„Tri najveća dobra u životu čovjeka su: zdravlje, mladost i sloboda, ali čovjek ih počinje cijeniti tek kada ih izgubi“, rekao je nekada Šopenhauer.
Čini se da je imao pravo. No, mnogim ljudima je lako prihvatiti da su važni zdravlje i mladost, ali sloboda im je nekako diskutabilna. Pogotovu onima koji žive u „slobodnom svijetu“, jer smatraju da je normalno da je čovjek slobodan. Zdravlje i mladost su lakše mjerljivi, to svi osjećamo, ali pitanje slobode zna biti i varljivo. Nekada se osjećamo tako neslobodnima, kao da smo u okovima, a ako se požalimo prijateljima, oni nas s čuđenjem gledaju i kažu kako bi se rado mijenjali za našu poziciju, a oni se osjećaju sasvim slobodnima. Nekada nam je i život ugrožen, a mi vjerujemo da smo slobodni i ne želimo to stanje promijeniti. Ima slučajeva da se, recimo, neka žena osjeća u braku kao u kavezu. Njen muž joj za putovanja da novaca jedva toliko da joj ostane neki tanak džeparac kad sve ostalo plati, a kuha tako da nekada jelo ne posoli dovoljno pa joj se i ne jede. Suđe ne pere odmah nakon jela, nego kad mu se prohtije. Često je nepotrebno pita kamo je pošla, i tako dalje. Žena je očajna zbog toga i ne može normalno funkcionirati. Traži razvod, želi se osloboditi takvog muža s kojim se ne osjeća slobodnom. U nekom drugom slučaju, žena sve radi za muža, a on je uvijek nezadovoljan, i uz to je tuče i za najmanju sitnicu. Njemu ne pada ni na pamet da joj da bilo kakav džeparac, sve troši on sam, ali ona ga ipak hvali i govori kako joj je lijepo s njim. Ona ne traži razvod, ne želi se osloboditi.
Imamo i drastičnih primjera da ljudi, nakon odslužene kazne, ne žele napustiti zatvor. Neki namjerno naprave krivično djelo kako bi dospjeli u zatvor. Neki ljudi dobrovoljno odlaze u ratove u zemlje za koje su jedva čuli da postoje, ne znajući ni za što ni protiv čega će se boriti. Oni se u ratu osjećaju slobodnima. Ali sve ovo navedeno su ekstremnije situacije, nisu svojstvene većini.
Pravo pitanje je – osjećamo li se mi u svakodnevnom životu slobodnima? Kako možemo znati jesmo li doista slobodni? Imamo posao, zarađujemo da možemo izdržavati obitelj – znači li to da smo slobodni? Sve zavisi kako ko shvaća značenje riječi sloboda. Nije isto imati posao na kom uživate i posao na koji idete kao na mučilište. S potpuno istim zanimanjem, u sličnim firmama, dva radnika sličnih kvaliteta mogu imati potpuno drugačiji osjećaj na poslu. Ako jedan ima gazdu koji ga ne poštuje, još ga zlostavlja, a drugi onog koji ga cijeni i stimulira, sasvim je razumljivo da će se radnici različito osjećati. Ali ako se desi da obje firme propadnu, moguće je da onaj ugroženi nađe posao i nastavi dalje normalno funkcionirati, a onaj drugi ne nađe i zapadne u probleme. Ko je onda od njih slobodan?
Sve u svemu, čini se da u svakodnevnom životu sloboda znači imati mogućnost izbora. Ako nemaš te mogućnosti, ti si vrlo ranjiva osoba. Da, sad se možda osjećaš slobodnim, ali si svjestan da se situacija može promijeniti, a da ćeš tada izgubiti oslonac u životu, i ti se plašiš i ponašaš se u skladu s takvim stanjem. Naravno da će te biti lakše ucijeniti, ako zatreba, da ćeš negdje lakše pokleknuti, uraditi nešto protiv svojih principa i uvjerenja. Ipak, nisi slobodan ako nemaš mogućnosti izbora, ako nemaš drugog prihvatljivog rješenja. Dakle, biti slobodan, znači imati alternativu.
Zdravlje i mladost traju dok se nalazimo u prikladnim psiho-fizicko-mentalnim okolnostima za njihovo ocuvanje.
Sloboda nije samo slobodno djelovanje u svijetu, nego i sloboda od bilo kakve materijalne uvjetovanosti, sloboda od materijalnog svijeta, od karmicke uvjetovanosti.
Sto se tice mogucnosti izbora, to imamo uvijek, iako se radi o izboru izmedju opcija koje su nam u toj situaciji poznate, cijeg smo postojanja svjesni.
Najvece dobro covjeka jest spoznaja smisla (svog) postojanja, odnosno Samospoznaja. Tada covjek dolazi u kontakt sa stanjem vjecnog zdravlja, mladosti i prave slobode. Iako u stvari samo otkriva ono sto vec postoji, ono sto vec jest, ono sto u materijalnom modusu djelovanja nije bio sposoban (odmah) otkriti, ono sto je naslucivao i cemu je podsvjesno tezio, ono sto zovemo Apsolutnom Istinom.
Jedan naš pjesnik, trenutno u Nizozemskoj, u nekom seocetu kraj Utrechta, ovako je govorio o slobodi (najprije ono što nije) – Sloboda nije božje sjeme pa da ti ga netko da…sloboda je žena.Istina je da je sloboda tek ženskog roda i da u muškom svijetu za sve ženskog roda nema previše mjesta (za homoseksualce ima). Čak je i ovaj nesavršeni i kapriciozni Bog muški.
Postoji samo jedna sloboda – sloboda izbora. Izbora da se na rad gleda kao na razmjenu u kojoj svi dobivaju, netko nudi rad, netko ga traži. Oni drugi sluganskog mentaliteta znaju samo za potlačene radnike i gazde.
Sloboda izbora – biti kao i drugi, vidjeti ono što perfidniji žele da vidiš, misliti tuđe misli i poistovjećivati se s njima, birati da ne znaš, da ne želiš znati.
Sloboda izbora – biti parazit na tkivu čovječanstva, parazit na tkivu Zemlje ili biti kreator čije odluke slijedi čitav Svemir.
Sloboda izbora -ne prihvaćati vlastitu veličanstvenost, ne znati za samopouzdanje i prepuštati odluke drugima.
Sloboda izbora – biti baterija i svojom energijom hraniti druge, birati seks umjesto vođenja ljubavi.
Sloboda izbora – biti živ ili biti među mrtvima koji sahranjuju svoje mrtve…
Tko zna mozda se jednom vrati kao fantom slobode i pokaze sto zna…
Evo ga još jedan… naš pjesnik, naš pisac, naš mislilac, naš intelektualac…, a gdje smo mi?
Naseg pjesnika, vizionara, sa zadovoljstvom slusam i dan danas. A sta da radim
Svaki covjek se radja kao slobodno bice. Od njega samog zavisi hoce li izabrati slobodu (toplina porodice,prijatelji,zadovoljstvo s malim stvarims u zivotu…),ili ce izabrati neke druge zivotne ciljeve(novacs, skupi automobili,putovanja u krajeve svijeza gdje rijetki odlaze,najbolja kuca…)Znaci,sami od sebe stvarsmo roba,koji citav zivot trci za necim ,ili slobodnog covjeka ,koji je uvijek zsfovoljan i zahvalan na onome sto ima.Bog nam je dao izbot,na nama je sto cemo biti.
Prilikom rodjenja covjek nije slobodan od:
– prirodnih zakona materijalnog svijeta
– lokalnih uvjeta u materijalnom svijetu (okolis)
– drustvenih uvjeta (zakoni, medjuljudski odnosi)
– svog tijela
– svog mentalnog sklopa
– svoje duhovne nerazvijenosti
– karme
Uz sve to se jos dodatno veze (dodatni gubitak slobode) za razlicite materijalne stvari, zelje ili dozivljaje, od kojih si neke naveo.
Prava sloboda, odnosno istinska sloboda je transcendencija. Tek tada se neko bice moze zvati slobodnim.
Ne vezite se za mjesta, ljude ni dogadjaje!
Setimo se ovom prilikom Janis Joplin i pesme Me And Bobby McGee (autori: F. Foster i K. Kristofferson) u kojoj peva: Freedom is just another word for nothing left to lose. Bolju definiciju slobode još uvek vrebam da čujem.
Slobodan je onaj koji je skros odbacio materijalni način života . Samo onaj koji je odbacio svoj ego, može doć do prosvjetljenja, tj. prave slobode. U današnjem materijalnom svijetu takvi ljudi skoro i ne postoje. Ima ih samo nekoliko na mjestima gdje materijalno nije jedini smisao života.Onaj koji se ne zamara ili nije svjestan da nije slobodan,samo pomaže u stvaranju novog robovskog sistema koji dolazi. U njemu će nestati svi prividi slobode, a mi ćemo postati totalni robovi.
Sopenhauer je to sve lijepo sazeo u dva pojma : sloboda od i sloboda za.
Hari,imas kakvu literaturu za preporuciti?
Bhagavad Gita, obavezno u prijevodu (s objasnjenjima) nekog od originalnih/autenticnih duhovnih ucitelja, primjerice:
“Bhagavad-gītā As It Is”, online izdanje dostupno na: vedabase.com/en/bg
Hari, zar nije Bhagavad Gita knjiga koja uči o ratovanju, doduše nisam pročitao,ali znam da je Himler bio fasciniran tom knjigom?
Koristi se simbolicno ratno okruzenje/prica kako bi se govorilo o temeljima i smislu covjeka, covjekovog zivota i djelovanja u svijetu, sto odabrati u teskim situacijama i zasto, s osvrtom na materijalne i osobito na duhovne aspekte, o Istini, transcendentalnom znanju, i sl. Dovoljno je procitati naslove poglavlja da bi se dobila ideja o cemu se tu radi.
Sto se tice Himlera, da je bio fasciniran obicnom vodom, bi li zato odbacio vodu kao pice? 😉
Hari, hvala… hahaha, ova o Himleru i vodi ti je dobra 😉
Hari ,zahvaljujem
Robujem samo Uzvisenom Stvoritelju i nikome i nicemu vise.Osjecam se slobodan kao ptica.On je Jedina Istina!
Šopenhauer… Ha… Tek kad se prestanemo klanjati kojekakvim “veličinama” poput njega, kad prestanemo u usta uzimati njihove riječi koje su izrekli ko zna u kojem smislu i kojim namjerama, moći ćemo progovoriti svojim riječima i svojom svješću o svom životu i svojoj budućnosti. Do tada, zdravo pameti! Reko ovaj, reko onaj… Ma dajte, kakve veličine, kakvi uzori, koji idoli??? Ne priznajem nikoga.
Slobodan je onaj tko u potpunosti prihvaca sebe onakvim kakav jeste, i koji u potpunosti prihvaca svijet onakvim kakav jeste. Kakvo god neprihvacanje znaci da nisi ni slobodan, jer uvijek postoji ono nesto sto bi zelio izmjeniti a to nisi ili nisi bio u stanju uciniti, sto znaci da i dalje postoje okovi kojih se ne mozes otarasiti ili bolje receno prihvatiti ih. Tek prihvacanjem prave stvarnosti dolazimo u stanje gdje mozemo nesto i promjeniti i tu krece rad na sebi koji vodi u slobodu.
Za male pare ljudi prodavaju svoju slobodu. Mali broj ljudi vjeruje sebi, a svi ostali pate zbog nedostanja vremena jer rade za tudze ideale. U biti je slobodan covjek onaj, koji bira svoje ciljeve unutar zajednice u kojoj zivi, ti jest i radi. Pa da se i osvrnem na literaturu. Svaki od nas bira literaturu, kroz koju duhovno raste ali kad prolazim kroz vase komentare vidim, da vam je lakse progutati tuje istine nego vlastite (Hari).
Svobodu koja je sasvim vasa moze naci samo izvan konfortne zone u kojoj zivite! Pa o tome i pjeva Janis, zar ne.
Pozz 😉
Kad me vec prozivas mogu ti odgovoriti:
U vezi literature, zasto bi izmisljali toplu vodu ako je to vec netko prije nas obavio – u znanosti je normalno referirati se na prethodno objavljenu literaturu.
U vezi tudje istine: tvoja istina se moze poklapati s tudjom u mnogo cemu, osobito u svojim temeljima, no ponekad su oni izreceni na drugaciji nacin pa mogu biti zbunjujuci.
Postojanje drugacije literature omogucuje pogled iz drugacije perspektive, sto ti moze pomoci u shvacanju znacenja onoga sto si odabrao kao svoj put.
U konacnici, slobodan (!) si izabrati sto god zelis, sto god ti se cini relevantno, ono s cime osjecas neku povezanost, i sl., pa bi bilo lijepo dozvoliti tu slobodu i svima drugima.
Sloboda, je ta koja čoveka čini mladim i zdravim!
Sto manje trebas to si vise slobodan