Iberijski bakar stizao do Skandinavije prije 3000 godina

Arheolozi su u rudniku Las Minillas na jugu Španjolske izbrojali 735 kamenih čekića s utorima i 17 novih radiokarbonskih datuma koji bakrenu proizvodnju smještaju u razdoblje od 1350. do 750. godine prije Krista.

Rudnik u Las Minillasu, u pokrajini Badajoz, dosad je najveće pouzdano datirano kasnobrončanodobno nalazište bakra iskopano na Iberijskom poluotoku. Rezultati su objavljeni u časopisu Antiquity. Tim predvodi Juan Latorre-Ruiz. Uz datume, istraživači su dokumentirali i mrežu od 84 rudarska lokaliteta koja se proteže od južnog Portugala do jugoistočne Španjolske.

Ključni nalaz nije sam rudnik, nego trag metala. Analiza olovnih izotopa i kemijskog sastava rudače iz Las Minillasa pokazala je podudarnost s 11 brončanih predmeta pronađenih u Skandinaviji. To znači da je bakrena ruda s juga Iberije završila tisućama kilometara dalje, najvjerojatnije morskim putem duž atlantske obale.

Kad veliki proizvođači posustanu, otvara se prostor

Vremenski slijed je jasan. Veliki rudnik Great Orme u Walesu svoj je vrhunac imao između 1600. i 1400. godine prije Krista, a potom je proizvodnja pala. Austrijski Mitterberg, s ukupno oko 23.000 tona bakra, držao je srednju Europu do negdje 1300. ili 1200. godine prije Krista. Kad su oba izvora oslabila, primat su preuzeli talijanski Alpi, a Iberija je uskočila kao dodatni dobavljač.

Autori procjenjuju da je Las Minillas proizveo između 49 i 738 tona bakra, pri čemu se konzervativna procjena zaustavlja na 197 tona. To je skromno u usporedbi s Mitterbergom, ali dovoljno da se jug Iberije ne može više promatrati kao slučajan niz lokalnih rupa u zemlji.

Ovdje leži pitanje koje studija ne postavlja. Ako je Iberija doista bila dio organizirane mreže koja je snabdijevala sjever Europe, tko je tu mrežu kontrolirao i po kojim pravilima? Trgovina bakrom u brončanom dobu nije bila pitanje slobodnog tržišta u današnjem smislu, nego pitanje kontrole nad rudnikom, prijevozom i pristupom moru. Tko je držao luke, držao je i cijenu.

Što znanost još ne zna

I sami autori ostaju suzdržani. Većina iberijskih rudnika nikad nije istražena ili je istražena površno, pa je teza o velikoj regionalnoj mreži koja je djelovala istovremeno još uvijek hipoteza. Dva skandinavska predmeta koja se podudaraju s potpisom Las Minillasa mlađa su od završne faze rudnika, što znači da njihovo podrijetlo ostaje nejasno.

Ovo nije prvi put da metal urušava udobne pretpostavke o prapovijesti. Ista metoda olovnih izotopa posljednjih je godina prekrojila kartu europske trgovine nekoliko puta, pokazujući da su veze između Baltika, Atlantika i Sredozemlja bile gušće nego što se mislilo. Svaki novi rudnik s pouzdanim datumom mijenja sliku.

Za nas je pouka drukčija. Hrvatska danas uvozi gotovo sve metale koje prerađuje, a vlastite rudne potencijale odbacila je kao nerentabilne. Brončano doba pokazuje da vrijednost nije u rudi samoj, nego u tome ima li zemlja luke, brodove i ljude koji znaju organizirati prijevoz. Iberija je u to vrijeme to imala. Pitanje je imamo li mi danas ikoga tko o tome razmišlja ozbiljno.