Kraj ovisnosti – Huawei, HarmonyOS i novo poglavlje globalne tehnologije

Dok ostatak svijeta svakodnevno poseže za uređajima pogonjenima operativnim sustavima Googlea, Applea ili Microsofta, Kina piše vlastito digitalno poglavlje. U središtu te promjene stoji Huawei – nekoć simbol kineske ekspanzije prema Zapadu, a danas temelj nove, samostalne tehnološke vizije. Tiho, ali odlučno, Kina stvara digitalni svijet pod vlastitim uvjetima – iznutra prema van.

Godine 2019. Huawei je bio među najbrže rastućim tehnološkim tvrtkama na svijetu. Njegovi pametni telefoni prodavali su se bolje od iPhonea, a prijenosna računala sve više su nalazila put do korisnika širom svijeta. Sve je izgledalo kao da kineski div nezaustavljivo korača prema vrhu svjetske scene. No, tada su na snagu stupile američke sankcije. U svega nekoliko tjedana Huawei je izgubio pristup ključnim komponentama svog poslovanja – Googleovim servisima, Androidu, pa čak i procesorima koje su isporučivali američki proizvođači. Radilo se o digitalnoj blokadi, ne samo poslovnoj zabrani.

Suočen s naglim prekidom ovisnosti o zapadnim tehnologijama, Huawei je bio prisiljen prilagoditi se. No umjesto da se povuče, tvrtka je odlučila krenuti u izgradnju potpuno autonomanog digitalnog okruženja. Projekt nije započeo s mnogo pompe – bio je to interni plan B u slučaju daljnjih pogoršanja. I situacija se doista pogoršala. Rezultat tog rješenja iz nužde danas poznajemo kao HarmonyOS – sustav koji je iz obrambene strategije postao glavni stup digitalne neovisnosti Huaweija i, šire gledano, kineske tehnološke politike. Danas više od 800 milijuna uređaja – od pametnih telefona i televizora do tableta, automobila i prijenosnih računala – koristi upravo HarmonyOS.

No HarmonyOS nije samo još jedan operativni sustav. Za razliku od Windowsa, Androida ili macOS-a, novonastali Huawei sustav ne sadrži ni jednu liniju zapadnog koda. Izgrađen je potpuno neovisno – bez temeljenja na Linuxu, bez podrške za Android aplikacije i bez integracije s Googleom. To je sustav stvoren od nule, na vlastitim standardima, s vlastitom arhitekturom. U središtu se nalazi mikrokernel – modularna jezgra koja prema kineskim stručnjacima nudi tisuću puta manju površinu izloženosti kibernetičkim napadima u odnosu na Windows. Za zemlju u kojoj su digitalna sigurnost i tehnološka samostalnost nacionalni prioritet – to je ključna značajka.

Osim sigurnosti, HarmonyOS donosi još jednu stratešku prednost: duboku integraciju hardvera i softvera. Huawei više ne razvija softver za tuđe čipove – on stvara i jedno i drugo. Novi Kirin 96C čip pokreće prijenosna računala iz serije MateBook, dok A91D – kineski pandan Nvidia čipovima za umjetnu inteligenciju – radi u više od 1300 podatkovnih centara diljem Kine. Upravo taj sveobuhvatni pristup omogućuje Huaweiju da precizno optimizira performanse uređaja, dok istovremeno uklanja potrebu za oslanjanjem na strane dobavljače poput Intela, AMD-a ili Qualcomma. U kontekstu sve većih ograničenja na uvoz zapadnih komponenti, to je temelj visoko funkcionalne tehnološke neovisnosti.

Ipak, HarmonyOS Next nije bez izazova. Tehnička evaluacija otkriva impresivne performanse – sustav se pokreće 32 % brže nego Windows 11 na jednakom hardveru, koristi 29 % manje memorije u radu s više aplikacija i ima responzivno, minimalistički dizajnirano korisničko sučelje. No i dalje postoji ključni nedostatak: broj podržanih aplikacija. Trenutno je dostupno oko 15.000 aplikacija za stolna računala, a Huawei planira povećati taj broj na 100.000 do kraja 2025. Za usporedbu, Windows trenutno podržava preko 660.000 aplikacija – uključujući one koje su postale globalni standard, poput Zooma, Photoshopa ili Microsoft Officea.

Trenutačna izoliranost znači da HarmonyOS zasad najbolje funkcionira unutar postojećeg Huawei ekosustava. Onima koji se već oslanjaju na Huawei aplikacije i usluge, prijelaz je gotovo neprimjetan, no za manji broj profesionalnih korisnika koji ovise o zapadnim alatima – riječ je o značajnom ograničenju. Ipak, Huawei nastavlja ulagati golema sredstva – u samoj 2024. godini više od 25 milijardi dolara – za razvoj alata za programere, sustava podrške za lokalni hardver, infrastrukture za umjetnu inteligenciju i generalno stvaranje tehnološke potpuno zatvorene petlje.

Ali HarmonyOS nije stvoren da zadovolji zapadne tržišne standarde. Njegov istinski cilj nije tržišna konkurencija, nego nacionalna tehnološka samostalnost. Sustav je već implementiran u javnim tijelima nekoliko kineskih provincija poput Guandonga, Hubeija i Xinjianga. Kinesko Ministarstvo industrije i informatičkih tehnologija najavilo je da će svi državni servisi do 2027. u potpunosti prijeći na domaće operativne sustave. HarmonyOS je prirodan izbor u toj viziji – potpuno lokaliziran, sigurnosno zatvoren i neovisan.

Jedan od najzanimljivijih aspekata tog sustava je funkcionalnost pod nazivom „Super device“ – Huawei koncept u kojem su svi uređaji međusobno povezani unutar istog operativnog sustava. To omogućuje trenutni prijenos podataka, dijeljenje resursa poput procesorske snage, memorije i pohrane između uređaja – i to bez posredovanja oblaka. Zamislite situaciju gdje započnete uređivanje dokumenta na pametnom telefonu, nastavite na tabletu, dovršite na računalu i ispišete ga preko pametnog pisača – sve to u jednom homogenom digitalnom prostoru. Ovdje nije riječ o pojedinačnoj prednosti uređaja, već o samodostatnom digitalnom svijetu.

Zapad je u strahu

Upravo ta samodostatnost najviše zabrinjava zapadne tehnološke divove. Izvješća američkih tvrtki kao što su Microsoft, Nvidia i Amazon otkrivaju da sve pomnije prate razvoj „suverenih softverskih slojeva“ u Aziji. Više se ne boje samo gubitka tržišnog udjela, nego i gubitka globalnog utjecaja – moći oblikovanja smjera buduće digitalne stvarnosti. Strah nije usmjeren samo na Huawei, već i na sve države koje u HarmonyOS-u prepoznaju alternativu bez ovisnosti o američkim tehnologijama.

I zaista – ono što HarmonyOS simbolizira jest potencijalna prekretnica. Kina više ne želi samo konkurirati u postojećem sustavu. Ona gradi svoj – neovisno tehnološko okruženje, u kojem kontrolira čitavu vertikalu: od hardvera do aplikacija, od podataka do čipova. A to nije samo tehnološki pothvat – to je i diplomatska i geopolitička poruka.

Ako Kina uspije u potpunosti digitalno osamostaliti svoje tržište i ponuditi taj model drugim zemljama koje žele izbjeći zapadni nadzor – moglo bi doći do redefiniranja globalnih tehnoloških ravnoteža. Ne kroz velike najave, već kroz tihe odluke milijuna korisnika. Uređaj po uređaj, bit by bit – svijetu predstoji nova podjela tehnološkog prostora.

Pravo pitanje više nije tko nudi najbolji softver, već: tko postavlja pravila igre. I Kina – čini se – ozbiljno se priprema da bude upravo ta koja će ih pisati.