Uvjeren sam da smo svi pogledali mnogo više od jednog filma. Ima i onih koji su glumili, statirali ili na druge načine sudjelovali u stvaranju filmova, ali malo je takvih koji su bili dijelom moćne filmske industrije i koji su „iz prve ruke“ saznali kako nastaju filmovi.
Stjecajem nekih okolnosti, jedan mladić Zlatan je sudjelovao u nastajanju filmova i to onih ozbiljnih, igranih, u kojima su glumile i poznate holivudske zvijezde. Meni su zanimljivi neki njegovi doživljaji, pa pretpostavljam da će biti i vama.
Kako bi se ubrzalo snimanje i smanjili troškovi, prostor na kom se snima film se koristi što racionalnije. Tako imamo dio prostora u kom je improvizirana mrtvačnica. To je tako vjerna slika kao da ste u pravoj mrtvačnici, a u jednom sanduku je i leš. Naravno, to je lutka, ali Zlatan kaže da ga je uvijek pogled na nju nekako presjekao, štrecnuo, kao da je stvarni mrtvac.
No, odmah iza mrtvačnice, s druge strane zida je sasvim druga slika, sasvim drugi ambijent, drugi svijet. Tu je podmornica i pripremljen teren za snimanje scena pod vodom. Bočno od toga se nalazi stara, neuredna kupaona u kojoj je počinjen zločin. Zlatan je bio prisutan kad su pripremali kupaonu. Naravno, zidovi su bili od nekog materijala koji je ličio na pravi zid, donijeli su pravu, novu WC šolju, vodokotlić i cijev koja ih spaja, a onda je trebalo to sve napraviti tako da izgleda staro i neuredno. Došao je jedan momak sa sprejom u ruci i sa samo nekoliko poteza prsnuo gdje i koliko treba i sve je izgledalo tako prljavo, zarđalo i neuredno da je bilo mučno gledati takav prizor. Tu, pored WC šolje trebao je jedan glumac pasti i udariti glavom o pod. Začas su po podu prostrli podlogu od gume na kojoj su za tili čas nacrtali pločice tako vjerno da izgledaju kao prave. Tako bi glumac pao, udario glavom o „pločice“, a stvaro se ne bi povrijedio. I tako su majstori svog zanata sve pripremali za snimanje. Za „kišu“ su bili zaduženi vatrogasci, posebna ekipa je posipala „snijeg“ i tako dalje.
Ali glumci su posebna priča. Postoje oni koji se ponašaju kao obični ljudi. Recimo, jedna glumica iz Holivuda je s osobljem koje je radilo na pripremi filma, kamermanima, scenskim radnicima, radnicima osiguranja i ostalima, sjedila i pila kavu i razgovarala s njima kao s ravnopravnima. Ali neki, koji su zaista bili velike zvijezde, ponašali su se kao da su još mnogo veći nego što jesu i kao da oni nisu tek ljudi, nego neka viša ljudska bića. Oni uglavnom nisu komunicirali s ostalima. Jedan je, recimo, iz Holivuda dopremio brodom svoj skupocjeni, ogromni auto i vozača. Vozač ga nije imao kuda voziti, jer je sve bilo tu, na jednom mjestu, na skučenom prostoru. Samo jednom ga je prevezao stotinu metara, a pri ulasku i izlasku iz auta, glumac je demonstrirao svu svoju bahatost i nepoštovanje svih ljudi koji su se našli u njegovoj blizini. Taj glumac nikada nije jeo niti pio s ostalima, nego je njegov vozač išao u susjedni grad nabavljati hranu iz jednog restorana i dovoziti mu. Ta hrana nije bila ništa bolja od ove koju su jeli ostali, ali trebalo je pokazati da on nije kao „drugorazredni“ glumci.
Zanimljivo je da su ljudi sa strane uistinu gledali na te velike glumce kao na neka bića više vrijednosti. Ali još neobičnije je to što su ih i ostali, manje poznati glumci, gledali s još većim divljenjem nego obični ljudi. Bili su ushićeni kad su trebali umjesto glavnih glumaca snimiti neke nevažne scene, poput koraka gdje de vide samo nege ili držanja čaše vina gdje se vidi samo ruka. Naprotiv, holivudski glumci su ove europske gledali s omalovažavanjem, a posebno direktora koji je bio sklon i prenošenju stolova ili brisanju prašine. To, po njihovom, nije bio posao dostojan jednog direktora. Uglavnom, europski filmski radnici su u odnosu na one iz Holivuda mnogo bliži ponašanju običnih ljudi.
A jedan redatelj je bio toliko nadmen da nije dozvolio bilo kome da mu se obrati ako nije onaj s kim on misli da treba komunicirati. Zlatan kaže da je to prvi put u životu doživio, takvo ignoriranje. Redatelj je trebao dati neka uputstva o rasporedu namještaja u prostoriji, a to je trebao realizirati Zlatan. Ali redatelj se nije braćao Zlatanu, mada su on, scenarist i redatelj zajedno stajali u toj prostoriji, nego bi rekao scenaristi: „Reci tom momku da bi ovaj stol trebalo postaviti bliže vratima“. Onda bi scenarist rekao Zlatanu da treba stol postaviti bliže vratima. I tako redom, nekoliko uputstava, nikada niti ne pogledavši Zlatana, kao da ne postoji. I tako danima, dokle god je trajalo to snimanje, nisu ni riječi progovorili direktno, nego sve preko posrednika koji je bio zajedno s njima u istoj prostoriji.
Neki redatelji pokažu znak zahvalnosti prema osoblju koje je sudjelovalo u stvaranju filma na razne načine. Na primjer, uključe ih kao statiste u određenim scenama. A jedan je to uvijek radio tako da ih sve okupi na jedno mjesto i snimi i tako im posveti par sekundi u filmu. Recimo, snimi ih kao gledatelje na utakmici kako stoje na tribinama. Ili u gradskoj vrevi i oni prodefiliraju ispred kamere i tako dalje.
A Zlatan je jednom želio doprinijeti i ostaviti svoj trag u nekom filmu na originalan način. Na stolu je stajalo nekoliko kugli, a on je jednu izvadio i sklonio, tako da je ta scena snimljena s kuglom manje. I kasnije kad bi gledao ovaj film, vidjevši scenu s kuglama na stolu, uvijek bi pomislio: „Evo, ovo je moj doprinos filmu, tu sam i ja ostavio svoj trag!“
26 komentara
Te kugle se primenjuju tokom žreba za neka takmičenja. U Srbiji(a verujem i drugde po svetu) neka kuglica se ubaci u zamrzivač i onda onaj “vaditelj” kuglica može da opipa i zna kad treba da izvuče dotičnu kuglicu, ledenu…
Teško ćemo mi ali i vi ubacit “ kuglicu” u mrežu na EURu 😂U kavu sam situaciju doša da sam sinoć navija za Srbiju .Navijam samo za one di nema crnaca .
Navij’os’ za Srbiju? To ti porijeklo izbija na površinu.
Mladjo ti si ipak pritajen Srbin. Ne mogu da kažem da sam navijao za Hrvatsku, ali za Špance nisam. Niste imali baš ni sreće. A ovo za crnce stoji. Mislim da Hrvati mogu da uđu u formu i ako dobiju Talijane, sve je moguće. Onda ću da razmislim i za njih da navijam dok ne nalete na Srbiju
Na Srbiju mogu da nalete jedino u nekom kafiću ili diskoteci. Sva je prilika da mi ispadamo brzo. Čitam sinoć komentare na našim portalima i slatko se smejem dok se ljudi zezaju – selektor Srbije je dobio nadimak Kiksi.
Juče si pomenuo Dance. Pošto je Jugoslavija bila izbačena sa EP u Švedskoj 1992. umesto njih je igrala reprezentacija Danske i postala prvak Evrope te godine. To im je bila prva titula, a najbolji igraš Danske Mikael Laudrup je odbio da igra, jer je smatrao da su nezasluženo pozvani da učestvuju nakon izbacivanja SRJ. Baš im se posrećilo. 🙂
Svi znamo za tu 92. i sportski potez Laudrupa, ali ipak na neki način nam je predstavljalo satisfakciju što su baš Danci osvojili, jer smo ih izbacili. Medjutim ovaj izraz: Ko ne voli Dance.. ima malo dublje istorijske korene, npr iz 1981. i kvalifikacija za svetsko prvenstvo 1982. Tada je SFRJ bila u grupi sa Italijom, Danskom, valjda Grčkom i Luxemburgom. Zahvaljujući pobedi Danske protiv Italije SFRJ je bila prva u grupi, mada je i Italija prošla kao drugoplasirana. Ja sam tada bio mali, u osnovnoj školi. A ostatak se neki sećaju: na samom SP ispali smo u grupi, posle sramne sudijske kradje protiv domaćina Španije(interesantno sudija je bio baš neki Danac). Još su posle Španci namestili utakmicu sa S.Ircima, tako da smo sramno ispali u ranoj fazi. A italijani su te godine postali šampioni sveta, pre svega zahvaljujući legendarnom Paolo Rosiju
Ja sam ove godine odlučila bojkotirati i to nogometno prvenstvo i olimpijadu — pretvorili su sportska igrališta u nekakve prostore gdje ima više policije nego nogometaša i ostalih koji bi trebali biti tamo. Dosta mi je, također, nekakvih čudnih navijača koji toliko vrište i navijaju za hrvatske sportaše, dok ih se gleda i javno — dok sutra, i svaki dan u godini daju sve od sebe kako bi sjebali hrvatsku državu. Nisam fan nogometa nikada niti bila, previše je to PR-a i previše napumpane love u te budalaštine. Dok je Olimpijada u svim segmentima postala mjesto upražnjavanja sotonskog okultizma, totalna odvratnost – mo’š misliti, ako nemaš neko “zlato” iz nekog sporta kojim se baviš – ti si promašaj? Koliko su svi ti sportaši, po meni, nenormalni – dokazuje to da oni takvi procjepljeni i busterirani i dalje trče – dok se “iznenada” ne sruše po terenu, neki se sruše za ozbiljno i zauvijek….Umjesto da ti i takvi sportaši u ime nekakvog prosvjeda – makar ne odigraju jednu utakmicu, ili odbiju npr otrčati 100 metara — oni se trude još i više kako bi se dokazali; uz to se veličanstveno zaogrnu “duginom” zastavom — i da vidiš, sva slava i pijedestali svijeta su njihovi!! Zato sam ja sebi ukinula te predstave. I svi koji su mi došli tu plakati o onoj utakmici sa Španjolskom – samo kažem: više ne komuniciram sa debilima. ne obraćajte mi se cijelo ljeto. briga me za nogomet.
P.S. natjecanja u matematici su vjerojatno danas zabranjena – jer bi nekome moglo pasti na pamet znati nešto više matematike – pa bi mogao izračunati npr. koliko love kroz godinu, kroz plaće koje zaradi – ide kroz “poreze” natrag državi, a koliko stvarno njemu ostane? Sada mislim kako je otprilike odnos – radiš 7 mjeseci za državu, 5 mjeseci za sebe (može biti i 4 mjeseca danas)……pa, zato – forsirajmo nogomet, zabranimo matematiku!! Pozdrav
Za ta rušenja na terenu mnogi antivaxeri(u koje i ja spadam) bi rekli da su možda posledica bocki. Fudbal ne pratim više toliko kao kad sam bio mlad, ali zbog kladionice koliko-toliko moram. Evo dobili su i Rumuni i Slovaci što sam igrao, a čekam X na Francuska-Austrija, za solidne pare. Ali vidim da je neki tupavi Austrijanac dao autogol. Biće teško.
Takmičenja iz matematike se još održavaju, videćemo dokle. Ova učenica što sam je vodio sad na državno takmičenje u Novom Pazaru je čak i osvojila zlato. Interesantan grad, kao da sam došao u neku drugu državu. Svi kafići su nargila barovi, ali retko gde može da se popije pivo, osim u kladionici gde sam i zaseo. Ali ok, upoznao sam nekog čoveka tamo pa sam nabavio duvan za nargilu i doneo ga kući, imam tu opremu, a cigarete ne pušim
Eto utakmica bila čista 0:0 da ovaj tupan nije dao autogol. A taman sam hteo da vam pustim piće na ovom portalu. Nije se dalo, a i ja sam malo bio pohlepan, trebalo je samo da ostanem na Rumunima i Slovacima…
Eh, to je taj problem sa kladionicama – nikada ne možeš biti siguran koliko se ona banksterska ekipa dala u trošak … pa, ne vjerujem kako je njima niti toliko bitna lova, nego nešto u stilu – jesam vam rekao, ja najbolje znam…Nekada stvarno pretjerujem – no, za kladionice stvarno mislim kako se po potrebi velike uplate – ipak namjeste. Zato ja jedino priznajem, i jedino prakticiram – sjesti pa zakartati, prije smo više i po cijele noći znali udarati preferans….danas su većinom svi u nekakvim žurbama, pa sve rijeđe sjednemo face to face. Pozdrav. Želim više sreće sa kladionicama i nogometom drugi put. Samo ne u visoke pare.
Nikad ne stavljam jake pare na kladžu, zato moram da pravim kvotu. A pref nisam igrao 100 godina, ono kraj srednje i studentski dani. Ali bilo je legendarnih partija koje su trajale do zore. Najlegendarnija partija kad smo ja i moj drug Tomica odrali nekog legendarnog igrača sa mašinca, večiti student, ali ono nepobediv…Nije znao šta ga je snašlo, ali moram da priznam da me nikad nije toliko s.ala karta kao tada. Nemogući rasporedi, on kontra, misli ja padam, ali rekontra…razbije se ko zvečka. Mislim da je bio na besedinima narednih dana. Revanš nismo nikad stigli da odigramo, dal nažalost il na sreću….
Teško.
Sumnjam.
Tvoji “mozgovni” kapaciteti ne upućuju na osobu koja zna preferans.
Drugo, teško da poznaješ krug ljudi koji ga znaju.
Prvo i osnovno, preferans se nikad nije puno igrao u Osijeku.
Mogla bih još, što se gdje igra i koja igra je bila najrasprostranjenija nekad.
Ali, nema više odavanja podataka.
Za trolove ubačene tko zna od kud.
Samo sinoć?
Dugačak je spisak globalnih žido-holivudskih glumaca: Bajden, Tramp, Putin, Medvedev, Solc, Merkel, Makron, Jonson, Sunak, Si, Zelenski, Netanjahu, Orban… gdje tal”mudski” nevidljivi reditelji prave svoj film po scenariju Protokola sionskih tzv. mudraca, a statisti su slijepa svjetina koja navija za “svoje” “dobre” i loše momke koji “brane” “nacionalne” tzv. interese, “slobodu” i “zdravlje” naroda… “Najzabavnije” je što statisti i ne kontaju da su u tal”mudonjskom” filmu…
kaze … daj 500 eura pa cemo ti objaviti ime na kraju filma. hahaha.
Izuzev malog broja indijskih yogija i indijanskih i afričkih šamana, svi ostali smo, ili silom prilika, ili osobnim odabirom, prihvatili od sistema nametnute nam uloge…”oliti”, svi smo mi glumci…i režiseri, oni profesionalni, su, također, glumci.😁
Oduvijek sam volio film i gledao san ih tisuće.
Je l’ može 5-6 tebi najdražih naslova?
Mogu li ja par komada? 😛
2001: Odiseja u svemiru
Leon
Pasija
Od sumraka do zore
Kill Bill
Pulp fiction (jbg, volim Twentin Quarantina… pardon: Quentin Tarantina 😛 😛 )
Podržavam.
Zanimljiv raspon🧐👍
Dobri naslovi😉
Vidi ovaj
sh.wikipedia.org/wiki/Crveni_(film)
I ja volim filmove. 🙂 Dok sam bila u osnovnoj školi, svake nedelje sam sa društvom išla u bioskop u našem kraju. Kasnije su nas roditelji puštali da idemo i u bioskope u gradu. A onda krajem 80-ih smo počeli da kupujemo video rikordere i da uzimamo kasete iz video kluba – na tri kasete četvrta je bila besplatna. I ceo vikend provedemo gledajući filmove. Starih bioskopa odavno nema, a i flmove sve manje gledam. 🙁
Gospodine – dobro poentirano sa ovom zadnjom rečenicom. No, kako se Holivud danas, manje-više, zgadio svima…eto, nadam se kako Zlatan više ne radi u Holivudu. Pozdrav
“Zanimljivo je da su ljudi sa strane uistinu gledali na te velike glumce kao na neka bića više vrijednosti”
Je, naravno. KLASNO DRUŠTVO.
To što ste vi odrasli na Balkanu, ne znači i da su drugi.
I to se ne odnosi samo na razdoblje socijalizma.
Bilo koji beg je bio samo malo bogatiji od raje.
A raja je mogla malo u hajduke, pa se ono… imovina malo izjednači.
U Zagorju je bila malo drugačija pjesma.
Tko je gledao “Zvonili ste milorde”? I ona posluga gleda na Mabel koja čisti podove sa visine.
Za gazde govore: yours BETTERS. Bolji od tebe.
A punica od lorda ga gleda sa visine jer su njegovi trgovali robljem.
Svaka klasa ima svoje probleme i načine.
Tako lijepo imate video gdje neki šeik poklanja Elizabeti novu ogrlicu/ nakit.
Oni bi se trebali brinuti za Palestince?
Ne brini niti za vlastiti narod.
Tako je to.
Izvolite to prihvatiti.
Ja sam za zatvaranje kladionica i profesionalnost u sportu.Potporu nogometu treba ukinuti i konačno neka i klubovi počnu živjeti od svoga rada – od publike na stadionima. Normalno da treba zakone mijenjati u tom smjeru.Dok se ta kriminalna magla ne očisti – ne bude dobro.