Znanstvena potraga za životom izvan Zemlje upravo je dobila potpuno novi smjer. Desetljećima se trag za tragovima postojanja života svodio na potragu za određenim kemijskim spojevima, u uvjerenju da je njihovo otkrivanje dovoljan dokaz. Sada se ispostavlja da sama priroda biosignatura nije dovoljna i da su mnogi spojevi koje smo lovili mogli nastati i bez ikakva živog organizma.
Potpuno nova studija objavljena u uglednom časopisu Nature Astronomy razotkriva temeljnu pogrešku u dosadašnjem pristupu. Znanstvenici su godinama razvijali koncept nastanjive zone, nastojali ga redefinirati i tragali za biosignaturama, no sve je to ostajalo zarobljeno u sferi teorije. Skupina istraživača sada je napokon ponudila metodu koja je konkretna, učinkovita i odmah primjenjiva jer već postoji sonda koja je može provesti u djelo.
Srž problema leži u neugodnoj činjenici koju su mnogi zaobilazili. Aminokiseline, masne kiseline, peptidi i proteini koje se uzbuđeno tražilo po svemiru jednostavno nisu nužno biološkog podrijetla. Mogu nastati abiotički, kroz procese koji nemaju apsolutno nikakve veze sa živim organizmima. Drugim riječima, detektirati biosignaturu ne znači otkriti život i ta spoznaja mijenja sve.
Istraživači su stoga razvili metodu koja počiva na dva jasna kriterija. Prvi je raznolikost spojeva, a drugi njihova ujednačenost. Analizirali su gotovo stotinu različitih skupova podataka koji su uključivali fosile, mikrobe, uzorke s asteroida i meteorita te sintetske materijale. Otkrili su da su masne kiseline koje proizvode živi organizmi manje raznolike i njihova je raspodjela manje ujednačena, dok je kod aminokiselina situacija potpuno obrnuta.
Drugim riječima, nije važno samo što je pronađeno, nego i kako je to organizirano. Obrazac organizacije postaje ključni razlikovni faktor između mrtve kemije i pravog života. Riječ je o razlici između nasumično razbacanih kamenčića i namjerno sagrađenog zida, samo na molekularnoj razini.
Metoda dakako nije nepogrešiva i autori to otvoreno priznaju. Zasad je provjerena isključivo na masnim kiselinama i aminokiselinama, a sami ti kriteriji nisu dovoljni ako ih se ne smjesti u širi kontekst s drugim molekulama. Upečatljiv primjer je egzoplanet K2-18 b čiju atmosferu još uvijek nije dovoljno poznata da bi se samo na temelju dimetilsulfida moglo išta zaključiti. Drugim riječima, bez cjelovite slike okoliša, pojedinačni spojevi ne znače gotovo ništa.
No unatoč tim ograničenjima, potencijal ove metode je znatan, posebno kada je riječ o Marsu. Potraga za životom, pa makar i davno izumrlim, na Crvenom planetu mogla bi dobiti sasvim novu dimenziju. Znanstvenici bi napokon dobili orijentir koji im pokazuje kamo usmjeriti instrumente i što točno tražiti. Ovo nije još jedna usamljena tehnika, već alat koji se kombinira s postojećima i tako povećava izglede za stvarno otkriće.
Najuzbudljiviji dio cijele priče jest činjenica da već postoji instrument koji ovu metodu može provesti u djelo. NASA-ina misija Europa Clipper, čiji se dolazak na odredište očekuje 2031. godine, nosi opremu sposobnu protumačiti može li ocean ispod ledene kore Jupiterova mjeseca Europe podržavati život. Ne treba dakle čekati neku daleku budućnost ni razvoj nove tehnologije. Ono što je potrebno već juri kroz svemir.
Dosad se možda jednostavno tragalo na krivi način. Gledalo se u krivom smjeru, tražili su se pogrešni pokazatelji i donosili prebrzi zaključci na temelju nedostatnih dokaza. Ova studija ne nudi konačan odgovor, ali daje jasan smjer i opipljivu nadu da bi se odgovor na najstarije ljudsko pitanje napokon mogao naći.
Meni neki kažu da sam ja vanzemaljac.
Vanzemaljci već žive među nama. Svi oni koji tvrde drukčije ja uspoređujem sa crkvom iz srednjeg vijeka koja u ono vrijeme tvrdila da je zemlja centar svijeta. Tko je god drukčije tvrdio od ondašnjeg crkvenog nauka završio bi na lomači ili su ga izbacili sa svih ondašnjih fakulteta. Danas se slično događa sa ljudima koji ne priznaju službenu znanost, ali ne završavaju na lomačama što je ipak napredak.
Gledam onog Ben Gvira i ne liči na čovjeka. Možda je on vanzemaljac
On je od onih zlih koji žele preuzeti planetu.
Postulati metoda pretrage pokazuju da smo mi u kosmos krenuli da tražimo nas. Ako postoje živa inteligentna stvorenja samo energetske strukture- JOK.
Taj stvor može da nas golica po leđima, ulazi u snove, sedi na tegli sa pekmezom, ali JOK. Mi smo dali pare i izgradili moćne uređaje da traže daleko.
Izvanzemaljci mogu imati sasvim drukčije performanse i uslove za život nego mi. Zašto neki planet ne bi bio naseljen zato što nama nije pogodan za život? Ima jedan video koji tvrdi da postoji 40 vrsta koje nastanjuju planete Sunčevog sustava. Naravno da mi to ne možemo točno znati i mogu samo reći da ja dosad nisam vidjela niti jednog.
E, sad kad je ispravljena greška u metodi evo nama uskoro vanzemaljaca. Jedva čekam!
Van-zemaljci su od Roswella 1947. postali unutar-zemaljci, jer su od tada ispod zemlje u američkim bazama – dakle treba kopati ispod zemlje, a ne gledati u nebo.
Oni koji žive na Marsu misle da smo mi van-marsovci, tako da su svi ti nazivi relativni.
Sve je ovo priprema za šou : Blue Beam Project.
Par holografskih slika na nebu, par namještenih,sinhroniziranih eksplozija na zemlji i teror države pod paskom sigurnosti može otpočeti.
Upravo otkriveno za sotonjaru da je reptil izvanzemaljac
Zivot na Zemlji nastao je kao posljedica I splet takvih slucajnosti da se vrlo tesko moze ponoviti bilo gdje drugo.
A inteligentni zivot pogotovo
Mi smo sami I nikada necemo naci zivot izvan Zemlje.
A pogotovo inteligentni zivot