U špilji u Španjolskoj otkriveno 120 latinskih natpisa i kult božice Domine

U špilji Cova Dones u istočnoj Španjolskoj pronađeno je najmanje 120 latinskih natpisa, najveći corpus te vrste u cijelom Rimskom Carstvu.

Do sada je na tom lokalitetu bilo poznato svega petnaest natpisa. Nova epigrafska analiza, provedena tijekom svibnja i lipnja, otkrila je da se u podzemnom svetištu štovala ženska božica oslovljena kao Domina — „Gospa” — i da su žene imale aktivnu ulogu u njezinu kultu.

To je u rimskom društvu bilo krajnje neuobičajeno. U La Griegi, dosad najbogatijem rimskom špiljskom svetištu sa 107 natpisa, samo jedan spominje žensko ime. Ženska imena pojavljuju se i na drugim lokalitetima, ali rijetko, dok posvetitelji u pravilu nose muška imena.

Posao vodi projekt DONARQ pod vodstvom Aitora Ruiz-Redonda sa Sveučilišta u Zaragozi i Southamptona te Virginije Barciele s Alicantea. U analizi je sudjelovala i Silvia Alfayé, izvanredna profesorica antičke povijesti u Zaragozi, koja ističe da pet zavjetnih natpisa posvećenih istoj božici dokazuje kako nije riječ o špilji koju su posjećivali općenito religiozni ljudi, nego o mjestu organiziranog kulta s vlastitim epitetom božice, vjerojatno povezanim s vodom.

Preliminarna čitanja upućuju na to da su neke žene same urezale svoje zavjete, umjesto da im ih prepisuje posrednik.

Što su ostavljale u podzemnim bazenima

Natpisi su koncentrirani u komori koju su istraživači nazvali Rimskim svetištem, više od 200 metara ispod površine, a otkrivena je 2024. godine. Tekstovi su sačuvani na zidovima i stropu, a oku su gotovo nevidljivi — tim se zato poslužio fotogrametrijskim snimanjem visoke razlučivosti kako bi razlučio natpise koje su prije smatrali dijelom istog teksta.

Pod komore prekrivaju prirodni bazeni s vodom iz špiljskog sustava. U njima su posjetitelji ostavljali darove: dva prstena, narukvicu, posude u obliku kaleža, pršljenove za vretena, ulomke keramike i životinjske ostatke. Uz to je 2024. pronađen i rimski novac iz doba cara Klaudija.

Pršljenovi za vretena, alati za tkanje koji su se u antici vezivali uz žene, dodatno podupiru tezu o ženskoj prisutnosti u ritualu. Barciela zato poziva na preispitivanje najstarijeg zapisanog imena lokaliteta — Cova de les Dones, „Špilja žena”. Moguće je, kaže, da to ime čuva fosilizirano sjećanje na mjesto dugo vezano uz žene ili ženska nadnaravna bića.

Isti lokalitet, tri tisuće godina razlike

Cova Dones nije usamljen slučaj u španjolskoj arheologiji, ali jest rijedak po kontinuitetu. Špilja je prije toga privukla pozornost zbog najveće zbirke paleolitičke umjetnosti u istočnoj Iberiji, a 2024. objavljeno je i otkriće skrivenog rimskog svetišta. Ruiz-Redondo tvrdi da svako novo otkriće učvršćuje tezu da je lokalitet tisućama godina bio orijentir za zajednice u regiji — zbog stalne vode, osebujnog podzemnog krajolika ili lake pristupačnosti.

Očuvanost arheološkog materijala i natpisa na izvornom mjestu u rimskom podzemnom svetištu iznimno je rijetka. Velik dio špilje još nije detaljno istražen, a mnogi natpisi čekaju objavu. Za ovu se godinu planira i opsežan program konzervacije i predstavljanja javnosti, uključujući virtualne šetnje špiljom.

Ono što ostaje neodgovoreno jest pitanje koje istraživači nisu postavili: ako je kult Domine bio tako dobro organiziran i ako su žene same urezivale zavjete, tko je uopće kontrolirao pristup svetištu 200 metara pod zemljom — i zašto je taj kult kasnije nestao bez traga u pisanim izvorima? Na to ni 120 natpisa za sada ne daju odgovor.