Od davnina je čovječanstvo bilo zaokupljeno jednim pitanjem – kako pobijediti smrt ili barem produžiti život. Sada možemo proizvesti vitalne organe pomoću 3D pisača i napraviti impozantnu protetiku koja je u stanju pomoći ljudima da se vrate u normalnom životu. Međutim, neka nova istraživanja tvrde kako se ljudi zapravo ne trebaju bojati smrti …
Umiranje je uglavnom pozitivno iskustvo i osjeća se poput euforije ili blaženstva, tvrdi novo istraživanje na Western University, Kanada i Sveučilištu u Liegeu, Belgija. Istraživanje je otkrilo da je većina ljudi koji su imali bliskih iskustava sa smrću imala ugodne osjećaje koji su bili toliko intenzivni da se nisu htjeli vratiti u život.
Nova studija je, tehnikama rudarstva teksta i uz pomoć umjetne inteligencije, analizirala opise od 158 pacijenata koji su imali blisko iskustvo sa smrću, izdvajajući ključne riječi u tom procesu. Pozitivne riječi poput “svjetlo” (67 posto) i “dobro” (65 posto) pojavile su se najčešće, u usporedbi sa “strahom” koji je prijavilo 24 posto ispitanika i “mrtvo”, što je prijavilo 18 posto ispitanika.
Istraživači kažu kako takva analiza pruža nepristran pristup razumijevanju jednog od najmisterioznijih procesa. “To je važno jer sugerira da se pojedinci ne odnose prema svojim iskustvima bliskima smrti negativno”, navodi se u izvješću.
“Nema pristranosti s ovakvom analizom, što je suprotno studijima ponašanja poput skaliranja kad se pojedincima postavljaju određena pitanja”, rekla je Andrea Soddu, izvanredna profesorica na Odjelu za fiziku i astronomiju Western sveučilišta. “Rudarenje teksta potpuno je nepristrano. To je potpuno automatski i mi, kao istraživači, ne dajemo nikakve pretpostavke “.
Doktor Sam Parnia, direktor istraživanja kritične njege i reanimacije na Medicinskom fakultetu NYU Langone u New Yorku, koji je vratio tisuće pacijenata iz ralja smrti, rekao je da čak i ako je osoba bolovala prije nego što je doživjela iskustvo bliske smrti, sam proces umiranja bio je blažen.
“Oni opisuju osjećaj viđenja svojih pokojnih rođaka, gotovo kao da su ih došli dočekati. U velikom broju slučajeva pacijenti su izjavili kako se nisu htjeli vratiti, to je tako ugodno i poput magneta koji ih privlači da se ne žele vratiti “, rekao je Parnia tijekom Oz Talk Showa.
Dr Parnia je naglasila da viđenje stvari tijekom iskustava bliskih smrti nije dokaz zagrobnog života, opisujući proces kao skeniranje ljudskog mozga kao jednu od tehnika preživljavanja.
Hmmm. Nebih komentirao kakvo je iskustvo, iako po navodima ljudi koji su bili tamo, moglo bi se vjerovati u tu priču.
Međutim sam način “analiziranja” za ogromnu tvrdnju kao što je ova, djeluje mi malo neodgovoran. Traženje broja riječi, daje zaključak? Hmmm.
Da, istina. Ljudi se ne boje smrti koliko se boje onoga što će izgubiti, žale za neostvarenim željama, ne razriješenim odnosima, za hranom, za alkoholom, za sexom, za svojim ovisnostima i vezanostima. Boje se svojih ružnih djela, riječi.Sve to dolazi na naplatu i mora se odraditi, ali da smrt je prekrasna i treba je dočekati sa osmjehom 😁
Iš što dalje, od mene, smrt je prelazna bolest, , kakvo uživanje……. prepade me…
Mrtvi se nikad ne javljaju jer nece djeliti to veliko blagostanje sa zivma.
Ovo sto sm napiso nije gluplje od cijelog texta.
Od svih stvari u životu, jedna ‘stvar’ je svima jedina izvjesna. Smrt nije stvar, ali je iskustvo. Koje ne možemo prepričati nikomu. Osobno. Kao da saznaš najveću tajnu svih vremena i onda je nemaš komu ispričati. Za-ebano. Možda čak i nepošteno. Opet, kakva je to smrt, ako se otamo vratiš. Sa Bara se nitko ne vraća. Trebali bismo vjerovati na riječ onima koji su bili barem blizu smrti? Možda je ipak bolje povjerovati religijskim tekstovima.’ Riješimo problem pa jednom, kad taj dan dođe, eto raja i eto pakla. Uf, ne valja ni to. Nema garancije za raj jer ne bijah toliko dobar. Bolje je biti agnostik ili ateist – smrt je smrt i točka. Nema više. Okrenuti se kvaliteti ovoga sad i ovdje? Eh, ali tu kvalitetu mi narušava susjed, žena, politički sustav, EU, EK, SSSR. Boriti se protiv pa proćerdati život. Najbolje je biti hedonist. U se, na se… Čitaj više »
Nitko se još nije vratio da nam ispriča.
Tudi jaz sem šla tja in prišla nazaj. Tisto o ENKIJU in ENLILU je kar lepo resnica. Zdaj tudi vem zakaj so cerkveni zvoniki in minareti podobni raketi.
Nastaje opće oduševljenje pomorom od korona virusa 🤣🤣🤣
pravi istocni SAMADI majstori poznaju metodu svjesnog ‘izlzaka’ (to su znali i krscanski mistici..) iz tjela, koje je svoju svrhu i prezentaciju ispunilo… to se zove Maha samadi ona je bezbolna i grča…a zapadna istrazivanja i otkrica-sve sumnjiva roba..
Kako postoje različiti životi, tako postoje i različite smrti. Najprij triba definirat šta je to smrt, a to je i pitanje svijetonazora. Međutim neki obrasci se često ponavljaju, a to je viđenje vlastitog tijela, slušanje umrlih rodbine i famozni tunel sa svitlon. Prvo i drugo okay, ovo treće po mojemu doživljaju nije svitlo na kraju tunela nego sunce, varka je u tome šta na to sunce izvan atmosfere ne djeluje difuzna radijacija pa sunce izgleda blještavo bijelo i puno manje, a u okolini je crno. Kako na udaljenosti na stotinjak tisuća kilometara od zemlje ne postoji gravitacija pa tako ne postoji ni percepcija di je gori di je doli ni di je livo ni di desno pa tako sunce se vidi isprid promatrača pa to izgleda ka svitlo na kraju tunela. Osjećaj nije ni lip ni grub nego nepoznat koji anulira zemaljsku percepciju. Dok san razmišlja šta se događa usmjerija… Čitaj više »
super, ajmo svi ginuti u ratovima!
Je li to kultura smrti progovara kroz svoje glasnike, liječnike i zapadne znanstvenike? Jedan je pametan covjek davno napisao da nema plemenitije zadaće od produljenja života. Bez da sada ulazimo u zamke i polemike o kvaliteti života, to je dosada bilo vrijedno i plemenito ali čini se da neće još zadugo biti tako…
Isto tako religijski je općenito pravilo i kaže:pazi
čovječe da dok si živ možeš činiti i mijenjati stvari ali kada umreš više nemožeš napraviti ništa
Tko to tvrdi da je smrt pozitivno iskustvo….Mozda uposlenik pogrebnog zavoda kada dodje na posao i na pauzi izmedju kopanja grobova uzme i pojede sendvic sto je ponio sa sobom …..ne razmisljajuci o zivotu pokojnika ….P.S zivot je fascinantna pojava ,dah zivota pomena je vrijedan ,Zadah smrti nije ….Dah Zivota i Zadah Smrti….Miris i smrad…Prana i inspirisane izreke …..komentar i vas text….
Svašta…
Zašto ovde odredjeni komentatori sumnjaju u život posle smrti? Valjda iznose svoje cenjeno mišljenje zasnovano na čemu? Život posle smrti postoji. Ja nikad nisam ni najmanje sumnjao u to a imao sam i lično iskustvo gde sam se uverio da duša nastavlja egzistenciju posle smrti. Smrt je samo prelazak iz jednog stanja postojanja u drugo. Svako treba da postavi sam sebi suštinsko, najvažnije pitanje – KO SAM JA. Kada osoba nadje odgovor na to pitanje, onda će napraviti veliki korak u svom životu, a samim tim će mu biti i jasan odnos prema smrti i više neće biti nikakve nedoumice.
Evo novog načina da nam fireri iz Washingtona prodaju nove ratove.
Tekst je apsolutno besmislen. Smrt jest olakšanje od svjetovnih muka i tjelesnog ograničenja svakog pojedinca, osobito onima koji umiru u bolnici, ali kakve molim vas ima veze 3D printanje sa smrću? Nije se niti pokušalo krenuti na stranputicu transhumanizma kao lažnog supstituta za kvalitetan život, a još manje tekst iznosi što i nakon smrti. Obzirom da je ovo moje područje bit ću slobodan iznijeti moje stavove nakon puno godina istraživanja:: To što netko vidi Isusa nakon smrti nužno ne znači i da ga je i sreo. Mi smo svi kreatori i astral je otisak naših projekcija. Odlazak iz ovog našeg trećeg denziteta je olakšanje svima. Duša se u kontemplacijskom nivou petog denziteta odlučuje za dalje korake ka novoj inkarnaciji i iskustva koja želi proći. Svatko prelazak doživljava na svoj način. Za dublje shvaćanje svega u duhovnosti treba duhovna praksa, također treba proučiti koncept karme te seljenja duše iz inkarnacije u… Čitaj više »
Život je smrtonosna bolest, prenosiva spolnim putem
Sem imel pred 30 leti obsmrtno izkušnjo zaletel sem se v drevo-totalka meni nič.Se mi je odvrtelo celo živlenje ,ko v filmu in ne samo do takrat 21 leta ampak se je nadaljevalo in izginilo kot da ti nekdo bliskne v oči in sem izgubil -pozabil nadaljevanje živjlenja vse do pred prebližno mojega 42 leta ,ko sem segel v roko osebi katera se ukvarja z fizioterapijo dojenčkov in nepokretnih otrok.Vrnilo se mi je par izsekov med njimi tudi ,da sem ob nesreči stopil pred takšno čudovito osebo,ki je žarela stakšno čudovito svetlobo,in mi pravi da če ni moj čas.Zaradi te svetlobe sem zgleda podzavestno obseden z misticizmom in z stanjem zamaknjene zavesti na naraven način.In sem razvil tehniko s katero lahko spoznate svoj namen do sebe in družine in do okolice.Začel sem z vsem -svetujem vam meditacijo, nato z vizualzacijo svetlobe na čakri med očmi.Nato pa avtogeni trening plus ležanje… Čitaj više »
Ovo je za I.Marinovic ….citat….”Smiješno je možda, bio sam čovjek s onim od juče i hoću da budem čovjek s ovim od danas, drukčijim, možda i suprotnim ali me to ne buni jer čovjek je promjena a zlo je ako ne poslušamo savjest kad se javi.”….Dervis i smrt ….Mesa Selimovic