Rimski pravni tekst star 1.600 godina, sačuvan u pedesetak fragmenata životinjske kože, otkriva da su se i carevi kasne antike morali boriti s istim problemima kao i moderne vlasti – održavanjem cesta i punjenjem proračuna.
Matthijs Wibier, izvanredni profesor klasike na Sveučilištu u Cincinnatiju, sastavio je ulomke poput slagalice i preveo dvostraničnu stranicu rimskog pravnog priručnika iz kasnog četvrtog stoljeća. Riječ je o tekstu koji nema pandana u poznatim rimskim pravnim zbirkama, a nalazište je bilo – egipatski pijesak. Fragmenti su dio zbirke Penn Museuma u Philadelphiji još od 1911. godine, kada ih je muzej kupio od trgovca starinama u Egiptu.
Sadržaj ne iznenađuje. Porezi. Wibier je utvrdio da je knjiga vjerojatno služila carskim službenicima za naplatu poreza ili pak imućnim zemljoposjednicima i njihovim odvjetnicima.
„Da bi izbjegao zakon, moraš ga poznavati”, rekao je Wibier.
Knjiga je, kako vjeruje, bila džepno izdanje za putujuće službenike, a ne golemi kodeks s tisućama zakona kakve poznajemo iz rimskih pravnih zbirki. Pedeset fragmenata životinjske kože, od kojih je sedam najvećih poslužilo kao okosnica rekonstrukcije, otkriva zakone iz vremena careva Konstancija II. i Julijana Apostate, koji su vladali između 337. i 363. godine.
Što su carevi propisivali
Tekstovi govore o javnom cestovnom sustavu i podizanju poreza za održavanje infrastrukture. Wibier pretpostavlja da je riječ o zakonu koji je imućne građane obvezivao na popravak cesta i opskrbu žitom. Drugi zakon upozoravao je na tretiranje javnih zgrada kao privatnog vlasništva – očito problem koji ni carevi nisu mogli iskorijeniti.
Zanimljiv je i podatak o samoj izradi knjige. Rukopis je izuzetno kvalitetan, a tri primjerka crvene tinte na jednoj stranici ukazuju na isticanje važnih odredbi. Wibier je uz pomoć ultraljubičastog svjetla izvukao kontrast tinte i rekonstruirao tekst koji je gotovo dva milenija čekao na čitatelja.
Ono što ovaj nalaz čini posebnim jest činjenica da se tekst ne podudara ni s jednim poznatim carskim pravnim kodeksom, ističe Daniel Markovich, pročelnik odjela za klasiku na Sveučilištu u Cincinnatiju. To znači da je riječ o jedinstvenom svjedočanstvu o svakodnevnom funkcioniranju rimskog pravnog sustava.
Muzeji kriju više nego što mislimo
Jennifer Houser Wegner, kustosica egipatske zbirke Penn Museuma, ističe da muzej čuva stotine rukopisa iz Egipta koji još nisu objavljeni. Mnogi su sačuvani samo u fragmentima, a pisani su na papirusu, pergamentu i životinjskoj koži, na jezicima od koptskog do arapskog i hebrejskog.
Postavlja se pitanje: koliko još ovakvih tekstova leži nepročitano u muzejskim depoima diljem svijeta? Istraživanje je objavljeno u knjizi „Il Codice Teodosiano” zagrebačkog sveučilišta Pavia University Press, a financirano je sredstvima Europskog istraživačkog vijeća.
Dok moderna Europa raspravlja o poreznoj politici i održavanju infrastrukture, ovaj fragment iz četvrtog stoljeća podsjeća da su temeljna pitanja vlasti ostala ista. Razlika je samo u tome što su rimski službenici svoju pravnu literaturu nosili u džepu – a mi je danas tražimo u muzejskim arhivima.
Rimsko pravo – poznato je pravnicima, a uči se na Pravnom fakultetu u okviru predmeta.