Mladi čimpanze iz različitih zajednica razvijaju prepoznatljive glasovne obrasce koji se s godinama sve više razlikuju, što ruši uvriježeno mišljenje da su njihovi pozivi isključivo genetski uvjetovani.
Istraživanje objavljeno u časopisu PLOS One, koje je provela doktorandica Kassandra Giragosian sa Sveučilišta Queen Mary u Londonu u suradnji sa Sveučilištem u Portsmouthu, uspoređivalo je glasovne izraze dojenčadi i mladih čimpanzi iz dviju zemljopisno odvojenih populacija. Analizom režanja, cviljenja i smijeha tim je otkrio da razlike među skupinama postaju izraženije kako životinje stare, što upućuje na to da se vokalno ponašanje nastavlja razvijati tijekom ranog života.
Baš kao što ljudi prepoznaju regionalne naglaske, mlade čimpanze iz različitih zajednica proizvode suptilno različite glasovne obrasce. Zanimljivo je da su neke populacijski specifične vokalne karakteristike prisutne već u dojenačkoj dobi, dok se druge pojavljuju tek tijekom mlađih godina. Takav obrazac razvoja sugerira da društvene interakcije, uvjeti okoliša i drugi negenetski čimbenici pridonose oblikovanju načina na koji mlade čimpanze komuniciraju.
Glas razlike s godinama postaje sve jasniji
Ovo je prvi dokaz da populacijski specifične vokalne razlike postaju sve izraženije tijekom razvoja čimpanzi. Umjesto jednostavne usporedbe odraslih jedinki iz različitih populacija, istraživanje je usredotočeno na to kako se komunikacija mijenja tijekom vremena, pružajući novu perspektivu na procese koji oblikuju vokalno ponašanje i kod drugih vrsta.
“Razumijevanje kako se komunikacija razvija tijekom ranog života temeljno je za razumijevanje ponašanja životinja. Naši nalazi pokazuju da vokalizacije čimpanzi nisu jednostavno fiksirane od rođenja, već se nastavljaju razvijati dok se mlade životinje povezuju sa svojim društvenim i ekološkim okruženjem”, kazala je Giragosian.
Više od pukog genetskog zapisa
Istraživanje pridonosi sve većem broju dokaza da je komunikacija primata fleksibilnija i dinamičnija nego što se dosad smatralo. Proučavanje vokalnog razvoja kroz ontogenetsku prizmu pruža vrijedan okvir za istraživanje načina na koji komunikacijski sustavi nastaju i diverzificiraju se unutar životinjskih populacija.
Iako studija ne sugerira da čimpanze posjeduju jezik ili govor nalik ljudskom — proces koji uključuje dogovorenu gramatiku i leksik — uvjerljivo pokazuje da na njihov vokalni razvoj utječe više od same genetike. Time se otvara pitanje koje izvor ne postavlja: ako društveni čimbenici oblikuju komunikaciju kod naših najbližih živućih rođaka, koliko smo onda tek mi ljudi oblikovani okolinom u načinu na koji izražavamo misli i emocije? Ova spoznaja mogla bi imati dalekosežne implikacije za razumijevanje evolucije složenih komunikacijskih sustava, ne samo kod primata nego i općenito u životinjskom carstvu.
čimpanza je primat