Najveći solarni teleskop na svijetu, američki Daniel K. Inouye na Havajima, snimio je dosad neviđene vrtložne uzorke na površini Sunca, otvarajući novo poglavlje u razumijevanju solarne aktivnosti i erupcija plazme koje izravno utječu na Zemlju.
Međunarodni tim predvođen američkim znanstvenicima iz Nacionalnog solarnog opservatorija (NSO) objavio je u časopisu Nature studiju koja po prvi put dokumentira takozvanu Kelvin-Helmholtzovu nestabilnost u fotosferi — vidljivoj površini Sunca. Riječ je o fenomenu koji nastaje kada se dva sloja fluida različitih brzina i gustoća dodiruju, stvarajući karakteristične vrtloge slične onima u oceanima i atmosferi.
Što su zapravo snimili?
Najnovije slike najviše rezolucije ikada snimljene teleskopom Inouye otkrivaju strukture koje do sada nisu viđene u fotosferi. Iako je Kelvin-Helmholtzova nestabilnost dobro poznata u astrofizici i proučavana u koroni Sunca, njezino izravno promatranje u fotosferi predstavlja znanstveni proboj. Vrtlozi koji se formiraju na površini Sunca ključni su za razumijevanje prijenosa energije kroz solarne slojeve.
Ova otkrića dolaze u trenutku kada je Sunce u središtu pozornosti zbog pojačane aktivnosti u trenutnom solarnom ciklusu. Erupcije plazme i koronalna izbacivanja mase (CME) koja pogađaju Zemlju mogu uzrokovati poremećaje u telekomunikacijama, navigacijskim sustavima, pa čak i elektroenergetskim mrežama.
Zašto je ovo važno za Zemlju?
Razumijevanje mehanizama koji pokreću solarnu aktivnost nije samo akademsko pitanje. Svaka erupcija na Suncu šalje nabijene čestice prema Zemlji, a intenzitet tih erupcija izravno ovisi o složenim procesima unutar Sunčeve atmosfere. Vrtložne strukture sada otkrivene u fotosferi mogle bi biti ključni dio slagalice u predviđanju solarnih oluja.
Znanstvenici se nadaju da će promatranjem ovih pojava moći preciznije modelirati kako se energija prenosi s površine Sunca u njegovu koronu, gdje nastaju erupcije. To bi u konačnici moglo dovesti do boljih sustava ranog upozoravanja za solarne oluje koje prijete našoj tehnološkoj infrastrukturi.
Pitanje koje se nameće
Dok se američko-njemačka suradnja može pohvaliti ovim impresivnim postignućem, postavlja se pitanje: koliko je Europska unija, a posebno Hrvatska, spremna ulagati u vlastita solarna istraživanja? Ovisnost o američkim i njemačkim podacima u području solarne fizike ostavlja nas bez neovisne znanstvene infrastrukture koja bi pratila aktivnosti koje izravno utječu na našu svakodnevicu.
Dok se svemirske agencije utrkuju u istraživanju Sunca, činjenica je da ova otkrića dolaze u trenutku kada se sve više govori o potrebi za autonomijom u znanstvenim istraživanjima. Solarna aktivnost ne poznaje granice — njezine posljedice osjećamo svi, bez obzira na to čiji je teleskop snimio povijesne snimke.

Za one koji se boje promatrati Sunce, jadan vrlo dobar portal za praćenje aktivnosti na Suncu : Helioviewer.org Sunce je sada općenito manje aktivno nego tijekom najjačih razdoblja 2024.–početkom 2026., ali nije mirno. Solarni ciklus 25 još traje, a aktivnost jako varira iz dana u dan. Primjerice, početkom veljače 2026. Sunce je imalo više vrlo snažnih X-klasnih bljeskova, dok je krajem srpnja aktivnost bila znatno umjerenija, uz samo jedan M-bljesak u promatranom danu. Važno je i da veličina prominencije nije isto što i ukupna aktivnost Sunca. Može se dogoditi da baš danas vidiš golem izboj, iako je Sunce u prosjeku mirnije. Danas, 13. kolovoza 2026. razlika je prilično jasna: Danas je Sunce relativno mirno. Trenutni broj sunčevih pjega je oko 82, a vidljive aktivne regije opisane su kao stabilne i mirne. Današnji najjači zabilježeni bljesak bio je samo B7.4, iz nove regije koja ulazi na vidljivu stranu Sunca. To je… Čitaj više »