Slučaj Periš – Porazna činjenica: Psihijatrije u Hrvatskoj su dio sustava koji je naučio gušiti umjesto liječiti (Video +18)

Kristian Josip Periš nije umro od srčanog zastoja kako su prvo rekli njegovoj obitelji. Umro je s jastukom na licu, koljenom na vratu i četvoricom medicinskih tehničara na tijelu, dok je bio vezan za bolnički krevet u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan. Ono što se dogodilo 21. listopada u sobi 11A nije nesreća, nije izolirani eksces i nije stvar pojedinačne odgovornosti četvorice ljudi koji su tog dana imali smjenu.

Snimka nadzorne kamere traje oko osam i pol minuta. Jastuk je na Periševoj glavi gotovo sedam i pol minuta. Udarci šakama, laktovima, pritiskanje koljenima po vratu. Osoblje prestaje tek kada shvaća da više ne daje znakove života, pa počinje reanimaciju. Dokument Državnog odvjetništva navodi prijelome rebara, edem pluća i mozga, krvne podljeve i oguljotine. Četvorica tehničara terete se za teško ubojstvo posebno ranjive osobe.

UPOZORENJE – Snimka koju objavljujemo je pronađena na profilu Narodni reporter. Snimka se objavljuje u cilju istine i njena objava ne može biti zabranjena jer istina je ispred svega. Snimka je šokantna i nije namjenjena  osjetljvim osobama i mlađim od 18 godina.

No ono što bi trebalo šokirati nije samo snimka. Šokira činjenica da je ravnateljica bolnice Majda Grah snimku pregledala tek 4. studenoga, četrnaest dana nakon smrti. Policiju je kontaktirala dan kasnije, a snimka je izuzeta 6. studenoga. Odvjetnik obitelji Leon Zrnić podnio je kaznenu prijavu još 23. listopada i zatražio očuvanje snimki. Ministarstvo zdravstva tvrdi da je za slučaj doznalo 9. studenoga. Ministrica Irena Hrstić prozvala je bolnicu zbog kašnjenja, ali udruge pacijenata tvrde da je Ministarstvo bilo obaviješteno znatno ranije.

Ovo nije prvi put da hrvatska psihijatrija pokazuje zube. Slučaj Marka Franciškovića od prije trinaest godina ostao je urezan kao primjer kako se dijagnoza može pretvoriti u političko oružje. Tada je dr. Anica Biško Franciškoviću pripisala paranoidnu shizofreniju jer je čitao Sveto pismo i pisao o novom svjetskom poretku, a sud ga je poslao na prisilno liječenje. Francišković je iz zatvorske bolnice nastavio pisati knjige, dok su njegovi branitelji tvrdili da je riječ o medicinskom i pravosudnom teroru.

Paralela nije savršena, ali je neizbježna. Psihijatrija u Hrvatskoj predugo funkcionira kao alat za rješavanje nepodobnih, bilo da su to politički disidenti ili pacijenti koji previše viču. Kada sustav nekoga proglasi problemom, rješenje se pronalazi u vezicama, injekcijama i pritisku, a ne u liječenju. Periš je policajcima nekoliko sati prije smrti rekao da se boji ući u bolnicu jer su ga ondje već gušili i vezali. Policija je zabilježila njegove riječi. Nitko nije reagirao.

Pravobranitelj za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić izjavio je da prislanjanje jastuka na lice i udaranje vezanog pacijenta ne može biti dio nikakvog protokola, pa ni onog “nepisanog” na koji se pozivao jedan od osumnjičenih tehničara. Jurišić je dodao da je Pravobraniteljstvo tijekom obilazaka psihijatrijskih ustanova u više navrata utvrdilo nepravilnosti, uključujući primjenu prisilnih mjera prema dobrovoljnim pacijentima koji su sami zatražili pomoć.

Nakon Perišove smrti RTL Direktu se javilo oko sedamdeset ljudi s tvrdnjama o gotovo identičnom postupanju u istoj bolnici. Jedna žena opisala je kako joj je medicinski tehničar plahtom stezao grkljan dok ju je petoro ljudi držalo. Druga je rekla da joj je liječnica stavila čašu vode izvan dohvata i rekla neka gleda, dok je bila vezana za krevet. Mladić sa sjevera Hrvatske, hospitaliziran šesnaest puta zbog shizofrenije, rekao je da ga je isti tehničar tukao petnaestak dana prije Periša.

Ovo nije pitanje je li četvorica tehničara kriva. Pitanje je zašto je trebalo da jedan mladić umre na snimci, da bi se počelo govoriti o onome što pacijenti prijavljuju godinama. Pitanje je zašto je ravnateljica čekala četrnaest dana prije nego što je pogledala snimku vlastite bolnice. Pitanje je zašto ministrica zdravstva tvrdi da nije znala, dok odvjetnik obitelji ima dokaz da je prijava poslana dva dana nakon smrti. I pitanje je zašto je Franciškovićev slučaj ostao samo fusnota, a ne upozorenje.

Periš je bio vezan. Nije mogao bježati, nije mogao napasti, nije mogao ništa osim trzati se dok mu jastuk prekriva lice. Ako sustav i nakon ove snimke nastavi tvrditi da je riječ o izoliranom slučaju, onda taj sustav više ne skriva nesposobnost. Skriva nešto mnogo gore.

UPOZORENJE: Snimka sadrži uznemirujuće prizore mogućeg fizičkog nasilja.

Snimku koja prikazuje zabrinjavajuće postupanje bolničkog osoblja prema pacijentu psihijatrijske ustanove pronašli smo na društvenoj mreži na kojoj je već bila javno objavljena. Nismo autori snimke niti smo sudjelovali u njezinu nastanku ili prvotnom objavljivanju. Snimku prenosimo isključivo radi informiranja javnosti o događaju koji otvara ozbiljna pitanja zaštite ljudskog dostojanstva, sigurnosti pacijenata i odgovornosti osoba kojima je povjerena skrb o najranjivijim članovima društva. Prema informacijama kojima raspolažemo, u vezi s prikazanim događajem pokrenuta je istraga protiv pojedinih djelatnika ustanove. Smatramo da postoji opravdan i značajan javni interes za informiranje o ovom događaju, posebno radi sprječavanja mogućeg prikrivanja nepravilnosti i osiguravanja odgovornosti unutar zdravstvenih ustanova. Objava ima informativnu svrhu i nije usmjerena na povredu privatnosti, javni linč, poticanje mržnje ili prejudiciranje rezultata postupka. Naglašavamo da je istraga u tijeku te da se prema svim osobama na koje se ona odnosi mora poštovati pretpostavka nedužnosti do pravomoćne sudske odluke. Istodobno smatramo da zaštita prava pacijenata, javni nadzor nad postupanjem zdravstvenih ustanova i sprječavanje mogućeg nasilja predstavljaju pitanja od iznimnog društvenog značaja. Pozivamo na zaštitu identiteta i dostojanstva pacijenta te na temeljitu, nepristranu i transparentnu istragu. Naš cilj nije donositi presude, nego informirati javnost i ukazati na moguće ozbiljne povrede ljudskih prava. Pravo javnosti na informacije i sloboda izražavanja zaštićeni su člankom 11. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, uz obvezu poštovanja prava na privatnost i zaštitu osobnih podataka. Javni interes mora biti ispred prikrivanja mogućih nepravilnosti, ali uz poštovanje prava svih uključenih osoba.