Izreke i zagonetke

Svaki narod ima svoje izreke koje koristi u određenim situacijama kako bi slikovito, s malo riječi, objasnio suštinu problema o kojem je riječ.

Veliki dio tih izreke je sličan, nekada čak i isti, u mnogim narodima i kulturama, jer su i ljudske patnje i radosti vrlo slične, ma gdje oni živjeli. Tako će izreka da ljepota nije na licu nego u duši biti prisutna kod svih naroda, samo, možda, s različitim redoslijedom riječi ili neznatnim odstupanjima. Slično je i izrekama o prolaznosti, ljudskim osobinama i svemu što je zajedničko svim ljudima. Razlike u izrekama naroda će biti tek u načinu na koji izražavaju određenu mudrost, u predmetima, životinjama ili pojavama koje koriste kako bi bolje dočarali ono što žele reći.

Tako ćemo teško u izrekama ljudi nastanjenih oko afričkih pustinja naći izreku u kojoj se spominje pingvin, snijeg, brod, šljiva ili bilo šta što tamo ne postoji. Ali će njihove izreke biti pune deva, pijeska, vode, sunca – svega oko čega se tamo život vrti. Zato će eskimske izreke obilovati riječima kao što je snijeg, led, polarni medvjed i slično. No, sunce može biti i kod jednih i kod drugih, mada ga jedni imaju previše, a drugi premalo, i svako će tu riječ koristiti kako bi ilustrirao svoje potrebe i osjećaje. Jedni čak mogu reći da ni sunca ne treba previše, a drugi kako sunca ne može nikada biti previše.

Bilo kako bilo, izreke su vrlo važne i često nam na jednostavan, kratak i jasan način kažu ono što i sami osjećamo, ali ne znamo se tako precizno izraziti. Tada posegnemo za narodnom izrekom i svima bude jasno šta smo željeli reći ili kako nešto doživljavamo. Izreke su stvarane kroz mnoge generacije i u njima je sakupljana mudrost najvećih umova svijeta. Zato su one pravo bogatstvo. Jednom izrekom, recimo onom: „Ko radi, taj i griješi“, možete uštedjeti mnogo riječi i objašnjavanja o tome kako svako može pogriješiti, ali do koje mjere i kada je to prihvatljivo, koje greške su ogromne, a od kojih se može imati i koristi i tako dalje. U nekim jezicima će ovu izreku prevesti i kao: „Ljudski je griješiti“, ili „Ne griješi samo naj koji ne radi“ i slično, ali poruka je uvijek ista.

Tako i meni često na um dolaze neke izreke pa ih izgovorim ili napišem, jer mi se čini da one imaju svoju vrijednost i da ih je korisno znati i po potrebi i primjenjivati u životu. Čemu „otkrivati toplu vodu“?

Često se prisjetim i zagonetki, koje su također važno narodno blago, ali koje, čini se, sve više gube na značaju i polako nestaju iz naših života. Kad sam bio dijete znam da su se odrasli navečer, obično u zimsko doba, okupljali i zagonetali, kako su to govorili. Po cijelu večer bi samo pljuštale zagonetke i uvijek bi se našle i neke nove na koje niko nije znao odgovor, a oni kojji su znali više zagonetki imali su i veći ugled. Zagonetke su bile malo zakukuljene-zamumuljene kako bi se to reklo, rečene često u Nostradamusovom stilu, koristeći riječi koje su u tom slučaju imale drugo značenje, ali su opet imale svoju logiku. Bilo je tu i grubih, nekada vulgarnih, pa i lascivnih riječi, ali u zagonetkama je to sve zvučalo normalno i bilo na svom mjestu.

Sjećam se, recimo zagonetke: „Ide medvjed planinom i sve sere slaninom. Guzica mu praska ko jelova daska, šta je to?“ Onda bi ljudi odgonetali i na kraju odgonetnuli da je odgovor – plug. Danas bi ovu zagonetku mnogo teže odgonetnuli jer je sve manje ljudi koji su vidjeli i čuli plug u obavljanju njegovog glavnog posla, ali tada je svako na pomen ove riječi već „čuo“ kako za vrijeme oranja pucketaju žilice koje plug presijeca i „vidio“ kako iza sebe ostavlja trag od prevrnutih kaiša zemlje koja baš sliči na kaiše slanine koja se u tom obliku sušila za zimu. „Slanina“ koju je plug ostavljao iza sebe je ostajala baš kao i ono što ostaje iza čovjeka nakon obavljanja određene fiziološke potrebe i narodni zagonetač je iskoristio taj detalj koji je poznat baš svakom čovjeku da bi mu bilo što jasnije i slikovitije o čemu je riječ. To u poslovici ne izgleda ni grubo ni prosto koliko bi izgledalo u nekoj drugoj varijanti govora.

Naši preci su nam ostavili pravo bogatstvo svojih umotvorina. To je jedan od rijetkih zlatnih rudnika koji je besplatan i dostupan svima, pa ko voli neka izvoli i uzima blaga koliko mu drago.