nekadašnja ljevica nije problem terminologije nego ljudi koji se mijenjaju u skladu s trendovima koje netko diktira (nije spontano).
Kad netko kaže “ljevica”, ja znam što je to, bez obzira što to danas gotovo da i ne postoji. To nije anakronizam, nego su ljudi sucokreti.

Moreno
Gost
Moreno
1 godina prije
Reply to  X60

X60 Ljudi se ne rađaju ni ka ljevičari ni ka desničari. Sve ono šta ljudi jesu u um im je od okoline insertirano.
Upravo samoetiketiranje odražava visoki stupanj indoktrinacije . . .

Tadmur Palmirovic
Gost
Tadmur Palmirovic
1 godina prije
Reply to  X60

Dobar! +

Red Dog
Gost
Red Dog
1 godina prije
Reply to  X60

Promenili su politicku skalu.
Originalna je bila o sukobu izmedu prirastaja i socijalne pravde. Ljudi su se grupisali oko toga.
Sada je izmedu individualizma i kolektivizma. Dolazi amater, gleda, nacisti i komunisti su u kvadrantu kolektivizma, i misli: „Aha, kolektivisti. Naci-komunisti. Sve je to isto. Lose“. Dok je individualizam nesto najfinije.
Kao da ne zive u drustvima/koletivima, vec na izoliranim ostrvima svako za sebe.

Lucija
Gost
Lucija
1 godina prije
Reply to  Red Dog

Red
Pa i žive izolirano…
I kao takvi su – bezopasni za ‘strukture’ 😊

Kunta Kinte
Gost
Kunta Kinte
1 godina prije
Reply to  Red Dog

Što je još i najluđe, a amateri koje spominješ to i ne znaju, komunizam doista ima i taj moment individualizma. Ako uzmemo Marxovu najkraću definiciju komunizma kao “asocijacije individualnih proizvođača”, vidimo da komunistička ideja obuhvaća i kolektivizam (“asocijacija”) i individualizam (“individualnih”) i kreativno-stvaralački moment (“proizvođača”). Dakle, u komunističkom društvu akter je individua koja ne živi na izoliranom otoku nego u društvu/kolektivu, u kojem upravo kroz stvaralačku proizvodnju postiže samoostvarenje. Toga nema u nacizmu niti u tragovima. Ali površnim ljudima sve je to jedno te isto.

Red Dog
Gost
Red Dog
1 godina prije
Reply to  Kunta Kinte

Amin.
Komunizam je nadogradnja na liberalizam.
Liberalizam je dao masama prava koja ne mogu iskoristiti ako nemaju lovu.
Komunizam zeli srediti i taj detalj da mogu ostvariti sebe kao individue.

Lucija
Gost
Lucija
1 godina prije

Dobar člančić…
“…Desnica nije fašistoidna, kako je neki žele prikazati, …”
Ma naravno da nije. Za mene su Orban ili Afd normalni ljudi…
Problem je tzv desnica u Hrvatskoj, – za Srbiju – nisam sigurna…
Većina takvih desničara su zapravo ekstremisti daleko od europske desnice…zaglavljeni u isprđenim Hitlerovim obmanama i glupostima, – za neke se i onda znalo da su gluposti…ali to ih ne spriječava da se, poput ‘Pisama Sionskih mudraca o p e t. pojavljuju

Lucija
Gost
Lucija
1 godina prije
Reply to  Lucija

nastavak. Ovakvi ljudi su izuzetno o p a s n i i to ne samo zato što nisu izvukli nikakve povjesne pouke iz užasa 2. svj.rata, – valjda bi reprizu…?
Nego, ljudi se boje opredijeliti za desnicu upravo – zbog takvih.
A to je ogroman problem jer se nagomilalo stvari za rješavanje tipa : migranti. Koje promovira i pomaže globalni kapital.

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović
1 godina prije
Reply to  Lucija

Točno tako. Neki dan mi neki piše u FB, i citira neke “argumente”, onda nakon treće poruke stavi dolje protokoli str ta i ta. reko ma nosi se u 3PM, da izvineš. Na onom članku o Oktobarskoj revoluciji sam se iznenadio da je od 140 komentara bilo oko 100 , ako ne i više, tih “protokolosionskih”, “ljudogušterskih” i sl. Pa zar je to politologija,… politička znanost koja bi treba definirati nove pojmove i pravce i strategije?

Lucija
Gost
Lucija
1 godina prije

Laki
To se zove: Internet kao stedstvo manipulacije…

Brave new world
Gost
Brave new world
1 godina prije
Reply to  Lucija

Dobro Luce, objasni ti meni koja je to desnica u Hrvatskoj, tko joj je vođa i koje ideje zastupa?

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović
1 godina prije

Nema je… Ili ako nećemo nazvati Hasanbegovića “desnicom”, a na programu bivše stranke slini na EU i NATO. jak suverenizam. Uopće ne mora ni biti “desnica” u smislu desnice iz 19. ili 10. stoljeća, U tome i jeste poanta.

Brave new world
Gost
Brave new world
1 godina prije

Laki, mislim da smo skoro pa na istoj valnoj duljini glede ove teme. To što hasanbegović slini na EU i NATO dok je bio u HDZ jest stranački program, međutim njegov temelj jest u starčevićanskom pogledu u kojem se našao činjenicom da je kao musliman etnički Hrvat. Tobožnji desničari, nepismeni, nisu mu se priklonili baš iz razloga jer je musliman a svaki se kune u Starčevića uopće ne znajući koje ideje je Starčević zastupao i u kom kontekstu vremena.

Lucija
Gost
Lucija
1 godina prije

Brave
Ajoj. Budi siguran ako budeš još nekoga pitao da će ti pokušati uvaliti: Konzervativce i liberale.
Naši političari nisu ni vođe ni državnici. Oni su ‘administracija’ u smislu birokracije…provođenja uputa i briselske birokracije.
Budući da se nacionalni kapital iznosi iz zemlje, donose veleizdajnički zakoni, ne samo da možemo reći da nemamo suvereniste, nego nemamo ni ljevicu ni desnicu.
To što se oni tako nazivaju, dijele si komplimente…možda neki i misle da su ljevičari/ desničari…jel’ misliš da bi Culej znao odgovor na pitanje…?😊

Brave new world
Gost
Brave new world
1 godina prije
Reply to  Lucija

Luce, sve ok što si napisala ali mi nisi odgovorila na pitanje!

Mucke
Gost
Mucke
1 godina prije

Desnica i ljevica su potpuno razmontirani u cijelom zapadnom svijetu pa tako i u HR,postoje samo lijevi ili desni liberali koji se razlikuju jedino po tome koliko simpatija gaje prema avetima proslosti.
Pisac clanka je lijepo poentirao da je u pitanju borba izmedju demokracije i liberalizma oduzimajuci liberalizmu ista demokratsko,drugim rijecima ne mozes imati demokraciju i liberale na vlasti s cime se ja slazem u potpunosti.

Zax
Gost
Zax
1 godina prije

90% politike je ekonomska politika a i ostalih deset posto je vezano za ekonomiju. Ljevica se zalaze za pravednu raspodijelu bogatstva dok desnica za raspodijelu prema zaslugama. Zasto bi netko tko je zaradio novac snalazljivoscu znanjem ili radom to djelio s nekim tko nista ne radi, glup je i nije snalazljiv. Malo karikirano ali to je u biti to. Ali da bi to moglo funkcionirati treba imati drustvo koje ce biti koliko toliko homogenom. Imati neke iste interese.Reagan i Thacher koja je izjavila da drustvo ne postoji nego samo pojedinac i njegovo interesi su unistili desnicu. Clinton i Blair su unistili ljevicu. Elite na zapadu koje drze sav novac su unistile drustvo i drustvenu koheziju jer im je to u interesi. Ili kako je davno rekao jedan vlasnik plantaze s robovima na pitanje zasto se njegovi robovi ne bune: okreni bijele robove protiv crnih, stare protiv mladih, zene protiv muskaraca i mozes ocekivati krotke i poslusne robove koji ce vrijedno raditi gotovo besplatno. Cijeli zapad kojeg smo mi dio je jedna velika plantaza na kojima robovi biraju upravitelje te plantaze u prosijeku svake cetiri godine. Ovo desnica, ljevica je postalo sprdnja

dulebg
Gost
dulebg
1 godina prije

Demokratijq je na uzici liberalizma. Protivnik je tzv.populizam.

tihobl
Gost
tihobl
1 godina prije

Babicu zaboravio si da zivimo u doba postdemokratije.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik