Zamisli scenu: negdje u Bosni i Hercegovini, u gradiću gdje se sve važno dogodi u kafiću, sjedi čovjek s diplomom. Pametan, pristojan, pun ideja i zna sve o geopolitici i ekonomiji — ali s praznim džepom. Zove se Mirza, ima trideset i nešto godina. Čita portal Logično i komentira vijesti o uspješnosti jednog Hercegovca: “Da i meni netko pokloni vreću novaca i ja bi napravio milijune”
E, ovaj put – stvarno jest. Jer netko mu odluči dati milijun konvertibilnih maraka. Uz jednostavna pravila: nema štednje, nema fondova, nema “ulaganja u dionice Tesle”. Mora otvoriti vlastitu proizvodnu firmu. Dakle – znoj, strojevi i tržište. Bez “lakih para”.
Prvih nekoliko tjedana – euforija. Mirza blista, puni energijom i idejama. Kupuje strojeve, dogovara suradnje, priča o inovacijama i o tome kako će zaposliti mlade. Cijeli grad zna: “Eto ga, naš Mirza, pravi biznismen.” Lokalni portali ga zovu za izjave, političari ga tapšu po ramenu. Sve izgleda kao početak filma s happy endom.
No kako tjedni postaju mjeseci, a entuzijazam se topi pod težinom stvarnosti, romantika se pretvara u birokratsku dramu. Od milijuna, pola odlazi samo na početne troškove: dozvole, certifikate, ateste, papirologiju, doprinose i – naravno – fiskalnu kasu. Taj mali aparat, simbol “modernog nadzora”, postaje Mirzin noćni teror.
Kažnjavaju ga jer je u kasi pet maraka viška, jer račun nije izdan točno u sekundu, jer mu na vratima nije napisano radno vrijeme u fontu koji zadovoljava propis. Na zapadu bi to bilo smiješno, ali ovdje je to dio igre. Sustav koji se kune u slobodno tržište, zapravo testira tehnologije kontrole koje na zapadu ne bi ni prošle test razuma. Jer da postoje – zapad bi propao. Upravo ih je zapad nemetnuo u BiH od koje je napravio pokusnog kunića.
Apsurd ide i dalje. U BiH se PDV plaća po ispostavljenoj fakturi, a ne po naplati. Dakle, čim pošalješ račun – država odmah traži svoj dio, bez obzira jesi li taj novac naplatio ili ne. Ako ti kupac kasni s plaćanjem, to je tvoj problem. Ako nikad ne plati – opet tvoj problem.
BiH “stručnjaci” su Zakon prepisali od Hrvatske, a Hrvatska od Njemačke (GTZ). Samo što je Njemačka u međuvremenu shvatila grešku i ispravila je, a Hrvati su – zaboravili.
Tako danas, kad firma nešto proda, mora često dizati kredit da bi platila PDV koji još nije ni primila. Na zapadu takva ludost ne postoji – bila bi protivna svim zakonima tržišta i zdravog razuma.
Što je s Mirzom?
Mirza ne odustaje. Kupuje novi aparat, plaća kazne, šuti i radi. Onda dolazi inspektor i kaže da protivpožarni aparat nije “atestiran”. Kazna opet. Pa zatim kazna jer račun izdan u 20:01 dok mu radno vrijeme piše do 20:00. Pa još jedna jer na ulaznim vratima nema vidljiv natpis “Zabranjeno pušenje”. Kad sve zbroji, shvati da je više platio državi nego svojim radnicima. I sve to dok mu se tržište smije. Jer tko će kupiti njegov proizvod kad iz Kine stiže isti, upola jeftiniji i bez carine?
I dok se bori s papirologijom, stiže još jedan nevidljivi udarac – problem s radnom snagom. Mladi kažu da neće raditi za manje od tri tisuće maraka. “Hoćemo platu kao na Zapadu, pa ćemo raditi kao na Zapadu”, ponavljaju.
Mirza, iskren i naivan, odluči im dati šansu. Odredi plaću od 3.000 KM, misleći da će time dobiti kvalitetu i odgovornost. Ali ubrzo shvati da je platio luksuz, a ne znanje. Jer kako da procijeni što majstor zna, a što samo priča da zna, kad Mirza svoje iskustvo temelji iza kafića, a ne iz svojih padova?
Prvi dan – greška. Drugi dan – još veća. Treći dan – katastrofa. Prije nego krene na posao, majstor “zaboravi” iz džepa izvaditi metar, šarafciger i par šarafa koji mu trebaju da komšiji “na crno” dovrši ogradu. Firma je to platila. Mirza ga gleda i misli da se šali. A ovaj uhvaćeno u krađi i ozbiljan kaže: “Nema veze, snaći ću se.”
Sutradan majstsor napravi više štete nego koristi. A onda, u 16:00, spusti alat i kaže: “Na Zapadu se poslije četiri ne radi.” Kaže i da ima pravo na topli obrok, pauzu i putne troškove – jer je to, kako je pročitao na Klix.ba ili Index.hr, “standard u Njemačkoj”. Iako u stvarnosti, tamo gdje je taj standard, radnici dolaze na vrijeme, ne kradu materijal i ne odlaze kući dok posao nije gotov. Rade poslije posla i dodatne poslove da plate stan i hranu.
Mirza ga moli da ostane barem sat duže jer ima rok. Majstor samo odmahne rukom: “Nema šanse, imam dogovor s drugim komšijom.” I ode. Ostavlja Mirzu usred nedovršenog posla, s klijentom koji prijeti tužbom i s glavom koja puca od nervoze. Taj trenutak ga slomi više nego sve kazne i inspekcije zajedno. Jer sad zna da sustav nije samo problem – problem su i ljudi koji su se naučili preživljavati umjesto raditi.
Zdravko Mamić – Drugi čovjek, druga logika
I tu u priču ulazi kontrast. Drugi čovjek, druga logika – Zdravko Mamić. On nema diplomu, ne zna engleski, ali ima nešto što se ne može naučiti – instinkt. Mamić nije lik iz knjige, nego iz prakse. On razumije puls okruženja, zna kako ljudi dišu i kako sustav funkcionira. Na papiru, on je kontroverzan. U stvarnosti – on je ogledalo društva koje ga je stvorilo. Na zapadu imaš slične tipove, samo se zovu drukčije. I rade iste stvari kao i Mamić, ali s kravatom i PR timom. Odlično poznaju Mamića i naučili su ga sve ono što Mamić čini.
Mamić ne zna citirati poslovne priručnike, ali zna ljude. I dok drugi čekaju priliku, on je stvara. Da, često koristi prečice, ali ono što zaradi – potroši lokalno. Gradi, plaća PDV, kupuje ili gradi kuće, troši u domaćim restoranima. Taj novac se vraća u ekonomiju. I to je ironija: čovjek kojeg mnogi optužuju da “vara sustav”, zapravo ga financira više nego pola onih koji mu moraliziraju.
Velocity of money – Cirkulacija novca
Mamić je ustvari cirkulator novca. Ono što bi trebale raditi banke. Ubrzati cirkulaciju novca i riješiti krizu. Za to su plaćene, a radi sve suprotno, izvlaćeći dobit i financirajući strane investicije koje također izvlače dobit.
Zdravko Mamić to radi, baš kako treba. Sve što zaradi potroši. Svojim rasipništvom razvija ekomomiju. 500 € harmonikašu, napravi 2000 € prometa, jer harmonikaš mora kupiti hranu, ona se mora proizvesti, popit će bar 50 €, dati će svojoj ženi koja će napraviti frizuru ili će kupiti djeci igračku. Kada sve zbrojiš od 500 €, Zdravko je napravio 2000 € dodane vrijednosti na lokalnom tržištu. Kakva banka, kakve pi*ke materine.
Sada čekam kritike dušebrižnika. 🙂
Razlika između Mirze i Mamića
Ona nije u poštenju, nego u karakteru. Mirza je idealist, vjeruje u red i rad. Mamić je realist, zna da red ovdje ne postoji. Jedan čeka da mu se otvore vrata, drugi ih otvara sam. Jedan gubi vrijeme dok ispunjava obrazac, drugi to vrijeme koristi da zaključi posao. Na zapadu bi Mamića vjerojatno srušili regulativom, ali bi mu tamo sustav dao i šansu – on bi bio dio sustava koji nagrađuje rezultate, ne samo papire.
I tu dolazimo do srži: stvaranje milijuna nije pitanje diplome, nego osobe. Nije stvar u znanju iz knjige, nego u karakteru, disciplini i osjećaju za priliku. Neki će novac zaraditi “pravim putem”, neki prečicom, ali obojica moraju imati ono što većina nema – unutarnji pogon. Mirza ga ima, ali mu sustav ne daje prostor. Mamić ga ima, ali ga koristi kako zna i umije.
Statistike kažu da samo 1,7% osoba sličnih Mirzi, bi od milijun napravile dva. (Izvor: estimacija iz raznih studija i istraživanja)
Na kraju, oba su lika nužna da bi se razumjela naša stvarnost. Jedan pokazuje kako bi trebalo biti, drugi pokazuje zašto tako nije. I sve dok društvo ne nauči poštovati rad, a ne samo rezultat, i dok pošten čovjek mora dizati kredit da bi platio PDV koji još nije naplatio – Mirze će patiti, a Mamići preživljavati.
Jer, kako god ih zvali, ni jedan ni drugi nisu problem. Problem je sustav koji ne zna što bi s njima. A taj sustav nije apstrakcija – on ima lice i ime. Predstavljaju ga političari koji nikada nisu radili u realnom sektoru, ljudi bez stvarnog radnog dana iza sebe.
Političari koji nemaju iskustrva u realnom sektoru su paraziti koji sišu i Mirzu i Mamića, dovoljno vješti da riječima i retorikom manipuliraju masama dok istovremeno guše one koji nešto stvarno proizvode. I to je najveći problem društva – ne manjak novca, nego višak lažnih vođa koji nikada nisu osjetili težinu stvarnog rada.
Prvo velika kritika da je negatiivac muljator Hrvat, a musliman navodno radnik koji se drzi pravila i zakona. Drugo, dobro primijeceno da nam te propise namece Zapad, ali pogresna procjena da to ne skodi Zapdu, Zapad je pred propascu i to ce zatutnjati kao sto je zatutnjao raspad Sovjetskog saveza i Jugoslavije.
eto rodjaci: buduci biznismeni, pamet u glavu – ili jesi, ili nisi;)
Mirza, trk ti bolan u politici ba.
Lijepi naši gruntovčani…. Kaže dudek, što više radim manje imam…
Samo kratka ispravka: i u Hrvatskoj postoji mogućost plaćanja PDV-a tek nakon naplate potraživanja.
Maminjo :-))). Nije htio saviti kičmu jer bez obzira što i kako smatrao je da ne treba plaćati nikome reket u Hrvatskoj… Jbg
Najmlađi od braće Dalton, Zoran, je u Fk Sarajevu savjetnik za sport. Srećom Zrinjski to regularno puni.
Ovdje se dva paralelna drustvena sistema. Socijalizam za drzavu i sve uz, kapitalizam za radnike i poduzetnike.
Ima krivnje u ljudima i previše. Ljudi uništavaju ljude!
Makla sam se od sustava. Pokušala djelima uzajamno pomaganje, nema toga u ljudima, ljudi su toliko sebični da mi je strašno i pisati o njihovoj sebičnosti.
Što to konkretno radi genijalac Maminjo?Pretpostavljam nekakav uvoz-izvoz,sumnjam da se bavi proizvodnjom.I on je,kao veliki Tuđmanov pouzdanik,do startnog kapitala došao u privatizacijskoj pljački. .
Hahaha…………..
Točno. i nije*****
Mirza se primio krivog posla, trebao je nešto drugo
Mirza treba nauciti da se ne otvara firma dok nemas “ugovor” sa drzavnom sluzbom iza kojeg stoji politicar. Onda pinka od zarade politicaru i vise nikada nece biti vazan font na obavijesti.
Ima jedan proročanski tekst pjesme “mrzle pive”, “tko radi biti će uhapšen” !
Da, to je.
Čitam tekst i sjetim se prijatelja u posjetu nekom “pogonu” u Kini za čije proizvode je bio zainteresiran. Veli, dođem ja tamo, očekujem tvornicu a kad tamo, neka šupa, desetak ljudi rade, očito se ne žale na uvjete, tek su krenuli za proizvodnjom. Pita ih on, a što je sa tehničkim propisima pogona, ništa, hoćeš raditi, radi, ako ne propadneš, napraviti ćeš bolje uvjete ako ćeš htjeti zadržati radnike i povečati proizvodnju !
Eto, tako to radi komunistička diktatorska Kina !
Imam svoju firmu 7god, bavim se uslugom i imam potrazivanja preko 250.000KM i mislim da ih nikad necu upotpunosti naplatiti. Najvise me kolju 2 stvari. Prva je PDV po izdatoj fakturi a ne po naplati, a druga je visoki doprinosi i nameti na plate. Sve dok imamo protezirane koji nisu u obavezi da plate i stalno stvaraju lanac dugovanja imacemo problem da zdrave firme opstanu. Skoro je nemoguce poslovati korektno i posteno, ne zato sto neko ima zice za biznis vec zato sto su u sistemu poslovanjaprotezirani i svi oni krsioci zakona koji ne odgovaraju i nisu pod budnim okom inspekcije i istraznih organa. Lako je Mamicu poslovati kad je unaprijed dogovorio da ce Elektroprivreda BiH samo od njega otkupljivati struju od solara koje je ilegalno izgradio i sada ganja dozvole.
Pacijentica opet luduje. Mamić bi bio obzirniji.
Kada se obavlja rodijacki posao treba da se prati kvalitet i zdrava logika Ne sme se desiti da vam nadstresnica padne na glavu ili da gradite nacionalni stadion a mnoga mesta nemaju ni pijacu vodu ni kanalizaciju Tada cela prica postaje toliko losa da te ljudi ne mogu gledati ocima To jeste veliki problem takvoga nacina delovanja. Sto samo retki mogu da budu “pravedni rodijaci” U svemu tome treba da postoji neki kodeks i “izravnavanje” energije Vucic na primer kao mekusac od coveka to ne shvata nego jos jadikuje, povlaci se po televiziji i hteo bi da ga ljudi žale i u tom modu da vodi ceo narod. Ne shvata jadnik da ljudi ne zele da gledaju kako ko fol jede parizer a ovamo kradu na svakome koraku Ovaj Mamic jeste bukvalno verbalni i fizicki nasilnik i to ne skriva, verovatno nikad nece da snimi kako ubogo jede parizer, ali… Čitaj više »
meni da neko pokloni milione u vreći ja bih bio prilično neambiciozan. mislim da bih umereno trošio samo onako hedonistički, ne bih kupovao kamione, avione, jahte, možda bih malo povećao ulog na kladionici, ali nikako preterano da prokockam, čisto radi zabave. nisam sebičan, ali kome ostane nešto posle mene nek oplodi taj kapital, ako mu to treba…
…nije pošteno ovog radnika iz priče nazvati onim koji preživljava a ne radi, jer čovjek upravo s jednog posla ide na drugi (ima dogovor), a ostajanje dulje na poslu treba biti najavljeno dan prije. Meni se čini kako je Mirza smetnuo s uma da je firma njegova a ne majstorova.
Isto to rade u Hrvatskoj. Možda je jednina razlika u tome da porezna uprava ima stup srama na koji stavlja samo Zagorce bez Dalmatinaca Hercegovaca.
“Jedan pokazuje kako bi trebalo biti” – ne pokazuje kako bi trebalo biti, to upravo maminjo pokazuje, a to je rizik. Zato je on i bio debelo izvan zone komfora. ne moze biti po spranci koju bi Mirza samo pratio jer nema dovoljno juhe da svi od 1 naprave 2.
Osobno poznajem dotičnog i on je maknut samo zbog politike, a ne zbog krađe novaca kako stoji u optužnici.
Rusija je pretrpjela značajne ekonomske gubitke od rata, uključujući procijenjene ukupne gubitke od 1,3 bilijuna dolara do 2025., smanjenje BDP-a od 10-12% u odnosu na trendove prije invazije i pad osobnog raspoloživog dohotka od 20-25%, iako je gospodarstvo pokazalo kratkoročnu otpornost kroz državnu vojnu potrošnju. Zapadne sankcije, masovno povećanje vojne potrošnje koje istiskuje druge sektore i gubitak opreme doprinijeli su tim dugoročnim ekonomskim nepovoljnim situacijama, čak i uz neke uspješne taktike izbjegavanja. Mamić ekonomski zarađuje jer je privatnik a Putin gubi jer je ekonomski aparatčik. Činjenica !
nije problem sustav
problem je pohlepa
ljudi davaju guzice za nju i tu leži sva srž problema
NISMO SVI MI MIRZA! 🙂
Mirza se namjerio baviti proizvodnjom i tu je fulao. Od nekad je poznata ona izreka “kruha i igara” i tu se vrti najveća para, a to je ono što Mirza izgleda nije shvatio.
Na zapadu imaš slične tipove, samo se zovu drukčije. I rade iste stvari kao i Mamić, ali s kravatom i PR timom. Odlično poznaju Mamića i naučili su ga sve ono što Mamić čini. —– njemački “Mamić”, – Uli Hoennes, bivši menadžer Bayerna, koji je 40 godina bio menadžeer , prije 12 godine je otkriveno da je Hoennes utajio porez, 30 milijuna eura, na tajnom žiro računu u Švicarskoj. dobio zatvorsku kaznu od 3,5 godine. Od čega je stvarno bio u zatvoru, manje od 5 mjeseci. Nakon 5 mjeseci dobio je takozvani “otvoreni zatvor” 😄. Tojest, nakon tih prvih jedva 5 mjeseci zatvora, onda je mogao svaki dan ići kući i biti cjeli dan kod kuće, samo da se u 22 sata vrati na spavanje u zatvor.😄 nakon manje od 2 godine “otvorenog zatvora” 😄, on je pušten prijevremeno zbpg dobrog vladanja 😄… član CSU-a, prijatelj sa vodećim njemačkim političarima, šuškalo… Čitaj više »
Mamic je udario vahida halihodzica i opsovao mu majku. Opsovao je majku novinarima. Agresija i bezobrazluk prolaze u nekim krugovima. Eliminira se finu i ugladjenu konkurenciju, ostaju oportunisti spremni na suradnju na stetu trecih. Takvo ponasanje negdje ne prolazi. Ne u saboru. Odatle je rvatina katolik sime djodan izbacen nakon sto je opsovao boga. Jest, bilo je to u vremenima kad se mislilo da se narodu mora prodavati moral. Trump je izbacio protukandidata jednostavno mu se narugavsi, rekao je da se sav stisnuo i da ce ispasti iz stolice. Dobar opis, istinit a najvaznije da je dojmljiv publici. Zdravko Pevec je stekao na nacin navedenog mirze. Opljackao ga sa drzavom i soa uvezani vujnovac. Vujnovac je uspio i protiv todorica. Mislim da je todoric poslovao posteno ali previse samostalno. Na stranu pocetnih 50 mil. maraka, bila je posudba, ne kradja. Giselle maxwell, kcerka propalog roberta maxwella, epstainova partnerica, je nakon… Čitaj više »
Mamic je notorni lopov i manipulator ciju su dusu zaposjeli demoni,mira nece naci na ovom svijetu i tu mi milijarde nece pomoci, jer spokoj u dusi nema cjenu.
Zdravko je svestran čovjek. Pored svega on je i glazbeni umjetnik. Tko to ne zna legendarnu pjesmu Razbijte diskoteku ?
Jebo je majku index novinaru, zato mislim da je ok, plus u hr moraš bit korumpiran ako želiš nešto napravit, takav je sistem..