Kada govorimo o završetku Drugog svjetskog rata na Dalekom istoku, uglavnom se pomisli kako je sve bilo gotovo bacanjem nuklearnih bombi od strane američke vojske na Hirošimu i Nagasaki. No, to je bio samo mali dio složene vojne operacije, velikog masakra usporedivog s genocidom.
U ljeto 1945. je američko ratno zrakoplovstvo u Japanu provelo je jednu od najvećih vojnih operacija uništavanja gradova. 68 gradova bilo je djelomično ili potpuno uništeno, najmanje je ubijeno 300 000 ljudi, a 750 tisuća ih je ranjeno. 1 700 000 ljudi su postali beskućnici.
66 gradova je napadnuto konvencionalnim oružjem, a na druga dva su na civile bačene nuklearne bombe.
Obično se za napade koristilo oko 500 bombardera, a japanski gradovi su trpjeli bombardiranja udare snage 4 do 5 kilotona. U Hirošimi je snaga atomske bombe iznosila oko 16,5 kilotona, dok je u Nagasakiju bila preko 20 kilotona.
Prvi je bombardiran Tokio. Napad je proveden noću s 9. na 10. ožujka 1945. godine. Tada je ubijeno 120 000 Japanaca, a zgrade su izgorjele na površini od 41 četvornog kilometra.
U usporedbi s razaranjem Hirošime Tokio je razoren četiri puta više.
Stručnjaci s pravom tvrde da bi operacija američkog ratnog zrakoplovstva protiv civilnog stanovništva Japana trebala biti razmatrana u kontekstu u kojem je “atomska karika” samo dio sveobuhvatnog programa planiranog masakra.
Ujutro 17. srpnja 1945. su zračnim udarima napadnuti Oita, Hiratsuka, Numazu i Kuwana. Prva dva grada su uništena za polovicu, treći je uništen 90%, a četvrti 75% .
Tri dana kasnije, bombardirali su još tri grada, među kojima Fukui, koji je uništen 80 posto. Tjedan dana kasnije, napadnuto je još šest japanskih gradova, a Ichinomiya je uništena 75%.
12. kolovoza 1945. su iz zraka bombardirana još četiri grada, a Toyama je gotovo zbrisana s lica zemlje i uništeno je uništena 99% ukupne civilne i sve druge infrastrukture. To se dogodilo unatoč činjenici da je 6. kolovoza, tijekom napada na Hirošimu, upotrijebljena “nova vrsta oružja”. Prije uporabe nuklearnog oružja, američko ratno zrakoplovstvo je napalo 26 gradova od kojih je, ako brojimo u postotku, njih 8 uništeno čak i više od Hirošime.
Potom je 9. kolovoza 1945. na Nagasaki pokrenut još jedan atomski udar. Nagasaki je drevni glavni grad, koji za Japance ima značajno vjersko i simbolično značenje.
Dakle, kao ratno sredstvo, američki vojni vrh je izabrao put masovnog istrebljenja civilnog stanovništva. Znakovito je da je to odlučeno u “puritanskoj zemlji”, koja se protiv japanskog militarizma navodno borila za “demokratske ideale”.
Unatoč svemu što su Japanci tada činili, ovakav pristup se ničim ne može opravdati. Kasnije je dokazano se igralo na strahove Japanaca.
Koristeći tehnološku prednost, američka vojska je uništavale sve one koji su mogli biti eliminirani, bez velikog rizika od odmazde. Povijest masakra civilnog stanovništva Japana pokazuje kako će, zbog zajamčene nekažnjivosti pred bilo kojim međunarodnim tijelom, američki politički i vojni vrh iskoristiti bilo koju metodu za postizanje željenih ciljeva.
Sjetimo se samo “velikog vojnog uspjeha” američkih generala u Drugoj bitci za Faludžu u Iraku 2004. godine. U njoj je sudjelovao aktualni čelnik Pentagona, general James Mattis. U operaciji odmazde “Phantom Fury” je grad pretrpio velike štete, a broj iračkih žrtava je nepoznat, jer se ne zna koliko je stanovnika uspjelo pobjeći iz grada prije napada. Na okruženi grad su provođeni zračni udari, granatiranja teškim topništvom, najviše omiljenim haubicama M-198 155mm, a koristio se i ubojiti bijeli fosfor.
Isto se dogodilo u iračkom gradu Mosulu i sirijskoj Raqqi, gdje se general James Mattis sjetio svog “uspjeha” iz Faludže i masovno koristio haubice M777 155mm.
Lista sličnih akcija američkih vojnih genija je predugačka da bi naveli sve podatke, ali je primjetna ista matrica. Okružiti, razoriti i pobiti sve što se može, bez rizika od mogućeg odgovora i odmazde.
Međutim, ovaj put je plan masovnog istrebljenja civilnog neprijateljskog stanovništva, kao što se dogodilo u Japanu, Njemačkoj, Vijetnamu i drugim ratištima, naišao na iznenađenje i nije ostvarena željena vojna pobjeda. Ipak se i dalje sustavno razvijaju planovi za eskalaciju vojne i političke krize u Sjevernoj Koreji, Ukrajini i Siriji.
Nakon prevrata u Ukrajini je ukrajinska vojska, neslužbeno na čelu s američkim savjetnicima, opsežnu upotrebljavala topništvo protiv civilnog stanovništva Donbasa. Unatoč razaranjima, napadi do sada nisu dali rezultate.
Vrijeme je drugačije, drugačije su okolnosti, ali pristupi ostaju isti. Politička demagogija podupire nekažnjavanje ovakvih vojnih aktivnosti, koje su službeno “humanitarne vojne operacije” ili “borba protiv terorizma”.
Sustav “proturaketne obrane” na granicama Rusije i Kine, koji se uz minimalne preinake pretvara u moćno ofenzivno oružje, samo su dio ovog mozaika i jedne ideje u istom kontekstu.
Genocidom su dobili teritorij i genocidom ostvaruju svoje interese. Ništa novo pod kapom nebeskom veliko zlo planete zemlje uvijek djeluje uvijek na isti način. Ako malo bolje pogledate sve ukupno na djelu je kultura straha.
Poznajem nekoliko ex-jugovića koji žive u SAD, i koji s gnušanjem odbacuju šta se priča o pravoj (skrivenoj) naravi tog društva i te zemlje… (Kažu: “Srbi su za sve krivi!?”)
A, jedan od velikih svjetskih historičara, Britanac Terry Boardman postavio je svojevremeno veličanstveno pitanje: “Koja je zapravo svrha osnivanja SAD?” …i daje odgovor (www.threeman.org).
Amerika se ponaša kao da je u pubertetu a s obzirom na mladu povijest ,ništa čudno.
Kada je “stari” mudraci s istoka i zapada opale po ušima mogla bi se umiriti ako se ne zainati a to nebi bilo dobro, ponajviše za nju samu.
Kao i svaki bogati tinejdžeri ima i ona svoje igrače ( Izrael, od kojega se mnogo pametnih stvari može naučiti)
Nije mi jedino jasno ako svako “normalno” ljudsko biće želi mir i blagostanje čemu samo 11 godina mira u cijeloj pisanoj ljudskoj povijesti (izračunali znanstvenici) ?
Koga god je tama odlučila da uzdigne taj je puštao krv zemljanima za njih, zar je to teško za shvatiti. Mi njima dođemo kao onaj njihov UFC, samo je ovo na večoj skali brojeva.
Jedini su(zasad) koji su koristili nuk oružje,
znamo kakva budala je trenutno na vlasti u usa tako da nam predstoje zanimljiva vremena
Postoji pravilo , ako ulaziš u rat , tuci protivnika svim srestvima da mu nikad više nepadne napamet da ti vrati.
Nikakvim “minimalnim preinakama” se protuzračna raketa može pretvoriti u ofenzivno oružje!! To naprosto ruski agitprop koji onda ” useful idioti” šire dalje bespućima interneta…..
mmne sramm da te bude na takvim izjavama imbecilu jedan i jos ti dijele pluseve ima ljudi koji nemaju izbora amrze ovu drzavu vise od tebe
Japanci su samo u Kini Mandžuriji u samo par tjedana ubili preko 200 000 civila, i to 90% su ubili hladnim oružjem bajonetama.
Bebe su bacali u zrak i nabijali na bajunete, i sve to snimali i smijali se.
Ritualno odsjecanje glave nad kojim se mi danas zgražabamo kad to IS radi….japanski časnici su masovno radili nad zarobljenicima jer u njihovoj kulturi zarobljavanje ne dolazi u obzir.
Da ne duljim, na te zlotvore je trebalo baciti bar još 4 atomske bombe.
Mase su glupe, te ne prepoznaju najveću opasnost po sebe same. Hitlera su zanemarivali i smijali mu se, da bi nakon općeg prorjeđivanja čovječanstva uzrokovanog njegovom politikom i slijepilom gomila, došlo do njegova omalovažavanja, nipodoštavanja, ismijavanja i svrstavanja u luđake. Dvojbeno je tko je tu bio luđi – “luđak” sam ili oni koji nisu vidjeli i spriječili njegovo ludilo.
Tako gomila ni danas ne prepoznaje najopasniju prijetnju što se poput Damoklova mača nadvila nad njegovu glavu. Kad se mač jednom spusti, neće biti nikoga da se smije, pa ni da stavi natpis R.I.P. nad kolektivnu grobnicu svojih tijela i iluzija. 🙂 🙂 🙂