Božić je, kažu, jedan od najvećih kršćanskih blagdana. Praznik radosti, koji se čeka i proslavlja s velikim oduševljenjem, ozarena lica.
Ponekad sjednem pred televizor i „prelistavam“ razne kanale, tek iz radoznalosti, da vidim šta se gdje prikazuje. Kako je bio Banjak, dan uoči Božića, u Vatikanu je upriličena misa, a jedan kanal ju je direktno prenosio. Predvodio ju je osobno papa. Pažnju mi je privukla neviđena raskoš crkve, pa sam tu zastao. Gledao sam pravo bogatstvo umjetnosti i svakakve druge raskoši. Odjeća prisutnih visokih crkvenih dostojanstvenika, kao i ostalih koji su uključeni u vjersku službu; rekviziti koji se koriste, sve je to vrlo skupocjeno i raskošno. Čini mi se, odudara od Crkve koja simpatizira siromašne.
Ali nije to ono glavno zbog čega pišem ovaj tekst. Primjetno je bilo kako u toj masi ljudi, kardinala, biskupa, svećenika, koji su u samom vjerničkom vrhu, na praznik najveće radosti, nisam vidio baš ni jedan jedini osmijeh. Ako je čovjek iskreno sretan, zar može sakriti bar blagi smiješak? Zar nije prirodno da se radost vidi na licu? Ne znam jesam li ja to pogrešno vidio, ili pogrešno razumio, ali na licima sam vidio nešto što mi više sliči na strah, ili zabrinutost. Ili tugu.
Jutros na jednom portalu vidim karikaturu na kojoj ispod božićnog drvceta, ispod kog je i mnogo darova, sjedi muž, a žena ga pita ima li još nekih želja za Božić. On joj kaže da bi želio da im se vrati onaj stari, vjerski Božić, umjesto ovog novog, komercijalnog.
Ne znam šta je u pitanju, ali vidim da, ne samo Božić, nego i mnogi drugi blagdani, kako kod nas tako i u svijetu, nisu više onakvi kavi su nekada bili, a pogotovu je vidljivo da su izgubili radost, dostojanstvo i duh.
Tako je zamisljno da se robovi drze u strahu i pokornosti…
Gospodine Ivo, osmijeh je uzeo poduzu pauzu dok se u srca i umove ljudi ne vrati iskreno medjusobno razumjevanje i osjecaj iskrenog zajednistva i oslonjenosti jednih na druge, pocevsci od pojedinca, preko porodice i uze okoline, pa do citavog drustva. I ostat ce na toj pauzi sve dok je masi pojedinaca koji cine drustvo “ja” i “samo meni” vaznije od ” mi” i ” nama” kao jedinog ispravnog okvira koji onome “ja” i “meni” obezbjedjuje trajno i stabilno ostvarivanje njegovih kako materijalnih, tako i duhovnih potreba.
Svima nam nedostaje prijašnje topline,iskrenosti i osmijeha koji su besplatni.Taj osmijeh nekom može uljepšati dan.
Svima želim sretan i blagoslovljen Božić! Božić je odavno nadvjerski blagdan i kulturološka je činjenica. Čini se da je osmijeh stvar izbora. Ljudi ga biraju ili ne biraju. Razloga za nezadovoljstvo uvijek ima, ovo je moglo bolje, ono je moglo bolje, a nije i što ćemo sad? Zdvajati, očajavati ili reći drugi puta ću pametnije? Razloga za zadovoljstvo i osmijeh također uvijek ima. Ako su oko tebe svi zdravi, praznik je i blagdan odmah! Veći ili manju uspjesi su bitni, ali nisu najbitniji. Prije toga ide poštovanje – poštovati ljude oko sebe, ne stavljati se u pozicije iznad, niti ispod. Bitna je i podrška. Lijepo je znati da imaš podršku u onom što radiš od onih s kojima dijeliš život. Podrška ima dva kraja, s jednim je uzimaš sebi, s drugim daješ drugima. Koliko god ovaj svijet bio zao, loš, on je jedino mjesto koje imamo za život. Napravimo svoje… Čitaj više »
Osmijeh je nestao, samo nisam vise siguran koje je prirodno stanje, s osmijehom ili bez njega.
U potrošačkom društvu osmjeh nestaje u plitkom novčaniku.
Nema osmijeha, nije ga nikad ni bilo, a ni radosti zato jer svi oni na tim razinama znaju ( a oni koji ne znaju imaju priliku saznati) da taj praznik je utemeljen na laži da je Isus rođen 25-og.12-og.
To je praznik poganskog rimskog Boga Saturna, a njemu u čast su se slavile u to doba Saturnalije. Evo i djeca to znaju: https://www.srednja.hr/novosti/podrijetlo-bozicnih-obicaja/
Smisao kršćanstva nije nikada bio da ga prihvate svi po cijenu da se obezvrijede biblijska načela, da se utemeljuju kojekakvi praznici temeljeni na lažima, da se smanjuju i prilagođavaju tj. ignoriraju jasni biblijski zahtjevi o moralu, Bogu i načelima.
https://biblijaiznanost.net/porijeklo-bozica-od-rima-do-reformacije/
osmijeh dolazi kad se u drugima traže vrline, a ne mane
Postalo je normalo više tražiti razloge za mržnju i netrpeljivost nego vidjeti vrline i toplinu
ovaj portal je tipičan predstavnik novog doba
Svima koji danas slave, čestitam Najradosniji Hrišćanski praznik!
Rođenje Gospoda Isusa Hrista 🙂
“Kao što znaš, ponovno se približava dan mojega rođendana. Vjerujem da će se i ove godine po cijelom svijetu priređivati slavlje tome u čast. Vidim da ljudi puno kupuju. Na radiju, televiziji i u novinama ni o čemu drugom se niti ne govori, nego samo o tome, koliko još dana nedostaje do moga rođendana. Ugodno je znati, da neki ljudi barem jedan dan u godini, misle na mene. Kao što znaš, rođendan su mi počeli slaviti prije mnogo godina. U početku je izgledalo da razumiju i zahvaljuju na onomu što sam učinio za njih. Ali, danas je malo onih koji razumiju što slave. Ljudi se okupljaju i slave, ali ne znaju o čemu se radi. Sjećam se, prošle godine kada je stigao moj rođendan, ljudi su naveliko slavili u moju čast. Stolovi su bili puni, sve okićeno, puno poklona…ali znaš jednu stvar? Mene nisu pozvali. Slavlje je bilo upriličeno u… Čitaj više »
Kao desničar, koji je odrastao u totalno antikomunističkoj, katoličkoj obitelji, kažem: Onaj Božić iz mog djetinjstva za vrijeme, ateističke i nedemokratske Jugoslavije bio je deset puta ljepši, topliji, intimniji, radosniji, od ovog današnjeg Božića u navodnoj demokratskoj i liberalnoj i kršćanskoj (da pukneš od smijeha) Europi. Strogom zabranom javne proslave Božića i svih ostalih vjerskih praznika svih triju konfesija, komunističke vlasti tada su zapravo nehotice napravile uslugu Crkvi i vjernicima, jer su ih tako nehotice zaštitili od ove pošasti, koju sada imamo, faktički poganizacija Božića, koja nam je došla sa Zapada, prije svega iz SAD-a. Odlike današnjeg “Božića” su totalna konzumizacija, orgije kupovanja, totalna partijazicija ( u smislu partijanja) i de facto dekršćanizacija Božića. Koji je postao faktički sekularni praznik, u kojem se slavi Djed Božićnjak/Djed Marz/Santa Claus, a ne Isus. Komunisti su tada u YU i SSSR-u, takođe nehotice napravili uslugu Crkvi, tako što su američko-zapadnjačkoga Djeda Božićnjaka(Santa Claus)… Čitaj više »
…Vrhunac tog cijelog neukusnog komercijalizma je da se svake godine kao “Božićna” pjesma, pušta i ona “Do they know, its Christmas”- koju su 1984. snimile tadašnje engleske i irske zvijezde ,kao “Band Aid” u dobrotvorne svrhe, za gladne u Etiopiji. Iako sam i tu skeptičan, kada te zvijezde, sve sami milijunaši, a mnogi među njima teški narkomani, koji na kokain i ostale droge troše milijune, pjevuše o Africi i patnji ljudi, ipak, ajde neka, bude– pjesmuljak u dobrotvorne svrhe. koji je tad prethodio golemoj akciji “Live aid”, pola godine kasnije, u ljeto 1985- Međutim, kada danas sa radio stanica bruji to “Da li oni znaju da je Božić” (misli se na one umiruće od gladi, 1984. u Etiopiji), nekako mi se povraća od gadosti i licemjerja. Tim više. što tadašnji glavni organizatori svega toga, Bob Geldof i jedan od glavnih sudionika pjesme, Bono Vox iz U2, danas glume mesije za… Čitaj više »
Za radost i sreću su potrebni vjera, iluzija , čarolija i sve je to lijepo i bajno dok ne zagrizeš gorku “jabuku spoznaje”, kada se suočiš sa činjenicom da te vjera iznevjerila i da od tvoje vjere drugi profitira i da si potreban i bitan samo utoliko koliko si drugom koristan…
Ta spoznaja neminovno raspršuje iluzije i čarolija nestane… ostaneš sam sa sobom suočen sa prijetnjom “pakla” na Zemlji…
…no ako želiš ostatak svog kratkog života na Zemlji provesti u istinskoj radosti, polako “jedi jabuku” do kraja i vidjeti ćeš da će spoznaja biti sve manje gorka i postati će ti temelj za novu vjeru – vjeru u sebe…
Nema osmjeha jer svi samo bulje u svoja sokocala. Vise vjeruju svojim sokocalima, nego jedni drugima. Tocno onako kao sto su Tarabici rekli prije oko 150 godina.