Žele uništiti jeftine i korisne e-cigarete – Duhanski divovi glume spasitelje, a korumpirani političari im drže ljestve

U svijetu gdje milijuni ljudi godišnje umiru od posljedica pušenja klasičnih cigareta, ironija je gotovo groteskna, duhanska industrija i njihovi politički saveznici sada vode “bitku za javno zdravlje” – protiv e-cigareta.

Da, dobro ste pročitali. Isti oni koji desetljećima truju planet katranom, amonijakom i arsenom sada nas uvjeravaju da su elektroničke cigarete “nova prijetnja”. A Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), često preblizu interesima farmaceutsko-duhanskog lobija, objavljuje alarmantne statistike o “15 milijuna tinejdžera koji vejpaju” — dok u istom dahu priznaje da 1,2 milijarde ljudi još uvijek koristi klasične duhanske proizvode.

Zamjena ili zločin?

E-cigareta nije bez rizika. Nitko ozbiljan to ne tvrdi, jer i ona stvara ovisnost o nikotinu. No ono što jest činjenica — potvrđena i u izvještaju Cochrane mreže istraživača, koji WHO usputno spominje — jest da su e-cigarete najučinkovitiji alat za prestanak pušenja koji postoji danas. Uspješnije su od flastera, žvaka i farmaceutskih zamjena koje se godinama prodaju pod etiketom “rješenja”, ali rijetko djeluju.

Dakle, ako nešto stvarno pomaže ljudima da prestanu pušiti, zašto ga onda treba zabraniti? Odgovor nije medicinski, nego – ekonomski.

Novac ne podnosi konkurenciju

E-cigarete su prijetnja dvjema silama: duhanskoj industriji i državnim proračunima koji se pune trošarinama na klasične cigarete. Kad netko prijeđe na “vejping”, država gubi prihod, a duhanske korporacije gube potrošača koji kupuje njihove smrtonosne proizvode svakodnevno, godinama.

Rješenje? Etiketirati e-cigaretu kao “opasnost za mlade” i provući propise koji guše tržište, dok se istovremeno na mala vrata legaliziraju “grijane cigarete” velikih korporacija poput Philip Morrisa.

Upravo to se dogodilo u Bosni i Hercegovini, gdje je parlament bez puno moralnih dvojbi odobrio Philip Morrisov “IQOS” — ali je zabranio e-cigarete, koje nisu ni duhanski ni gorući proizvod. Drugim riječima: profit ima propusnicu, alternativa – zabranu.

Licemjerje pod maskom brige za djecu

Kada WHO i državne institucije govore o “dječjoj ovisnosti o vejpanju”, valja se prisjetiti: isti argument korišten je devedesetih protiv kondoma (“navikavaju mlade na seks”) i protiv metadonskih programa (“legaliziraju drogu”). To nije briga – to je strategija kontrole.

U stvarnosti, pravi problem nije e-cigareta, nego nepostojanje obrazovanja i regulacije. Mladi ne bi smjeli ni pušiti ni vejpat, ali rješenje nije zabrana tehnologije koja spašava odrasle živote. To je kao da zbog tinejdžerske vožnje bez dozvole zabranite automobile.

Industrija koja želi monopol i zdravlje kao PR alat

Duhanski giganti danas ulažu milijarde u “alternativne proizvode” koje mogu patentirati i kontrolirati — dok se protiv slobodnog tržišta e-cigareta bore svim sredstvima. Ubijaju konkurenciju, ne zbog zdravlja, nego zbog tržišnog udjela.
Njihovi proizvodi, poput “grijanih cigareta”, nisu rješenje: i dalje sadrže duhan, i dalje oslobađaju toksine, i dalje donose profit istim korporacijama koje su cijelo stoljeće lagale o raku pluća.

Pravo pitanje

Pa tko zapravo ugrožava zdravlje javnosti? Onaj tko razvija tehnologiju koja smanjuje štetu i omogućuje prestanak pušenja ili oaj tko uz blagoslov WHO-a i političkih institucija pokušava zadržati ovisnost – ali u novom, “brendiranom” obliku? Odgovor je očit.

I dokle god svjetske institucije budu dopuštale da im duhanski lobiji diktiraju što je “zdravo”, svaka “zabrinutost za mlade” bit će samo dimna zavjesa – doslovno i metaforički.

Zaključak

E-cigareta nije čudo, ali jest oružje protiv jedne od najvećih pandemija u povijesti čovječanstva – pušenja. Zato ako netko želi istinski smanjiti broj umrlih, neka zabrani duhanske gigante, a ne njihove digitalne nasljednike koji barem pokušavaju – doslovno – ispuhati manje otrova u svijet.