Iskusna inženjerka Anna potpisala je vlastitu otkaznu presudu u prvom tjednu rada u McKinseyju. To je brutalna lekcija o naivnosti koja uništava karijere brže od bilo kojeg ekonomskog pada.
Zaposlili su je kao Operation Specialist za optimizaciju procesa u industriji baterija. Umjesto toga, bacili su je na farmaceutski projekt, potpuno izvan njezina područja. Nije to bila slučajnost ni prilika za učenje, nego signal da su odustali od nje. Kad te vrhunski konzultantski ured zaposli zbog specifičnog znanja, a zatim te baci u sektor o kojem nemaš pojma, poruka je glasna i jasna. Ne očekuju da ćeš ostati dovoljno dugo da tvoja specijalizacija postane relevantna.
Uslijedio je smrtonosni period na plaži. U konzultantskom žargonu, biti na plaži znači ne biti naplaćen klijentu – čisti gubitak za firmu koja isplaćuje 60.000 do 90.000 eura godišnje. Anna je mjesecima sjedila nefakturirana, uvjerena da je to normalno jer su joj rekli da se proaktivnost ne očekuje prvih 6 do 12 mjeseci. To uvjeravanje je najjeftiniji menadžerski trik, jeftina pomast za osobu koju su već otpisali. Dok ti govore da je sve u redu, nadređeni prikriva vlastiti neuspjeh da ti pronađe angažman. Njemu je u interesu da budeš mirna dok traje otkazni rok, a ne da dižeš uzbunu i razotkrivaš njegovu nesposobnost.
Potpuni kolaps dogodio se u sali za okruglim stolom. Partneri i direktori sjednu i odlučuju o sudbini konzultanata na temelju hrpe životopisa. Osoba koja te nikad nije upoznala prezentira tvoj slučaj ljudima koji nikad nisu čuli za tebe. Ako u tom trenutku barem polovica prisutnih ne zna tvoje ime i ne kaže da si dobar, tvoja karijera je gotova. Annino ime nije izazvalo nikakvu reakciju. Nitko od moćnih igrača nije je mogao povezati s uspješnim projektom. Nije impresionirala partnere jer nikad nije shvatila da je to dio posla. Mislila je da je dovoljno biti tehnički dobar, a to vrijedi jedva trećinu ukupne ocjene.
U petak popodne dobila je hitan poziv za sastanak s ljudskim resursima – znala je. U roku od 30 sekundi rekli su joj da ugovor neće biti produžen i da je odmah oslobođena dužnosti, uz plaću za još tri tjedna. Plakala je pred nepoznatim ljudima, moleći za objašnjenje. Dobila je floskule o nedostatku sponzora i premalo prikupljenih vještina. Istina je bila jednostavnija: nitko nije želio raditi s njom, a nitko joj nije htio dati iskrenu povratnu informaciju jer se to ne isplati. Menadžer koji kaže istinu riskira emocionalnu dramu i optužbe za mobing. Ako ne planira dugoročno surađivati s tobom, nema interesa pomoći ti da se popraviš.
Njezina priča otkriva da je McKinsey u svojoj biti stroj za filtriranje, a ne obrazovna ustanova. Plaćaju te da riješiš bilo koji problem, bez obzira na okolnosti. Ako si introvertiran i iscrpljen manjkom sna, to nikog ne zanima. Tečaj Excela i PowerPointa trebao si završiti prije dolaska. Ako čekaš da ti netko kaže što da radiš dok si na klupi, sam si kriv. Proaktivnost se službeno ne očekuje, ali neslužbeno je jedini zakon preživljavanja. Najbolji konzultanti ne čekaju dopuštenje za stvaranje mreže kontakata, rade to instinktivno.
Zaključak je brutalan. Annino priznanje da se nije uklapala u McKinsey ne govori ništa loše o njoj, ali potvrđuje smrtonosni karijerni propust. Razumijevanje kodova okoline važnije je od samog rada. Svatko tko misli da će ga spasiti samo tehnička izvrsnost završit će poput Anne – pred ekranom, plačući pred kadrovskom službom, nesvjestan u kojoj je fazi izgubio utrku. Sustav nije pravedan, nije nježan i ne mari za tvoje osjećaje. Sustav jednostavno melje naivne.
Koliko sam shvatio, bačena je na posao za koji nije školovana na što je sama pristala, za to je bila odlično plaćena kao da je bila za njega školovana, vjerojatno je učila na samom poslu o njemu i nakon nekoliko mjeseci je dobila otkaz jer ga – samorazumljivo – nije mogla i znala odraditi.
Sve zavisi kako gledaš.
Netko bi gledao da je uzela dobre novce za ništa (5.000 do 7.000 eura mjesečno) i nekoliko mjeseci rada sigurno ju nije emocionalno vezalo za tvrtku, a netko gleda na to kao osoban neuspjeh koji loše izgleda u CV-u.
Glavni pušioničar je onaj koji ju je zaposlio.
A možda i nije, ako je oteo odličnu radnicu svojoj konkurenciji.
Zato je drzavna sluzba zakon. Uhljebistan forever!
hvala nebesima, sto su me jos u ranoj mladosti
naucila: dzaba svega ako nisi u pravo vrijeme i
na pravi nacin na pravom mjestu – e, kobireko;)
Ako govorite istinu, cijelu istinu i ništa osim istine…
Život ćete provesti vucarajući se po sudovima.
P.S.
I Meri je prekasno shvatila da nije trebala ići plastičnom kirurgu koji je u čekaonici imao Picassove slike.
Treba znati reći NE. Uštediš novac, vrijeme, energiju.
Znači zaposlena je samo zato da menadžeri imaju nekoga koga će optužiti za vlastiti neuspjeh. Ako sam ja dobro shvatio. Tvrtka koja može dati toliko veliku plaču ima dovoljno resursa da plaća takve menadžerske promašaje. Pojednostavljeno da svi razumiju. To je kao vozači autobusa u bivšem komunističkom bloku, kada je trebalo točiti gorivo u autobus vozači su prvo sebi natočili za svoje potrebe pa onda autobus jer nitko nije provjeravao tko i kako se troši gorivo. Tako danas rade menađeri u velikim firmama koji zapošljavaju ljude na godinu dana. Firma plaća te ljude ali firma ne provjerava ništa što radi menđer firmi iza leđa, tako se stvaraju ogromni troškovi koji se svaljuju na klijenta. One glavonje na najvišim položajima nije briga za te ovakve troškove jer imaju svoju plaći i vide da firma zarađuje. Kada dođe do problema otpuštaju radnike i misle da je problem riješen. Ali zapravo problem ostaje,… Čitaj više »
Što reći?——————–
Ljudi moji. Čemu se imamo čuditi?? Zar nismo učesnici i jedni od podržavatelja ovakvog sistema neoliberalnog kapitalizma. Čovjek-radnik-inžinjer-doktor, svejedno, dok te netko plaća za posao koji obavljaš, znači da si mu potreban. Kada taj kapitalista (nazovite ga kako hoćete) izračuna da s time nije zadovoljan ili mu stvara gubitak, logično je da razmišlja kako da se riješi viška radne snage.
Neka ne pričaju oni koji to nisu probali. Ako nisi sposoban i profesjonalno obrazovan za taj posao, konkurencija je velika. Greške i neznanje se plačaju gubitkom radnog mjesta. Nema tu nikakve filozofije ni milosti. Vrijeme socijalizma je prošlo a sami smo to jako željeli u nadi da će će nam svima biti bolje. Ne može biti jako bogatih ako nema jako puno onih koji jedva preživljavaju.
Lp
Šta znači bit naivan? Ako je naivnost zaposlit se u korporaciju koja u strukturi organizacije ima department koji se zove human resources onda je oko mene pola ljudi naivno jer ne shvaćaju da oni nisu živi ljudi nego ljudski resursi, a resursi se crpe kad i dok korporaciji to ima smisla i potrebe. Kad to nestane dolazi email obavijest od human resources deoartmenra da ti se šeta mačka po krovu sa naznačenim vremenom kad će bit objavljeno 8no šta je odlučeno. U upravnom odboru korporacija u pravilu ima preko 90% psihopata kojih u populacoji ima 5 – 7%. Svi koji žele to znat to znaju koji ne žele, nisu samo naivni nego i još puno gore od toga, a sve za 500 – 1000 € veću ili manju mjesečnu plaću. Ovoj ženskoj je još i lako kako je radit u maloj firmi oitsourcane poslove korporacije di postoji direktor, adminidtratorica i… Čitaj više »