Unatoč ”naporima” krovnih saveza FIFA i UEFA da se s nogometnih terena iskorijeni politika, što se čini zabranama, prekidima utakmica i drakonskim novčanim kaznama za klubove čije navijačke skupine stadione koriste za promoviranje političkih ideja i ideologija, ”najvažnija sporedna stvar na svijetu” nikada nije niti može biti depolitizirana. Osim toga, brojni su dokazi o sprezi navijačkih skupina s tajnim službama, domaćim i inozemnim, koje se kasnije regrutira za obavljanje prljavih poslova, unošenje podjela u društvu i, naravno, za sudjelovanje u borbenim aktivnostima u slučaju rata.
Na primjer, jedan od najkrvavijih zločina, onaj u Odesi 2. svibnja 2014. godine, službeno su počinili navijači ukrajinskog kluba Metalist iz Harkova, koji su snage ”udružili” s pripadnicima neonacista Desnog sektora.
No, vratimo se aktualnim zbivanjima i Kataloniji. Teoretičari ”zavjera” svih vrsta u katalonskim događajima vide djelo Georga Sorosa, kojem je, kako kažu, isplativo u Europskoj uniji stvoriti podijele i lakše vladati. Ova tvrdnja ima smisla, obzirom da samozvani ”filantrop” i burzovni špekulant financira doslovno sve, unosi podijele u društvima i suverenim nacijama, od kojim neke propadnu, neke se duboko destabilizira, čime se otvaraju putovi za slobodnu pljačku, koja se prikriva eufemizmom ”stranih ulaganja”.
Kao što je poznato, George Soros je uložio dio novca u promociju neovisnosti i zagovornicima odvajanja pokrajine od španjolske, ali Carles Puigdemont i njegove kolege su samo ono što se desetljećima nisu usudili učiniti njihovi prethodnici. No, vrlo brzo je shvatio da Novi svjetski poredak ima koristi od ujedinjene Španjolske i zato nije bio spreman otvoreni rat ili teroristička djela kako bi se suprotstavio iznimno oštrom stavu Madrida. Navedeno još uvijek spada u sferu politike, ali je među prvima nezavisnost promovirala slavna Barcelona, koja se dugi niz godina smatra gotovo simbolom ”katalonska”, čiji je jedan predsjednik likvidiran zbog snova o neovisnosti.
Naime, predsjednik Barcelone Josep Sunyol je od strane Francovih falangista likvidiran bez suđenja 1936. godine, a 1939. godine su, nakon zauzimanja Barcelone od strane Francovih snaga, likvidacije komunista, anarhista i katalonskih separatista i ukidanje katalonske autonomije, igrači kluba zauzeli četvrto mjesto u ”neprijateljskoj Španjolskoj”.
Za vrijeme diktature je španjolskim fašistima i Francu omiljeni klub bio ”desničarski” Real Madrid, a katalonska Barcelona je bila jedina prilika za poniženi narod da izrazi svoj nacionalni identitet. Tijekom utakmica su u teškim vremenima navijači Barçe često uzvikivali zakonom zabranjene i proturežimske slogane.
Zanimljivo je da je u novijoj povijesti, kada je Katalonija je stekla široku autonomiju unutar Španjolske, katalonski duh zarazio čak strane igrače kluba. Na primjer, bugarski igrač i napadač Barcelone Hristo Stoičkov je 1998. Godine, kada su na Svjetskom prvenstvu igrali Bugarska i Španjolska, na balkonu izvjesio katalonsku zastavu.
Tijekom nedavnih događaja su zvijezde Barcelone, sadašnje i bivše, Gerard Piqué, Xavi, Josep Guardiola i drugi, podržali referendum i želju dijela Katalonaca za nezavisnost. Početkom listopada je Barça podržala opći katalonski štrajk u znak prosvjeda protiv represije španjolske policije, koja je silom tjerala ljude s birališta, zatvarala biračka mjesta, oduzimala materijale, čak i robu iz trgovina i od uličnih prodavača koja je ”promovirala separatizam”. Ali to je bilo najveći domet katalonskog kluba i na sam dan referenduma je Barcelona odigrala utakmicu s Las Palmasom s Kanara.
No, španjolska vlada i policija su dobro znali kolika je moć tisuća navijača i da prizore sa stadiona gleda cijeli svijet. 14. listopada se igrala prva utakmica nakon neuspjeha s projektom o neovisnosti. Barcelona s Atletico Madridom igrala na teritoriju protivnika. No, lukavi domaćini su drastično smanjili kvotu za navijače Barcelone i umjesto tisuću ljudi je u španjolsku prijestolnicu mogli doći njih samo 250, tako da je južna tradicionalno gostujuća tribina bila do posljednjeg mjesta puna s ljudima sa španjolskim zastavama.
Iako ih je bilo malo, svaki udarac Piqueta je bio popraćen prijateljskim zviždukom i pjevanjem, ali je glas katalonskih navijača nadjačala unionistička većina, iako se 250 navijača grčevito borilo za svoja prava na nezavisnost, uključujući i na nogometnoj razini.
Hoće i Barcelona će i dalje ideološki podržavati katalonsku neovisnost? Formalno, možda i hoće, ali neće učiniti ništa da izađe iz nacionalne lige. Vlasnici kluba dobro znaju da će morati početi ispočetka, organizirati nacionalni savez, a malo je vjerojatno da će se FIFA i možda cijela Europska unija suprotstaviti Španjolskoj. Čak i ako se jednog dana nešto promijeni, katalonski nogomet će se dugo vremena morati baviti sam sa sobom, što znači zbogom europskim i svjetskim kupovima, stranim zvijezdama i velikom izboru igrača. Novac ipak igra presudnu ulogu, pa tako i u Barceloni, neslužbenoj reprezentaciji Katalonije.
Četiri tjedna poslije referenduma u Kataloniji su igrali Girona i Real Madrid, a poraz ”kraljevskog kluba” od strane ”katalonskog patuljka” jer bio više od igre. Koliko god se UEFA trudila da se ovaj sport ”depolitizira”, nogometna utakmica je za sve Katalonce bila ”pobjeda nad režimom iz Madrida”.
Mali podsjetnik na bivšu Jugoslaviju
Kao što vidimo, nogomet i sve što se događa okolo, posebno u ovom slučaju, postali su učinkovit alat protiv separatizma. Ali, novija svjetska povijest poznaje i druge primjere, nažalost s krvavim epilogom, jer su ovi čimbenici doveli do suprotnih rezultata.
Neslužbeno se početak rata u Hrvatskoj zna spomenuti događaj iz maksimira, kada su u Zagrebu u svibnju 1990. godine igrali Dinamo i beogradska Crvena Zvezda. Utakmica je kulminirala masovnom tučnjavom između navijača oba kluba i tadašnje milicije. Događaj ne treba posebno opisivati i danas se zna da je 3000 navijača Zvezde, pod vodstvom Arkana u Zagreb stiglo s namjerom da se izazovu neredi netom poslije izbora na kojima je premoćno pobijedio HDZ. Sukobi su rezultirali s 85 teško ozlijeđenih osoba, a simbol takozvane ”utakmice mržnje” je postao kapetan Dinama Zvonimir Boban koji je uspio udariti jednog policajca, zbog čega je dobio polugodišnju diskvalifikaciju i istodobno proglašen “herojem nacije”.
Nakon toga su se navijači oba kluba priključili krvavom ratu, a samu utakmicu danas mnogi smatraju okidačem oružanog sukoba koji je rezultirao raspadom tadašnje Jugoslavije.
Iako je ovaj događaj američka televizijska kuća CNN uvrstila među pet nogometnih utakmica koje su promijenile svijet, a zauzela je četvrto mjesto, početak raspada SFRJ na nogometnim terenima se nije dogodio u Zagrebu.
Krajem osamdesetih i ranih devedesetih godina je za mnoge sile uništavanje Jugoslavije bilo izuzetno korisno, ali se ništa nije dogodilo spontano i iznenada, kako mnogi vole vjerovati. Govoreći o nogometu, prvi veliki znak raspada bivše Jugoslavije je bila utakmica 1983. u Beogradu, kada su navijači kosovske Prištine počeli skandirati ime neprijateljskog diktatora tadašnje susjedne Albanije, Albanca Envera Hoxhe. Taj se događaj pokušao zataškati i sve što se događalo na Kosovu bilo je ”tamo, negdje daleko, na jugu”, na što u Hrvatskoj, Sloveniji, dijelom u Vojvodini i BiH nisu ni pridavali neki značaj.
Pogledamo li danas ”rezultate”, malo je vjerojatno da sve navijačke skupine nisu bile umrežene i povezane s tajnim službama. Tadašnjim saveznim, republičkim i pokrajinskim i, naravno, inozemnim. Veze kasnije likvidiranog Arkana s obavještajnim službama u Beogradu nisu nikakva tajna, ali je infantilno tvrditi kako ostale veće navijačke skupine nisu imale kontakte na toj razini. No, svatko ”svoje” voli prikazivati kao obične ljude i ljubitelje nogometa koji su pružali spontani otpor.
Ukrajina i Donbas
Tako je u nas bilo početkom devedesetih. No, situacija djelomično slična trenutnoj katalonskoj su događaji u proruskim gradovima današnje Ukrajine. U Harkovu, Odesi, Lugansku, Donjecku, Simferopolju i Sevastopolju su među navijače ubačene skupine koje su zagovarale prozapadnu orijentaciju zemlje, što je bilo potpuno nepoznato većinskom filoruskom stanovništvu tih gradova i okolnih regija. Među ukrajinskim ”ultrasima” se poticala ideologija radikalnog ukrajinskog nacionalizma koja je karakteristična među navijačima ostalih ukrajinskih klubova.
Većina navijačkih skupina zapadno od Dnjepra, osim Odese, aktivno je sudjelovala u događajima u Kijevu 2014. , ali i njihove kolege iz jugoistoka su kasnije pokazale jednako ponašanje.
Navijači krimskih klubova Tavrija iz Rep” Simferopolja i kluba Sevastopolj su u povorkama nosili transparente za ”Ujedinjenu Ukrajinu”, a ultrasi kluba Zora su sudjelovali u proukrajinskim akcijama u Lugansku. Ultras Šahtara iz Donjecka su u to vrijeme pokrenuli lov na lokalne aktiviste otpora Euromaidanu. Naravno da su sve akcije ultrasa ovih klubova bile isplanirane i koordinirane u Kijevu, jer lokalno stanovništvo u političkom i ideološkom smislu nema nikakve veze s idejama koje su propagirale ove skupine.
No, najmoćnija ukrajinska sila se stvorila kada su se navijači Metalista iz Harkova ujedinili s ultrasima kluba Črnomorec iz Odese. Oni su u Odesi aktivno sudjelovali u spaljivanju aktivista s Kulikova pola u Domu sindikata 2. svibnja 2014.
Ranije, 27. travnja 2014. godine, navijači iz Harkova su u potpunosti uništili su Antimaidan Harkova, a zatim nekoliko puta sudjelovali u legitimnim ”antiratnim” skupovima u gradu. Kasnije, kada su izbili oružani sukobi, članovi navijačkih skupina su se masovno pridružili takozvanoj ”antiterorističkoj operaciji” i neonacističkim bojnama Desnog sektora u Donbasu.
Zbog aktivne suradnje ovih skupina sa stranim obavještajnim službama nije izostao ni odgovor na ”proruskoj strani”. Navijački frakcije lokalnih klubova iz Luganska su sudjelovale u događajima ”ruskog proljeća” i kasnije su se pridružili lokalnim milicijama.
Jedan od vođa navijača, Denis Mirošničenko, postao prvi zamjenik predsjednika Državnog vijeća Luganske Narodne Republike.
Međutim, zanimljivo je ponašanje klubova na jugoistoku Ukrajine. U strahu za svoju profesionalnu i europsku budućnost su čelnici klubova Zora iz Luganska, Šahtara iz Donjecka i Tavrije s Krima napustili svoje gradove i preselili se na područje Ukrajine.
Jedino je ostao Sevastopolj, koji je ukrajinski boju u grbu zamijenio ruskom i zajedno s drugim krimskim klubovima kažnjen od strane UEFA-e za sudjelovanje u ruskoj nogometnoj ligi.
No, podsjetimo na svijetle primjere nekih igrača Šahtara, koji su odbijali oblačiti majice koje slave heroje antiterorističke operacije u Ukrajini, pozivajući se na odluke UEFA-e o depolitizaciji nogometa, ili brojne pošiljke pomoći, mandarina, školskog pribora i prijenosnih računala, koje djeci Donjecka redovito šalje hrvatski nogometaš Darijo Srna.
U studenom 2014. godine, tijekom najvećih sukoba, Srna je sa Šahtarom igrao u Lavovu i čuo za vijest kako su u granatiranju ukrajinskih snaga poginula dva dječaka na nogometnom terenu u Donjecku.
”Prije utakmice smo čuli za taj događaj. Sve nas je potreslo, ali nam je dalo i snagu da igramo još bolje. Stravično je što se događa u našem gradu i što djeca pate. Oni su budućnost Ukrajine, Donjecka i Donbasa. Neki od njih će se baviti nogometom. Ovu pobjedu posvećujemo djeci Donjecka i njihovim roditeljima. Njima je najteže, pomoći ćemo im”, rekao je tada Srna.
Ali uprava Šahtara do zadnjeg trenutka brani da se Nogometni savez Donjecke Republike koristi ”Donbas Arenom” i vlasnik kluba Rinat Ahmetov, koji brani svoje financijsko carstvo, nije odgovorio na poziv vodstva republike da se vrati u svoj rodni grad.
Tek prošlog ljeta, kada je konačno donesena odluka o nacionalizaciji, stadion je preuzelo vodstvo DNR. Štoviše, vodstvo republike je izjavilo da će stvoriti vlastiti klub Šahtar, budući da postojeći klub nema nikakve veze s Donjeckom.
S druge strane, jasno je da novi klub nema neke izglede za uspjeh, jer će moći igrati s istim klubovima iz susjedne Luganske Republike, Abhazije i Južne Osetije.
Stoga se može reći da je profesionalni nogometni bič je izvrstan alat Novog svjetskog poretka, koji pomaže u provođenju nekih odluka. Poznato je da bi takozvana ”međunarodna zajednica”, kako sebe zovu SAD, EU, NATO i njihovi sateliti, imala koristi od raspada Rusije. Navijačke skupine i nogomet mogu biti centripetalna sila, što je slučaj s Barcelonom, ali i centrifugalna, što se vidi iz gore navedenih primjera.
Na primjer, centrifugalne tendencije u nogometu su primjetne u nekih dužnosnika Tatarstana, koji su najavili izlazak iz Ruske Federacije. Kako je stava Moskve o secesionističkim težnjama jasan, može se pretpostaviti da će se one manifestirati na utakmicama nogometnog kluba Rubin iz Kazana, koji će s malo ili bez ikakvih problema steći naklonost UEFA-e. No, ovdje još uvijek govorimo o onome što bi se moglo dogoditi kada bi ruske službe prespavale nekoliko godina ”zimskog sna”, što trenutno nije slučaj, jer dobro znaju da će nogomet i navijačke skupine uvijek biti vrlo učinkovito sredstvo i za promicanje političkih ciljeva.
I starog.
Duci Simonović
Važna tema, za sve domaće i strane “folkloraše”. Manipulira se itekako, svima je ovdje urezana prva službena utakmica Hrvatske koja je slučajno ili ne odigrana upravo protiv SAD-a, a nije bila odobrena od nijednog “međunarodnog” tijela. A tek sto se dogodilo Platiniju i Blatteru kad su htjeli glasovati o članstvu Izraela nakon bombardiranja UN škola, došao im je na vrata nitko drugi doli FBI. Itekako je da obavještajci slavenskih naroda spavaju zimski san već dugo, predugo, tek je nešto prenulo ruske zadnjih par godina, ostali još tvrdo spavaju, ili odabiru život straha. Uvijek kad se sjetim maksimirske utakmice Dinamo-Zvezda 90-e vidim marvu i stoku koja se naganja po stadionu i jednog jedinog čovjeka sa dignutim rukama u zrak koji smiruje situaciju kolko može a njegovo ime se rijetko ističe, osim u nekim pričama o kockarskim danima, a umjesto CNN Bobanovog high-kicka sigurno je također jedna od snažnijih i važnijih poruka… Čitaj više »
Eto poštena čovjeka. Dakle, ipak nije bilo crno-bijelo. Mi smo jeli kokice, a oni nas napali, bez obzira o kojoj utakmici govorili. Ne referiram se na tu iz ’90-e . Nego općenito. Uvijek ima netko tko se s nekim dogovori među vođama, ili frakcijama nekih skupina, koje onda prevladaju. A dogovor je bio da rata mora biti. Ko što je dogovor sila da nema komadanja Španjolske, svidjelo se to nekom ili ne. Njih ne zanima.
Osim šta su navijači pogodni za razne manipulacije,nogomet je močno oružje za skretanje pozornosti sa bitnih tema.Tu vrijedi ona rimska “Kruha i igara”, i narod zadovoljan.
Strah me Svjetskog prvenstva koje ce se održati u Rusiji iduće ljeto. Mislim da ce CIA dati sve od sebe da rovari dok oči cijelog svijeta budu uperene prema Rusiji. Nemojmo zaboraviti moć svjetskih medija koji ce pokušati sve da bi se organizacija diskriminirana i ocrnila. Sjetimo se ZOI u Sochiju kad su u Jutarnjem listu izlazile slike raspadnutih zidova i soba koje su pravedni zapadni novinari oslikavali. Ne znam zašto je Rusija ušla u taj rizik jer bude li organizacija na najboljem mogućem stupnju bit ce ocrnjivani kako god okrenes
Nogomet je postao vece zlo nego korist odavno..Nazalost stoka neljudska se uvukla u sve pore drustva.. Dan kao sedmica…
Ja bih ipak razdvojio termine navijač i huligan. Navijač dolazi radi sporta, mirno pogledati utakmicu, nije mu do politike i urlanja. Huligani su suprotnost svemu tome i kako su glasni više su u fokusu medija. Da su ti huligani pod kontrolom tajnih službi nema nikakve sumnje kao i da su usko povezani s organiziranim kriminalom. Bio sam na toj povijesnoj Dinamo-Crvena Zvezda na istoku pa smo i mi koji smo samo došli gledati derbi dobili suzavac. Kasnije sam shvatio da je sve bila samo režija UDBE jer već je bila premrežena stranim agentima i mnogi operativci iz svih republia su sudjelovali u razbijanju Jugoslavije. Tu je bio i Arkan, pa i ona ograda kod BBB je lagano srušena kao da je od papira. U mnogim razgovorima s upućenim ljudima dobio sam potvrdu svojih sumnji. Ta utakmica nije smjela biti odigrana nego je sport iskorišten za najprljavije političke igre i neslužbeni… Čitaj više »
katalonci moraju poceti sa takozvanim teroristickim akcijama ili ce in spanci staviti u rezervat camp nou da uzvikuju visca barsa samo koliko se sjecam dari srna je obilazio ranjene hrvatske vrazeke u bolnici u ukrajini
Na nogomet po hitno treba staviti moratorij, odnosno zabraniti ga kao sport i ukinuti sve lige na rok od 4 godine , nakon toga sprovesti temeljitu dekontaminaciju odnosno ciscenje uefe i nacionalnih saveza od kriminalaca , kladionicarske mafije odnosno pranja novca i kriminalnih radnji koje i babic u tekstu spominje . Nogomet i sve oko njega je postao zlo u kojem sudjeluju najmracnije sile i energije danasnje civilizacije ,pogotovo tzv profesionalni nogomet. Pogubno jeste to ,sto umjesto da odgaja mlade ljude on truje i indoktrinira mlade ljude , njihove obitelji a u konacnici i sredine u kojima ti ljudi zive . Nogomet je arena ( kruha i igara) a sluzi za odvracanje paznje sirokih masa od stvarnih zivotnih problema i stvaranja iskrivljenih percepcija u odnosu na drustvo i pojedinca u njemu . Pogotovo je opasan za djecu jer je gotovo nevjerojatno rasprostranjen kao vrsta sporta na kugli zemaljskoj , promislite… Čitaj više »
Oduvik su navijacke skupine bile jeftin i glasan predmet politicke promocije. Oduvik. Samo je to danas, uz tehnologiju podignuto na visu razinu! Odavno nogomet (profi sport opcenito) nije samo sport, takmicenje i kao takav je posta strasno gadljiv
Već sam negdje pisao na što bi ličila katalonska liga, Barcelona bi izgubila veliku lovu a postala bi manje konkurentna i u europskim natjecanjima. Igranje s trećerazrednim klubovima garantiralo bi naslov svake godine ali bez teških okršaja s Realom, Atleticom, Valenciom, Sevillom, Athletic Bilbaom i ostalima momčad bi omlitavila. YU liga je bila među jačima, bila je velika četvorka i još nekoliko solidnih klubova koji su znali iskočiti. Raspadom nitko nije dobio na kvaliteti. U HNL su upadali klubovi iz 4. ranga YU lige samo da se popuni brojka. Kada je oslabio i Hajduk prvenstvo je izgubilo svaku draž i zanimljivost s dominacijom Dinama koji se redovno sramotio u euro-natjecanjima. Zato su se mnogi radovali naslovu Rijeke da se razbije monotonija. U svim sportovima ide se na regionalne lige samo je u nogometu to nemoguće zbog huligana. Kod ukrajinske lige klubovi sa Krima Tavria Simferopol i Sevastopol su bili ukrajinski… Čitaj više »
Upravo zadnja rečenica je suština. Autor je zapao u osinje gnijezdo jer kod nas baš i nije popularno navijačke skupine stavljati u kontekst subverzivnih djelatnosti. Ja nemam nikakvih dokaza, ali osobno smatram da se u bivšoj državi itekako iskorištavalo navijačke skupine u poticanjima na sukobe. Ne mislim samo na spregu domaćih tajnih službi kao u tekstu, već i na strane. Slične primjere možemo vidjeti iz susjedne Italije gdje se pokoje desetljeće prije (60/70) bilo itekako bogato ideološkim sukobima i to često na strani navijačkih skupina. Smatram da su se u bivšem istočnom bloku takve skupine dosta iskorištavale za spomenute djelatnosti tako da se poticao nacionalizam, sloboda govora, veliko korištenje droge, hladnog oružja i stariji će primijetiti, općenito dosta zapadnjačke opće kulture (odjeća, glazba, sleng, MSM sadržaj). Spomenuta je djelatnost istih u Ukrajini gdje su se moje sumnje obistinile. Nemam nikakvih dokaza osim nekakvih indicija, ali skupine kojima se ponekad divimo,… Čitaj više »
Spomenuta je Ukrajina, ali ja bi spomenuo još jednu zemlju gdje se za rušenje poretka u recentnom vremenskom periodu iskoristio utjecaj navijačkih skupina – Egipat. Sjetih se serije analiza tamo još prije 5 godina na advansu gdje se spominjao velik utjecaj navijačkih skupina, osobito manjih podgrupa gdje su se ubacivali posebni agenti koji su bili zaduženi za izazivanje sukoba, ali se i dosta poticao verbalni rat raznoraznim parolama, grafitima ili viralnim objavama. Jedan od zaključaka je da je poredak pao kada su najjače navijačke skupine većinom podržale pobunu. Kasnijim dogašajima za popunu vakuuma vlasti se dogodilo da se te iste skupine međusobno sukobljavaju i to nerijetko sa smrtnim posljedicama. Valjda se sjećate onih nereda na jednoj utakmici gdje je poginulo 60ak ljudi. Bila je podjela uglavnom da jedna skupina je naklonjenija islamistima, druga nacionalistima pa je pogibelj bila neizbježna. Sve u svemu, ovaj sociološki fenomen vrijedi proučavati ako treba i… Čitaj više »
Busola, nacizam na tribinama poceo je osamdesetih, kulminirao devedesetih, ali ga nitko nije osudjivao do kraja dvijetisucitih.
Ovaj članak mi se čini očajnički pokušaj Babića, da nekako nategne da su on i ovaj portal bili u pravu, kada su prije nekolkiko tjedana tvrdili da iza pokušaja otcjepljenja Katalonije, stoje Soros i duboka država i da bi samostalna Katalonija bila samo protektorat NATO-a i da NATO-u strahovito potrebna baš mala Katalonija, kao da NATO nema preko 30 članica, među njima skorio cijelu Europu, plus Tursku. Ajde, da se Katalonija nalazi naprimjer tamo gdje se nalazi Moldavija, onda bi i nekako mogao povjerovati, da je za NATO Katalonija strateški važna. Ali Katalonija na potpuno strateški nevažnom položaju između NATO.članice Španije i NATO članice Francuske…ma ajte molim vas. I sada dakle, Babić ovdje ne želi priznati da je bio u krivu, već nekako pokušava nategnuti sve i pokušava neakako prikazati da je bio u pravu, a nije… pa tako nam Babić nudi ovakve verbalne akrobacije: “Kao što je poznato, George… Čitaj više »
Babić je izvrstan analitičar, ali njegov je problem pristranost. A jedna mana ovog portala, koji je inače većinom dobar, je obrana jedne vrste unitarizma i centralizma, po svaku cijenu i po istoj šemi: dakle, svaki pokušaj neke regioje i pokrajine, nekog naroda i etničke skupine, da izbori nezavisnost, se posmatara po istoj šemi i jednadžbi: iza toga stoje CIA i Soros,…i ostala ekipa, ali samo kada se radi o onima, čija težnja za nezvisnošću u ovom trenutku nije poželjna, jer otežava ukupnu situaciju, kao Kurdima, kojima se osporava pravo na nezavisnost. Nravno, da podmukli anglo-.cionisti imaju svoje prste i među Kurdima i pokušavaju i tu igrati svoje igrice, ali ali Kurdima u principu ipak ne možemo zamjeriti, što žele iskoristiti povoljan povijesni trenutak, trenutnog kaosa na Bliskom kistoku i izboriti neku svoju državu. Ja također podržavam Rusiju protiv NWO, ali ipak treba ostati trijezven i držati se činjenica. U redu,… Čitaj više »
FC Barcelona je već desetljećima nositelj katalonske želje za suverenosti, a ne tek od jučer. Nasuprot tome, drugi prvologaš i z Barcelone FC Espanyol je klub španjolkskih unitarista, što mu samo ime kaže. A nogometaši kao Pique, Xavi, Guardiola i ostali oduvijek su bili pobornici nezavisnosti, i ne tek od jučer. Neslužbena katalonska repka, koja je igrala nekoliko prijateljskih utakmica, a kapetan joj je bio Carlos Puyol, postoji najmanje desetak godina možda i više. Pique je još prije 6 godina provokativno izjavio u španjolskim medijima: “osvojio sam vaše prvenstvo i kup vašega kralja”. Dakle on Španjolsku uopće ne smatra svojom državom. Što se tiče obračuna navijača u bivšoj Jugoslaviji, to nije nastalo tek 80-ih godina, već su se Torcida, Delije, Grobari i BBB; oduvijek manje više obračunavali i tukli. Samo što se sve to kasnih 80-ih pojačalo, jer su tada izbili politički sukobi između republika. Još 60-ih godina, torcidaši bi… Čitaj više »