fbpx

Može li društvo razviti sustav novca koji nije na dug?

Novčana zamka

Političke sondaže u Hrvatskoj pokazuju uporan rast Živog zida, antisistemske stranke koja se približava vodećem hrvatskom duopolu. Ono što se prepoznaje kao antisistemsko u stranci nisu samo Pernarovi politički izleti u vidu simpatija prema Rusiji ili Kini, a antipatija prema NATO-u i općenito prema zapadnoj geopolitičkoj psihologiji (što mu, ruku na srce, malo tko stvarno i zamjera) već i temeljna ideja iz koje izrasta Živi zid, a to je pitanje monetarnog suvereniteta i težnja ka monetarnoj reformi.

S pozicija stručnosti i kompetentnosti, ovim se pitanjima (valjda zbog izrazite kompleksnosti) malo tko bavi. HDZ-SDP i njihovi politički sateliti uopće ne troše intelektualne resurse da bi unaprijedili svoju političku misao ovim pitanjima, ponašaju se kao da o tome znaju sve, što ispada smiješno, jer zapravo nemaju pojma, pa ih troje živozidaša konstantno roštilja u saboru. Naša ekonomska struka sve nešto okoliša. Imamo li mi uopće stručnjaka koji bi javnosti mogli razložiti prirodu novca?

Ovaj tekst je pokušaj sinteze višegodišnjeg promišljanja mnogih ljudi, utemeljen je na zdravom razumu mnogih profesora, ekonomista, sociologa, pravnika i humanista u najširem smislu riječi.

Radi se o ideji koja bi dovela do razvoja sustava stvaranja novca koji nije na dug, ideji iz koje je izrastao Živi zid.

Razvoj ove ideje je u svjetskom kontekstu sazrela do određenog nivoa, osobno bi bio zadovoljan kad bi ovaj tekst raščistio neke hrvatske dileme i potaknuo javnu raspravu u pravcu društveno mogućeg.

Komu pripada monetarni suverenitet?

Izvjesni Mario Borghezio (osebujni europarlamentarac iz Italije) je 2011. godine postavio Europskoj komisiji jednostavno pitanje: “Tko je vlasnik eura“?

Ispred Europske komisije na pitanje je odgovorio povjerenik za ekonomske i monetarne poslove Olli Rehn: “Vlasnici metalnih euro valuta su države i one ubiru “seigniorage“.

“Seigniorage” je netko na Wikipediji preveo sa “emisijska dobit”, što je točna definicija. Emisijskih dobiti ima dvije vrste, jedna se definira razlikom između troška proizvodnje novčanice i njene nominalne vrijednosti, što je slučaj kad banknota ulazi u potrošnju, a drugi je slučaj kad se taj novac posuđuje, seigniorage je tada razlika troška proizvodnje novčanice i dobiti koja se ostvaruje interesom (kamatom).

Po pitanju metalnih valuta države dakle nemaju problema, one imaju monetarni suverenitet nad metalnim novcem, ali što je s banknotama? Rehn je “pojasnio” kako je vlasnik europskih banknota Eurosystem.

A što je Eurosystem?

Taj sistem je naprosto zbroj nacionalnih centralnih banaka eurozone udruženih u Europsku centralnu banku. Emisijska dobit (seigniorage) koju ostvaruje Europska centralna banka dijeli se po vlasničkim udjelima nacionalnim centralnim bankama. Nacionalne centralne banke su potom dužne uplatiti svome vlasniku (državi) veći dio te dobiti. Iz toga pravno proizlazi da monetarni suverenitet Eurosystema pripada državama koje ga tvore.

Pa u čemu je problem, ako javne države imaju monetarni suverenitet unutar eurozone, zašto političari stalno govore kako nedostaje novca? Ekonomski gledano nema nikakve znanstvene dvojbe da bi u slučaju recesije ili nezaposlenosti trebalo povećati količinu novca u optjecaju, dok bi u slučaju pregrijavanja ekonomije, kad iz financijske industrije izlaze na vidjelo razni baloni, ili kod slučaja veće potražnje nad ponudom, novac trebalo povlačiti iz optjecaja. Zašto države to ne rade?

Odgovor na ovo pitanje možemo pojednostaviti činjenicom da, kod slučaja banknote euro, metalne kovanice predstavljaju svega 0.3% od ukupne financijske imovine eurozone, tiskanih banknota ima 6.7% , dok je velikih 93%  financijske imovine u vlasništvu bankarskoga sistema i u digitalnom je obliku.

Kod slučaja recesije, financijskih kriza i sl. tko preuzima odgovornost i donosi odluke za rješenje nastale krize? Države? Centralna banka? Europska komisija? Ne, ključne odluke donosi bankarski sustav, jer on u sistemu ima najveći tržišni udio financijske imovine.

Netko će reći da je guverner Mario Draghi preuzeo odgovornost i odštampao ogromnih preko 2000 milijardi eura samo za otkup državnih obveznica eurozone. To je točno, ali te cifre nisu baš velike naspram nekih 35.000 milijardi eura vrijedne financijske imovine europskog bankarskog sistema.

Ima li onda ili nema država monetarni suverenitet? Čisto pravno gledajući de jure ima, ono što država nema (ili ne želi imati) je metodologija kako ga stvarno realizirati, jer on je, de facto, u rukama interbankarskog sustava.
Ako pogledamo definiciju kojom se determinira vlast unutar države, uvijek ćemo čuti da se vlast dijeli na zakonodavnu, izvršnu i sudsku. Mi pravno gledajući nemamo definirano kome pripada monetarna vlast. Ako kažemo da pripada Centralnoj banci, to je isto kao da kažemo da pripada državi. Centralna banka pripada javnom pravu, guvernera bira i imenuje izvršna, odnosno zakonodavna vlast.

Pripada li dakle monetarna vlast izvršno-zakonodavnoj vlasti? Ne pripada, ni po dužnosti ni po kompetencijama, ali te dvije vlasti, koje s ustavnog izvorišta suvereniteta biraju građani, trebale bi imati ulogu i dužnost da zakonski definiraju onu monetarnu vlast koja će odlučivati o potrebnoj količini novca u optjecaju. Odluku o količini (i cijeni) novca u optjecaju danas, prema svojim interesima i pravilima, donosi bankarski sustav, premda, koliko znam, nitko ga zakonski za to nije ovlastio. Olli Rehn to nije mogao dobro pojasniti, jer čini se da to nije posve jasno nikome.

To što nitko s pozicije suvereniteta nije ovlastio bankarski sustav da ukupnim ekonomijama dirigira i ekonomske cikluse i količinu i cijenu novca u optjecaju, ne mijenja činjenicu da taj sustav pravno funkcionira i da ima korporativnu moć koja (na ovaj ili onaj način) premašuje državno pravo. Država se očito ne može (ili teško može) bosti s toliko bogatim, rogatim i izdvojenim sistemom. Ako ćemo govoriti figurativno, taj sistem posjeduje prave financijske nosače zrakoplova, s atomskim naoružanjem, to je vatrena moć protiv koje se zapravo nemoguće boriti silom.

Ako problem dignemo na razinu psihologije, bankarski sustav se ponaša prema društvu kao kakav autonomni kompleks prema individui. U analitičkoj psihologiji autonomni kompleksi se determiniraju kao kolektivne forme mišljenja, ili nabijene jezgre afekata, koje značajno utječu, a ponekad čak i opsjedaju ljudsku svijest. Klasičan primjer pogubnog djelovanja autonomnih kompleksa na društvenu klimu vidljiv je kod nas u “besmrtnom” ideološkom konfliktu “ustaša i partizana”. Čovjek stječe dojam da se taj konflikt nikada neće razriješiti, da neće doći do međusobnog povijesnog razumijevanja i oprosta, te da će hrvatsko društvo zauvijek ostati ideološki razdvojeno.

Da bi čovjek savladao strahovitu nadmoć autonomnih kompleksa, koji ga često i mimo njegove volje tjeraju na radnje koje ne bi htio vršiti, on mora platiti dug svojoj nesvjesnosti i dohvatiti svoju pozitivnu katarzu… Drugim riječima, čovjek mora prestati hraniti društvene komplekse energijom svoga bijesa, mržnjom, strahom i neznanjem. Na razini bankarskog sustava društvom vlada upravo taj politički strah, s druge strane i bijes, što sve zajedno proizlazi iz neznanja. Suprotstaviti se tolikoj nadmoći moguće je samo pravno utemeljenom metodom i inteligencijom. Bankarski sustav uostalom nije nikakvo zlo, on samo stvara banknote.

Što su zapravo banknote?

Centralne banke i banke stvaraju banknote i treba biti jasno da im je država nolens volens povjerila taj suverenitet. Banknote su međunarodno priznato sredstvo razmjene usluga i dobara, u cjelini se odnose na konvertibilne valute. Takve valute, bez obzira da li ih stvaraju centralne banke ili bankarski sustav, ulaze u ekonomski proces kao dug na koga se zaračunavaju interesi.  Da bi bilo jasnije, hrvatska valuta Kuna je jedna od tih konvertibilnih banknota.

Banknota, to jest valuta s interesom i na dug, ima svoj povijesni razvoj i dimenziju. Povijesni novac je  morao biti ili plemeniti metal ili imati ekvivalent u nekom plemenitom metalu, oskudnost plemenitih metala ograničavao je količinu novca i pritom čuvao njegovu vrijednost. Imati valutu na dug znači imati mogućnost kontrole i regulacije njene vrijednosti. Kroz povijest su postojale i forme državnih valuta (state-note),  koje bi emitirala (putem ili mimo centralne banke) direktno država. Takvi oblici emisije najčešće su imali loš, ponekad i katastrofalan ishod. Razlog je taj što su države znale pretjerivati s emisijom takvoga novca, dok s druge strane, ne bi imale dovoljno produktivnih kapaciteta, pa je ekonomija imala inflatornu valutu s kojom nije moglo biti stabilnog razvoja.

Povijesna prevaga banknota nad state-notama, nije se desila zato što su to silom nametnuli ovi ili oni masoni, ili zato što ljudi vole živjeti u kreditnom ropstvu, ta je prevaga bila pitanje stabilnosti i razvoja. Politički sustavi koji nisu uvažavali sistem banknota (socijalizam) su propadali. Dug, koji je u osnovi banknote, zamjenjuje funkciju plemenitog metala. Kada centralna banka štampa novac u zamjenu za državne obveznice, ona taj novac stavlja u pasivu svoje bilance, to je kao da ga je konvertirala u zlato, u aktivu dolaze obveznice koje funkcioniraju s interesom. Dug bi mogli definirati kao pravno utemeljenu fikciju koja vrši funkciju nepostojeće intrinzične vrijednosti banknote. Bilo kako bilo, treba priznati da je metoda stvaranja novca na dug, uz stavljanje profita kao centralnog cilja unutar slobodnog tržišta, oslobodila ekonomiju od oskudnosti zlata i nevjerojatno uzdigla tehnološke i produktivne sposobnosti čovječanstva. Tržišna moć banknota vidljiva je u eksplozivnom usponu kineske ekonomije, čije je monetarna politika napravila jedinstvenu fuziju državnog novca i banknota.

Sistem banknota nikada nije bio posve pošten i uvijek je pokazivao svoje sebično interesno naličje, ali tek je posljednjih par desetljeća novac na dug počeo pokazivati simptome prave disfunkcionalnosti. Nedostatke sistema banknota, odnosno bankocentrične ekonomije, mogli bi sintetizirati u epskoj nejednakosti do koje je dovela raspodjela financijske imovine u svijetu. Premda je stvoreno nevjerojatno bogatstvo i premda današnje tehnološke i produktivne sposobnosti čovječanstva premašuju ukupne potrebe civilizacije, postotak građana koji žive u siromaštvu i kojima prijeti rizik od siromaštva, uporno raste. Ključnom masom banknota (stoga i sudbinom civilizacije) danas upravljaju rijetke elite, one grade svijet prema svojim interesnim vizijama, a vidimo kako sve učestalije ne samo gube doticaj s društvenom realnošću, već pokazuju i simptome zlokobne iracionalnosti.

Dug je ipak samo fikcija koja vrši funkciju vrijednosti, u stvarnosti to nije nikakvo zlato. Preko 90% dužničke financijske imovine (banknota) stvorile su banke. Danas se od banaka više i ne traži depozit da bi iznajmile kredit. Banke stvaraju novac iz ničega i ništa ne mogu izgubiti ako im se dio stvorenog novca ne vrati. Nenaplativost jednog dijela duga je prirodni fenomen sustava koji se bazira na banknotama. Da bi netko profitirao, netko MORA izgubiti, pritom, prema onima koji nisu uspjeli i uopće prema slabijima, bankocentrični sustav se ponaša krajnje bešćutno.

Kada se glavnica kredita vrati banci, taj novac se ionako briše iz evidencije. Ako se glavnica kredita ne vrati banci, banka može u stvarnosti smo registrirati nedostatak zarade (profita od kamata) a ne gubitak glavnice, koju je ionako stvorila ni iz čega. Dug, međutim, nije samo fikcija, to je pravni oblik vladanja kojeg financijska aristokracija ne želi olako prepustiti. Jedan od također velikih razloga što banke registriraju gubitke proizlazi iz mase financijskih derivata koje su stvorila financijska tržišta, a koji se odnose na prave oklade (kockanje) unutar financijskog sustava. Otvoreno skrivanje profita u fiskalnim rajevima, gubitci financijskih oklada ili potresi financijske industrije, u nekom normalnom svijetu, trebali bi biti problem financijske, a ne realne ekonomije. Aktualna europska politika i njeni monetarni protagonisti na te pojave zatvaraju oči, zbog čega i dolazi do razvoja antisistemskih političkih pokreta željnih monetarnih reformi i promjena uopće.

Monetarna reforma

Ideja monetarne reforme ima širok raspon značenja, ovdje ću pokušati razložiti što bi mogla biti suverena nacionalna valuta, koja ne bi bila na dug i o kojoj ne govori Lisabonski ugovor kad regulira zakonito sredstvo plaćanja unutar EU. (čl. 128 a. i 128 b.)

Navedenim člancima Lisabonskog ugovora regulirana je emisija banknote unutar EU. Odredba ugovora definira instituciju koja ima isključivo pravo izdavanja banknote u eurozoni, to je Europska Središnja Banka. Nacionalnim centralnim bankama unutar eurozone ostaje pravo emisije njenih metalnih oblika, tj. euro-kovanica, ali, kako to definira članak 128. b, s plafonom emisije kojeg opet određuje ECB. Što se tiče zemalja EU, koje nisu članice eurozone, banknotom je definirana svaka valuta koja je konvertibilna s eurom.

Važno je istaknuti da se Lisabonski Ugovor ne bavi i ne regulira moguće državne kovanice, eventualne ‘state-note’, tj. državni novac, državne vrijednosne papire, moguću elektronsku ili kripto državnu valutu. Lisabonski ugovor, regulirajući centralno bankarstvo, ekskluzivno se bavi banknotama i visinom emisije njenih metalnih oblika.

Država s pozicije monetarnog suvereniteta – kojeg pravno nikada nije izgubila – i s pozicija fiskalnog suvereniteta, koji je u mnogočemu važniji od monetarnog, ako hoće, de jure i de facto, može stvarati vlastiti državni novac.

Što to znači? To znači da pored uhodanog sustava banknota, država može izgraditi paralelni sustav state-nota, novca kojeg bi država stavljala u optjecaj a koji ne bi bio na dug. Državna riznica u stvarnosti već stvara novac, ona emitira državne obveznice. Nigdje nije rečeno kako ih ona mora zamijeniti za banknote i registrirati dug. Država ih mijenja jer su joj banknote potrebne, ali ona može s manjim apoenima i u formi kakvoj želi, svoje obveznice direktno iz riznice plasirati u potrošnju. Ako želi može state-notama i akreditirati tekuće račune građana.

Da bi taj novac bi funkcionalan, on mora imati istu vrijednost kao i banknota (kuna) s razlikom što ne bi bio konvertibilan, to jest, služio bi samo unutar teritorija državnog suvereniteta. Država bi pritom prihvatila taj novostvoreni novac kao sredstvo kojim se, pored banknota, mogu plaćati porezi, eklektična energija, komunalije i sve ono što je u javnom vlasništvu. Taj novac bi dakle imao svoju vrijednost i nema sumnje da bi bio opće prihvaćen.

Važno je naglasiti opreznost kod emisije state-nota, ne treba biti veliki stručnjak da bi se znalo kako emisija ne smije biti visoka. Stručnjaci koji su se usudili javno baviti ovom temom, ipak kažu da nešto između 1 i 3% BDP ne bi stvorilo nikakve probleme u sustavu, naročito ako postoji visok stupanj nezaposlenosti i neiskorištenosti domaćih proizvodnih kapaciteta.

U što bi se ulagao taj novac stvar je politike, premda po tom pitanju u Hrvata nema problema. Potrebe su doista velike, počevši od demografije, zdravstva, školstva, briga za starije, javnih radova, socijale, pospješivanja turističke ponude, kulture, umjetnosti i općenito stvaralaštva, u čemu je zapravo budućnost zapošljavanja.
Ovakvim sustavom neka nova državna politika ne bi gubila energiju u petljanju s ugovornim odnosima EU. Banknote bi i dalje cirkulirale kao i do sada unutar svog ugovornog sistema.

State-note bile bi izvan tog sistema s funkcijom podržavanja domaće ekonomije, smanjenje ovisnosti o banknotama i općenito u svrhu saniranja, da ne kažem spašavanja Hrvatske, koja unutar sustava banknota očito propada pa i odumire.

Živi zid u osnovi hoće nešto slično napraviti, ali u svom programu ima namjeru mijenjati ulogu centralne banke. Oduzeti joj neovisnost i zakonski natjerati na, kako su se izrazili,”bespovratno kreditiranje razumnog proračunskog deficita”, drugom mjerom monetarne reforme stranka želi da centralna banka digne “stopu obvezne rezerve poslovnim bankama na 50%”.

Ono što se ovdje ne razumije je da ne može postojati bespovratno kreditiranje državnog proračuna banknotama, već jedino može biti bespovratno kreditiranje state-notama. Ali state-note može praviti i država i za to joj ne treba centralna banka, koja u međunarodnoj ekonomiji stvara ili regulira banknote. Zašto degradirati trenutne međunarodne sposobnosti naše centralne banke da bi je sveli na ono što država, uz nekoliko zakonskih rješenja, može sama raditi?

U povijesti su poznata dva slučaja kad su dva državnika unutar razvijenih kapitalistički sustava izvršila emisiju state-nota direktno u sustav banknota. Jedan je bio američki predsjednik J. F. Kennedy, a drugi Aldo Moro, talijanski premijer u dva mandata. Oboje su nažalost ubijena pod sumnjivim okolnostima.

State-note, čiju je emisiju naredio Kennedy, procirkulirale su, ali su ubrzo po njegovoj smrti povučene iz optjecaja. U Italiji je emisija državnog novca izvršena u nekoliko navrata, direktno iz državne riznice. Radilo se o novčanicama apoena 500 lira, koje su bile ponešto drugačije i na kojima je pisalo da su state-note, a koje su cirkulirale jednakomjerno s banknotama. Nakon ubojstva Mora ta praksa je prestala. Po tumačenju razloga te emisije, tadašnji političari argumentirali su da državna valuta, između ostaloga, ima važnu ulogu stvaranja solventnosti, jer, barem djelomično, služi za plaćanje kamata na dug za koga bankovni sustav ne emitira novce.

Republika Italija, koja je tada već imala razvijenu praksu po kojoj nacionalna centralna banka “kupuje” sav onaj nacionalni javni dug koga ne bi htjelo otkupiti tržište (po kamatnim stopama koje je određivala država) očito je tada mogla emitirati čak i state-note, koje su i po pitanju konvertibilnosti jednakovrijedno cirkulirale s banknotama.

Republika Hrvatska nikada nije ni pokušala razvijati monetarne odnose po kojima bi centralna banka kupovala obveznice države uz emisiju vlastitih banknota, naša centralna banka nema kompetencije stvaranja banknota, ne zato što ona te kompetencije ne bi htjela realizirati, nego zato što naša financijska ekonomija u stvarnosti nema takvu moć. Hrvatska država ne može stvarati banknote, ali može stvarati državni novac isto onako kako ga je stvarala u svojim počecima, kad se monetarno osamostalila od Jugoslavije i nije imala banknota. Hrvatski dinar, koja je samostalno izdržao najteži period Domovinskog rata, nije bilo banknota, već state-nota.

Mjera koju Živi zid stavlja kao osnovu za monetarnu reformu nije promišljena i stoje kritike onih koji tvrde da bi još i unazadila trenutni položaj Hrvatske. Druga mjera, kojom bi bankama koje posluju u Hrvatskoj digli obveznu rezervu na 50%, značila bi vjerojatni odlazak tih banaka iz Hrvatske, jer bi im zakon zapravo ukinuo kreditnu sposobnost.
Što bi mi u smislu nacionalnih interesa s time dobili, a što izgubili, procijenite sami.

U svakom slučaju, ne treba Živi zid kriviti zbog pogrešnih recepata za hrvatsku monetarnu reformu, već im treba čestitati što se ta tema uopće digla u javni politički prostor i pomoći im da program razviju u skladu s hrvatskim mogućnostima. Uostalom, ideju da centralna banka direktno financira deficit proračuna a da stopa obvezne rezerve poslovnim bankama bude puna (50%) nije izmislio Živi Zid, ta ideja je u osnovi američka i na tragu je Modern Monetary Theory, čiji su predstavnici sjedili u timu Bernie Sandersa, koji je pobrao prilične simpatije demokratskog izbornog tijela. Problem je taj što se takva reforma predlaže za Sjedinjene Države i što dakle nije i ne može biti kompatibilna s trenutnim položajem Hrvatske. Ne postoje univerzalne monetarne reforme koje bi podjednako ljekovito djelovale na svaku ekonomiju svijeta. Što je za jednu ljekovito, za drugu može biti otrovno. Što se tiče velikih i moćnih ekonomija, koje same suvereno stvaraju svoje banknote, studije i praksa pokazuju da one mogu monetizirati svoj javni dug zapravo beskonačno. Mi to ne možemo, svoju reformu moramo utemeljiti na zdravom razumu, ići ka onom što se može i što se mora a ne ka onom “što bi trebalo”.

Nekoj novoj politici ostaju naravno otvoreni prostori za poboljšanje performansi hrvatske banknote kune. Udruga Franak je pokazala koliko visok može biti učinak pravne borbe protiv samovolje bankarskog sustava. Tu je i pitanje valutne klauzule, hrvatska banknota je dovoljno zrela da izađe iz tog podređenog ugovornog odnosa. U svakom slučaju, po tom pitanju, aktivni narodni zastupnici, dobar ministar financija i ekspertni guverner Narodne Banke, prevažan su uvjet borbe protiv samovolje bankarskog sustava, odnosno zaštite nacionalnih interesa od učestalih spekulacija s banknotom. Razvijeni suvereni sustav state-nota, koji bi paralelno, u vidu zdrave konkurencije funkcionirao s banknotama, uvelike bi ojačao položaj javne politike.

0 0 vote
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
64 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
iVAN
Gost
iVAN
2 godine prije

Bilo je nekad razmjene dobara… nije im pasalo pa su sve sjebali s kovanicama i papirićima. A ako opet padne atomska ili kad toliko zagade planetu da neće biti pitke vode i hrane onda ćete si s tim papirićima dupe obrisat ili vatru zapalit. Toliko doista vrijede ti papirići

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
2 godine prije
Reply to  iVAN

A, sustav novca koji je na kratak?
Odlicna i zahtijevna analiza.HVALA Damiru!

StarDam
Gost
StarDam
2 godine prije
Reply to  Umpah Pah

Umpah Pah, ti k’o da si iz kakvog komičnog stripa pobjegao.

Koča Popović
Gost
Koča Popović
2 godine prije
Reply to  iVAN

Trebalo je samo doraditi socijalizam koji je u tome bio uspjesan. Stariji se sjecaju klirinskog placanja, a mi ostali smo mogli citati o tome! Mogli, ali ocito nismo, a i starijima je pamcenje obrisano. Klirinskim placanjem se sjajno zaobilazio kapitalisticki monetarni model! Kasnije je pokusao Saddam i Gadaffi, ali su bili usamljeni.

Riddick
Gost
Riddick
2 godine prije

Odličan članak , puno informacija odjednom , treba bar 2 , 3 puta s razumevanjem pročitati.

cool
Gost
cool
2 godine prije
Reply to  Riddick

Dijelimo isto mišljenje i Vi ste uočili isto što i ja, čak bi djelili isti odgovor i zaključni komentar. Da, stvarno ga treba pažljivo čitati, slažem se.

Riddick
Gost
Riddick
2 godine prije
Reply to  cool

Nemoj molim te da mi persiraš ja bih voleo da budem što duže mlad .
🙂

cool
Gost
cool
2 godine prije
Reply to  Riddick

Ha, ha, dobri ste; no dobro …. ako smeta?, nije bedara 🙂 ! Šalim se!

Žilevski
Gost
Žilevski
2 godine prije
Reply to  cool

Složiti ću se s obojicom , stvarno za par puta pročitati i pitati naše političare da li su pročitali Lisabonski sporazum uopće 🙂 , odgovor je jasan ! A i jasno je zašto su smaknuli JFK-a i Mora ! Mislim na financijsku elitu naravno.
Užas , a još veći užas je da je 7% gotovog novca u opticaju u Uniji a ostalo bankarske nule …

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović
2 godine prije
Reply to  Žilevski

Ja sam čak pročitao 4%, da ima fizičkih eura, za drugo ne znam, moguće je i 7% nakon QE , ali je opet ništa. Zrak, sad nije ni papir, nego zrak. Nule na monitoru ili telefonima.

Alen
Gost
Alen
2 godine prije

Prdez laki ,prdez a ne zrak , ja to govorim svo vrijeme.. Cim struje nestane propade civilizacija….Virtualni sistem ,virtualno poimanje novca i ekonomije i misliti da to moze dovijeka.je propast…

Ante
Gost
Ante
2 godine prije

Znači sljedeći izbori u Hrvatskoj će biti potpuni kaos mediji će se još više transformirati u vampire. Ni moj Adblock ih neće moći blokirati. Izbori će biti namješteni a ako ne upali ta metoda, onda će se dići prosvjednici, zapravo to će biti zombiji koji zahtijevaju demokraciju pod svaki cijenu.

Jewrey
Gost
Jewrey
2 godine prije
Reply to  Ante

Tako to nekako ide, da

eu kolonija
Gost
eu kolonija
2 godine prije

bez razbijenih glava i krvavih ulica neće biti ni standarda. vidite što se dešava u francuskoj. macrona su nametnuli ti bankari. macron sada treba da umanji standard građana francuske a sve kako bi više novca ostajalo za macronove nalogodavce. narod je to prepoznao, izašao na ulice i otpočeo revoluciju. dakle macron je nametnut i ima svoju svrhu. tako je stanje i u hrvatskoj i svim državama tzv. “zapadnog svjeta”. građane ne treba opterecavati filozofijom i floskulama, građanima treba vratiti dostojanstvo i standard a sa nametnutim bankarskim lobijem to nece biti moguće. dakle ako živiš teže nego što si živio prije a radiš isto ili i vise nego što si nekada radio to je to. to je sve što obični građanin treba da zna

davor
Gost
davor
2 godine prije

Notorna je povijesna činjenica svakog društva ili države da protiv zelenaških kamata (8-12% i više) ne pomaže nijedna vjera, nijedan znanstveni napredak niti najćudorednije mikro društvo niti najredovitiji platiše. Pomaže dakako oružje te raznorazni nasilni pokreti ideologije i slično kao spinoffi zaštite zelenaških kamata. U tom smislu podržavam Živi zid gdje se nenasilnim metodama pokušava doći na kraj zelenaštvu. Svako od nas je svjestan da dugove treba vraćati i iole informirani glasači su redovni platiše ali kao što je povijest potvrdila protiv zelenaštva nema standardiziranog sistemskog antitijela, ono jedino može biti iznimno nenasilno kao Živi zid ili nasilno (o tome ne treba trošiti riječi). Podržavam momentalni izlazak iz NATO pakta bez zadrške te posredni izlazak iz EU sa zadrškom gdje treba neke započete projekte i fondove provesti do kraja (uostalom i Britaniji treba par godina da bi izašla). Tamo gdje vlada zelenaška kupoprodajna kamata i gdje vlada zelenaška alkemičarska zatezna kamata tamo nikad nemože biti napretka.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
2 godine prije

Tekstovi poput ovog Damirovog, zbog svoje vrijednosti dižu ukupnu vrijednost portala. Razumijevanje monetarnog sustava je preduvjet za razumijevanje bilo koje politike, a do tog razumijevanja nije moguće doći olako. Najprije jer nema (ovakvih) tekstova o tomu u medijima, a onda i zato jer ne postoji dovoljan broj neovisnih ljudi koji imaju znanje i volju o tomu pisati. Pa je ovaj tekst time još i bitniji.
Što se tiče dijela teksta u kojem se govori o state notama, vjerujem da je to i Damiru poznato, prije koji dan je u javnost s tim prijedlogom izašao dr Garača. Ne znam je li još savjetnik predsjednice Republike (javnosti je poznat njegov prijedlog za gospodarski rast od 5% kojeg je svojedobno predložio predsjednici, a kojeg nitko nije poslušao
https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/dekan-ekonomije-protiv-akademske-znanstvene-zajednice-prof.-dr.-zeljko-garaca-evo-mog-plana-za-rast-bdp-a-od-5-posto-godisnje/393256/)
Doduše, dr Garača taj novac zove kriptovalutom, ali se u osnovi radi o istom
https://www.vecernji.hr/biznis/svakom-gra-aninu-4000-kriptokuna-i-dug-dvije-trecine-blokiranih-hrvata-bit-ce-otplacen-1241471

cool
Gost
cool
2 godine prije
Reply to  Son of Alerik

Da, točno.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
2 godine prije
Reply to  cool

Yanis Varoufakis, grčki ministar financija iz doba grčkog sloma, referenduma i pokleknuća pred Trojkom je također razmišljao o državnom fiskalnom novcu. Evo kako:
Ali na novu stvarnost se može reagirati i na drugi način: ostavimo centralne banke na miru, ali dozvolimo vladama da više utječu na stvaranje domaćeg novca – i tako dobiju više neovisnosti u odnosu na centralne banke – tako što će uspostaviti paralelni platni sistem koji koristi fiskalni novac ili, točnije, novac za koji će garancija biti buduće porezne obaveze.
Kako bi taj novac funkcionirao? Prije svega, „živio“ bi na digitalnoj platformi porezne uprave, uz korištenje već postojećih poreznih identifikacijskih brojeva fizičkih osoba i poduzeća. Svatko tko ima porezni identifikacijski broj (OIB) dobio bi besplatan račun povezan s tim brojem. Pojedinci i poduzeća bi onda uplaćivali kredit na račune povezane s poreznim identifikacijskim brojevima prebacujući novac sa svojih bankovnih računa, isto kao što to danas čine kada plaćaju porez. Ali to bi činili unaprijed, jer bi im svakih 1.000 eura koje uplate danas država obračunala kao 1.080 eura plaćenog budućeg poreza – što daje efektivnu godišnju kamatu od 8 posto, ako ste spremni porez platiti godinu dana prije dospijeća.
U praksi, kada se na OIB račun uplati 1.000 eura, uplatiocu se izdaje osobni identifikacijski broj koji se može iskoristiti da se kredit od 1.000 eura prebaci na OIB račun neke druge osobe ili da se iznos iskoristi za plaćanje budućeg poreza. Takva vremenski obilježena sredstva od budućih poreznih obaveza, ili fiskalni euri, mogu se držati na računu jednu godinu, do dospijeća, ili koristiti za plaćanja u korist drugih poreznih obveznika. Aplikacije na mobilnim telefonima ili kartice koje bi izdavala država (na primjer, kartice koje bi istovremeno služile kao identifikacijske kartice socijalnog osiguranja) maksimalno bi olakšale i ubrzale takve transakcije, tako da se one praktično ne bi razlikovale od transakcija izvršenih korištenjem novca centralne banke.
U takvom zatvorenom platnom sistemu, s približavanjem datuma dospijeća fiskalnog novca porezni obveznici koji ne raspolažu kreditom za danu fiskalnu godinu uvećali bi potražnju za njim. Da bi se osigurala održivost sistema, trezor bi morao kontrolirati ukupnu ponudu fiskalnog novca koristeći efektivnu kamatnu stopu, tako da osigura da nominalna vrijednost ponude ne premaši određeni postotak nacionalnog dohotka ili agregatni iznos poreznih zaduženja, o čemu bi odlučivali zakonodavci. Da bi se osigurala puna transparentnost i povjerenje, transakcije izvršene fiskalnim novcem regulirale bi se korištenjem blockchain algoritma koji je razvio i koji kontrolira nezavisni organ na nivou države.
Fiskalni novac ima brojne prednosti. Države bi tako osigurale izvor likvidnosti koji ne zavisi od tržišta obveznica. Ograničilo bi se učešće državnog duga u stvaranju međubankarskog novca ili bi se bar financijeri primorali da dio međubankarskog novca uključe u zatvoreni sistem domaćeg fiskalnog novca, čime se šokovi uslijed naglog povlačenja kapitala svode na minimum. Kroz konkurenciju s bankarskim platnim sistemom fiskalni novac bi doprinio smanjenju provizija koje klijenti danas plaćaju bankama.
Zahvaljujući blokchain tehnologiji fiskalni novac bi mogao funkcionirati kao potpuno transparentan i besplatan javni platni sistem koji bi zajednički nadgledali svi državljani (i nedržavljani) koji u njemu učestvuju.
Fiskalni novac je i politički atraktivan. Država može iskoristiti eventualne viškove novčane ponude pa dopuniti OIB račune obitelji koje primaju socijalnu pomoć ili financirati javne radove, što ovu ideju čini privlačnom progresivnim snagama. A i konzervativcima bi se trebao dopasti sistem koji donosi značajne porezne olakšice svima koji pomažu državi u kreiranju fiskalnog novca, ne dovodeći pritom u pitanje ulogu centralne banke u reguliranju kamatnih stopa.
Potencijalne prednosti fiskalnog novca na transnacionalnom nivou također su važne. Na primjer, uz fiskalni novac Grčka se mogla oduprijeti zahtjevima vjerovnika iz 2015. i to je bila srž mog plana za suprotstavljanje predatorskim bankarskim politikama koje nam je nametnula Europska centralna banka. Danas bi takav novac Italiji, Francuskoj i drugim članicama eurozone osigurao potreban fiskalni prostor koji im nedostaje, a možda i stvorio temelje za jednu reformiranu eurozonu uzajamno povezanih domaćih fiskalnih eura, umjesto paralelnih valuta, što bi djelovalo stabilizirajuće na makroekonomiju. Možda bi to bila dobra osnova za neki novi Bretton Woods, sporazum o sveobuhvatnoj klirinškoj uniji više različitih platnih sustava.

Janoš
Gost
Janoš
2 godine prije

Vrlo informativan i realan članak. Gledajući realan odnos snaga na političkoj sceni, sadašnje (mainstream) stranke uz skrivenu pomoć bankarskog sustava nikada neće dozvoliti da Živi zid dođe na vlast i pokuša realizirati svoje programe. Ako ikada u izbornoj utrci HDZ-u i SDP-u dođe voda do grla, realno je očekivati Veliku koaliciju između HDZ-a , SDP-a i njihovih satelita. Živi zid ionako nije sklon koalicijama tako da će vjerovatno još dugi niz godina biti u oporbi. Teško je za očekivat da će uz sadašnju osvještenost biračkog tijela Živi zid dobiti većinu na izborima i sam sastaviti vladu.

repka i pivo
Gost
repka i pivo
2 godine prije
Reply to  Janoš

Kad zidu previse poraste pobularnost onda pernar ode malo do beograda pa odma popularnost padne. Nebojte se zivi zid dobro pazi da mu popurnost ne poraste previse. Neman ja nista protiv posjet beogradu. Ali ako zelis doci na vlast u hr to ne radis prije izbora nego poslje. Žz je ima mogucnost naprvit prosvjede izvest ljude na ulicu u strajk, napravit pritisak na medije i doc na vlast odma ali nije i nece doc na vlast nikad jer je njegov smisao da se narod ispuse preko fakebooka. Da se narod uvjeri kako demokracija funkcojnira i sve sto trebaju napravit je stat u kuci i cekat izbore

Crodaemon
Gost
Crodaemon
2 godine prije

5+ ovo triba reobjavljivati bar 1 put misecno

Crodaemon
Gost
Crodaemon
2 godine prije
Reply to  Crodaemon

Te da nadodam, nedavno sam u Slobodnoj Dalmaciji cita intervju s Garacom, dekanom St ekonomskog fakulteta koji je iznio ideju da Hr izdaje kripto valutu. To bi sigurno bilo lakse, to jest manji rizik od iznenadnog ponovnog uvodjenja demokracije na zapadni nacin u ljepoj nasoj.

Moreno
Gost
Moreno
2 godine prije

Danas se fiat novac proizvodi iz arije kojega se količina, vrijednost, kamata i distribucija određuju po slobodnome nahođeenju nepoznatih ili politički, a ne determinirano gospodarskim ciklusima ili tržišno iź čega slijedi kako slobodno tržište po definiciji ne postoji, jer ako ga nema na vrhu piramide, memože ga bit ni na dnu. To je bit prevare isto ka neovisnost centralnih banaka. Dok su god premise slobodnog tržišta i neovisnosti centralnih banaka općeprihvaćene promjene su nemoguće.
Nadalje proizvodnja novca iz arije ne vodi nužno u hyperinflaciju jer ako se monetarni alati koriste isključivo u cilju stvaranja dodane vrijedmosti i emisija ne prelazi vrijednost novostvorenih dodanih vrijednosti inflacije nema. U stvarnosti to znači kako je prvi korak odbacit potrošnju plaćanjem u budućnost i trošit isključivo zarađeno, to po stvarnome stanju ljudske prirode to je teško izvedivo radi ekstenzivne indoktrinacije odnosno isprogramiranosti uma.
Za upravljanje ekonomijom glavni su monetarni alat i ko ima pristup njima taj jednostavno vlada.
Interesantno je kako većina poistovjećuje proizvodnju novca iz arije sa hyperinflacijom bez da vidi kako je ECB od 2015 do prij koji misec proizvodila 2 miljarde euri dnevno, a da se jedva postigla targetirana inflacija od 2%. U povijesti nikad viđen model koji je 2015 extenzivni QE, ZIRP & NIRP kojega je primjenija Mario Draghi nije da rezultate i dogodilo se to da se na bilanci ECB-a nakupilo priko 4 tisuće miljardi škovaca u vidu obveznica država eurozone i korporacija, a stvarna ekonomija je digla đire, ali ne i brzinu koja bi mogla otrpit dizanje kamata koje bi ECB morala plaćat na bilancu od +4 tisuće miljardi eura.
Još jedna stvar koju većina nije svijesna je to da svaki dug koji neko prvi otplaćuje u stvarnosti imovina nekoga drugoga ko je vlasnik papira s kojim je intavulan na dug nekoga prvoga, financijski inženjeri su izvršili zaduživanje, dug prodali, sebi zaradu uzeli i ostavili dužnike i vjerovnike da se mole dragome Bogu.

Kruno
Gost
Kruno
2 godine prije
Reply to  Moreno

“prvi korak odbacit potrošnju plaćanjem u budućnost i trošit isključivo zarađeno”

Slažem se. No, ja nisam važan, važni su oni koji se s tim NE slažu, BANKE! Gubili su ljudi glave i za manje opasne rečenice od tvoje.

Sasa
Gost
Sasa
2 godine prije
Reply to  Kruno

Prvi korak nije moguc jer su generacije zaduzene i one nebi imale sto za proizvesti a to znaci ni sto za jest ako se nebi zaduzivale.

Rijecanin
Gost
Rijecanin
2 godine prije
Reply to  Kruno

“prvi korak odbaciti potrošnju plaćanjem u budućnost i trošiti isključivo zarađeno”
Da, dragi moji, ali ne vidite li da današnji porezni sustav kažnjava štednju i potiče zaduživanje.
Na zarađeno moraš platiti porez na dohodak u prosjeku dvadesetak posto i kamate na štednju nema.
Kamate koje plaćaš banci su barem u firmi porezni trošak koji ti umanjuje osnovicu za porez na dohodak.
Osim toga kada uzimaš kredit uživaš u blagodatima inflacije.
Te sve benefite preuzima banka kroz naplatu troškova i kamata a tebi zapravo ostaje isto kao da si štedio samo stvar dobiješ malo ranije.
Druga je stvar što 80% ljudi nema dovoljnu samokontrolu kod uzimanja i korištenja kredita i kupuje stvari koje im u principu ne trebaju.

Ogroman benefit kod štednje koji možda ipak nadoknađuje sve ove minuse je da nema rizika neizvjesnosti hoćeš li moči otplatiti kredit i hoće li se uvjeti i iznosi otplate mijenjati.

Većina današnjih “načela poslovanja banaka” bila je do nedavno u većini država kažnjiva kao kazneno djelo kamatarenja.
Bojim se da je to veći problem od same ekonomije duga kao takve.

Rješenje je kao i kod komunista stjecanje kontrole nad bankama a ne uništavanje banaka kao ludisti iz 19.stoljeća
Ali u svakom slučaju podržavam raspravu i ozbiljno intelektualno istraživanje o problemima ekonomije duga.
Molim da se navedeno gleda kao prilog u tom smjeru.

Moreno
Member
Moreno
2 godine prije
Reply to  Rijecanin

Rijecanin Politika određuje monetarno-financijsko-ekonomsko-fiskalni sustav, tako da se i porezi reguliraju prema ostalim parametrima. Neznan koji je to porez na dohodak od 20%, možda porez na dobit, i ako je to nema veze sa štednjom. Iznos kamata je vrlo maloga uticaja na smanjenje porezne osnovice.
Oni koji kupuju ono šta in ne triba su stimulirani za to, triba ih samo destimulirat.
Nemogu virovat da pišeš o ”blagodatima inflacije”. Inflacija nije ništa drugo nego skriveni porez, kako god i sa čim god se neko poduzeće bavilo inflacija radi to da mu ulazni troškovi rastu i to poduzeće dolazi pod pritisak povećanja cjena roba i usluga koje nudi i tu uvik kasni za z, pa za to z i gubi.
Šta se monetarne politike tiće, samo ukidanje valutne klauzule i bez naznake rušenja tečaja kune minja percepciju zaduživanja, i onih kojima je dug proizvod i onima koji konzumiraju ti proizvod.
Nebi o komunizmu i kapitalizmu jer imaju različite prednosti, a glavni nedostatak im je zajednički, a to je da su neodrživi.
Ovo danas i nije neki kapitalizam jer sami kapital sa nultom kamatnom stopom ne vridi išta. Kakvi je to kapitalizam kad je kapital obezvrijeđen . . . ovi sustav bi se prij moga nazvat bankizam sa kojim profitira minorna manjina na vrhu piramide koja svakim danom ima sve više imovine odnosno broj onih koji imaju više imovine nego ostatak čovječanstva se kontinuirano smanjuje i taj trend se ne minja već desetljećima.

Alen
Gost
Alen
2 godine prije
Reply to  Moreno

Kapital bez investicija ne vrijedi nista ,kamate su za lihvare…Oplodjavanje kapitala kamatom nas je i dovelo gdje jesmo…

nonwo
Gost
nonwo
2 godine prije
Reply to  Moreno

točno @Moreno…Šok i nevjerica …nastali bi kad bi ljudi shvatili da je slobodno tržište mit…ekonomijom ravnaju gospodari novca , i sve to rade po slobodnom nahođenju …
Grohotom se smiju kad obični smrtnici i “stručnjaci” razbijaju glavu sofisticiranim matematičkim ekonomskim modelima,a cijele se ekonomije sruše po dogovoru nakon jedne partije golfa koju odigraju banksterske elite….

nonwo
Gost
nonwo
2 godine prije
Reply to  Moreno

16. sij 2017. – Moody’s has agreed to pay R11.7 billion in penalties. The ratings agency has admitted that it played a role in the 2008 financial crisis.
The US Department of Justice on Monday filed a civil suit in Los Angeles charging Standard & Poor’s Ratings Services, the world’s biggest credit rating agency, with defrauding investors and the public by inflating the credit ratings.
“I am no fan of conspiracy theories,” said Rainer Bruederle, a former German economic minister, after S&P threatened to downgrade 15 EU countries in December, “but sometimes it is hard to dismiss the impression that some American ratings agencies and fund managers are working against the eurozone.”
….novac iz arije,”količina..vrijednost,kamata-po slobodnom nahođenju”..
Interesantno,kako bi rekao bivši njemački ministar financija-teško se oteti dojmu da to rade namjerno..

Moreno
Member
Moreno
2 godine prije
Reply to  nonwo

nonwo Centralnim bankama, velikim bankama primarnim dealerima velikih centralnih banaka i rating agencijama upravljaju isti uz nadzor BIS-a ( Bank for International Settlements), Basel, Švicarska.

”The illusion of freedom will continue as long as it’s profitable to continue the illusion. At the point where illusion becomes too expensive to maintain, they will just pull back the curtains, they will move the tables and chairs out of the way and you will see the brick wall at the back of the theater” – Frank Zappa

NAPOLEON
Gost
NAPOLEON
2 godine prije

Napokon tema koju sam dugo čekao. Trebalo bi da na ovu temu još mnogo pisati. Javnost o ovim stvarima nema saznanja a i mi koji nešto znamo nedovoljno znamo.

bbbb
Gost
bbbb
2 godine prije

Koje iskazano razumijevanje za krvopije kamatare, perfidno!!!

Alen
Gost
Alen
2 godine prije
Reply to  bbbb

jos ce nam ih biti zao…. ovo je kao pomoc da se osjacamo ugodno u septickoj jami..

Sokol
Gost
Sokol
2 godine prije

Jesam li dobro procitso ( naglaseno podebljanim slovima) ako simpatiziras Kinu i Rusiju si antisemit ??
Idiotizam

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović
2 godine prije
Reply to  Sokol

Čak i fašist, a šiiti su za BiH selafije “četnici”. Zovu ih šiitski četnici jer kao večina Srba podržavaju Assada, a zaboravili su pomoć Irana tijekom ratnih godina.

Libanezer
Gost
Libanezer
2 godine prije

Nema veze sa temom teksta,koji je inače fenomenalan jer udara u jednu od ključnih tema današnjice,no kada sam vidio post jednostavno sam dobio potrebu da prokomentiram. Vidiš,ja vahabije i ove druge troglodite također zovem četnicima,islamskim četnicima jer kada im čovjek vidi brade-a šta da mi drugo padne na pamet. A to što većina Srba kao podržava Assada,kako kažete-to je za svaku pohvalu. Bravo

Marko S.
Gost
Marko S.
2 godine prije
Reply to  Sokol

To nema veze sa antisemitizmom ako si uz kinu ili rusiju. Pernar jeste antisemit ali gore je napisano ‘antisistemski’. Malo vise paznje kada citas.

Aleksandar Sarovic sarovic.com
Gost
Aleksandar Sarovic sarovic.com
2 godine prije

Kapitalizam ne moze razviti sustav novca koji nije na dug jer je nemoguce uspostaviti kontrolu nad novcem u vlasnistvu ogromnog broja ljudi i organizacija. Samo socijalizam to moze zato sto je vlasnik novca samo drzava. Pritom treba naglasiti da socijalizam koji poznajemo nije socijalizam jer nije bio baziran na jednakim ljudskim pravima. Pravi socijalizam ce donijeti vise trzista rada nego sto ga kapitalizam moze podnijeti. Znam da zvuci nemoguce ali u socijalizmu treba postojati stalno otvoreno takmicenje za svako radno mjesto a posao treba dobiti radnik koji ponudi najvecu produktivnost, najmanju cijenu rada i najvecu garanciju da ce tu produktivnost ostvariti. Ovo je sve novo i ne mozete to ni sa cime usporediti. Ni jedna privreda ne moze biti bolja od one u kojoj svako radno jesto dobija najbolji radnik na raspolaganju i zato ce socijalizam poslati kapitalizam u povijest. Drzava kao zajednicka sluzba svih gradjana ce tada emitirati upravo toliko novca koliko vrijedi proizvedena roba i usluge u drzavi. Raspodijeliti ce taj novac gradjanima i kompanijama prema tome koliko su zasluzili odnosno koliku su ostvarili dobit i oni ce sa tim novcem kupovati robu i usluge drugih proizvodjaca. Idealna emsija novac je ona koja raspodjeli novac ljudima, ljudi odmah plasiraju novac kupovinom robe i usluga i drzava ga odmah uzme natrag. A to je opet moguce samo u proizvodnji za poznatog potrosaca, odnosno ljudi ce jednog dana planirati svoju i zajednicku potrosnju, najbolji radnici na svakom radnom mjestu ce ostvariti najbolju produkciju, i najbolju potrosnju svojim gradjanima. To ce biti pravi socijalizam i komunizam, sustav koji je krupni kapital pokusao unistiti podrskom marksizma. Marksizam je napravio veliku stetu socijalizmu i komunizmu. Jednog dana ce ta pogreska biti ispravljena.

shumadinac
Gost
shumadinac
2 godine prije

“…ali u socijalizmu treba postojati stalno otvoreno takmicenje za svako radno mjesto a posao treba dobiti radnik koji ponudi najvecu produktivnost, najmanju cijenu rada i najvecu garanciju da ce tu produktivnost ostvariti”
Ovo što predlažeš kolega ne da nije socijalizam već toliku surovost i kapitalizam teško postiže – i u kapitalizmu je obavezna najniža cena rada. To ne bi bila privreda već arena čak i u uslovima jednakog broja radnih mesta i radno sposobnih stanovnika – ne želim ni da govorim o situaciji gde postoji manjak radnih mesta. Slažem se da je neophodno napraviti sistem u kome najbolji dobijaju odgovarajući posao ali NIKAKO ne prepustiti tržištu formiranje cene rada. Ukoliko se želi pravedno društvo.

Aleksandar Sarovic sarovic.com
Gost
Aleksandar Sarovic sarovic.com
2 godine prije
Reply to  shumadinac

Ukidanje trzista po volji Marksa je unistilo socijalizam i komunizam. Trziste ne sam da je najispravnije rjesenje nego je jedino ispravno. I nije problem kapitalizma previse trzista nego premalo trzista. Sva eksploatacija u kapitalizmu nije dosla zbog trzista vec zbog nezaposlenosti radnika. Nezaposlenost se brzo moze rijesiti skracivanjem radnog vremena proporcionalno stopi nezaposlenosti. Cim se pojavi manjak radnika odmah ce porasti potraznja na trzistu rada za radnicima. Posldavci ce se medjusobno nadmetali da pridobiju radnike povecanjem placa. Ta jednostavna mjera ce rijesiti prakticno sve probleme kapitalizma. Cak ni minimalna cijena rada nebi vise bila potrebana jer ce trziste povecati sve place tako da budu vise od minimalne. Socijalizam je puno vise od toga jer ce radnici i poslodavci biti potpuno ravnopravni.

shumadinac
Gost
shumadinac
2 godine prije

Ovo bi već bila alhemija. Imamo problem, hajde da ga rešimo bez obzira koliko novih ćemo napraviti.
I sada radnici teško žive – šta bi bilo kada bi im skratili radno vreme? Možda za to kraće radno vreme da dobijaju iste plate???
A šta sa poslodavcima koji i ovako jedva “plivaju” – da plaćaju još radnika??? Mora se shvatiti da glavna eksploatacija ne dolazi u proizvodnji već u finasijama i trgovini gde ionako radi relativno mali procenat radne snage.

Od svega je najsmešnije u današnje vreme reći da je tržište “najispravnije rešenje” obzirom da i iz sopstvenog iskustva znamo da tržište “teži monopolizaciji” koju ostvaruje što silom kapitala, što dogovorom ili korupcijom. Uostalom, zašto sada Tramp beži od slobodnog tržišta (globalizacije)?
Najbolji primer tržišta je zelena pijaca. I zaista, ponuda i potražnja sve savršeno regulišu. Zato i jedemo “savršen” (plastični) paradajz, “savršenu” (plastičnu) jabuku…

Aleksandar Sarovic sarovic.com
Gost
Aleksandar Sarovic sarovic.com
2 godine prije
Reply to  shumadinac

Kad bi radnicma skratili radno vrijeme oni bi zaradjivali vise. Najbolji primjer: U 14. stoljecu kuga je pobila trecinu stanovnila Evrope sto je rezultiralo velikom potraznjom za radnicima. U roku od godinu dana radnicke lace su porasle 2-3 puta. I to je islo na racun jadnih poslodavaca koji su takodjer profitirali pomocu veceg prometa robe nastale vecom kupovnom moci radnika. Oni poslodavci koji jedva plivaju ce postati radnici kod poslodavaca koji vuku velike profite.

Kruno
Gost
Kruno
2 godine prije

Ovo o cijeni rada stvarno mislite? U Hrvatskoj nedostaje građevinaca, konobara, kuhara, zanatlije i majstora svih vrsta. Jesu li plaće porasle kao odgovor? Rješenje: uvezi strane radnike koji koštaju manje. Uvijek ima netko jadniji a kapital ne poznaje granice, doslovno i figurativno.
Da je socijalizam ekonomski valjao, ne bi propao.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
2 godine prije
Reply to  Kruno

Kruno
Plaće u Hrvatskoj su porasle kao izravna posljedica iseljavanja, uključujući i plaće sezonskih radnika, nemate nikakvog razloga iznositi laži. Dovoljno je loše i bez laži.
Naravno da će poslodavci potražiti radnike bilo gdje jer drugačije ne mogu funkcionirati. Koliko će to dugoročno utjecati na sam njihov turistički biznis je drugo pitanje. Već godinama i Švicarci i Austrijanci traže sezonske radnike u turizmu iz drugih zemalja.

Aleksandar Sarovic sarovic.com
Gost
Aleksandar Sarovic sarovic.com
2 godine prije
Reply to  Kruno

Kruno, socijalizam nikada nije postojao. Jednom kad dodje otjerat ce kapitalizam u povijest zato sto ce biti u svakom pogledu bolji od kapitalizma. Place ce porasti kad ne bude dovoljno radnika, kad se poslodavci pocnu boriti izmedju sebe da dobiju radnike. To ce biti ostvareno povecanjem placa. Mi to mozemo umjetno ostvariti skracivanejm radnog vremena na p[rvom mjestu i prilagodjavanjem zakona potrebama drustva a ne kapitala.

Kruno
Gost
Kruno
2 godine prije

“Može li društvo razviti sustav novca koji nije na dug?”
Može, naravno. Primjera iz povijesti ima puno.
Nastanak novca kao duga počeo je relativno nedavno, s prvim centralnim bankama, odreda privatnim, prividno državnim. Hrvatska Narodna banka je privatizirana 1994. godine, od kada počinje enormni rast duga. Tko je vlasnik? Piše na više mjesta na Internetu. Možda da potražite čije centralne banke NISU u privatnim rukama.
Ukratko, da, može. Spomenuti su primjeri: Kennedy, Moro. Jel’ sad jasno zašto Pernar kaže da ne zna koliko će dugo “trajati”?

Pernar, Kako je nastao novac, Mehanika novca
Nostradurus Zagrebački, Financijski sustav i novac
Henry C. K. Liu, Sovereign Credit i ostalo.

Najbolje skriveno je ono što je svima pred očima.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
2 godine prije
Reply to  Kruno

Vlasnik HNB je Republika Hrvatska i sva dobit koju ostvari HNB je prihod Državnog Proračuna. Međutim, budući da je kuna valuta vezana uz euro, tj koliko eura, koliko duga, toliko kuna u optjecaju (zato Pernar o HNB govori kao o mjenjačnici), činjenicu da je HNB u vlasništvu RH baš i ne možemo previše iskoristiti.
Iz Zakona o HNB
članak 2
(1)Hrvatska narodna banka je središnja banka Republike Hrvatske.
(2) Pri ostvarivanju svojeg cilja i u izvršavanju svojih zadataka Hrvatska narodna banka je
samostalna i neovisna.
(3) Hrvatska narodna banka ima svojstvo pravne osobe.

(4) Sjedište je Hrvatske narodne banke u Zagrebu.
(5) Hrvatska narodna banka ne upisuje se u sudski registar.
(6) Hrvatska narodna banka ima Statut.
(7) Hrvatska narodna banka ima pečat koji sadrži prikaz grba Republike Hrvatske i ime
Hrvatske narodne banke.
(8) Hrvatsku narodnu banku zastupa guverner Hrvatske narodne banke.
(9) Hrvatska narodna banka je u isključivom vlasništvu Republike Hrvatske.

Sardelino
Gost
Sardelino
2 godine prije

Tražim odgovor upućenih na slijedeće.
Država je u deficitu. Recimo nema novaca za isplatu mirovina. Država daje nalog HNB koji je u njenoj nadležnosti da otiska novac za mirovine.Novac ulazi u opticaj kao inflatorni ( deficit od 3-5 posto po teoriji čak je I pozitivan) nema duga nema kamata a umirovljenici zadovoljni.
Ali ulaskom u EU to nam je zabranjeno. HNB je samo mjenjačnica.
Da penzioneri ne ostanu bez svojih mirovina država radi ono što joj je dozvoljeno, daje obveznice na tržištu sa velikim kamatama za donosioca a za uzvrat dobije kredit u eurima koji su također inflatorni jer su netom friško tiskani u ECB u praksi kvantitativnog popuštanja.
Dakle, umjesto svog inflatornog novca uzimamo tuđi isto takav ali kao dug opterećen kamatama. HNB promjeni te eure u kn I da državi odnosno penzionerima I taj novac odlazi u novčani tok države (kao dug I opterećen kamatama).
Pitanje za onoga tko zna.
Što je sa onim eurima koji su zamjenjeni u kn.
Čiji su to euri I gdje završavaju.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
2 godine prije
Reply to  Sardelino

Euri odlaze u devizne rezerve i s njima raspolaže HNB. Budući da je dug državni, vraća ga država ubiranjem poreza od građana i gospodarstvenika na način da prikupi kune i od HNB-a otkupi eure koje zatim proslijedi kreditoru. HNB uredno onda poništi sve kune dobijene od države, tj za toliku količinu umanji iznos kuna u optjecaju.

Sardelino
Gost
Sardelino
2 godine prije
Reply to  Son of Alerik

Teoretski, devizne rezerve HNB sadrže akuumuliran dug države.
Po toj logici HNB raspolaže sa 50 milijardi EUR. Na koji način raspolaže ako je samo mijenjačnica I ako se nesmije baviti investiranjem . Ne vjerujem da taj veliki novac samo leži u trezoru HNB.
Taj novac najvjerojatnije je velikim dijelom vraćen tamo odakle je I došao I na njemu zarađuju banke kreditori možda čak I ponovno na nama.
Da država ima monetarnu suverenost ove kune koje su ušle u novčani tok kao kreditni novac opterečen kamatom mogle su ući kao bespovratni I beskamatni novac.
Jer se radi o jednim te istim kunama.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
2 godine prije
Reply to  Sardelino

Sardelino
Pitanje se odnosilo na eure koje država zaduži za isplatu mirovina, tj za troškove u kunama. Euri zaduženi za kupovinu roba u inozemstvu ne ostaju u HNB, nego se s tim novcem vrše plaćanja prema inozemstvu tako da ne stoji ta pretpostavka o količini deviznih rezervi u HNB. Trenutne devizne rezerve iznose 16 milijarda i 480 milijuna eura, od toga je 2 milijarde 532 milijuna u dolarima, 13 milijarda 586 milijuna u eurima i 361 milijun (eura) u ostalim valutama.
HNB je u 2015.ostvario dobit od 2 milijarde kuna, 2016 samo 42 milijuna kuna.

Kruno
Gost
Kruno
2 godine prije
Reply to  Son of Alerik

A otišli su i oni euri koji predstavljaju vraćen dug…s kamatom.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
2 godine prije
Reply to  Kruno

Naravno da euri odlaze. Kako bismo drugačije plaćali uvoznu robu? Problem nastaje kad strani vlasnici hrvatskih poduzeća,banaka prebacuju profit ostvaren u Hrvatskoj u matične ili neke druge zemlje. Onda opet slijedi ista operacija, HNB im za kune daje eure, a te kune povlače iz optjecaja što smanjuje ukupnu količinu kuna, što dovodi do većeg broja blokada računa, što dovodi do ovrha, do deložacija..Strane banke u HR su se izvještile u cijeđenju Hrvata, ne samo preko kamata, nego i povećavanjem troškova koji predstavljaju profit banke majke iz inozemstva pa posljedično plaćaju manji porez na dobit, trikova k’o u priči.

Kruno
Gost
Kruno
2 godine prije
Reply to  Sardelino

Sardelino, sve što ste gore naveli je u osnovi točno.
“Taj novac najvjerojatnije je velikim dijelom vraćen tamo odakle je I došao I na njemu zarađuju banke kreditori možda čak I ponovno na nama.” Itekako, naravno! Za svaku kunu u knjigama daju 6 kuna kredita na koje naplate kamatu. A sve na toj jednoj kuni. Bankarstvo djelomične rezerve. Povećajte im obveznu rezervu na 50% i neće moći izdati kredita ni lipu više nego stvarno imaju. Što rađa druge, zanimljive probleme.

Glede monetarne suverenosti, zaključak je točan!

Tko je na kraju profitirao? Financijski profitirao?! I kome se isplati takav sustav? I je li onda HNB stvarno naša ili je to samo na papiru?
HNB zarađuje na seigniorage. Kad iskuje i naštampa puno, zaradi puno. Kad iskuje i naštampa malo, zaradi malo. U svakom slučaju dovoljno za guvernera.

Majk Majers
Gost
Majk Majers
2 godine prije

Ne moze. Ne, dokle god ljudi misle da su bolji od onog drugog i da moraju imat vise u zivotu, od ong drugog.

shumadinac
Gost
shumadinac
2 godine prije

Pernarov intervju mi se veoma svideo. Nisam pratio njegov raniji rad ali ovo što govori sada je suštinski korak napred. I pri tom ne mislim prvenstveno na ekonomski deo koji je bez sumnje izuzetno važan već na ukazivanje naše uloge lokalnih korisnih idiota kad god to velikima zatreba. Nama regionalni konflikti samo uništavaju privrede (a neko definitivno ima koristi) tako da nam je istinska tolerancija osnovni preduslov za stvarni napredak. Lepo je to čuti (a rekao bih da to iskreno misli) od nekoga ko je “prilično visoko”. Uz zadržavanje takvih stavova Srbi bi trebalo da ga žele na čelu Hrvatske ništa manje od Hrvata.

mladen3x
Gost
mladen3x
2 godine prije

osnovni problem današnjih ratova je to što se prvo gađaju neprijateljska skladišta s oružjem i streljivom….zašto se nebi gađali neprijateljski bankarski serveri koji su osnovna pohrana svih dugova i potraživanja a nakon toga serveri poslovnica pa i same banke i serveri financijskih središta…..tad stani u obranu linija a on neka dokaže da si mu dužan….mislim hipotetski….

NAPOLEON
Gost
NAPOLEON
2 godine prije
Reply to  mladen3x

. Mislim osnovni uzrok problema u ovoj tematici je postojanje kamate. Biblija ne dozvoljava izraelcu da posuđuje novac drugom izraelcu uz kamatu, a dozvoljava držati drugog izraelca u ropstvu iako ne neograničeno. Ni kuran ne dozvoljava kamatu. Dakle kamata na novac je zlo sukladno svetim knjigama. Dakle nije problem izdavanje kredita, već to da se zaračunava kamata. Malo analogije. Ako spolni odnos izvan braka nije zabranjen a zabranjeno je plaćanje za isti, zašto krediti ne bi ostali legalni a kamata nelegalna. Banke tada ne bi zarađivale na kreditiranju već samo na uslugama platnog prometa. A ako bi se našao način za platni promet bez banaka, banke ne bi više ni morale postojati.

Mucke
Gost
Mucke
2 godine prije

Tesko je pogoditi ispod koje kutije sibica je kuglica kad kuglice uopce nema.Drzave koje danas izranjaju kao buduci ekonomski predvodnici u svijetu su skuzile foru i zabranile sibicarenje i gle cuda,imaju najvece stope rasta(ovo bi netko trebao objasniti jer brojke sibicara govore drugacije),cak i pod sankcijama

Brainstorm
Gost
Brainstorm
2 godine prije

mislim da se zivi zid ne koncentrira toliko na emisijsku dobit nego je jedan drugi argument u centru.
kaze – ako A i B posude svaki po dvi jednice novca a moraju vratiti svaki po 3, da novac za otplatu duga ne postoji. A moze otplatiti svoja 3 na nacin da uzme jedan od B. B nikako ne moze otplatiti svoja 3. razlog je da je novac dug, odnosno da u sistemu postoji svega 2+2 novca, ne 3+3. B ce ostati bez imovine.
sistem je dokazano matematicki napravljen da oduzme imovinu gradjanima.

Zigi
Gost
Zigi
2 godine prije

Ako sam ja to dobro shvatio onda:
1.država mora izdati rezervni novac(state note) da bi pokrila troškove unutarnjeg tržišta jer je kuna konvertibilna.
2.Nacionalna banka je u praksi potpuno van kontrole i nadzora i skoro exteritorijalna (pod kontrolom vanjskog tijela)
3.banke mogu generirati novac uz vrlo male rezerve iz čega proizlazi da je njima dozvoljeno a državi nije
Meni se zapravo čini da je pravo pitanje dali mi smijemo štampati novac i pokrivati troškove(uz neophodnu kontrolu inflacije) ili smo pod kontrolom, a vlasti dobro poznatom entitetom ali se o tome niti jedna garnitura ne želi izjasniti
Za kraj , zašto je na primjer hrvatskoj potrebno plaćati u eurima pelješki most , a glavni sastojci su beton i željezo to jest uvozna komponenta je mizerna?

Damir
Gost
Damir
2 godine prije
Reply to  Zigi

1. Država može stvarati novac koji nije dug, a ne može banknote.
2.nacionalna banka je u vlasništvu RH, a zakonodavna vlast je pristala da ona funkcionira neovisno u tranziciji prema Eurosystemu
3. To je točno, međunarodno priznatu valutu (banknota) može stvarati samo bankarski sustav (i pojedine CB), država tehnički to ne može, ali država može stvarati drugu vrstu valute, state-note, ako takva valuta ne ulazi u ekonomski proces kao dug, njezin razvoj bi mogao pokazati kako je ona možda čak vrijednija od banknote…Neki su posvetitli svoj život da bi to dokazali…
Država je u svakom slučaju ono što joj je politika, politika može biti poltronstvo, a može pokazati i elemente suverenosti i odgovornosti.

Pelješki most smo naravno mogli sami napraviti

POVEZANE VIJESTI

Izbornik