Zamjena dijela britanskih farmi novim šumama ne mora značiti pad proizvodnje hrane ako se uz nju uvedu suvremeni sustavi uzgoja morskih plodova na kopnu, pokazalo je novo istraživanje objavljeno u Journal of Cleaner Production.
Britanski plan pošumljavanja predviđa sadnju 30.000 hektara novih šuma, što će neminovno smanjiti poljoprivredne površine. Najviše će stradati proizvodnja životinjskih bjelančevina. No znanstvenici sa Sveučilišta Exeter izračunali su da bi uzgoj morskih plodova u spremnicima na kopnu mogao nadoknaditi čak 80 posto izgubljenih bjelančevina, a pritom zauzeti manje od jedan posto zemljišta predviđenog za sadnju stabala.
Riječ je o recirkulacijskim akvakulturnim sustavima (RAS) – visoko kontroliranim postrojenjima koja pročišćavaju i ponovno koriste vodu te mogu raditi gotovo bilo gdje. Tehnologija je već prepoznata kao potencijalni pokretač transformacije britanske proizvodnje morskih plodova, a sada se pokazalo da može biti i ključan saveznik ekološkim ciljevima.
Škampi umjesto uvoza
Istraživači su posebno analizirali uzgoj kozica u takvim sustavima. Rezultati pokazuju da bi domaća proizvodnja mogla zamijeniti trećinu uvoza kozica u Ujedinjeno Kraljevstvo. Time bi se eliminiralo sedam milijuna tona ugljičnog dioksida koji nastaje tijekom dugih međunarodnih transportnih ruta.
Profesor Ian Bateman s Instituta za zemljište, okoliš, ekonomiju i politiku pri Sveučilištu Exeter ističe kako kopnena akvakultura može golemno povećati količinu hrane proizvedene po hektaru. “To nam omogućuje da poštedimo zemljište koje nam treba za obnovu okoliša, a da ne povećamo ovisnost o uvozu”, kaže Bateman.
Znanstvenici pozivaju vladu da subvencionira izgradnju novih RAS postrojenja, ali upozoravaju da subvencije moraju biti pažljivo dozirane. Prevelika potpora mogla bi gurnuti kopnenu akvakulturu u izravnu konkurenciju s poljoprivredom. Modeliranje je pokazalo da umjerena subvencija – pokrivanje 100 posto početnih troškova samo jednog RAS postrojenja – donosi najveću dobit u proizvodnji hrane i smanjenju ugljika po funti javnog novca.
Pitanje koje izvor ne postavlja
Postavlja se, međutim, pitanje koje istraživači nisu razmotrili: zašto se uopće mora birati između šuma i hrane? Umjesto masovnog pošumljavanja koje smanjuje poljoprivredne površine, ne bi li racionalnije bilo prvo povećati produktivnost postojećih farmi? Kopnena akvakultura svakako je zanimljivo rješenje, ali ona ne rješava temeljni problem – a to je sve manje raspoloživog zemljišta za prehranu rastućeg stanovništva.
Doktor Thiago Morello sa Sveučilišta Exeter i Federalnog sveučilišta ABC u Brazilu naglašava da bi pošumljavanje bilo konzistentnije s ciljevima britanske vlade o klimi i sigurnosti hrane kada bi se uparilo sa širenjem visokoproduktivnih metoda proizvodnje hrane s niskim utjecajem na okoliš.
Doktorica Diana Tingley dodaje da bi recirkulacijski uzgoj kozica mogao podržati cilj ugljične neutralnosti do 2050. godine. No to zahtijeva da poljoprivrednici prihvate RAS tehnologiju, da potrošači promijene prehrambene navike prema više morskih plodova, a radnici moraju proći tehničku obuku za upravljanje kvalitetom vode u tim postrojenjima.
Britanija se ovdje nalazi pred strateškom odlukom. Može nastaviti uvoziti hranu iz dalekih zemalja i time financirati tuđu proizvodnju, ili može pametnim subvencijama potaknuti vlastitu, visokotehnološku proizvodnju hrane koja ne uništava okoliš. Izbor se čini logičnim – ostaje pitanje ima li političke volje za tako nešto.