Londonska Great Exhibition of the Works of Industry of All Nations, održana od svibnja do listopada 1851. u Crystal Palaceu, okupila je gotovo 14.000 izlagača, više od 100.000 predmeta i oko šest milijuna posjeta. Nije bila samo izložba tehnologije: bila je istodobno reklama britanske industrije, monarhije, slobodne trgovine i imperija. Zato je praktički svaki njezin aspekt izazvao neku polemiku. (Victoria and Albert Museum)
Ne postoji jedan službeni popis „svih kontroverzi”, ali ovo su glavne dokumentirane polemike, uključujući tadašnje sukobe i današnje kritičke interpretacije.
Kontroverze prije i tijekom izložbe
1. Zauzimanje Hyde Parka i pitanje javnog prostora
Najozbiljniji početni sukob odnosio se na lokaciju. Protivnici su tvrdili da državni i kraljevski povjerenici nemaju pravo zauzeti približno dvadeset jutara Hyde Parka, koji je stanovništvo smatralo javnim prostorom za rekreaciju. Stanovnici okolnih četvrti pokušali su pokrenuti sudsku zabranu gradnje, tvrdeći da će zgrada oštetiti park, umanjiti vrijednost nekretnina i ograničiti javni pristup. (Hansard)
2. Sječa stabala i „uništavanje prirode”
Pripremni radovi uključivali su sječu dijela stabala, što je izazvalo novinske napade i satire u časopisu Punch. Paxton je projekt kasnije prilagodio tako da golemi stakleni transept obuhvati nekoliko velikih brijestova, ali time polemika nije potpuno nestala: kritičari su Crystal Palace smatrali industrijskim upadom u jedan od najvažnijih londonskih parkova. (gardenvisit.com)
3. Legalnost i politička moć kraljevskog povjerenstva
Spor nije bio samo urbanistički. Protivnici su tvrdili da je korištenje kraljevskog zemljišta odobreno bez odgovarajućeg parlamentarnog i sudskog nadzora. Rasprava u parlamentu otvorila je ustavno pitanje: može li Kruna preko svojih povjerenika prenamijeniti park koji javnost već smatra svojim, čak i kada formalno pripada Kruni? (Hansard)
4. Prince Albert, kraljevska propaganda i navodna „velika igračka”
Izložba je bila toliko povezana s princom Albertom da su je protivnici prikazivali kao njegov osobni projekt i sredstvo kraljevske samopromocije. Konzervativni zastupnik Charles Sibthorp nazivao ju je „velikom igračkom” koja koristi strancima, izvođačima i privilegiranim organizatorima, dok obični Britanci plaćaju ulaz kako bi gledali „strano kićeno smeće”. (Victorian Web)
Ipak, nije riječ o klasičnom skandalu trošenja javnog novca: projekt je zamišljen kao samofinancirajući i velikim dijelom financiran privatnim jamstvima. Kontroverza se više odnosila na kraljevski utjecaj, političku odgovornost i korištenje javnog prostora nego na dokazanu financijsku malverzaciju. (Recherche Edimbourg)
5. Strah od revolucije, nereda i atentata
Sjećanje na europske revolucije 1848. još je bilo svježe, a britanske elite nisu zaboravile ni čartistički pokret. Postojala je bojazan da bi golema masa radnika i stranaca mogla postati revolucionarna gomila. Strane policijske službe izvještavale su da pojedini revolucionari koriste izložbu kao razlog za dolazak u London, dok se na otvorenju raspravljalo i o sigurnosti kraljice Viktorije i njezine obitelji. (OpenEdition Books)
Na kraju se ništa slično nije dogodilo. Organizatori i političke elite upravo su mirno ponašanje posjetitelja kasnije koristili kao dokaz stabilnosti britanskoga društvenog poretka.
6. Ksenofobija i strah od stranih proizvoda
Naziv „industrija svih naroda” zvučao je kozmopolitski, ali dio britanske politike i tiska bio je otvoreno neprijateljski prema stranim izlagačima. Tvrdilo se da strani proizvodi ugrožavaju domaće proizvođače, da stranci nemaju pravo koristiti Hyde Park i da će događaj koristiti prvenstveno francuskoj i njemačkoj konkurenciji. (Hansard)
Izložba je tako istodobno širila internacionalizam i razotkrivala snažan britanski protekcionizam i ksenofobiju.
7. Slobodna trgovina i mir nasuprot industrijskom nacionalizmu
Službena poruka glasila je da će trgovina povezati narode i smanjiti mogućnost rata. Parlamentarni zagovornici opisivali su Crystal Palace kao mirno tržište na kojem zemlje razmjenjuju proizvode na zajedničku korist. (Parliament API)
U stvarnosti se događaj vrlo brzo pretvorio u natjecanje nacionalnog prestiža. Britanija je nastojala dokazati da je „radionica svijeta”, Francuska superiornost u luksuznim proizvodima, a Sjedinjene Države tehničku domišljatost i serijsku proizvodnju. Univerzalizam je, ukratko, imao vrlo vidljivu tablicu rezultata.
8. Cijene ulaznica i klasna dostupnost
Izložba se predstavljala kao obrazovni događaj za čitavo stanovništvo, ali su početne cijene pogodovale aristokraciji i srednjoj klasi. Ulaznica od pet šilinga približno je odgovarala dnevnoj zaradi kvalificiranog radnika. Tek nakon uvođenja popularnih „shilling days” radnici su počeli masovnije dolaziti. (London Museum)
Jedan šiling ipak nije bio beznačajan za najsiromašnije obitelji, osobito kada se dodaju prijevoz, izgubljeni radni dan i hrana. Stoga tvrdnja da je izložba bila „otvorena svima” pravno stoji, ali ekonomski samo djelomično.
9. Radnici su proizveli izložbu, ali su iz priče gotovo nestali
U Crystal Palaceu bile su izložene tvornice, strojevi, tekstil i industrijski proizvodi, ali ne i uvjeti u kojima su nastali: dugi radni dan, dječji rad, nesigurnost, siromaštvo i zagađenje industrijskih gradova.
Satiričari su primijetili da bi slika napretka izgledala drukčije kada bi se uz proizvode izložili i iscrpljeni radnici koji su ih proizveli. Kasnija marksistička i socijalna kritika izložbu zato vidi kao spektakl kapitalizma u kojem proizvod dobiva sjaj, a radnik postaje nevidljiv. (WIRED)
10. Obrazovanje radnika ili njihovo discipliniranje?
Organizatori su govorili o „uzdizanju ukusa” radničke klase i poučavanju obrtnika suvremenim tehnologijama. Kritičari u tome vide paternalizam: elite su određivale što je dobar ukus, kako se radnici trebaju ponašati i što trebaju naučiti, dok politička prava, plaće i radni uvjeti nisu bili tema izložbe.
Crystal Palace tako je funkcionirao i kao demonstracija poželjnog društvenog reda: mnoštvo smije gledati napredak, ali ne i pregovarati o njegovoj raspodjeli.
11. Arhitektura: remek-djelo ili golemi staklenik bez umjetnosti?
Paxtonov modularni sustav željeza, stakla i prefabriciranih dijelova bio je revolucionaran. Međutim, tradicionalisti su Crystal Palace opisivali kao vulgaran, privremen i nedostojan statusa arhitekture. A. W. N. Pugin i John Ruskin napadali su strojnu estetiku, gubitak zanatske individualnosti i odvajanje ornamenta od konstrukcije. (Persée)
Francuski kritičari industrijskih proizvoda također su ismijavali prekomjerno pozlaćivanje, pretrpanost dekoracijom i nasumično miješanje povijesnih stilova. Izložba koja je trebala reformirati dizajn zapravo je pokazala koliko je industrijska proizvodnja često estetski kaotična. (Persée)
12. Vjera, materijalizam i „obožavanje strojeva”
Prince Albert i organizatori nastojali su izložbu prikazati kao dokaz Božje providnosti, ljudskog rada i miroljubivog napretka. Otvorenje je sadržavalo snažnu kršćansku simboliku i blagoslov nadbiskupa Canterburyja. (OUP Academic)
Dio vjernika ipak ju je smatrao hramom materijalizma — modernom gozbom na kojoj se obožavaju novac, roba i strojevi. U ozračju snažnog britanskog antikatolicizma neki protestanti napadali su katoličke predmete i srednjovjekovne crkvene dekoracije, dok su katolici događaj povezivali sa širim vjerskim diskriminacijama. (Victorian Web)
13. „Festival mira” pun oružja
Među izloženim predmetima nalazili su se revolveri Samuela Colta, topničke i druge vojne tehnologije. To je stvaralo očitu kontradikciju: izložba je propovijedala svjetski mir kroz trgovinu, ali je istodobno promovirala industriju koja povećava sposobnost država za ratovanje. (WIRED)
Organizatori to uglavnom nisu doživljavali kao proturječje — oružje je za njih bilo dokaz tehničke preciznosti. Današnjem promatraču ironija je nešto teže promaknuti.
14. Moralna panika oko nage skulpture The Greek Slave
Skulptura Hirama Powersa prikazivala je nagu, okovanu kršćanku koju su zarobili Osmanlije. Bila je jedna od najvećih atrakcija američkog odjela, ali je izazivala rasprave o javnoj golotinji, ženskoj seksualnosti i granici između klasične umjetnosti i nepristojnosti. Postavljena je na rotirajuće postolje pod crvenim zastorom, što je dodatno pojačavalo njezin gotovo komercijalni spektakl. (The Royal Parks)
15. Ropstvo i licemjerje američkog odjela
The Greek Slave postala je politički eksplozivna jer je američka republika slavila slobodu dok je ropstvo još bilo legalno. Afroamerički bjegunci William i Ellen Craft te William Wells Brown sudjelovali su u javnoj abolicionističkoj akciji u Crystal Palaceu. Njihova prisutnost preusmjerila je značenje kipa: od alegorije grčkog ropstva prema kritici stvarnog ropstva u Sjedinjenim Državama. (19th Century Art Worldwide)
Britanski tisak i abolicionisti koristili su američku izložbu kao dokaz raskoraka između američke demokratske retorike i robovlasničkog sustava. Smithsonian navodi da je upravo kip postao središte abolicionističkih demonstracija i kritika američkog ropstva.
16. Intelektualno vlasništvo i mogućnost krađe izuma
Svjetska izložba bila je idealno mjesto za širenje znanja, ali jednako tako i za kopiranje tuđih rješenja. Izumitelji su morali birati između međunarodne promocije i rizika da konkurenti detaljno prouče njihove strojeve.
Jedno ekonomsko istraživanje pokazuje da čak 89 % britanskih inovacija izloženih 1851. nije bilo patentirano. Suvremeni komentatori opisivali su izložbu kao prostor u kojem se izum mogao „ukrasti” samim promatranjem, bez fizičkog odnošenja predmeta. (Journals de l’Université de Chicago)
17. Pristranost žirija i nacionalni sukobi oko medalja
Nagrade su trebale predstavljati objektivnu procjenu kvalitete, inovacije i uporabljivosti, ali kriteriji nisu uvijek bili jasni. Svi su izlagači dobivali barem neku vrstu medalje, dok je prestižna Council Medal pripala samo malom broju sudionika. (Victoria and Albert Museum)
Poznat primjer bio je spor oko klavira: najviša nagrada dodijeljena je francuskom Érardu, nakon čega su britanske tvrtke Broadwood i Collard, uz podršku dijela britanskog tiska, uložile prigovor. Rasprava je pokazala koliko je teško odvojiti stručnu prosudbu od nacionalnog rivalstva. (Academia)
18. Žene kao izlagačice, ali rijetko kao industrijski autoriteti
Žene nisu bile potpuno isključene; izlagale su tekstil, modele cvijeća od voska, dekorativne predmete, umjetničke radove i različite izume. Primjerice, dvanaest od četrnaest izlagača voštanog cvijeća bile su žene. (Cambridge University Press)
Problem je bio način klasifikacije. Ženski rad često je predstavljan kao kućna vještina, ukus ili „damsko umijeće”, dok su strojarstvo, znanost, organizacijsko odlučivanje i autorstvo uglavnom ostajali muške domene. Zbog toga suvremena historiografija rod smatra jednom od ključnih, iako tada manje otvoreno raspravljanih, kontroverzi izložbe. (OUP Academic)
Kolonijalne i imperijalne kontroverze
19. Izložba „svih naroda” organizirana iz britanske perspektive
Države i kolonije nisu bile predstavljene kao ravnopravni subjekti. Britanija i njezin imperij zauzimali su približno polovicu prostora, dok je raspored izložaka naglašavao britansku industrijsku preradu nasuprot kolonijalnim sirovinama, egzotičnim predmetima i tradicionalnim zanatima.
Današnje muzejske interpretacije naglašavaju da su kolonijalni odjeli stvarali hijerarhiju: Britanija se prikazivala kao moderna, industrijska i racionalna, dok su kolonije izgledale statično, egzotično i gospodarski nerazvijeno. Takva prezentacija pomagala je opravdavati imperijalnu vlast. (London Museum)
20. Kolonije su prikazane kao skladišta sirovina
Karipski odjeli predstavljali su šećer i druge poljoprivredne proizvode, Indija tekstil, dragulje, oružje i luksuzne predmete, a druge kolonije minerale, drvo i biljke. Time se kolonijalni svijet prvenstveno prikazivao kroz ono što može isporučiti britanskoj industriji i potrošnji. (London Museum)
Ljudi koji su te predmete izrađivali, uzgajali ili kopali uglavnom nisu imali kontrolu nad načinom na koji su njihove kulture predstavljene.
21. Rasne hijerarhije i egzotizacija
Arhitektura odjela, dekoracije i službeni opisi često su kulturne razlike pretvarali u navodnu ljestvicu civilizacijskog razvoja. Industrijska Britanija nalazila se na vrhu, dok su kolonijalna područja predstavljana kao slikovita, tradicionalna i ovisna.
Nije riječ o kasnijem nesporazumu: današnji London Museum izričito zaključuje da su imperijalni postavi sugerirali rasnu hijerarhiju i služili opravdavanju imperijalizma. (London Museum)
22. Koh-i-Noor kao trofej imperija
Koh-i-Noor, izložen u indijskom odjelu, bio je jedan od najpopularnijih predmeta. No prikazan je samo dvije godine nakon britanske aneksije Punjaba i njegova prelaska u posjed kraljice Viktorije. Zbog toga ga suvremeni povjesničari ne vide samo kao dragulj nego i kao izvedbu imperijalne dominacije i prisvajanja. (Cambridge University Press)
Ironično, publika je bila razočarana njegovim slabim sjajem, pa je kasnije ponovno izbrušen prema europskom ukusu. Time je kolonijalno prisvajanje postalo i estetsko: indijski predmet trebalo je fizički preoblikovati da bi odgovarao britanskim očekivanjima. (Smithsonian Magazine)
Kontroverze nakon zatvaranja
23. Treba li Crystal Palace ostati u Hyde Parku?
Nakon zatvaranja izložbe izbila je velika rasprava treba li zgradu zadržati kao trajni muzej, zimski vrt i prostor za obrazovanje. Protivnici su podsjećali da je obećano uklanjanje građevine i tražili povratak parka u izvorno stanje.
Parlamentarna rasprava poprimila je klasnu dimenziju. Jedan je zastupnik tvrdio da srednja klasa podržava zadržavanje palače, a aristokracija joj se protivi jer ometa jahanje u Rotten Rowu. Drugi su odgovarali da je Hyde Park nepraktičan i udaljen od četvrti u kojima živi većina radnika. (Hansard)
Zgrada je na kraju demontirana i u izmijenjenom, proširenom obliku ponovno podignuta u Sydenhamu.
24. Tko treba kontrolirati dobit i kulturno nasljeđe?
Izložba je ostvarila višak od približno 186.000 funti. Novac i ulaganja Kraljevskog povjerenstva iskorišteni su za kupnju zemljišta u South Kensingtonu i razvoj institucija iz kojih su proizašli V&A, Science Museum, Natural History Museum i drugi elementi takozvanog Albertopolisa. (English Heritage)
To je nesumnjivo veliko kulturno nasljeđe, ali ostalo je pitanje zašto trajnim fondom, zemljištem i obrazovnim prioritetima upravlja kraljevsko povjerenstvo, a ne izravno izabrane javne institucije. U kasnijim parlamentarnim raspravama traženi su detaljniji računi i veća transparentnost upravljanja prihodima. (Hansard)
Sažeta ocjena
Najveća kontradikcija izložbe bila je ova:
Propovijedala je jednakost naroda, ali prikazivala imperijalnu hijerarhiju; slavila je rad, ali skrivala radnike; obećavala mir, ali izlagala oružje; tvrdila da pripada svima, ali je bila organizirana prema interesima industrijskih, kraljevskih i kolonijalnih elita.
Istodobno, ne treba otići u drugu krajnost. Crystal Palace bio je izvanredno građevinsko i organizacijsko postignuće, izložba je stvarno proširila pristup tehnologiji i međunarodnoj razmjeni, a njezin financijski višak ostavio je vrlo vrijedne znanstvene i kulturne institucije. Upravo je kombinacija stvarnog napretka i vrlo stvarne propagande razlog zašto je 1851. i danas toliko zanimljiva.
19 komentara
Ovo je priča o reset ali mi nemamo pojma o ničemu prije 1850 ali bas nista ne znamo. Je li nebo bilo puno Zeppelin koji su iz Europe za Amerike išli za 5 sati? Zašto nikad više nije proizveden niti jedan?
Samo je jedan Led Zeppelin 😀
Je i jos uvijek moj favoritni ali ga na zalost te kobne 1980 ugasila votka ili mozda Back in Black koj je izdan par mjeseci prije pa su shvatili da tako nesto ne mogu nadmasiti i imali su pravo jer je to najprodavaniji album nakon Jacksonovog Thriller.
Bivša britanska ministrica unutarnjih poslova Suella Braverman pozvala je bivše britanske kolonije da plate Londonu reparacije za “ulaganja, trud i doprinos” koje je, kako je rekla, carstvo dalo njihovom razvoju…
Transatlantska trgovina robljem, koncentracijski logori tijekom Burskog rata, pobuna Mau Mau. Opijumski ratovi, Irska glad, masakr u Amritsaru, Velika bengalska glad 1943.
Samo je dio “ulaganja, truda i doprinosa” koje je Britansko Carstvo učinilo…
Sve su to legitimni zahtjevi UK carstva, a sad zašto su ljudi dopustili da se ti legitimni zahtjevi legaliziraju drugo je pitanje.
Hrvatska je na primjer potpisivanjem Lisabonskoga sporazuma postala legalna članica EU carstva, a da taj svojevrsni ustav EU je malo tko osim prevoditelja uopće pročitao.
Prije nego pogledam ostala carstva pogledam sebe gdje, kako i u kojemu carstvu živim sad i ovdje, pa tek onda krenem u bivša i eventualna buduća carstva.
Carstva kao i civilizacije su nastajala, uzdizala se i nestajala, a šta će bit sa ovim sad gledamo i pizdimo, a bi li se moglo nešto učinit niko ne spominje jer mu se to pitanje niti u peti ne nalazi.
Sada imamo sve veću gomilu “podatkovnih centara” koji zapravo služe za digitalizaciju i kontrolu svijeta.
Na svu sreću, Iran je počeo uništavati Data Centre na Bliskoom istoku, pa amerikenjci i EUkenjci baš nisu najsretniji:
Sada su mete postali i podatkovni centri koji pokreću tehnologiju presudnu za budućnost svjetskog gospodarstva. Iran je bombardirao nekoliko takvih centara u susjednim državama, a Sjedinjene Američke Države odgovorile su napadom na jedan iranski centar.
Podatkovni centri odavno su mete kibernetičkih napada, ali izravni fizički napadi na njih obilježje su 2026. godine. To je trenutak istine za vlade koje umjetnu inteligenciju smatraju ključnom za nacionalnu sigurnost i gospodarski rast, ali i za industriju koja je uložila goleme iznose u gradnju skupih podatkovnih centara diljem svijeta.
Iran i SAD napali su najmanje pet podatkovnih centara u zaljevskoj regiji. Među tim napadima bio je i drugi iranski raketni udar na Amazonov centar u Bahreinu krajem prošlog mjeseca.
Amazon nije želio komentirati napad, ali javna nadzorna ploča Amazon Web Servicesa bilježi prekide u radu u toj regiji još od prvog napada na centar 30. travnja. Satelitske snimke pokazale su veliku štetu na objektu.
Iran je već u prvim danima rata jasno dao do znanja da podatkovne centre smatra opravdanim vojnim ciljevima. Iranska revolucionarna garda objavila je popis 29 tehnoloških meta u regiji koje namjerava napasti. Na njemu su se našle lokacije u vlasništvu Amazona, Googlea, Microsofta, Nvidije i Palantira.
Davno prije 1850. su bile izgrađene monumentalne građevine:
youtube.com/watch?v=claRDNHbW34 – Tartarija 8
Još 1196. su izgrađeni veliki monumentalni dvorci (Chateau Gaillard), koje bi i danas bilo teško izgraditi tom brzinom kao onda, za samo dvije godine, što se vidi na 1:11:11.
Priča o Viktoriji, njenom mužu,
priča o “poduhvatima” krvoloka, ubojica, pljačkaša, imebcila, pedofila, djecojeda.
Viktorije najkrvavija kraljica Engleske, njen muž Švabo, a njena dinastija je švapska, čudno, zar ne?
Zar velikim britima vladaju germanske niske krvne linije???
Ili su ove našli, stvarni vlasnici toga otoka, stvarni vlasnici su u Londonu, u jednoj četvrti. Možda su anamooni djecojedi, možda su neki drugi… Ko to zna?
Drago mi je da ste posvetili svoje vrijeme I obradili Prvu Svjetsku izložbu.
Ali ste se fokusirali na pogrešne kontroverze, ako vas je moj post na temi o Parizu ponukao da napišete ovaj članak.
Ono što je, bar meni, interesantno sa SVIM Svjetskim izložbama je, prvo arhitektura i gradnja…I drugo, da je veliki broj tih impozantnih gradhevina nestao, najčešće u požarima, a djelom i planskim rušenjem ili preseljenjem na neku drugu lokaciju, kao ava palača Chrystal Palace, gdje je izgorila do temelja.
Zvanični razlog požara koji je uništio željeznu konstrukciju koja je držala cijelu gradjevinu je…drveni podovi.
E sada…ako posvetite vremena I ostalim Svjetskim izložbama, neće vam promaći arhitektura i gradjevine koje izgledaju kao iz bajke. I gotovo sve nestadoše u dimu.
Da bi ustupile mjesto nekim novim, bezličnim kutijama.
Pogledajte uživo bar ono remek djelo koje je danas Madjarski parlament, ako vam vrijeme ne dozvoljava da tražite slike onih, u pepeo pretvorenih, čuda Svjetskih izložbi.
Ali da se vratim na ovu sliku Chrystal Palace…
Izgradjena za 190 dana, onom tehnologijom i uz pomoć volova i konja…mislim…da li iz mene progovara teoretičar zavjere ili logičar?
Evo, vi mi recite…
Pa ovakvu gradjevinu sa današnjom tehnologijom za 190 dana ne bi napravila ni GP Hercegovina.
A pogledajte, ponavljam, ostale Svjetske izložbe…od ove u Londonu, preko Pariza, St.Loisa, San Francisca, Chicaga…
Samo slike…gradjevina više nema…ostao sam Ajfelov toranjan…valjda ga nije bilo lako zapaliti.
U arhitekturi i građevini je skroz normalno srušit staro pa napravit novo lijepše, bolje i starije.
Evo pogledaj zgradu EU parlamenta u Strasbourghu pa reci je li lijepša, bolja, starija i komfornija od srušene babilonske kule.
Prije 10 – 15 godina u UK bio je trend prodaje napuštenih kršćanskih crkava u kojima su poslije održavane modne revije sa kompletnim sotonističkim obilježjima. U Njemačkoj su po manjim mjestima Njemci otkupljivali manje crkve kako bi ih sačuvali bar na način da ne dobiju neku naprednu svrhu kao na primjer stožer pripadnika duginim bojama i slično.
Svi vjerski objekti su projektirani i korišteni za žetvu životne energije visokog inteziteta.
Svi objekti osim svojih fizičkih imaju i metafizička obilježja.
“ostao sam Ajfelov toranjan…valjda ga nije bilo lako zapaliti.”
Ne, ostavljen je svjesno – razloge sam pojasnio u mom jučerašnjem postu na tekstu o Parizu.
Eto…ali je bio plan da i njega odrade.
Zašto su uništili te gradjevine?
Koliko je koštalo i ko je sve to platio?
A da bi se tek tako pomirio sa gubitkom?
Kapitalizam je odavno jedini sistem u to vrijeme, kako su nas učili.
A kako znamo, kapitalizam ne rasipa lovu.
Pa kako onda pristadoše na gradnju onako impozantnih gradjevina, da bi ih rušili nakon Izložbi?
To je prava kontroverza, a o tome ni slova u članku.
a Kao i svi takvi događaju ja sam i sinoć maltretiran.
sve u svemu: sto se mene tice, za danasnja vremena
ovo je bas visoko profesionalan clanak – bravissimo!
e brale, znam da si za izložbe i tehniku..
a šta kažeš za ove vrućine.. jeli to od promjene klime, ili neki namet od 3d majstora..?
e, pomoz’bog brale: evo ne’s vjerovat probudi me grmljavina,
povirim na balkon kad ono’k, ode sve za luzern. brale, pijace
i sajmovi, ma, nema gdje me nema, odmah sam drugi covjek
– tek muzika, za dobar high-end sajam nista mi nije daleko;)
ma znam brale,.. rođen si za sajmove, vašare, mjuzu, derneke i di nalet slobodni riba.. živio!
yes brale: evo nesto za lijepe snove, pa sad zaustavi
– ja ne mogu, kud me stigle godine tu mi i srce drhti;)
zivili brale!
Scarlette Laine – Don’t Break My Heart – Soul Blues
– Emotional Blues
Pozdravljam otvaranje ove teme čija god zasluga bila jer uz dužno poštovanje komentatoru Štokrli mnogi su ovdje o tome pisali. Nije samo napisano kako su se ti impozantni objekti zapalili poslije tih izložba. Osim toga ima nekih slika na kojima se vide ti impozantni gradovi s impozantnim građevinama, lijepim i osvijetljenim besplatnom energijom iz etera, a onda je Tesla izmislio struju…
Hoću reći da se to događalo u sklopu reseta u kojem je nestala jedna Tatarija isto tako impozantna država ogromnih razmjera. Dakle , zašto su se dogodilo paleži tih impozantnih sajmova, katedrala… Pa radi reseta i falsificiranja povijesti i ubjeđivqnju da smo nitko i ništa, da smo samo životinje u ljudskom obliku nastali od majmuna i da su piramide i kineski zid nastali tako da su robovi klesali čekićem kamene blokove i vukli ih na tu visinu koja je potrebna iz stalno bičevanje… Da su piramide samo grobovi za Faraone …
Dakle, bilo je mnogo reseta. Posljednji kad je nestala Tatarija i navodno su poslije pomora stanovništva u napuštene stambene objekte doveli siročad koja su ostala bez roditelja i djecu nastalu u laboratorijima i inkubatorima. Internet je preplavljen slikama Tatarije kao i tih s djecom koju su klonirali. Već vjerojatno to rade i danas, a snimke imaju samo tvorci reseta jer su sve knjige uništili kao i sve druge dokaze i ostavili ih samo sebi, a sad nam samo pokazuju što bi nas trebalo čekati budemo li neposlušni.
Vole naš strah i paniku jer njima je to igra, vole krv naše djece i silovanje nevinih bića kako bi ih osvrnuli, vole se uplitati u genetiku i tako eksperimentirati ali ljudi moji oni su već pobijeđeni! Sakrivaju se u svoje bunkere i gradove pod zemlju jer se boje onog što dolazi. Ako nije to i ako je tome razlog kako bi samo oni preživjeli ja ionako ne želim preživjeti s njima, a duša je ionako vječna.