Vojni udar u Nigeru je naknadni potres neokolonijalnih odnosa između Francuske i raznih zemalja na afričkom kontinentu, smatra bivši francuski ambasador Gerard Araud.
Kriza u Nigeru, koja je počela prošle sedmice kada je vojni general Abdouramane Tchiani srušio demokratski izabranog predsjednika Mohameda Bazouma, predstavlja “odbijanje francuskog prisustva u zemlji”, rekao je Araud za novinsku web stranicu Euractiv u komentarima objavljenim u četvrtak.
Ovaj 70-godišnji diplomata je dodao da se puč može smatrati odbacivanjem takozvane ‘Francafrique’: termina koji se koristi za opisivanje sfere utjecaja Pariza na bivše kolonije u podsaharskoj Africi. Odsustvo usklađene afričke strategije je “neuspjeh” Evrope, dodao je Araud.
Araud, koji je prethodno bio ambasador Francuske u Sjedinjenim Državama, obavljao je različite diplomatske funkcije visokog profila u ime Francuske i Ujedinjenih naroda, a prethodno je bio i generalni direktor za političke i sigurnosne poslove u francuskom Ministarstvu vanjskih poslova.
On je rekao da je kolonijalna prošlost Francuske dovela do “pobune mladih” u podsaharskom regionu, pri čemu mnogi smatraju da se nacionalne vlade sve više doživljavaju kao marionete Pariza u Africi. On je za Euractiv dodao da je rast stanovništva i rastući nivoi siromaštva također podstakli nepovjerenje Afrikanaca u njihove uspostavljene sisteme vlasti.
Unatoč povećanju vanjske sigurnosti u Nigeru, posebno iz Francuske i Sjedinjenih Država, nastavljeni su pobunjenički napadi Al-Qaide i grupa povezanih s Islamskom državom; faktor koji se takođe generalno smatra da doprinosi političkoj nestabilnosti Nigera.
Dana 28. jula, Tchiani, šef predsjedničke garde Nigera, proglasio se šefom države afričke nacije koja ima populaciju veću od 25 miliona ljudi. 2021. godine došlo je do pokušaja državnog udara oko 48 sati prije Bazoumove inauguracije za predsjednika zapadnoafričke države nakon što je na biralištima pobijedio protivnika Mahamanea Ousmanea. Pokušaj puča osujetila je predsjednička garda.
Francuski uticaj u Africi datira još od 17. veka, ali se značajno povećao u 19. veku sa invazijom otomanskog Alžira 1830. Francuska je preuzela kontrolu nad nekim oblastima Nigera 1890-ih. Etničke grupe u toj afričkoj zemlji pobunile su se protiv francuske vlasti prije nego što je osvojena kao kolonija 1922. godine. Niger je kasnije proglasio nezavisnost 1960. godine.
Međutim, Francuska je zadržala stav aktivnosti u afričkoj regiji Sahel – a Araud je rekao za Euractiv da su francuske snage smatrane “borcima za slobodu” za odbijanje pobunjenika u sjevernom Maliju 2012. i 2013. godine.
Međutim, dodao je da “svaka oslobodilačka vojska nakon nekog vremena postaje okupator”.
Međutim, dodao je da “svaka oslobodilačka vojska nakon nekog vremena postaje okupator”. 👍🇷🇺
Posle niza pobuna lokalnog stanovništva navodno prodemokratski orijentisanog (po zapadnjačkom modelu) u Tunisu, Libiji, Egiptu, Iranu, Alžiru, Maroku, Jemenu, baš kako se i očekivalo na red je došla i Sirija. Danas je već mnogima jasno da iza svih ovih “revolucionarnih” protesta nazvanih “Arapsko proleće” stoje dobro obučeni i trenirani lokalni aktivisti koje je godinama obučavao i finansirao tzv. Zapad (gde spada i Velika Britanija). Način ovakvog nenasilnog otpora oblikovali su stručnjaci iz “Instituta Albert Ajnštajn” koji je osnovao Džin Šarp 1983, koji delom finansira i poznati berzanski špekulant Džordž Soroš. U stvari Soroš je u javnosti već postao poznat upravo po ovim plišanim i obojenim revolucijama (narandžastim, ružičastim, zelenim, itd) i brojnim fondacijama i takozvanim nevladinim organizacijama, koje se brzo osnivaju kao pečurke na tlu koje uskoro treba da postane politički trusno. Organizacije koje su direktno uključene u pravljenje i finansiranje ovih “otporaških” revolucija su: Fondacija Otvoreno društvo, Nacionalna zadužbina za demokratiju,… Čitaj više »
Kako je Libija pod vođstvom Moamera el Gadafija “tiranina i ludaka”, kako ga vide na Zapadu, postala najbogatija afrička država potpuno suverena i spremna da uvede novu monetu u trgovini sa naftom – islamski zlatni dinar i beskamatne kredite. To bi značilo da Zapad više neće moći da kupuje naftu od afričkih zemalja spekulativnim novcem. Na žalost, i danas se u školama uči da je robovlasničko društvo odavno rasformirano, što je apsolutno netačno. Današnje takozvano “slobodarsko” i “demokratsko” društvo samo je iluzija stvorena odlukom jednog vlastelinskog kartela da se skloni iz javnog života i da robovi me gledaju u kakvoj raskoši i rasipništvu žive. Ali, za razliku od feudalnih vlastelina koji su bili vladari određenih zemljišnih poseda, moderna vlastela je sebi vladarski tron obezbedlila spekulativnom trgovinom – tj. zamenom zlata za papirne priznanice, i nije vezana ni za jednu zemlju. Njhova teritorija su sve zemlje i svi posedi na kojima trguju,… Čitaj više »
Pa čovjek je definitivno u pravu u tvrdnji da je eu sama kriva što je se razvlašćuje.
Međutim to šta se eu razvlašćuje po Africi i da je se nakon stoljeća pljačke i razbojništva nad lokalnim stanovništvom naistrag protjera, to i nije baš toliko sporno koliko se eu razvlašćuje na njenom siopstvenom teritoriju, u eu zoni u kojoj “eu parlamentarci” ne odlučuju samostalno ni o čemu, a ono što je Niger u prošlih nekoliko stoljeća bio u odnosu na francusku, e to je sada isto šta je francuska i eu u odnosu na usa.
Malo smo kolonijalne običaje donijeli doma i podijelili ih sa onima u eu, koji s tim nikakve veze nemaju.
Ovo zadnje je definitivno točno.
U biti radi se o puču askaria. Askari su bili domorodački vojnici u službi kolonijalnih sila. Kada se provela “dekolonizacija” onda su nastavili obnašati vojnu službu a time se nastavio neokolonijalizam. Sada su askari vojnim pučem vratili prava koja smatraju da im pripadaju odlukom kolonijalnih sila. Međutim, uskoro ce otkriti sudbinu pasa koji ugrizu ruku svojih gospodara. Naravno, gospodar i dalje ostaje ugrizen.
puč se može relatvizirati, tzv akademski obrađivati sa raznih aspekata, sve u službi kolonijalizma, a može mu se dati i značenje narodne socijalističke revolucije protiv imperijalističkog zapada pa če taki narativ malo doprinjeti da i krene u tom smjeru pa ako i ne uspije iz prve uspiće u buduće a mi izdaleka nismo samo navijači nego i energija
Vidi diplomatu, što tvrdi:
“mnogi smatraju da se nacionalne vlade sve više doživljavaju kao marionete Pariza u Africi”
A kao – nisu? 😄
Pazi ovo:
“Unatoč povećanju vanjske sigurnosti u Nigeru, posebno iz Francuske i Sjedinjenih Država, nastavljeni su pobunjenički napadi Al-Qaide i grupa povezanih s Islamskom državom”
Ljudi moji. Za malu djecu. Prvo ubace Alkaidu pa se pojavljuju kao spasioci. 😏
Naravno da nikad neće riješiti problem Alkaide do kraja, jer je ona, je li uzrok njihovog boravka tamo.
Naučili smo sve na Siriji.
Kad se Afrika riješi Europskih imperijalista, onda će Europa da strada grdo!
Mamu ti j. žabarsku šta Europa pogotovu istočna ima s vašom pljačkom Afrike