Zamislite robota koji bez ikakve ljudske pomoći ulazi u kuhinju, prazni perilicu posuđa, hoda prostorom noseći lomljive predmete, sprema ih u ormariće, ponovno puni perilicu i na kraju je pokreće. Bez pauze. Bez daljinskog upravljanja. Bez trikova. Ono što je donedavno pripadalo znanstvenoj fantastici upravo je demonstrirano u stvarnom svijetu i to na način koji mijenja sve što smo mislili da znamo o humanoidnoj robotici.
Ovo nije priča o još jednom pametnom stroju. Ovo je priča o rješavanju problema koji je desetljećima sputavao cijelo područje robotike i koji se s punim pravom nazivao Svetim gralom.
Što zapravo znači autonomija u robotici
Godinama se pojam autonomnog robota koristio vrlo slobodno. Roboti su mogli hodati. Roboti su mogli hvatati predmete. Roboti su mogli izvršavati zadatke u kontroliranim uvjetima. No istinska autonomija znači nešto puno zahtjevnije. Ona znači sposobnost da se robot samostalno snalazi u nestrukturiranom okruženju, da donosi odluke u hodu, da povezuje pokret, ravnotežu i manipulaciju objektima u jedinstven, neprekinut tok djelovanja.
Upravo je tu ležao temeljni problem humanoidne robotike. Taj problem ima i ime koje se u struci izgovaralo gotovo s nelagodom jer je označavao granicu koju nitko nije znao kako prijeći. Riječ je o locomanipulaciji, sposobnosti da robot istovremeno hoda i manipulira objektima na fluidan i prirodan način.
Čovjek o tome ne razmišlja. Kada nosite čašu vode dok hodate, vaše tijelo automatski prilagođava ravnotežu, položaj stopala, nagib trupa i snagu stiska. Sve se događa istodobno i neprimjetno. Za robote je to godinama bilo nemoguće.
Zid na kojem se robotika lomila desetljećima
Klasični robotski sustavi problem su rješavali parcijalno. Robot bi prvo hodao, zatim bi se zaustavio, stabilizirao, uhvatio objekt, ponovno se stabilizirao i tek onda nastavio kretanje. Svaki prijelaz bio je spor, krhak i umjetan. Sustavi su se ponašali kao da su sastavljeni od nepovezanih modula koji jedni drugima smetaju umjesto da surađuju.
Rezultat je bio vidljiv. Roboti su izgledali nespretno, tromo i neprirodno. Svaka neočekivana promjena okoline mogla je dovesti do pogreške. Upravo zato su humanoidni roboti ostajali zatvoreni u laboratorijima i tvornicama, daleko od stvarnih domova i svakodnevnog života.
Ono što se sada dogodilo predstavlja jasan prekid s tom paradigmom.
Arhitektura koja oponaša ljudski živčani sustav
Ključni iskorak nije u samom zadatku koji robot obavlja, nego u načinu na koji razmišlja i upravlja vlastitim tijelom. Umjesto niza odvojenih algoritama, uvedena je arhitektura s tri razine upravljanja koje rade na različitim brzinama, slično ljudskom živčanom sustavu.
Najniža razina djeluje ekstremno brzo i zadužena je za ravnotežu, kontakt s podlogom, koordinaciju cijelog tijela i mikrokorekcije pokreta. Ona donosi tisuću odluka u sekundi. U vremenu jednog treptaja oka, sustav je već obradio stotine prilagodbi. Ovdje nema klasičnih matematičkih jednadžbi koje pokušavaju izračunati stabilnost. Umjesto toga, sustav je treniran na tisućama sati ljudskog kretanja. Robot nije izračunao kako hodati. On je naučio kako se hoda.
Iznad toga nalazi se sloj koji se može usporediti s motoričkim korteksom. On radi sporije, ali i dalje izuzetno brzo, te povezuje vizualne informacije iz kamera, taktilne podatke iz prstiju i poziciju zglobova u jedinstvenu naredbu za cijelo tijelo. Po prvi put u povijesti humanoidne robotike, jedan neuronski model upravlja nogama, torzom, glavom, rukama, zapešćima i svakim prstom zasebno. Tijelo više nije skup dijelova. Postalo je cjelina.
Na najvišoj razini nalazi se sustav koji razmišlja sporije, ali strateški. On razumije jezik, planira slijed radnji i donosi odluke o ciljevima. Upravo ta razina omogućuje robotu da kontekstualno razumije zadatak i koristi cijelo tijelo kao alat.
Kada tijelo postane alat, a ne ograničenje
Jedan od najfascinantnijih detalja u demonstraciji jest način na koji robot koristi dijelove tijela koji mu nisu ruke. Kada su mu ruke zauzete posuđem, on zatvara ladicu kukom ili pridržava vrata perilice nogom. Nitko ga tome nije izričito naučio. Ne postoji skripta koja kaže da se ladica zatvara kukom. Neuronska mreža sama je zaključila da tijelo može služiti za interakciju s okolinom na mnogo načina.
Ovdje se događa nešto duboko važno. Robot ne izvršava unaprijed definirane pokrete. On razumije mogućnosti vlastitog tijela i prilagođava ih situaciji. To je kvalitativni skok koji humanoidne robote po prvi put približava ljudskom načinu djelovanja.
Fina motorika koja briše granicu između čovjeka i stroja
Ravnoteža i kretanje su impresivni, ali prava čarolija događa se na razini fine manipulacije. Svaki vrh prsta opremljen je taktilnim senzorima koji mogu detektirati izuzetno malu silu, reda veličine težine spajalice. U dlanovima se nalaze kamere koje omogućuju vizualnu povratnu informaciju čak i kada glavni vidni sustav nema jasan pogled.
Rezultat je sposobnost izvođenja zadataka koji su se do sada smatrali isključivo ljudskima. Robot može izvaditi jednu tabletu iz kutije s lijekovima bez gledanja. Može precizno dozirati tekućinu štrcaljkom. Može razvrstavati sitne metalne dijelove koji se pomiču i sudaraju tijekom manipulacije. To nisu demonstracije za publiku. To su funkcionalne sposobnosti koje imaju izravnu primjenu u stvarnom životu.
Od laboratorija do stvarne industrije
Ova tehnologija nije testirana samo u kontroliranim uvjetima. Prethodna generacija robota već je provela gotovo godinu dana radeći u stvarnoj tvornici automobila. Radili su deset sati dnevno, pet dana u tjednu, i sudjelovali u proizvodnji desetaka tisuća vozila. Tijekom tog razdoblja prikupljeni su podaci o svakom kvaru, svakoj intervenciji i svakom slabom mjestu sustava.
Jedan od ključnih uvida bio je da je podlaktica predstavljala kritičnu točku otkaza. Umjesto kozmetičkih poboljšanja, novi model je potpuno redizajniran na toj razini. To jasno pokazuje ozbiljnost pristupa. Ovo nije marketinški projekt. Ovo je inženjerski razvoj temeljen na stvarnom radu u realnim uvjetima.
Ulazak robota u naše domove više nije daleka budućnost
Najvažnije pitanje nije što ovaj robot može danas, nego što to znači za sutra. Prvi put možemo ozbiljno govoriti o humanoidnim robotima koji su dizajnirani za kućno okruženje, a ne samo za tvornice. Kuhinja u demonstraciji nije scenografija. To je tipična kuhinja kakvu ima većina ljudi.
Zadatci poput pomaganja starijim osobama pri uzimanju lijekova, obavljanja kućanskih poslova ili asistencije osobama s invaliditetom više nisu apstraktni koncepti. Oni postaju konkretne, tehnički izvedive mogućnosti u vrlo kratkom vremenskom horizontu.
Planovi proizvodnje i cijene dodatno naglašavaju ozbiljnost namjere. Cilj nije elitni prototip, nego masovni proizvod dostupan širokom tržištu. Kada se tehnologija ove razine spoji s ekonomijom razmjera, posljedice će biti duboke i dalekosežne.
Trenutak u kojem umjetna inteligencija dobiva tijelo
Dugi niz godina umjetna inteligencija bila je ograničena na ekrane. Generirala je tekst, slike i analize. Sada se događa nešto puno značajnije. Inteligencija se utjelovljuje. Uči koristiti tijelo, prostor i fizički svijet. Počinje djelovati među nama, u našim domovima i radnim okruženjima.
Ovo je prijelomni trenutak. Locomanipulacija više nije teorijski problem. Ona je riješena. Humanoidni robot više nije eksperiment. On postaje alat. A alati, kao što povijest pokazuje, uvijek mijenjaju društvo.
Oni koji danas razumiju ove tehnologije, sutra će oblikovati način na koji živimo i radimo. Sveti gral robotike nije samo pronađen. On je upravo zakoračio u naš svakodnevni život.
Evo nove kvalitete:
“Kada su mu ruke zauzete posuđem, on zatvara ladicu kukom ili pridržava vrata perilice nogom.
➡️ Nitko ga tome nije izričito naučio.⬅️
Ne postoji skripta koja kaže da se ladica zatvara kukom. Neuronska mreža sama je zaključila da tijelo može služiti za interakciju s okolinom na mnogo načina.
.. Robot ne izvršava unaprijed definirane pokrete. On razumije mogućnosti vlastitog tijela i prilagođava ih situaciji”
Sa druge strane…🙂🙃🙂🙃
“… pomaganja starijim osobama pri uzimanju lijekova, obavljanja kućanskih poslova ili asistencije osobama s invaliditetom više nisu apstraktni koncepti.”
Moguće. Ali malo vjerojatno.
Koliko će miljardi radnika (ljudi) ostati bez posla i doslovno na ulici kad ova tehnologija jednom zaživi u potpunosti?
Osamdesetih godina sam gledao film kako vojska provodi testove sa borbenim robotima. Pustili su samo jednog robota u gusto naseljeno područje gdje su živjeli svi oni ljudi koji su ostali bez posla. Robot je uništio pola tog naselja dok ga sastavnici nisu uspjeli uništiti. Na kraju filma izašla su slova ” test je uspio, masovna proizvodnja tog robota počinje sljedeći mjesec ” Volio bi opet pogledati taj film ali se ne mogu sjetiti naslova filma. Tko zna možda je autor filma pokazivao budućnost? Osobno smatram da su neki filmovi samo zato snimani, jer je to jednini način da pokažu šta će biti u budućnosti i šta je bilo u prošlosti. Kao onaj film Ratovi Zvijezda, koji je možda pokazivao otprilike kako je izgledala prošlost.
U ovakvom svijetu gdje nema vladavine prava,gdje ne funkcioniraju institucije,gdje se ne poštivanju granice,i teritoriji,gdje se ne poštivanju manji i ranjiviji,gdje se otimaju tuđi resursi i teritoriji gdje se laž naziva istinom,gdje se ubijaju i iskorištavaju djeca,gdje postoje oni koji su vam zakona,gdje postoje ovakvi predatori,i nakaze o kojima čitamo danima,gdje neki nemaju pravo na život,gdje ima gladnih i nezaštićenih,gdje nema humanosti,već samo prijetnja i nasilje,i zakon jačega,gdje oni koji nisu zdravoga razuma,vode institucije ,i gdje vlada mržnja prema drugčijima, …i još mnogo toga,ovo ne može biti pozitivno,niti u službi običnih ljudi,i napredak.Ovo je još jedan od planova,svjetskih čudovišta,da se eliminiraju ljudi,i bace u ropotarnicu povijesti.I jedno pitanje : zbog čega trebam ovakvu ružnu mašinu u svojoj kuhinji ili bilo kom okruženju,koja je nezgrapna spora,hladna …Ne trebam je.Zbog čega su ti roboti nalik čovjeku .Zar nema dovoljno ljudi,koji mogu raditi,i trebaju raditi.Što će biti sa ljudima ?!
Ja bih želio provjeriti ili ovaj snimak nije AI generiran. Kinezi su prošle godine naućili ljude da se miće kao roboti i glume mašine u kostumu. I bio je jedan snimak na youtubu, gdje je ljudski lik digitalni zamijenjen robotom. Da, v doba kada postoji deep fake, potrebno je biti oprezan. A to nije razlog da možda je snimak i autentičan, a ne samo da kaže “što mi želimo” a u stvarnosti toga još nema. Lep dan svima.
Nastavak filma “Terminator”, al koji dio beše ono?
Sveti gral robotike,zastrasujuce stvarno!!
Мислим да је већи проблем батерија него софтвер. Проћи ће још много година до “атомске” батерије као у познатом филму.
Samo vi promovirajte stvorove željezne vojnike, budu i vama došli u posjetu………………..
Problem je što su ljudi zaboravili svoje stare roditelje i bake i ne misle da trebaju pomoć u starosti. Tad evo ovako nešto dobro dođe da se pokaže kako netko o nekom brine. Kao prvo naši penzioneri si to neće moći priuštiti , a kao drugo čovjeku u bilo kojoj dobi pa i starosti treba ljubav njoj bliskih osoba koje je podigla na noge ili pomagala, a kad njoj treba onda nema nikog. Mnogi nažalost svoje roditelje zaborave davno prije nego što oni umru, ne posjećuju ih ni oni, a pogotovo unuci. Robot ne može nikom dati ljubav, on je samo hladni stroj i ne može zamijeniti tebi drage osobe.
Da nadodam da je ovo i ovakvo društvo, vrlo neosjetljivo s pomanjkanjem ljubavi odraz ljudi koji žive na Zemlji.
U robote stare 20 i više godina su stavili UI umjesto njihovih starih programa, pa su se i ti roboti počeli prirodno ponašati i daleko bolje izvoditi komplicirane pokrete.
Ako ljudi nemaju vremena i ne mogu se brinuti za svoje stare roditelje, ovo bi moglo pomoći – jedini problem je što SkyNet može u svakom trenutku preuzeti kontrolu nad robotima i onda bi moglo doći do terminacije staraca, naravno sasvim “slučajno” i bez tragova.
Već više od 15 godina se može daljinski preuzeti kontrolu nad automobilom, pa se to može i s raznim robotima.
Pazite, ne samo ui, nego i dolazak robota. Dakle ovako. Ljudi, ovako počinje, pričaju Vam se priče kako je to krasno, lijepo, ma divota. Namjerno se zanemaruju činjenice poput milijuna i milijuna ljudi koji su ostali bez posla. Zatim imate “progresivnih” likova koji se emotivno vežu za stvar, jer, ovo jest stvar. Likova kojima će vjerojatno pasti na pamet da se ožene ili udaju za robota. Zvuči Vam malo vjerojatno? Razmislite bolje, već sada imate likova koji ostvaruju “vezu” sa “umjetnom inteligencijom”. I tako dalje. I sada na bît stvari, dakle, što je cilj? Cilj je digitalno, transhumano se obračunati sa njihovim najvećim neprijateljem – čovjekom. Nikakav novac, ne, novac i zarada je samo alibi. Pazite, UI je trojanski konj, napravljena da ti se svidi. Tu prvu fazu, prema količini ushićenih komentara je odradila prilično dobro i upravo na takve ljude “ona” i računa – one koji piju priču. Tu… Čitaj više »