Muslimansko bratstvo i kako je Hafez Al-Assad uspio suzbiti islamističku pošast u Siriji

Arapsko proljece

Upravo smo objavili članak o pokušaju povratka Muslimanskog bratstva na vlast u Tunisu, gdje, unatoč anketama, ova islamistička frakcija ima velike izglede za preuzimanje vlasti. Podsjetimo da je tragični rezultat takozvanog „Arapskog proljeća“ bilo preuzimanje vlasti u više zemalja od strane Muslimanskog bratstva, no kako su sve zemlje u kojima je ova organizacija pobijedila na izborima bile sekularne, na izbore je Muslimansko bratstvo izašlo pod raznim imenima.

U Tunisu, kao što smo spomenuli, imamo Ennahdu Rachida Ghannouchija, koja još uvijek vlada zemljom iz sjene. Libijski ogranak je dobio ime „Stranka pravde i izgradnje“, a najpoznatija od svih je Erdoganova „Stranka slobode i razvoja“ (AKP). Egipat je nakon intervencije vojske i tada još generala Abdela Fattaha Al-Sisija Muslimansko bratstvo proglasio terorističkom organizacijom.
Egipat je, nakon Rusije i Sirije, treća zemlja na svijetu koja je islamističku organizaciju koja tvrdi da „odbacuje nasilje i da je njena svrha politički aktivizam kombiniran s humanitarnim radom“ stavila izvan zakona. Po svemu sudeći, vlasti u Kairu nisu pogriješile odlučivši se na takav korak.

Potom su se, ali iz posve drugih razloga, protiv Muslimanskog bratstva okrenule i arapske zemlje poput Saudijske Arabije, Kuvajta, Ujedinjenih Arapskih Emirata i drugih, jer u aktivnostima Muslimanskog bratstva i njegovih sestrinskih “nevladinih karitativnih udruga” vide ugrozu unutar vlastitih granica.

Kada se govori o povijesti Muslimanskog bratstva uvijek se naglasak daje na njihov ilegalni rad na kojega su njihovi članovi bili prisiljeni zbog odnosa postkolonijalnih vlasti u islamskom svijetu koje su branile njegovo djelovanje.

Kako bi bolje razumjeli odluke vlade u Kairu, Moskvi i Damasku možda bi nam mogla pomoći povijest Muslimanskog bratstva u Siriji, koja za Zapad i sve one koji su krenuli u rušenje vlade Bashara Al-Assada počinje s pobunom bratstva u Hami 1964. i konačnim obračunom Basharovog oca Hafeza Al-Assada s Muslimanskim bratstvom, opet u Hami, 1982. godine. Odlučnom akcijom, koju Zapad naziva „masakrom“ i za njega krivi čak i aktualnu vladu u Damasku, Hafez Al-Assad je pravovremeno suzbio terorističku prijetnju u zemlji.

U operaciji je, ovisno o izvorima, ubijeno na desetine tisuća ljudi. No kako bi razumjeli žestinu sukoba, treba reći da je u obračunu s paravojnom terorističkom organizacijom smrtno stradalo i 1000 sirijskih vojnika. Muslimansko bratstvo niti je udruga koja se isključivo bavi pomoći siromašnima, a pri tom “samo usput” promovira politički islam, niti se ikada odrekla nasilja, kao što to u opširnoj analizi o povijesti ove organizacije navodi Washington Post.

Gamal Abdel Nasser, Hafez Al-Assad i brojni drugi lideri zemalja koje su se oslobodile kolonijalnog jarma u Muslimanskom bratstvu su vidjeli prijetnju, a s obzirom na katastrofalne učinke političkog islama nakon Arapskog proljeća može se reći da su bili itekako svjesni opasnosti. Ako pogledamo što je Muslimansko bratstvo u Siriji radilo do 1982. godine i kakav je bio njihov način ustroja i djelovanja, samo onda možemo razumjeti zašto Sirija, Rusija i Egipat Muslimansko bratstvo smatraju terorističkom organizacijom. Zaljevske monarhije su organizaciju stavile na crnu listu isključivo zato što se deklarativno zalaže za preuzimanje vlasti na višestranačkim izborima, što je nespojivo s oblikom vlasti u Saudijskoj Arabiji i drugim petromonarhijama, uključujući Katar, koji obilato financira Muslimansko bratstvo i služi se utjecajem ove organizacije u svijetu, ali u emiratu ne dopušta njegovo djelovanje.

Osnivanje sirijskog ogranaka Muslimanskog bratstva ’30-ih godina prošlog stoljeća

Utemeljitelj Muslimanskog bratstva Hassan Al-Banna je imao bliske odnose s engleskim tajnim službama, a njegov učenik Mustafa Al-Sibai po povratku iz Egipta u Damask osniva sirijski ogranak organizacije koja je na svojoj trećoj konferenciji donijela odluku da zapovjedni centar sirijskog Muslimanskog bratstva bude u Aleppu. Takva odluka je donesena zbog blizine granice s Turskom i zbog njihovog uvjerenja da je Osmansko carstvo kontinuitet islamskog kalifata.

Bratstvo kasnije preuzima Marwan Hadid, koji je studirao u Kairu ’50-ih godina prošlog stoljeća i postaje imam džamije iz koje počinje propovijedati učenje Hassana Al-Banne i Mustafe Al-Sibaia. 1973. Marwan Hadid upoznaje Hosnya Aboa i Mohammada Tamima Al-Shaqfa s kojima dogovara osnivanje vojnog krila bratstva, „Borbena avangarda“ (Attali’a el-Moukatilla), koje je kasnije počinilo brojne zločine diljem zemlje, među kojima i masakr u Azbaqiahu i onaj u artiljerijskoj vojnoj školi u Aleppu 1979. godine.

Marwan Hadid je surađivao i s ekstremistima iz Hame, te održavao brojne kontakte s islamskim vjerskim vođama i organizacijama u toj provinciji od kojih je tražio da izdaju fetvu u kojoj će pozvati vjernike na „džihad protiv režima i smrtnu kaznu za one koji odbiju prihvatiti njegov poziv“. U ovom ratu se jedna ekstremistička skupina u Siriji borila pod imenom „Marwana Hadida“ i prema onome što propagira nikako se ne može nazvati „umjerenom oporbom“, iako je formalno bila dio takozvane „Slobodne sirijske vojske“.

1976. je Marwana Hadida naslijedio Abd Al-Satar, koji je u svojoj prvoj akciji ubio majora Muhammada Gharru iz Hame. U Damasku su Irfan Madani, Jamal Amari, Ayman Sharbatji, Basam Faraon, Abdulnasser Abasi i Riad Humul osnovali ogranak organizacije Muslimanskog bratstva koji je po cijelom gradu dijelio letke s potpisom Komunističke partije Sirije, čime su nakratko unijeli pomutnju među vladinim ministrima.

Nedugo potom, dvojica pripadnika bratstva, Amar Marqa i Faisal Ganama, ubijaju doktora Mohammada Fadila, a Hisham Jumbaz i Ayman Sharbatji su hladnokrvno likvidirali doktora Ibrahima Naamaha. Sirijsko Muslimansko bratstvo imenuje Alia Al-Byanunia kao prvog čovjeka za kontakt s institucijama, odakle će informacije dostavljati središnjici organizacije. Hassan Haluf je dobio zadaću da vrbuje ljude koji rade u državnim institucijama, vojsci i policiji, ali i za provedbu terorističkih i kriminalnih aktivnosti u sirijskim provincijama. U Homsu su bratstvo vodili Abdel-Qadir Zahran i Ismail Jada, Idlib je dodijeljen Ahmadu Salahu Hasnawiju u Saidu Qaisu, a Aleppo Hassanu Agilu. Za Latakiju je bio zadužen Ahmad Nisana, a za Damask Burhan Julaq.

U Damasku i provinciji organizacija je posebnu pažnju posvetila vjerskim udrugama u džamijama, gdje je regrutirala mlade za svoje aktivnosti. Najvažnije mjestu u kojem je djelovalo sirijsko Muslimansko bratstvo su džamije u četvrti Muhajirin i Midan. Bratstvo su u Damasku vodili Jamil Al-Jamil u Qafar Susahu, Ali Al-Sidawi u Dumi, Muhammad Al-Sfar u Quswahu, Muhammad Al-Qatib u Darai, Ahmad Az Al-Din u Madayi i Shahdan Al-Ammar u području Ruqun al-Din.

Njihova zadaća je bila privoljeti mlade da se pridruže „Borbenoj avangardi“, a jednom kada su se pridružili toj paravojnoj terorističkoj skupini učili su ih kako rukovati vatrenim oružjem. Oni vještiji su odabirani za praćenje političkih dužnosnika, snimanje zgrada vladinih institucija, itd.

Vatreno krštenje pripadnici „Borbene avangarde“ su, kako piše novinar i ekspert za Bliski istok, Patrick Seale, imali tako da su morali ubiti nekog posve nedužnog, na primjer radnika gradske čistoće za vrijeme rada u noćnoj smjeni, tako da ono što danas možemo pročitati na promotivnom pamfletu Muslimanskog bratstva nema nikakve veze s onim što je ta organizacija godinama činila, što se nije promijenilo sve do danas.

Muslimansko bratstvo i val terora u Siriji

Tajna organizacija je u Siriji pokrenula val nasilja i terorističkih aktivnosti, a atentati, ubojstva, podmetanje eksplozija, likvidacija vladinih dužnosnika, vjerskih i političkih lidera, uglednih profesionalaca, liječnika, inženjera i svih onih koji su prema procjeni bratstva bili bliski režimu su ozbiljno ugrozili stabilnost Sirije.

Od bojnih žrtava ćemo izdvojiti one koje su najviše odjeknule u javnosti:

  1.  Pukovnik Ali Haidar, guverner Hame, ubijen u listopadu 1976.
  2. Doktor Muhammad Fadil, rektor Sveučilišta u Damasku, ubijen u veljači 1977.
  3. Zapovjednik raketne brigade, Abdul-Qarim Razuq, kojega je zapad smatrao jednim od najboljih stručnjaka u području raketne tehnologije, ubijen u lipnju 1977.
  4. Profesor Ali bin Abdul al-Ali, sa Sveučilišta u Aleppu, ubijen u studenom 1977.
  5. Generalni direktor udruge liječnika dentalne medicine, doktor Ibrahim Naamah, ubijen u ožujku 1978.
  6. Pukovnik Ahmad Qalil, ravnatelj policije pri ministarstvu unutarnjih polova, ubijen u kolovozu 1978.
  7. Adel Mayina, sudac Vrhovnog suda za područje sigurnosti, ubijen u travnju 1979.
  8. Doktor Shahadah Qalil, svjetski stručnjak u području neurokirurgije i osobni liječnik pokojnog predsjednika Hafeza Al-Assada, ubijen u kolovozu 1979.

Najstrašniji zločin se dogodio u Aleppu 16. lipnja 1979. kada je u artiljerijskoj vojnoj školi ubijeno 83 kadeta, mahom alavita. Napad je zapovjedilo i organiziralo Muslimansko bratstvo, a vodio ga je njihov član Ibrahim Youssef, koji je i sam bio kapetan u sirijskoj vojsci, te je prvo pozvao sve kadete i podijelio ih prema vjerskoj pripadnosti.

Nakon toga je zapovjedio svojoj „subraći“ iz organizacije da iz strojnica otvore vatru po onima koji nisu bili pripadnici sunitske zajednice, a među njima su stradali i ruski tehničari koji su se u vojnoj školi nalazili kao ispomoć u obuci kadeta.

1980. je također bila krvava i obilježili su je atentati i ranjavanja nekoliko vrhunskih sirijskih eksperata iz više područja. Početkom 1980. je jedna skupina sirijskog Muslimanskog bratstva poslala snajperiste kako bi ubijali vladine dužnosnike i stranke Baath.

Abdul Aziz Al-Adi iz stanke Baath iz Hame je ubijen zajedno sa suprugom i djecom, a njihova tijela su bačena na cestu. Pokušaj ubojstva je slučajno preživio član stranke Ahmad Al-Assad, a u lipnju 1980. su teroristi iz Muslimanskog bratstva iz zasjede ubili izvršnog tajnika stranke Baath u Aleppu, Alia Bagdadija, a tom je prilikom ubijen jedan njegov brat, dok je drugi teško ranjen.

U Aleppu su pripadnici Muslimanskog bratstva između 1979. i 1981. ubili 300 ljudi, među kojima su bili pripadnici vladajuće stranke, vrhunski profesionalci iz raznih sektora, vjerski sunitski poglavari koji su odbijali prihvatiti njihovu ideologiju, a najveći među njima je bio imam Muhammad Al-Shami, brutalno masakriran u Umayyad džamiji u Aleppu 2. veljače 1980.

I sam bivši predsjednik Hafez Al-Assad je preživio atentat Muslimanskog bratstva, čiji su članovi bacili dvije bombe i pucali iz vatrenog oružja na predsjedničku palaču dok je sirijski predsjednik u blizini vrata rezidencije čekao jednog afričkog diplomata. Hafez Al-Assad je primijetio prvu bombu koja je pala u blizini i na vrijeme umakao pogibelji, dok je drugu vidio njegov tjelohranitelj, Qalid Al-Husain, koji je svojim tijelom zaštitio predsjednika, iako mu je to bilo zadnje što je u životu učinio, jer ga je raznijela eksplozija.

Masakr u artiljerijskoj školi u Aleppu

Prvi dan nakon masakra u artiljerijskoj školi u Aleppu, 17. lipnja 1979. godine, general Hiqmat Al-Shihabi je nazvao svog vrhovnog zapovjednika Hafeza Al-Assada koji je tada boravio u posjeti Bagdadu i informirao ga o onome što se dogodilo i tko je odgovoran za masakr. Nekoliko sati ranije su pripadnici obavještajnih službi uspjeli ući u školu i vidjeti tijela ubijenih kadeta, kao i veliki broj ranjenih. Na ploči je krvlju ostavljen potpis počinitelja: „Borbena avangarda“, oružano krilo sirijskog Muslimanskog bratstva.

Ovdje je posebno važno napomenuti da su kapetan Ibrahim Youssef i narednik Abdul Rashid Hussain bili časnici Hafezove vojske, ali si bili članovi Muslimanskog bratstva. Njih dvojica su napustili objekt u 18.30 i otišli na sastanak s članovima bratstva iz Aleppa koje su uveli u krug vojne škole. Skupinu koja im je pomogla u izvršenju zločina predvodili su Egipćanin Hosni Abo i Sirijci Adnan Aqla, Zuhair Qaluta, Ramiz Issa i Ayman Al-Qatib. Kapetan Ibrahim Youssef im je dao uniforme i činove kako bi se lakše kretali po cijelom kompleksu, a kada su zauzeli svoje pozicije, dao im je znak za početak akcije.

Kapetan Youssef je uspio okupiti sve kadete pod izgovorom da im se treba obratiti ravnatelj škole kako bi im dao neka uputstva. 300 kadeta se okupilo u dvorani i tada su Youssef, Hosni Abo i Adnan Aqla pročitali imena onih koji su morali napustiti dvoranu. To su bili infiltrirani pripadnici bratstva Yahia Qamil Al-Najar i Mani Mahmud Al-Qalaf, koji su bili u dogovoru s napadačima i kapetanom Youssefom. Toj dvojici su se bezuspješno pokušali suprotstaviti dvojica kadeta, Muhsan Amir i Muhammad Al-Dawiya, koji su također likvidirani u napadu.

Nakon što su izvršili zadaću, Youssef i ostali su napustili objekt, a Abdul Rashid Hussain, također pripadnik Muslimanskog bratstva, potom se vratio kao da se ništa nije dogodilo.

Časnici vojno-obavještajne službe su pronašli Abdula Rashida Al-Hussaina, Mania Qalafa i Yahyu Najara koji su odmah odvedeni pred vojni sud kako bi svjedočili o događaju. Nakon istrage su zbog veleizdaje i masakra osuđeni na smrt, a u studenom 1979. je sirijska obavještajna služba uhitila i Egipćanina Hosnija Abu, koji je također osuđen na smrt zbog sudjelovanja u masakru u Aleppu. 3. lipnja 1980. u svom skrovištu u Aleppu je pronađen i kapetan Ibrahim Youssef koji se nije htio predati i ubijen je u obračunu sa sirijskim specijalnim snagama. Zadnji kojega su 1982. uhitile sigurnosne službe bio je Hadnan Aqla, koji je isporučen posebnom sudu zaduženom za zločine protiv države.

Posve jasno da je Muslimansko bratstvo, iako u ilegali, bilo infiltrirano u sve pore društva, ali i u institucije, vojsku, policiju, itd. Sam plan raspodjele teritorija i kapilarno djelovanje u doslovno svakoj gradskoj četvrti i u selu u Siriji govori o ozbiljnosti s kojom je bratstvo pristupilo procesu preuzimanja vlasti.

Nakon masakra u Aleppu je došlo do velikih prosvjeda u Aleppu, Homsu, Idlibu, Damasku, Latakiji, Hasaki, Deir Ez-Zoru i drugim mjestima u kojima je narod tražio da se stane na put valu terora koje je pokrenulo Muslimansko bratstvo.

Masakr u Azbaqiahu

29. studenog 1981. je pripadnik Muslimanskog bratstva Yasin bin Muhammad Sarij u četvrti Al-Azbaqiah u Damasku postavio automobil s 300 kg eksploziva, koji je eksplodirao i ubio 175 ljudi. Taj atentat je bio najgori u povijesti Sirije, a većina žrtava su bili civili. Svjedoci tvrde da je u eksploziji koja se dogodila u 11.20 autobus koji se kretao po Bagdadskoj aveniji odletio u zrak od siline detonacije i potpuno se raspao, a 31 putnik je poginuo. Od eksplozije je potpuno srušeno i 40 okolnih kuća.

Muslimansko bratstvo se branilo da je „Borbena avangarda“ koja je počinila atentat u Azbaqiahu odlučila djelovati bez zelenog svjetla središnjice organizacije. Opravdanje su pokušali naći u ponašanju vlade u Damasku koja godinama „nije ispalila nijedan metak na Izrael“ i za to je zaslužila da bude kažnjena. Prilično neuvjerljiv argument, jer je cionistički entitet, ako izuzmemo besmislice imama Youssefa Al-Qaradawija i njemu sličnih klerika, najmanje ugrožen upravo od onih koji najviše urlaju protiv njega, a to su Muslimansko Bratstvo, Al-Qaeda i ostale ekstremističke skupine saudijsko-katarske provenijencije.

Početak obračuna s Muslimanskim bratstvom

U Hami je u noći s 2. na 3. veljače 1982. tijekom ophodnje ubijeno 20 vladinih vojnika. Muhammad Jawad, bolje poznat kao Abu Baqr, nakon tog događaja je s megafona džamije pozvao na „džihad protiv vlade i Hafezove vojske“. U četvrti u kojoj je Abu Baqr bio gotovo božanstvo na ulice je odmah izašlo nekoliko stotina naoružanih pristaša Muslimanskog bratstva i napalo sjedišta stranke Baath, vladine institucije, provalili su u skladišta oružja i policijske postaje, te krenuli u zauzimanje grada.

Zabilježeni su i brojni zločini, kao masakr nad djevojkama iz padobranske jedinice, te napad na rezidenciju guvernera Muhammada Harbe. Do zore 3. veljače je ubijeno oko 70 ljudi iz stranke Baath, a Muslimansko bratstvo je objavilo da je zauzelo grad.

Sutradan su se okupili guverner Hame Muhammad Harba, tajnik stranke Baath Ahmad Al-Asad i pripadnici lokalne vlasti koji su preživjeli noćni masakr i svatko je s osobnim naoružanjem zauzeo položaje dok su čekali pomoć iz Damaska.
Kada su vladine snage došle, žestoki sukobi su trajali tri tjedna, ali je vojska uspjela očistiti grad od naoružanih pripadnika bratstva.

Odnosi Sirije s inozemstvom

Još 1980. godine je Hafez Al-Assad optužio CIA-u da ohrabruje i podržava terorizam i islamski ekstremizam u Siriji, a dvije godine poslije, 10. veljače 1982., State Department i ured Muslimanskog bratstva u Zapadnoj Njemačkoj i njegov čelni čovjek, Isam Al-Atar, priopćili su kako podržavaju borbu sirijskog naroda za slobodu, što se nije moglo shvatiti drugačije nego kao otvorena podrška teroristima iz „Borbene avangarde“ i drugih ekstremističkih skupina kojima je upravljao sirijski ogranak Muslimanskog bratstva.

Sirijske obavještajne službe su u skloništima Muslimanskog bratstva našli američke uređaje za komunikaciju koji u to vrijeme nikako nisu mogli biti kupljeni bez posebnog odobrenja američke vlade. Pretpostavlja se da su ti uređaji američke proizvodnje u Siriju ušli preko Izraela, Libanona i Iraka. Sirijski predsjednik je optužio SAD za suradnju s teroristima, no u Washingtonu su sve negirali, govoreći kako Hafez Al-Assad nema nikakve dokaze kojima bi mogao potkrijepiti svoju tvrdnju.

Tada je Hafez Al-Assad javno pokazao pronađene uređaje sa serijskim brojevima i od Amerikanaca tražio da mu objasne otkud se nalaze u Siriji i kome su ih prodali. Kako iz Washingtona nije stigao nikakav odgovor, za njega je to bio dokaz suradnje između sirijskog MB i State Departmenta.

Za vrijeme sahrane Josipa Broza Tita u svibnju 1980. Hafez Al-Assad je otvoreno optužio jordanskog kralja Husseina da je pomagao teroriste u Siriji. Pet godina poslije, kada su se odnosi dvojice državnika poboljšali, jordanski kralj je priznao da je pomagao Muslimansko bratstvo u Siriji i da je pružio utočište čelnim ljudima sirijskog ogranka bratstva u Jordanu, među kojima i Ali Al-Bayanuniju, koji se u susjednu kraljevinu uspio skloniti uz pomoć jordanskih obavještajnih službi.

Mnogi od uhićenih pripadnika bratstva su priznali veze i sa Sadamom Husseinom i jednim dijelom časnika Sadamove vojske koji su im dostavljali naoružanje preko pustinje na sirijsko-iračkoj granici. Vojno krilo bratstva je blisko surađivalo s Bagdadom, a kada su 1979.

Umar Al-Wani i Mahdi Al-Wani pobjegli u Bagdad, tamo su od iračkog ogranka bratstva dočekani kao heroji. Službeni Bagdad je obećao da će pomoći sirijskom Muslimanskom bratstvu s 200 000 engleskih funti i oružjem, od čega 10 minobacača sa 100 projektila i većom količinom streljiva za pješačko naoružanje. Pomoć je isporučena u Dei Ez-Zoru, a iračka vlada je tijekom 1980. vršila obuku militanata vojnog krila sirijskog MB. Sirijske službe su uspjele zaplijeniti i veći dio naoružanja koje je bratstvo dobilo preko Libanona.

Sirijsko Muslimansko bratstvo je bilo izuzetno dobro povezano s centrom u Egiptu, kao i sa svim liderima ogranaka iz ostalih zemlja koje su predstavljali. To su bili Rashid Al-Gawash u Tunisu, Abdul Fatah Abu Ghaddah i Adnan Saad Al-Din iz Sirije, Youssef Al-Qaradawi u Kataru, Yasin Al-Abdel u Jemenu, te Faysal Mawlawi i Ibrahim Masri u Libanonu.

Tajni dokumenti

Tajni dokumenti koji su pronađeni u skloništima Muslimanskog bratstva su govorili o sigurnosti i hijerarhiji unutar organizacije. Pisalo je „kako je onaj koga Bog odabere da vodi bratstvo odgovoran za baze koje, jednom kada se stvore, nikako ne smiju biti kompromitirane i da se očuvaju moraju se slijediti sljedeće upute„:

  • Brat zapovjednik skupine je neupitni autoritet u svim pitanjima i nikome nije dozvoljeno suprotstavljati mu se.
  • Jedna skupina je ograničena na teritorij djelovanja i ne mora znati nita o drugoj skupini iz drugog područja ili provincije.
  • Zabranjeno je dovoditi bilo koga u bazu i treba biti oprezan sa svima.
  • Govoriti tiho o pitanjima vezanim za sigurnost, nikada u javnosti ne spominjati ime Muslimanskog bratstva i ograničiti susrete na najviše jedan i dva tjedno.
  • Obratiti ekstremnu pozornost kada se napušta baza po povratku svojim kućama.
  • U slučaju potrebe uništiti sve što bi moglo dovesti u opasnost organizaciju, a ako postoji opasnost svako se povlači pojedinačno i snalazi se sam.
  • U slučaju da ranjenik zadržava i usporava povlačenje, bit će ubijen od strane svojih prijatelja. Samoubojstvo je dozvoljeno samo uz pristanak i nakon konzultacija s imamom.

Ove su upute potpisali imam Abdul-Aziz bin Baz, direktor islamskog univerziteta Madina Al-Munawara i imam Faysal Al-Mawlawi.
Izdana je i fetva da se „pripadnik Muslimanskog bratstva koji se ubije da ne padne u ruke neprijatelja i tim ne našteti organizaciji mora smatrati mučenikom“.

Primarne mete terorističkih napada, a mnoge su to i danas, bile su:

  • vojarne u zračne luke
  • kuće i stanovi časnika vladinih snaga
  • tvornice oružja
  • uredi i centri za komunikaciju, pošte, prometnice i silosi za žito
  • klubovi, časničke škole, vojni konvoji u pokretu, časnička vozila s visokim dužnosnicima, itd.

Ovo je samo mali dio materijala kojega su u objavili bivši general sirijske vojske Mustafa Tlass, a koji je dužnost ministra obrane Sirije obnašao čitavih 32 godine, od 1972. do 2004. Po odlasku u mirovinu je napisao memoare u kojima u drugom dijelu svojih “Sjećanja” opisuje sve detalje o radu i djelovanju sirijskog Muslimanskog bratstva i kako je s predsjednik Hafezom Al-Asadom donio odluku da se 1982. konačno obračunaju s njihovim najekstremnijim krilom u Hami.

Veći dio navedenog su potvrdili i britanski novinari i eksperti za Bliski istok, Patrick Seale, koji je napisao knjigu „Hafez Al-Assad – Borba za Bliski istok“, kao i poznati kolumnist The Independenta i dopisnik s Bliskog istoka, Robert Fisk, koji je sirijsko Muslimansko bratstvo opisao u knjizi „Propast nacije“.

Po čemu se Muslimansko bratstvo koje je na vlasti u Turskoj i de facto Tunisu razlikuje od onoga u ilegali u Siriji tijekom ’60-ih i ’70-ih godina prošlog stoljeća. Osim službene politike, paralelno se vodi skoro pa konspirativna djelatnost prepuna simbola i skrivenih poruka.

Tunis su do 2014. obilježila politička ubojstva za koja je dokazana sprega Ennahde i islamističkih militanata, odnosno vojnog krila bratstva, dok turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan još uvijek vrlo učinkovito koristi represivni aparat u kojega ima povjerenja.

Erdogan ne samo da je uklonio sve svoje političke protivnike, novinare, oporbu, odvjetnike i dio časničkog kadra, već i svoju „braću“ iz stranke koji svojim “pretjerano demokratskim” pogledima ugrožavali vlast Muslimanskog bratstva u Turskoj.

Muslimansko bratstvo se od 2003. smatra terorističkom organizacijom samo u Rusiji, potom u Siriji i kasnije u Egiptu, a odnedavno i na Arapskom poluotoku, osim u Kataru. Aktivne ogranke ima u Bahreinu, Jordanu, Iraku, Palestini, Saudijskoj Arabiji, Kuvajtu, Jemenu, Maroku, Alžiru, Sudanu, Somaliji, Tunisu, Libiji, Mauritaniji, Sjedinjenim Državama, Velikoj Britaniji i Indoneziji. Vrijeme će pokazati koja je zemlja sljedeća na redu, jer sve navedeno govori da je to organizacija kojoj je imperativ dokopati se vlasti i nametnuti politički islam kao model upravljanja, a koji se, tamo gdje je Muslimansko bratstvo uspjelo preuzeti državne institucije i poluge vlasti, pokazao kao krajnje destruktivan.

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
puki
Gost
puki

Propaganda protiv Sirije i Asada na njemačkoj državnoj TV Na prvom programu njemačke državne TV, ARD, nedavno je prikazana polusatna reportaža pod naslovom “Ratni zločinci u Njemačkoj – lov na Asadove dželate”. Dakle, u naslovu se odmah sugerira, odkuda vjetar puše. Kao autori su potpisani: Christian Werner, Florian Farken i Tharek Kello. Ovaj posljednji je očito neki Arapin, vjerojatno neki aktivist “sirijske oporbe” (čitaj: koljača Al Nusre i ISIL-a). Ukratko sadržaj reportaže: Mohammed S.- koji sada živi u Njemačkoj je bivši pripadnik brigada Al Kuds, navodno je u Alepu mučio zarobljenike iz redova “sirijske demokratske oporbe”, prije oko 3 godine za vrijem bitke za Alep i navodno je zapovjedio bombardiranje jedne škole u kojoj su bili “civili”. Tko se bavi istragom navodnih zločina “Asadovih ubojica”? “Nevladina organizacija” ECCHR (European Center for Constitutional and Human Rights= Europski centar za ustavna i ljudska prava). U reportaži govori Patrick Kroker, čelnik ove organizacije, mladi, ljigavi tip, koji sa onom tipičnom naučenom ljigavnom patetikom lažnog humanizma i lažne borbe za pravdu, govori o tome, kako oni tragaju za ratnim zločincima iz Sirije, naravno samo za onima koji su bili na strani Asada. Aktivisti ECCHR-a u toj raboti surađuju sa sirijskim “demokratskim” aktivistima. Dvojica od njih su također govorili u reportaži: Odvjetnik Ibrahim Alkassem, – član organizacije “Caesar Files Group. Nekakav tajni aktivist “sirijske demokratske oporbe”, sa kodnim nadimkom “Caesar”, navodno je u Siriji tajno snimao mučenja koja je navodno vršila Asadova policija protiv “sirijskih pobunjenika” i “opozicionara”. I po tom “Caesaru”, je nazvana ova organizacija. Anwar Albuni , također odvjetnik i aktivst sirijske “demokratske oporbe” iz organizacije “Syrian Center for Legal Studies & Research”. Albuni je poznati odvjetnik, koji je ranije u “Asadovom režimu” na sudu, branio “demokratske opozicionare”. U reportaži se pojavkuje nekoliko navodnih “svjedoka”, koji govore o mučenju i ubijanju od strane Asadove policije i vojske, ali svim tim “svjedocima” su lica zamgaljena da se ne vide, ili su snimani s leđa, da im se ne vide lica. Jedini “svjedok”, kojem se vidilo lice, bila je neka postarija žena, koja je u reportaži govorila o tome, da je njen sin navodo mučen i ubijen od strane “Asadovog režima”. Na osnovu iskaza ovih svjedoka, ECCHR je njemačkom Federalnom kriminalističkom uredu-BKA (vrhovni organ njemačke policije), prijavio Mohammeda S. i još dvojicu navodnih bivših Asadovih policajaca koji su sada u Njemačkoj. BKA je na osnovu tih iskaza uhvatila ovu dvojicu koji se nalaze u istražnom zatvoru. Onda su novianri u Švicarskoj posjetili nama dobro poznatu Carlu del Ponte, bivšu glavnu tužiteljicu Haškog suda za bivšu Jugoslaviju. Koju se u reportaži predstavklja kao neku hrabru heroinu, lučonošu borbe za pravdu. Carla del Ponte, oduvijek ružna, a sada još i stara i ružna, u reportaži govori o tome, kako je ona još 2011/2012 u UN-u i u EU,. predlagala da se osnuje i neki poseban sud za zločine u Siriji, sličan onom Haškom sudu za zločine u bivšoj Yu i kaže da je trebalo progoniti i “predsjednika” (misli na Asada). Na kraju reportaže, novinari pronalaze Mohammeda S.… Pročitaj više »

Kora
Gost
Kora

@puki

Ništa čudno. Nijemci su odavno dušu prodali vragu.

Mateja
Gost
Mateja

Kaj pa dela v Nemčiji? Doma naj brani IS ali Assada. No ISIS se sprehaja po Nemčiji Šokantno srečanje: Ko Jazidinja v Nemčiji naleti na svojega ugrabitelja, borca ISIS Uredništvo Piše: Uredništvo -19. avgusta 2018 ob 10:017 Brutalna zgodba, o kateri poroča britanski BBC, prihaja iz Nemčije. Jazidijska najstnica, ki je pred leti iz ujetništva borcev Islamske države pobegnila v Nemčijo, je na nemških ulicah srečala svojega ugrabitelja. Zgodba, ki sama po sebi ponazarja, kako je proces ilegalnih migracij poskrbel, da je v Evropo prišel tudi marsikateri borec Islamske države. Jazidinja Ashwaq je imela le 14 let , ko so borci Islamske države udrli v severni Irak, tudi v mesta, kjer živijo Jazidi. S seboj so vzeli tisoče žensk, da bi opravljale nalogo spolnih suženj. Ashwaq je bila takrat prodana bogatemu človeku Abu Humamu za 100 dolarjev. Po treh mesecih mučenja in posiljevanja je uspela uteči iz ujetništva in je poiskala svojo družino ter pobegnila v Nemčijo s svojo materjo in bratom. Pred nekaj meseci je prav v Nemčiji na svoji poti do supermarketa, slišala kako jo nekdo kliče. Poleg nje se je ustavil avto in moški v avtomobilu jo je v nemščini vprašal, če je ona Ashwaq. Iz strahu je mladenka odgovorila, da ni. Pa ji je glas iz avtomobila povedal, da jo pozna in da mu je ime Abu Humam. »Poznam te in vem kje živiš, vem s kom živiš.« Ashwaq je medijem povedala, da nikoli ni pričakovala, da se ji bo kaj takega zgodilo v Nemčiji. »Sem sem prišla in zapustila svojo državo, da bi pozabila na pretepanja in bolečino. Zadnja stvar, ki sem jo pričakovala je ta, da bom prav tukaj srečala svojega ugrabitelja in da bo vedel vse o meni.« Aashwaq je pet dni po incidentu vse skupaj predala nemškemu sodišču in pred njimi povedala tudi vse grozljive izkušnje iz ujetništva. Policija je naredila skico, kako naj bi njen ugrabitelj izgledal in ji pojasnila, da mroa takoj poklicati, če Abu Humama še kdaj vidi. Ker se je Jazidinja zelo bala, da bo svojega ugrabitelja še kdaj srečala, je zopet odšla v severni Irak in tako odšla iz Nemčije, kjer je mislila, da si bo uredila novo življenje. »Človek, ki nikoli ni šel skozi takšno izkušnjo, ne ve, kako je spet videti svojega ugrabitelja in posiljevalca. Gre ti skozi srce.« To naj ne bi bil osamljen primer Nemška policija je za medije zatrdila, da je poskušala vse, a da osumljenca ni dobila. Nemški aktivisti pa so prepričani, da Ashwaqin primer ni osamljen. Duzen Tekkal, ki je ustanovil organizacijo Hawar, ki pomaga Jazidom, pravi, da je slišal za precej primerov, ki so nadvse podobni Ashwaqinemu, a problem je to, da mnoga dekleta nočejo svojih primerov predati policiji. Zelo pomenljiv pa je Ashwaqin odgovor novinarju na vprašanje ali bi se še kdaj vrnila v Nemčijo. »Tudi, če bi bil celoten svet porušen, ne bi več šla v Nemčijo.« Ashwaqina družina sedaj čaka na odobritev preselitve v Avstralijo, kjer sprejemajo družine, ki so žrtve terorja Islamske države. Enkrat bo… Pročitaj više »

puki
Gost
puki

Što se tiče prvog programa njemačke državne TV; ARD, on pripada perjanicama, “lažljivog tiska” (luegenpresse), kako u Njemačkoj u široj javnosti, nazivaju propagandne njemačke mainstream medije, sve pod kontrolom duboke države: CFR-a, NATO-a, grupe Bilderberg, Trilaterale…i organizacije “Atlantikbruecke”, glavne njemačke podružnice Rockefelerovog CFR-a

to se može vidjeti na ovoj šemi, na kojoj je i ARD i njegov glavni urednik, Joerg Schonborn, član Atlantikbruecke (kao i Merkelica i mnogi drugi iz njemačke elite).

comment image

Max Payne
Gost
Max Payne

Patrick Seale i Washington Post nisu baš neki pouzdani izvori. Ne kažem da sve lažu ali nemaju onu novinarsku objektivnost koju bi svi novinari trebali imati. Eto i Saddam ispao suradnik Muslimanskog Bratstva. To je kao da napišeš da je Modrić igrao za englesku reprezentaciju. Najgore kod tih novinara je što moraš razabirati žito od kukolja a kao sve je baš tako kako napišu. Inače ništa novo da Muslimansko Bratstvo financijski podržava razne islamističke militante (vojna krila) i onda i sad i ništa čudno da to javno neće priznati čak i za površne poznavaoce ove organizacije. Muslimansko Bratstvo je ipak manje opasno od vehabijskog islama i njihovih pandana ekstremnih šiitskih fanatika. Mislim zaista samo na ekstremne šiite da ne bi navijači krivo protumačili. Nisu ni šiiti takvi sveci kakvima ih se predstavlja. Najbolje rješenje bi bilo doslovno sve religije ukinuti i zabraniti jer su opasne za mentalno zdravlje. Iako u 21. stoljeću i informatičkom dobu još smo predaleko da se oslobodimo srednjovjekovnih primitivizama koji su izmišljeni da bi se varali nepismeni čobani i općenito za manipulaciju nad širokim narodnim masama.

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović

NIje Sadam bio MB, već se koristio svim skupinama , kao što je protiv Irana koristio MeK, iako veze nema s tom ideologijom

jon sneg
Gost
jon sneg

ave maria

Mateja
Gost
Mateja

Mohamed bin Salman in kompani imajo dovolj naftnih dolarjev.

Gordan
Gost
Gordan

Činjenica je da svi mi baratamo sa poluinformacijama, dezinformacijama i filtriranim informacijama. Večina se oslanja na to i stvara (uglavnom pogrešno) mišljenje. Znamo u čijim rukama su poluge medijskog izvještavanja ali i dalje vjerujemo u bajke koje nam serviraju. U svim bitnim transformacijama, otcjepljenima, stvaranjima novih entiteta su uključene strane obavještajne službe, prvenstveno engleska, francuska i američka. Uvijek je to bilo opravdano svrgavanjem “diktatora” koji su gle čuda imali basnoslovna bogatstva, zlatne šteke i wc školjke, tlačili svoj narod sa socijalnim programima i povlasticama. Naravno, pokušaj odbacivanja dolara ili otpor američkim zahtjevima nema nikakve veze s tim. Samo briga za tamo neke narode i njihovu slobodu je motiv za svrgavanje takvih “zločinaca”. Za slobodu ugnjetavanih naroda je opravdano i bombe bacati ali daleko najisplatnije je slati naoružanje i obučavati određene skupine kako bi se sami ubijali.

Godzilla
Gost
Godzilla

Dvaput pročitao članak… babić mesia🙌🏽🙌🏽🙌🏽

samo tako
Gost
samo tako

A što drugo propovijedaju imami u džamijama širom Europe nego uspostavu islamizma kao političkog uređenja, dok korumpirani političari plješču prilkom otvaranja novih džamija. Tako da i njihova unučad ima gdje prihvatiti pravu religiju, sretno ispranih mozgova

Blatanko
Gost
Blatanko

Bilo bi zanimljivo kad bi napisali neku retrospekciju o kratkoj vladavini Morsija u Egiptu i kako je doslo do njegova rušenja sa vlasti

siofviwenfvuweufvrweifvrwerwe
Gost
siofviwenfvuweufvrweifvrwerwe

Hvala ti Babiću na ovom kronološkom napisu djelovanja jenkiđihadratnika predhodnika ovih današnjih koljača…………..

PiriReis
Gost
PiriReis

– Mubarak je još od Buša mlađeg dobio silne pare za proširenje egipatskih zatvora gdje će pozatvarati mb,
– Saudi i Emirati su dali milijarde Sisiju da vojnim prevratom svrgne i muči do smrti demokratski izabranog predsjednika u Egiptu koji je bio iz reda mb
– Front islamskog spasa tj. mb je još 80-tih u Alžiru pobjedio na demokratskim izborima ali je u krvi ugušen uz zdušnu pomoć Franc.,
– Saudi, kojima su mb najveći neprijatelj svih vremena, su sa Emiratima “čistili” Jemen od mb pa kad su glupani vidjeli da su preveslani od strane Irana krenuli su u odmazdu koja je jedna od najvećih sramota savremenog čovječanstva,
– U Libiji je Gadafi bukvalno odrađivao pojam “vođe” u svjetovnom i vjerskom pogledu sa svojom Zelenom knjigom i Zapad ga je pustio da se glupira i brutalno obračunava sa svakim pojmom islama u Libiji i bude ono što je bio dok ga ipak nisu odlučili smaknuti kad je sebi umislio ipak malo previše (npr. finansirao je Sarkozijevu predsjedničku kampanju, a onda ga je Sarkozi prvi počastio bombama),

Imalo bi se tu još toga nabrajati ali nikako ne bi bilo moguće u redak-dva ispisati nebrojene žrtve ovih, ko zna čijih slugana, a na štetu stanovništva svojih država i mislim da bi to bilo realno priznati jer ako neka stranka pobjedi na izborima onda diktatori imaju sasvim očekivan refleks da, ako je toliko ljudi glasalo za nekog iz mb onda ubiti, zatvoriti, protjerati nekoliko hiljada i nije neka strašna brojka.

Ipak, Erdoan, predsjednik R. Turske, mnogo šta demantuje u avetski prikazanom mb u vašem novinarskom tekstu, g. Babić. Kako to da onaj kojeg je iznjedrilo mb tako vješto igra na geopolitičkoj sceni, otkud Putinu da ga spasi ako nije u njemu prepoznao nekog sa kim će se moći razgovarati i sarađivati (i ne samo Putin), otkud amerima tolika antipatija prema svome “savezniku”? Erdoanu, otkud je ljudima u Turskoj vraćena vjeru u naciju, državu, ekonomski prosperitet …itd. za vladavine tog “proizvoda mb” u Turskoj … i tome sl.

Mislim da bi bilo krajnje profesionalno da obradite temu o tome kako je Golanska visoravan pod kontrolom tada Generala Hafeza AlAsada bez ispaljenog metka predana u ruke Izraela. O tome svjedoče Sirijci koji simpatišu njegovog sina Baššara.

Nekako mi iz ovog teksta proizilazi da je dovoljno da neko bude musliman i da promišlja svoju vjeru kroz vrijeme, zakone, društvo, doktrinu, politiku … itd, pa da takav odmah postaje radikalni islamista islamistički nastrojen anarhistički orijentisan i svaki drugi vid negativnih prefiksa je odmah u opticaju. A priori se stvari postave i to mi onda više liči na zakon čopora nego na jedan realan pristup u tematskom definisanju date teme.
Lako je bilo koga kritikovati ali mb nema genocide i porobljene države, nacije, narode i anticivilizacijke ideologije prepoznate u savremenim narativima kao takve, u “svom ormaru.”

Shvatiću ako budete jednostrani i nakon ove moje sugestije. Možda smo ipak svi jednostrani samo to ne možemo uvidjeti niti sami sebi “stati u kraj”.

LP

Zvrk
Gost
Zvrk

U vezi Golana im dvije rijeci: Eli Cohen.

Lucija
Gost
Lucija

Piri Reis
Ja sam vam dala plus; vaš komentar je ono što se zove “konstruktivna kritika”.
Svaki dan čovjek mora preispitivati vlastita uvjerenja.
Ipak, obratite pažnju na slijedeće: “… Utemeljitelj Muslimanskog bratstva Hassan Al-Banna je imao bliske odnose s engleskim tajnim službama, …”
Čak i da ovo nije točno, potpuno sam sigurna da bi se – infiltrirali.
Pa pogledajte što se događa: nisu svi ni iz Isi i ubojice. To su ljudi koji ginu za svoja uvjerenja; a zapravo su – izmanipulirani.

PiriReis
Gost
PiriReis

@Lucija
Hvala
Tužno je gledati svu tu vjekovnu manipulaciju, tu, kako kaza Krleža, “menadžeriju koja traje”. Krv nevinih teče potocima, o njihovoj muci je nepodnošljivo i slušati i pričati, a zloće oratorski čitaju univerzalije o slobodi, patriotizmu, dosezima civilizacije, ljudskog duha … slavodobitno i sa osmjesima pozdravljaju mase.
Uvaljeni smo, nema šta!

Red Dog
Gost
Red Dog

Ukratko:
Svetom se je sirila avet, avet komunizma. U razvodnjenoj formi je to bio socijalizam. Ali s time je dosao sekularizam i racionalnost.
Onda su odlucili da to ne valja i da zamene to verom i iracionalnoscu. Na Balkanu 1990 – i traje.
Muslimanskim svetom se je socijalizam sirio pan-arabizmom. Odlucili su da zamene i to. Ponuden im je pan-islamizam: vera i iracionalnost. Generator pan-islamizma je Muslimansko Bratstvo.
Kao i kod jevreja i ostalih, ima raznih frakcija koje se ponekad rokaju dobro medusobno, ali se slazu u jednom; promovisanje superiornosti islama. Stvara se islamisticki identitet gde je jedna od glavnih komponenti mucenistvo. Ne jedanput pa zauvek kao Alamo ili Vukovar, vec svakodnevno, kao u Palestini. Da ih podsete svakodnevno da su muslimani.
Zasto? Zasto su nama? Divide et impera. Radi lakse eksploatacije. Popovi su hteli biti vladike i veziri kalifi da imaju svoja stada za eksploataciju. Njihova je stvar kako ce podeliti muslimane, ali jedno treba da bude jasno; muslimani su njihovi za eksploataciju.

Mateja
Gost
Mateja

Zato bodo pa njegovi potomci končali kot Gadafi.
Z džihadom se ni za zafrkavati, predvsem če ga oboroži in podpira ZDA. Kmalu bo isto na Kitajskem. Ujguri bodo naenkrat imeli težko vojaško orožje.

Red Dog
Gost
Red Dog

Drago mi je sto pucanstvo pocinje otkriti cioniste naseg vremena; Bratstvo.
Cionisti su proslost. Njihova moc se je zasnivala na vlasnistvu novina dok su novine bile vodeci medijum.
Vec pojavom satelitske televizije pocinju gubiti moc. Danas su samo senka onoga sta su bili.
Bratstvo radi sada sve sta su radili cionisti, ali brze, bolje. Internet je njihov medijum. One slike o patnjama palestinaca sto se sire po netu – najcesce od Bratstva.
Masa kasni uvek. Dok su delovali cionisti se nije znalo. Sada, 50 godina kasnije, vide cioniste u svakom zbunu. Sada deluje Bratstvo.

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović

Usput, precjednica KGK je otvorila u Hebrangovoj u ZG “Islamski centar Turske” kojeg vodi MB. Baš lijepo, jelda… Katar je izgradio džamiju u Rijeci, neću dušu griješit i reći da se tamo odvija bilo što u tom smislu, ali ne bi bilo naodmet provjeriti što imam tamo propovijeda. UDBA je uvijek imala po jednog na misama, liturgijama i klanjanjima petkom, gdje je problem?

Red Dog
Gost
Red Dog

Vec 91 se je vrtio islamisticki kapital u Hrvatskoj.

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović

Jeste, Jamma al Islamya alžirska, bravo,

Kora
Gost
Kora

@Laki Topalović

Bit će da Ameri (opet) trebaju nekakav “neutralni teren” za pregovore s onima za koje smatraju da pripadaju terorističkim skupinama pa su za pregovore s “europskim Vučićem” i Muslimanskim bratstvom izabrali Hrvatsku, kao što su za pregovore s Al-Qaidom izabrali Katar.

Alan Ford
Gost
Alan Ford

Gdje je problem? Deep state je problem.Strani, a domaći je kupljen za šaku eura and/or dolara.

siofviwenfvuweufvrweifvrwerwe
Gost
siofviwenfvuweufvrweifvrwerwe

O čemu ti trubiš Rede, pa arapski masoni bradersi su kopilad cionistička bila i ostala, SVI su njihova kopilad bilo gdje tko da vlada……………..

Kora
Gost
Kora

Ako sam dobro shvatila, Rusi smatraju Muslimansko bratstvo terorističkom organizacijom, ali ne vide nikakav problem u naoružavanju istih?

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović

Kada i gdje Rusi naoružavaju MB? Nešto si pogrešila, osim ako misliš na Erdogana. Tu bi trebalo napraviti posebnu analizu, jer je Erdogan iskoristio MB, a ne ono njega. Tu je trik. On je bio učenik Gulena, pa se onda prešaltao Muslimanskom bratstvu, čiju je infrastrukturu iskoristio za dolazak na vlast. Jeste da malo dreči protiv Egipta,, koristi se milicijama MB u Siriji, ali bi ih sve pustio niz vodu kada bi vidio da štete njegovoj vladavini.

Kora
Gost
Kora

@Laki Topalović

Ne bih tako relativizirala ulogu Erdogana, osobito s obzirom na blokadu Katara. Osim toga, postoje informacije da su Rusi unatrag par mjeseci prodavali svoje naoružanje i jednima i drugima, očito se ne zamarajući njihovom čvrstom vezom s Muslimanskim bratstvom, a za koje govore da su teroristička organizacija. To će reći da Rusi nisu nimalo ideološki vjerodostojni ni politički dosljedni, što im – iz tradicionalno katastrofalnu politiku prema europskim narodima – dodatno srozava ugled.

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović

Ne bih se složio , ali ajd.

Mateja
Gost
Mateja

Zakaj pa ne? Katarci kupujejo tako od ZDA in Rusije kot od EU. Isto velja za Mohameda bin Salmana.

Miki maus
Gost
Miki maus

Pred kime se to srozava ugled Rusije, pred cijim ocima? Evropskih nacija?! Kakav to ugled imaju Evropske nacije u bilo cijim ocima van Evrope? Rusi su sad totalno u pm jer gube ugled u ocima Evropske Arijevske rase!

Mateja
Gost
Mateja

Kupi robo prek spleta. V roku dveh dni ti DPD dostavi antraks, heroin in kalašnikovko.
Desetletniki si pri nas, s telefoni naročajo Jagermeister v dnevno sobo.

Mateja
Gost
Mateja

Izraelci ti po naročilu izdelajo računalniški virus, Japonci pa pametno robotsko seks lutko.

Miki maus
Gost
Miki maus

I sta bi ti izabrala od to dvoje?

Mile
Gost
Mile

N.Babić; nadam se skoroj ekspertizi zašto su britanci instalirali Alavita u Siriji na vlast i zašto su sve terorističke organizacije (ne s vjerskim predznakom) imale utočište i podršku u Siriji dok je postojao SSSR koji ih je obilato financirao,naoružavao i obučavao!

Epiktet
Gost
Epiktet

@Mile—-Mogu i ja odgovoriti na to pitanje. Britanci nisu instalirali alavita u Siriji. Francuzi su bili glavni u Siriji. Čak su i Siriju podijelili na Siriju i Liban.

Red Dog
Gost
Red Dog

Ja mislim da znam zasto alavite.
Mali su. Ne bi se prikljucili ni sunitima ni sijitima. Trebali su ostati zavisni od francuza.
Posto su mali se nisu upustili u fanatisticke avanture koje bi se mogle oteti kontroli. Bili su najracionalniji tamo. Sada su jedan od zadnjih uporista pan-arabizma pred plimom pan-islamizma.

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović

Koje su to “terorističke” organizacije? PLO, npr, imaoje podršku i “nas” dok smo bili YU. Ako su anti-imperijalističke, nisu terorističke. Točno, SSSR je financirao i Crvene brigade Italiji i RAF u Njemačkoj, iako preko sindikata, ali je Pariz bivšim “teroristima” Italije dao azil, ne zaboravi ni to.

Mateja
Gost
Mateja

Talibani so heroji in junaki?

Dub Miroslav
Gost
Dub Miroslav

“…. kako je Hafez Al-Assad uspio suzbiti islamističku pošast u Siriji” o tome pričaju oni rijetki, veoma rijetki, koji su preživjeli mučenja u Assadovim zatvorima, kao i broj “nestalih” u tim zatvorima!

Mishko
Gost
Mishko

Zanimljivo a mucenja u americkim zatvorima u iraku I afganistanu u ime demonkkracije ni rijeci

Dub Miroslav
Gost
Dub Miroslav

A zašto bi o tome u ovom članku bilo rijeći? I po ćemu ćemo razlikovati dobre od loših? Možda po tome tko je počeo ubijati prije ili tko je ubio više ili tko “bolje muči” ljude? Da nije taj aršin “malo bolestan”?

Dub Miroslav
Gost
Dub Miroslav

Misko
Tko je prije amera radio zločine u Afganistanu?

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović

Dobre od loših ćemo jednostavno razlikovati. Npr. pobiti naciste nakon WW” je bila “povijesna nužnost” radi uspostave pravde. S druge strane ubijanje nacista nije imalo baš nikakvo opravdanje, kao ni šerijat kako ga intepretiraju ISIL, Qaida, talibani i sl. Kontaš ko bi , nažalost, trebao na doživotnu, a kako je to negdje nemoguće, onda na sud i po kratkom postupku.

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović

Bravo, pročitao si samo naslov i to je to, ajde barem preleti dio Masakr u Aleppu , jel bi ti tima platio ljetovanje u Latakiji i dao im državnu penziju ili bi ih mučio i likvidirao?

Dub Miroslav
Gost
Dub Miroslav

Bravo Laki! Tako se nekako opravdavaju zločini od 1990 do 1995 na našim prostorima. Zar ne? I zločinci se procesuiraju a sve strane kukaju kako to nije pravedno jer su oni drugi prije ….! Možda se ne slažeš? Daj argument. Masakr u Aleppu i :”Prošlogodišnji izvještaj Amnesty International-a procijenio je da je zbog nehumanih uslova i od posljedica mučenja, od početka rata u Siriji 2011. godine, umrlo oko 17 hiljada zatvorenika.Ova brojka ne podrazumijeva 13 hiljada dodatnih smrtnih slučajeva u egzekucijama u zatvorima navedenih u ovom izvještaju.” Dobra osveta!!! Imaš dobre apetite za osvet Laki. Pročitaj još koji članak i pokušaj shvatiti ono što drugi forumaši pišu pa onda imaš pravo kritizirati tuđe mišljenje a da ti se izjave ne obijaju o glavu.

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović

Ovo nema veze s ovim ratom… Hafezova reakcija je bila na događaje iz tog vremena. A Bashar s tim nema veze, niti je forsirao tu priču

Podravec
Gost
Podravec

a,izvor ti je dobar,svaka čast!

Ibrahim
Gost
Ibrahim

Ma daaaaa,trebao ih je pozvati na kahvu i gurabije a potom se obesiti na prvu banderu !?

POVEZANE VIJESTI

Izbornik