Čovjek koji je znao previše dokumentarni je film Michaela Oswalda o bivšem obavještajnom službeniku koji je bio zviždač o lažnim vijestima i koji je bio optužen za ubojstvo.
Colin Wallace bio je uključen u psihološke operacije u Sjevernoj Irskoj. Širio je lažne vijesti, širio paniku, blatio britanske političare i pokušavao podijeliti i stvoriti sukob među zajednicama, organizacijama i pojedincima. Posvađao se s članovima obavještajne zajednice i bio je optužen za ubojstvo.
Dokumentarac pruža jedinstven uvid u to kako su se obavještajne službe bavile medijima 1970-ih, prije pojave interneta. To pokazuje kako je bilo lako ocrniti pojedince, uokviriti događaje, pa čak i potpuno izmisliti priče. Gledatelj se suočava s pitanjem koliko bi mediji danas mogli biti drugačiji i kakve su se mogućnosti pojavile za dezinformacije u doba informacija?
Colin Wallace prošao je put od središta širenja lažnih vijesti, pa do njihove žrtve, do brisanja svog imena.
Danas Colin Wallace vjeruje da pitanja lažnih vijesti i odgovornosti obavještajnih službi nisu riješena te da nije postignuto rješavanje ”nevolja” u Sjevernoj Irskoj. Dva dana nakon objavljivanja ovog dokumentarca Colin Wallace najavio je u The Belfast Telegraphu da će poduzeti pravne mjere protiv britanskog Ministarstva obrane.
Film je premijerno prikazan na Investigative Film Festivalu u Skoplju 2020. godine i dobio je “Posebnu nagradu za istragu i izvještavanje” s Harrogate Film Festivala, u Velikoj Britaniji.
“Koliko će MI5, MI6 i specijalni ratnici britanske vojske potisnuti istinu o svojim prljavim trikovima u Irskoj zapanjujuće je dobro ispričano u ovom čudesnom novom filmu.” David Miller, @Spinwatch
“U suvremenom svijetu vođenom informacijama, razmjenom trenutnih poruka i društvenim medijima, imamo mnogo naučiti od Čovjeka koji je previše znao. Dezinformacije i psihološke operacije možda je danas lakše primijeniti nego prije pola stoljeća.” Ciaran McAirt, Istraživanje arhive naslijeđa papirnatih tragova.
10 komentara
To je ruska propaganda. Ja u to ne vjerujem, britanci nisu takvi.
Važno svijedočanstvo
hahahaaa..ajde,max,barem nas dvojica.meni je ovo super tema jer me podsjeca na neka prijasnja vremena..kako su se nekada morali sluziti dosta sirovim metodama propagande a danas se proizvod,koliko god grozan bio,proda bez problema.plandemija je odlican primjer.hvala i zivio ti meni.
mislim da razumijem zasho je ovaj clanak imao dosta pregleda a nijednog komentara do sada..na stranu sha se bavi britansko-irskom situacijom,u biti nasilnom kolonizacijom,koje nasem stanovnistvu nije neki predmet interesa.stvar je u tome sha se ovdje govori o arhaicnim,gotovo romanticnim vremenima..kada manipulacija i laz nisu ulazili u dom ljudi sa svih strana.informaticka revolucija je toliko preuzela sve segmente ljudskog zivota,u toliko velikoj smo nevolji sa manipuliranjem da nam terenski rad-radi stvaranja obmane-zvuci kao da je iz vremena dinosaura.steta,barem za one koje zanima moderna povijest i sociologija,da ne obrate pozornost na ovu temu.hvala.
“…kada manipulacija i laz nisu ulazili u dom ljudi sa svih strana…”
A pogrešno , nažalost. Jesu i te kako. Samo je malo ljudi bilo toga svjesno.
’70. Televizija + novine.
Kod mene se uvijek gledalo i bome slušalo što kažu o nečemu i Istok i Zapad.
I čitalo se više novina. Na više jezika.
Ali mislim da je bilo možda manje tih lažinjanja. Znalo se uglavnom tko što laže.
“Dezinformacije i psihološke operacije možda je danas lakše primijeniti nego prije pola stoljeća”
Naravno da je lakše.
Više puteva širenja dezinformacija . Fizički lakše.
Preobilje nepotrebnih, suvišnih i nebitnih informacija.
Čovjek doslovce mora kopat da dođe do bitnog.
I ne manje važno: mladi su potpuno nesvjesni da uopće postoji nešto kao političko događanje, a kamoli specijalni ratovi.
Kod nas neznaju niti kako se zovu predsjednik i premijer. Ankete u školama. Niti u svijetu.
)))))) Dobrodošli na najbolji sex dating site — Hotsenn.Com
Čudno, danas svi nešto puno toga znaju, osim Zakon Božji – od ne čini drugom što ne želi da mu se čini, preko čini drugom samo ono što želi da mu se čini do “kao i u svim crkvama svetih žene neka na sastancima šute” – neki i ovdje misle sukladno pristranosti Stvoritelja svijeta!
Samo se šalim, ovo je preozbiljna tema za mene.
Jedno je misliti, a drugo raditi.
Onda, je li i ovo sastanak na kome treba šutjeti?
Zašto ti onda govoriš?
I pisanje je posao, a “Mnogo je namisli u srcu čovječjem, ali što Jahve naumi to i bude.”
Čini se da niste čitali tu Knjigu o dobru i zlu kad niste razumjeli ironiju o ženama. Šteta!
No,, ionako je najbolji Učitelj – znanje u nama, ako si ga poslušamo od 1., 2. ili barem 3. Srdačan pozdrav!