Trumpova iranska politika prisiljava EU na težak izbor između SAD-a i Rusije

Američki predsjednik Donald Trump je dao ultimatum europskim partnerima da u roku od 120 dana zajednički izmijene uvjete nuklearnog sporazuma s Iranom, ili će se SAD povući iz tog sporazuma. Trump nedavno potpisao nuklearni sporazum, ali je rekao da to čini posljednji put i da sljedećeg produljenja neće biti, ako EU ne pristane da se sporazum revidira i unesu odredbe koje će ograničiti iranski balistički program, a tražio je i da se libanonski pokret Hezbollah ne dijeli na političko i vojno krilo, nego da se oba ogranka proglase terorističkom organizacijom.

To će u svakom slučaju značiti propast sporazuma, jer će naići na protivljenje Teherana. Jedino je pitanje hoće li Europa popustiti pred američkim ucjenama ili će čvrsto ostati pri stavu u obrani sporazuma, što će stav EU približiti ruskom.

Zapravo je Donald Trump Europsku uniju opet stavio pred tešku dilemu.

Njemačka se namjerava konzultirati s partnerima unutar EU i dogovoriti zajednički europski pristup prema američkom zahtjevu da se “popravi” nuklearni sporazum s Iranom, priopćilo je njemačko Ministarstvo vanjskih poslova u subotu. Istovremeno je naglašeno kako Berlin namjerava poduprijeti “punu provedbu nuklearnog sporazuma”.

Iz ureda Europske unije je također stiglo priopćenje.

“Europska unija je čula izjavu Donalda Trumpa o iranskom nuklearnom sporazumu. Kao prvi korak, slažemo se s ukupnom ocjenom ove izjave s predstavnicima “eurotrojke”, Velike Britanije, Njemačke i Francuske, te ostalih članica EU. Ostajemo predani punoj i učinkovitoj provedbi uvjeta Zajedničkog opsežnog plana djelovanja”, izjavila je Europska služba za vanjske odnose.

Donald Trump je u petak produžio režim ukidanja sankcija protiv Irana, čime je ostao pri uvjetima Zajedničkog opsežnog plana djelovanja o iranskom nuklearnom programu.

Trumpov ultimatum Europi

Međutim, sve je prilično jasno, to ne znači da je američki predsjednik odustao od svojih namjera da raskine iranski nuklearni sporazum. Zamjenik ministra vanjskih poslova Rusije Sergej Rjabkov je istaknuo je “kako je produljenje režima ukidanja sankcija Iranu običan kozmetički korak i ne treba ga precjenjivati”.

Upravo tako i jest. Prvo, Trump nikada nije potvrdio provedbu sporazuma od strane Irana.

“Rekao sam da neću potvrditi da je nuklearni sporazum ispunjen i ja to nisam potvrdio”, rekao je Trump.

Drugo, zahtijevao je da se “ključne europske zemlje pridruže Sjedinjenim Američkim Državama u revidiranju i ispravljanju značajnih nedostataka u sporazumu, da se suprotstave iranskoj agresiji i da Europa da podršku iranskom narodu”.

Samo zato je pristao produžiti režim ukidanja sankcija Iranu, po njegovim riječima, posljednji put, “dajući Europi posljednju priliku da ispravi čudovišne nedostatke sporazuma s Teheranom”. Zbog toga je Europljanima dao točno 120 dana, što je vremenski okvir najnovijeg produženja. Ako se sporazum ne revidira, SAD više neće odgađati nametanje sankcija.

Uz sve navedeno, Washington je nametnuo sankcije za 14 iranskih fizičkih i pravnih osoba, uključujući i ajatolaha Sadega Larijanija. Ranije su već uvele jednostrane mjere protiv Irana. Jedne u veljači, a druge u kolovozu prošle godine, koje su proširene, a posljednje proširenje se dogodilo se krajem listopada.

U tom smislu je Rjabkov naglasio da su Trumpove izjave o nuklearnom sporazumu i zajedničkom djelovanju s partnerima iz takozvane “šestorke” opravdavale najgora očekivanja.

SAD vjerojatno namjeravaju raskinuti sporazum kojeg su s međunarodnim partnerima potpisale s Iranom, jačati pritisak i ultimatume o svim pitanjima koji su u vezi ovog povijesnog dogovora.

Sergej Rjabkov je dodao da Rusija poziva međunarodnu zajednicu na konsolidaciju napora za zaštitu nuklearnog sporazuma.

Što Trump uopće želi?

Možda bi odgovor lakše dobili u Izraelu, nego u Bijeloj kući. Međutim, iz Trumpovih izjava možemo zaključiti da nudi ultimatum od tri mogućnosti. Prvo je “ispravljanje” samog nuklearnog ugovora s Iranom. Kao jednu od najvećih “grešaka” je naveo potrebu dozvole od strane  Teherana međunarodnom inspekcijskom timu za obavljanje nenajavljenih inspekcija u bilo kojem iranskom nuklearnom postrojenju, zbog čega je međunarodni tim zapravo ograničen u radu. Drugi dio je želja Washingtona da se ujedine nuklearni i raketni program iranske vojske, ali i neodređeni zahtjev da se Iran obveže kako “nikad neće biti ni blizu posjedovanja nuklearnog oružja”.

Jasno je da je ovim željama Washingtona apsolutno nemoguće udovoljiti. Naime, za bilo kakve promjene ugovora je potrebna suglasnost svih stranaka, a one su, osim Sjedinjenih Država, Velika Britanija, Francuska, Njemačka, Kina, Rusija i na kraju sam Iran.

Čak i ako se Bruxelles približi Washingtonu, malo je vjerojatno da se to može očekivati od Moskve i Pekinga, dok Teheran ne treba ni spominjati.

Iran je već optužio SAD da pokušavaju potkopati nuklearni sporazum. Trumpove odluke iransko vodstvo smatra neprijateljskima i nezakonitima, koje prelaze sve dopuštene granice i krše međunarodno pravo, bilateralne i međunarodne obveze. Iranci su obećali “ozbiljnu reakciju” na akcije Washingtona.

Druga opcija koja slijedi iz izjava Trumpa ne izgleda nimalo smiješna. On predlaže zaključivanje posebnog sporazuma između Sjedinjenih Država i EU o nuklearnom sporazumu s Iranom. Prema tom bi se sporazumu Iranu uvodile sankcije izvan Zajedničkog akcijskog plana djelovanja. Kao odgovor na ovaj scenarij, Teheran bi sam izašao iz nuklearnog dogovora i obnovile bi se sankcije protiv Islamske Republike.

“Crvena linija” da se ovo izbjegne je da Iran pristane obustaviti nuklearni program, što je učinio, ali i svoj raketni program.

S čisto formalne točke gledišta, šanse za provedbu takvog plana su veće, jer nema potrebe za pristankom drugih aktera. Međutim, samo sklapanje takvog zasebnog sporazuma bit će ravno raskidu nuklearnog sporazuma, jer će SAD i EU stvoriti tabor koji će biti protiv Irana, Rusije i Kine.

Možda je najrealnija treća opcija i Trumpov izlazak iz nuklearnog dogovora s Iranom.

Ovo je bez sumnje pokušaj uništenja multilateralnog nuklearnog sporazuma s Iranom. Čak i tijekom predizborne kampanje je Trump stalno i oštrim tonovima kritizirao sporazum, rekavši kako nije uzeo u obzir nacionalne interese Sjedinjenih Država i obećavao je da će ga napustiti. Kasnije, kada je postao predsjednik, vidio je da nije tako jednostavno i da je gotovo nemoguće  jednostrano izaći iz dogovorenog posla.

Budući da je sporazum multilateralan, ovaj korak će međunarodna zajednica vrlo dobro razumjeti i on će uzrokovati ozbiljnu štetu reputaciji Washingtona, uključujući i među njegovim najbližim europskim saveznicima.

Zato je američka vlada odlučila ne djelovati izravno, već provocirati Teherana, vršiti pritisak na saveznike kako bi na kraju oni uništili nuklearni sporazum. Tako bi Sjedinjene Američke Države odgovornost za raskid sporazuma dijelile s Europom, što je za Washington puno povoljnija opcija.

Trumpova administracija želi da s Europljanima zajedno traže reviziju već postignutog sporazuma, a kada Iran to odbije prihvatiti, ispast će da SAD i Europa djeluju ujedinjeni.

Osim toga, takav plan Trumpu može omogućiti da izigra protivnike povlačenja iz Zajedničkog akcijskog plana u Sjedinjenim Državama, čiji je utjecaj vrlo velik.

Na primjer, tijekom listopada je, nakon izjave da Teheran ne ispunjava uvjete sporazuma, američki predsjednik predložio da Kongres razmotri obnovu režima sankcija. Međutim, Kongres nije htio preuzeti tu odgovornost i problem je vratio natrag Trumpu.

Europska unija je u političkoj slijepoj ulici

Djelujući svojim omiljenim oštrim i agresivnim načinom, Donald trump je zapravo ucijenio Europu i europske zemlje stjerao u političku slijepu ulicu.

Europski čelnici su izgovorili uobičajene fraze, ali su ipak rekli kako su čuli što je poručio Washington i da će zajedno raspravljati o odgovoru.

EU ima nekoliko tjedana vremena, ali će na kraju ipak morati donijeti odluku. To više neće biti glasanje na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda o američkom buncanju o statusu Jeruzalema, jer je ulog puno veći.

Trump je jasno rekao kako države koje odbijaju podržati Sjedinjene Američke Države u ovom pitanju podržavaju nuklearne ambicije Teherana. Naravno, to je samo retorika, ali je iranski problem na kraju postao razlog za mogući američki spor s EU i razlike u stavovima mogu značiti ozbiljno pogoršanje političkih i gospodarskih odnosa Amerike s Europom, što je za EU veliki rizik.

U takvim okolnostima, šanse da će EU popustiti pod američkim pritiskom su  dovoljno velike. EU do sada nikada nije pokazala poseban kapacitet za vođenje neovisne vanjske politike i uvijek je djelovala protiv vlastitih interesa. Mnogi vjeruju kako zbog nezadovoljstva neće doći do ozbiljne reakcije i da će EU vjerojatno učiniti ono što kaže Trump.

Sve ovisi o tome koliko u Europskoj uniji imaju volje za neovisnošću. I ovdje počinju poteškoće, jer ne žele svi Europljani tu neovisnost i nisu svi spremni za nju. Osim toga, mnoge zemlje izbjegavaju izravni sukob sa Sjedinjenim Državama.

Ali postoji i druga strana medalje. Udovoljiti Trumpovim zahtjevima u bilo kojem scenariju će označiti propast nuklearnog sporazuma u njegovom sadašnjem obliku, a takav scenarij je za Europsku uniju prilično neugodan iz više dobrih razloga.

Europljani su nezadovoljni stavom Washingtona, jer vide da se raspada ono što je postignuto zajedničkim naporima. Ovaj posao je važan zato što je Bliski istok za Europu možda najvažnije izvaneuropsko područje. Europska unija puno ovisi o Bliskom istoku, uključujući i unutarnju situaciju u samoj EU. Bilo bi korisno da Europska unija na neki način pomogne smirivanju situacije u toj regiji.

Osim toga, Trumpov plan je pun ozbiljnih gubitaka za EU, najviše poslovnih, što znači da bi se Europljani trebali dogovoriti o za njih nemogućem scenariju.

Odnedavno Europa aktivno razvija gospodarsku suradnju s Iranom i izašla je na veliko tržište te zemlje. Nakon ukidanja sankcija Iranu su se u Teheran doslovno sjatili predstavnici brojnih europskih tvrtki, koji su sklapali ugovore i aranžmane, dogovorili zajedničke projekte, a ako Europa sada izađe  iz sporazuma, izgubit će i ugovore i novac.

Ako gledamo iz ovog ugla, postoje šanse da će Europa ostati dosljedna i da će oko ovog pitanja pokazati zube Washingtonu.

Primjetno je da se Europa trudi, koliko može, da pruži otpor američkom pritisku. Naime, Europa u potpunosti želi implementirati ove sporazume, smatra da Iran poštuje sve dogovore, što je dobro i za Bliski istok i stabilnost svijeta kao cjeline.

Rusija može imati koristi od Trumpovih avantura protiv Irana

Jedan od nenadanih pobjednika Trumpove avanture može biti Rusija. Naravno, sama mogućnost propasti iranskog nuklearnog sporazuma je za Moskvu neugodna, budući da je to u velikoj mjeri zamisao Moskve. Međutim, čak i u tom slučaju postoje pozitivne točke.

Držeći se svojih međunarodnih obveza, dok se SAD i EU pokazuju kao nepouzdani međunarodni akteri, može pozitivno utjecati na imidž Rusije u svijetu. Osim toga, čak i u kontekstu Zajedničkog akcijskog plana postoji niz međunarodnih ograničenja u gospodarskoj suradnji s Iranom, prije svega u vojnoj sferi. Propast sporazuma krivnjom Washingtona može dati dobre formalne razloge za zanemarivanje tih ograničenja.

Osim toga, ovaj scenarij će dodatno gurnuti Teheran na jačanje gospodarskih i političkih odnosa s Moskvom. U stvari, time će se na istoku konačno konsolidirati trokut Rusija-Kina-Iran.

Tu je i konkurencija koja je nastala nakon sklapanja nuklearnog sporazuma i dolaska zapadnog poslovnog svijeta u Iran. Na primjer, Iranci su ranije kupovali ruske zrakoplove, a sada su počeli kupovati američke i europske, a bilo je i raskidanja ugovora s Rusijom. Ako Europljani i Amerikanci izađu iz nuklearnog sporazuma, to će ojačati položaj ruskih tvrtki, jer će se dokazati kao dosljedni i pouzdani partneri.

Međutim, ovdje se radi o puno većoj stvari od poslovanja između Irana i Rusije, koje možda i jeste ograničeno zbog nuklearnog sporazum, jer govorimo o sigurnosti svijeta ili barem jednog njegovog većeg dijela.

Osim toga, ako EU odbije sudjelovati u protuiranskim avanturama Sjedinjenih Američkih Država, nastaju nove okolnosti za zbližavanje Rusije i Europe. Neki su preduvjeti već stvoreni kada su SAD produljile sankcije protiv Rusije i pogodile europske tvrtke koje sudjeluju u ruskim projektima kao što je “Sjeverni tok 2 “.

U slučaju da EU ne pristane na Trumpov ultimatum, otvorit će se novi putevi za  pregovore Rusije s Europskom unijom, jer će zajedno braniti isti stav.

Osim toga, to bi značilo da euroatlantsko partnerstvo puca po šavovima i može doći do situacije da Washington bude izoliran, na primjer u Vijeću sigurnosti.

Dakle, sve su opcije otvorene i presudnu odluku moraju donijeti Njemačka, Velika Britanija i Francuska i Europska unija kao cjelina. Svi ostali akteri u ovoj opasnoj igri sada čekaju na odluku “europske trojke” i Bruxellesa.

SAD poručio saveznicima da Hezbollah moraju proglasiti terorističkom organizacijom

Nuklearni sporazum s Iranom – SAD iznova napuštene od saveznika