Žuti majmunski cvijet otkriva tajnu preživljavanja u slanom okruženju

Žuti majmunski cvijet s obala Oregona i Kalifornije preživljava slane udare koji uništavaju biljke u unutrašnjosti, a znanstvenici sa Sveučilišta Michigan State otkrili su da ima dva sloja obrane od soli.

Istraživači su proveli gotovo dva desetljeća pokušavajući shvatiti kako ova skromna biljka uspijeva ondje gdje druge propadaju. David Lowry, biolog sa spomenutog sveučilišta i viši autor studije objavljene u American Journal of Botany, kaže da je žuti majmunski cvijet razvio višestruke prilagodbe na slani sprej.

Pokusi su pokazali da obalne biljke sadrže otprilike 30 posto manje natrija po kvadratnom centimetru lista od svojih kopnenih rođaka. No ono što je istraživače posebno iznenadilo jest da nijedna od mjerenih osobina lista — poput broja pora ili sposobnosti da voda klizi s površine — ne objašnjava tu razliku.

Dva sloja obrane od soli

U nastavku pokusa, tim je izrezao listove biljaka i stavio ih u Petrijeve zdjelice s otopinom natrijeva klorida. Rezultat je bio jasan: obalne biljke duže su zadržavale znakove oštećenja od kopnenih. To znači da čak i kada sol uđe u listove, obalne biljke imaju mehanizme za toleriranje njezinih štetnih učinaka.

U zasebnoj studiji, Lowry i Katherine Toll sa Sveučilišta Južna Karolina otkrili su da obalni primjerci cvjetaju kasnije u sezoni, kada su vjetrovi slabiji. Time izbjegavaju najgore udare slanoga spreja tijekom najosjetljivijih faza životnog ciklusa.

Istraživači su razvili i vlastiti uređaj za testiranje koji su prozvali „Saltmobile” — kolica sa zračnim kistovima i bocama morske vode, prekrivena vrećom za smeće da ne bi zasolili hodnike laboratorija. Ovaj domišljati pristup omogućio im je simulaciju uvjeta na oceanskoj obali u kontroliranom okruženju.

Ono što ovu spoznaju čini posebno vrijednom jest mogućnost primjene na druge biljke. Kako razina mora raste, a olujni udari postaju sve jači, poljoprivredne kulture uz obale diljem svijeta suočavaju se sa sve većom izloženošću soli. Zimska sol na cestama također predstavlja problem za biljke u unutrašnjosti.

No postavlja se pitanje koje istraživači tek trebaju odgovoriti: ako su obalne biljke razvile ove obrane kroz prirodnu selekciju tijekom tisuća godina, koliko će vremena trebati poljoprivrednim kulturama da razviju slične mehanizme — i možemo li taj proces ubrzati ciljanim uzgojem?

Tim sada pokušava identificirati specifične genetske promjene koje omogućuju obalnim majmunskim cvjetovima da spriječe ulazak soli u svoja tkiva. Kako Lowry ističe, postoje stotine tisuća kilometara obale na svijetu, a biljke uz većinu nje moraju se nositi s ovim stresom. Razumijevanje tog mehanizma moglo bi biti ključno za budućnost poljoprivrede u obalnim područjima.