Kako prenose agencije, američki predsjednik Donald Trump jučer je iznenadio američke vojnike u Afganistanu na Dan zahvalnosti i rekao kako vjeruje da će talibanski pobunjenici pristati na primirje u najduljem američkom ratu.
Međutim, talibani, sa svoje strane, bilo kakav mirovni sporazum s vladom u Kabulu uvjetuju odlaskom okupatorskih snaga s afganistanskog teritorija i oko toga vode tajne i službene pregovore s Iranom, američkom delegacijom u političkom uredu ove islamističke militantne skupine u Dohu, te u Moskvi, gdje s predstavnicima iz Kabula pregovaraju u „društvu“ ruskih i iranskih diplomata i njihovih stručnjaka zaduženih za Središnju Aziju.
Što se tiče Trumpa, to je njegov prvi posjet Afganistanu otkad je postao američki predsjednik i uslijedio je tjedan dana nakon razmjene zatvorenika između Washingtona i Kabula, što je nakon nedavno prekinutih pregovora, otvorilo put „oživljavanju mirovnog sporazuma“.
„Talibani žele postići dogovor i mi se sastajemo s njima. Rekli smo da mora doći do primirja, a oni ga nisu željeli, a vjerujem da sada žele. To će se vjerojatno dogoditi“, rekao je Trump novinarima po dolasku u Afganistan noćnim letom koji je bio tajan iz sigurnosnih razloga.
Talibanske vođe su za Reuters potvrdile da se od prošlog vikenda s višim američkim dužnosnicima ponovno sastaju u Dohi i dodali da bi uskoro mogli ponovno pokrenuti službene mirovne pregovore.
Predsjednički zrakoplov Air Force One sletio je u zračnu bazu „Bagram“, a Trumpa je pratio Boltonov nasljednik, neokonzervativni jastreb sada u ulozi savjetnika za nacionalnu sigurnost, Robert O’Brien, te manja skupina pomoćnika, agenata tajne službe i odabrani novinari.
Trump se u bazi „Bagram“ susreo s afganistanskim predsjednikom Ashrafom Ghanijem, što ukazuje na različit pristup afganistanskih vlasti u odnosu na one u Bagdadu, čiji su premijer i predsjednik odbili ići u američku bazu na sastanak s američkim potpredsjednikom i državnim tajnikom u dva navrata, izjavivši da se takvi dolasci prethodno moraju dogovoriti sa središnjim vlastima i sastanci se moraju održati u prijestolnici zemlje, a ne u vojnoj bazi američke vojske, koja je „gost na iračkom tentoriju“. Tako je prošlu subotu irački premijer Adel Abdul-Mahdi odbacio zahtjev da se sastane s američkim potpredsjednikom Mikeom Penceom koji je iznenada posjet Irak i sastao se s američkim snagama u bazi Ain Al-Asad u provinciji Anbar.
To u Afganistanu nije slučaj, pa se u društvu Ashrafa Ghanija američki predsjednik Trump sastao s američkim vojnicima, a prije nego što je sjeo s njima za večeru na Dan zahvalnosti, poslužio je tradicionalni pečenu puricu.
„Sjajan posao radite. Čast mi je biti ovdje“, rekao je Trump američkim vojnicima.
Trumpa je dočekao američki general Mark Milley koji je u srijedu rekao da su izgledi za uspješnim mirovnim pregovorima i okončanjem 18 godina dugog rata u Afganistanu veće nego ikad prije i da bi se to moglo dogoditi u “kratkom roku”.
Trump već dugo želi okončati američku vojnu nazočnost u Afganistanu, što je bilo jedno od glavnih obećanja u predizbornoj utrci, što se odnosi i na druge inozemne sukobe.
Osim toga, Trump želi prisiliti saveznike da plaćaju veći udio u troškovima za koje kaže da nerazmjerno padaju na leđa američkih poreznih obveznika, potpuno zaboravljajući da su iračka i afganistanska kampanja, kao i vojni pritisak na granice Rusije i Kine, isključivo američka ideja. Ratove protiv Afganistana i Iraka je pokrenuo George Bush mlađi, a Obama je objavio doktrinu prodora u azijsko-pacifičku regiju, potom vojno suprotstavljanje Rusiji nakon prevrata u Ukrajini.
Što se tiče takozvane „Obamine doktrine“, ona je podrazumijevala povlačenje s Bliskog istoka i jačanja utjecaja, ali prije svega američke vojne prisutnosti u Aziji i na Pacifiku. Kako se to nije dogodilo, sada su SAD prisiljene izdržavati kontingente od Iraka do Afganistana, vršiti pritisak na Kinu i Rusiju, te pružati sigurnosna jamstva Izraelu i Saudijskoj Arabiji, plus jačati vojnu nazočnost na istočnim granicama NATO pakta. Sve to stvara dodatni pritisak na Trumpa, koji bi se rado riješio barem dijela troškova ili ih prebacio na „saveznike“, koji te ratove niti su htjeli, niti od njih imaju ikakve koristi.
U Afganistanu se nalazi oko 13 000 američkih vojnika i još tisuće vojnika drugih zemalja NATO pakta. Prije 18 godina je koalicija predvođena Sjedinjenim Državama napala Afganistan pod izgovorom da su militanti Al-Qaede na SAD proveli napad 11. rujna 2001. Ova verzija je i danas službena, ali je istovremeno sve više indicija, ali i dokaza da simpatizeri ili članovi Al-Qaede nisu mogli biti odgovorni za rušenje „blizanca“ Svjetskog trgovinskog centra u New Yorku.
U nacrtu sporazuma koji je dogovoren u rujnu, sljedećih mjeseci bi se oko 5000 američkih vojnika trebalo povući iz zemlje, ali uz jamstvo da se Afganistan neće koristiti kao baza za napade militanata na Sjedinjene Države ili njezine saveznike.
Američka vojska priopćila je kako s 8600 vojnika još uvijek može provoditi ključnu protuterorističku misiju u zemlji u kojoj će, baš kao u Siriji i Iraku, „borci Al-Qaede i takozvane „Islamske države“ nastaviti predstavljati prijetnju i nakon bilo kakvog mirovnog sporazuma s talibanima.
Trump je rekao kako će se američke snage bitno, smanjiti ali nije rekao u kojem broju.
„Ostat ćemo dok ne dođemo do dogovora ili potpune pobjede, a oni strašno žele postići dogovor“, rekao je Trump.
Talibani ne vjeruju ni Kabulu ni Washingtonu
Talibani općenito ne vole ovakve ultimatume, tako da je malo vjerojatno da će odustati od svog ključnog zahtjeva, a on glasi da se sve američke i druge inozemne snage moraju povući i z Afganistana. Tek nakon toga jamče primirje i sporazum u okviru kojeg će iz vojnog pristati na politička rješenja, ali uz njihovu participaciju u vlasti, koju traže na temelju podrške većine južnih plemena i ruralnog Afganistana.
Da se SAD, ili krugovi koji se protive Trumpu, što još nije jasno, ne misle povući iz strateški važne zemlje iz koje nadziru Kinu na istoku, Iran na zapadu i nekoliko bivših sovjetskih republika bliskih Moskvi na sjeveru.
Iz tog su razloga Sjedinjene Države prošlog mjeseca pregovarale o tranzitu vojnih zrakoplova preko teritorija srednjoazijskih republika. Raspravljalo se o pitanjima letova borbenih, izviđačkih i transportnih zrakoplova, kao i bespilotnih letjelica.
Načelnik prometnog zapovjedništva američkih oružanih snaga, general vojske Steve Lyons, rekao je da američka vojska pregovara sa zemljama Srednje Azije o korištenju njihovog zračnog prostora. Glavni cilj ovog procesa je organiziranje opskrbe NATO kontingenta u Afganistanu, koji se nalazi južno od republika Zajednice nezavisnih država bliskih Rusiji. Detalji pregovora nisu poznati.
Američki izvori su naveli da na ovaj način Sjedinjene Države ne samo da žele olakšati logistiku svog kontingenta u Afganistanu, već da se time pokušava izbaciti Rusija iz njezine sfere utjecaja u srednjoazijskim republikama. Upotreba zračnog prostora, a još više moguća pojava zračnih baza, omogućit će Washingtonu da značajno ojača svoju poziciju u regiji iz koje su de facto protjerane naporima Moskve, koja je u tom procesu bivšim sovjetskim republikama pomogla ekonomski, u sigurnosnoj sferi, vršila diplomatski utjecaj i vjerojatno nama tajne oblike pritiska. U konačnici su Turkmenistan, Kirgistan, Tadžikistan, Uzbekistan i Kazahstan odbili produžiti stare ili sklapati nove ugovore o pružanju usluga koje podrazumijevaju američke baze na njihovom teritoriju, a strogo je ograničeno i korištenje njihovog zračnog prostora za NATO snage.
To je za Rusiju bila velika pobjeda, a američkim snagama, posebno nakon izbijanja napetosti s Pakistanom, znatno otežava rad u Afganistanu.
Jesu li ovi pregovori vođeni po nalogu Donalda Trumpa ili nekog od odjela američke uprave bez detaljnijeg informiranja predsjednika o svemu, to možemo samo nagađati, ali sama činjenica da su se dogodilo znači da pentagon traži načine kako ostati u toj zemlji, dok je povlačenje tek hipotetska opcija. Čak i ako ga bude, ono će biti djelomično, možda simbolično, onoliko koliko bude trebalo Trumpu za drugi mandat i predsjedničke izbore 2020.
Podsjetimo da su Amerikanci tijekom američke vojne operacije u Afganistanu, koja je započela 2001. godine, dobili na raspolaganje niz objekata u središnjoj Aziji. Konkretno, američke vojne baze pojavile su se u Kirgistanu, gdje je „Manas“ postojao do 2012. godine, te Uzbekistanu u kojem je baza „Karši-Hanabad“ postojala do 2005.
Stoga, čak i ako je večera Donalda Trumpa u američkoj bazi „Bagram“ u Afganistanu predstavljena uz veliku medijsku pompu, ona iz gore navedenih razloga ne znači ništa, posebno ne u smislu povlačenja američkog kontingenta iz srednjoazijske zemlje. Barem ne tako brzo kako bi možda i volio Trump.
Još jedan nepromišljeni i ishitreni korak narcisoida Trumpa, a poslije će na pritisak Kongresa i Senata opet probati nekako popraviti pogrešku, ali opet neuspješno uz još veću štetu koju je načinio samim povlačenjem! Kad će američke institiucije opametniti i načiniti nekakav filter za selekciju kandidata, koji se mogu kandidirati za predsjednika SAD!
Amerikanac su tako jako ratovali protiv Talibana i Afganistanu da im je trebalo 17 godina da unište veliki bunker koji je Amerika izgradila 1980 godine u Afganistanu. Bunker je bio izgrađen kao Američka baza koju su koristili osamdesetih godina kada su podupirali talibane. To je samo primjer koliko je amerikancima stalo da unište talibane, da su im čak ostavili taj bunker na korištenje. Tek na kraju je bunker uništen , to jest kada su došle najave o povlačenju, pa da bunker ne padne u ruke Rusije.
Predsjednik bilo koje države je samo predstavnik ekipe ili tima, koji su stvarni vladari i kroje sudbinu. Nešto kao glasnogovornik.
Iako Trumpa vidim više kao stečajnog upravitelja… 😂
Sva ta halabuka oko povlačenja je finta.
Povlačenjem amera iz europe, bliskog istoka i recimo afganistana, ostavlja vakum. Taj vakum se mora ispuniti nečim, nekim. Recimo na bliskom istoku sa irancima, europi sa rusima a afhanistan sa kinezima.
Kratkoročno je shvatljivo, izbori, rejting, uštede i blabla. Dugoročno vodi potresima u geopolitici. Promjenama zona utjecaja sfera kontrole velikih nad malima.
Ukratko, zapad tone a istok izranja.
Svaki i najmanji, korak koji vodi ka spuštanju tenzija i napetosti, te smanjivanju verovatnosti od velikog rata je pozitivan.
Sa tog aspekta, povlačenje NATO vojske iz zemalja, koje kao Avganistan, ne služe drugoj nameni, nego da tamo raspoređene trupe mogu poslužiti kao osnova za napad na Rusiju i(li) Kinu, treba pozdraviti.
Problem kod Trampa je nedoslednost. Taman “popusti” malo na jednoj strani, da bi zategnuo uže na drugom. Najavi npr. povlačenje iz Sirije, pa onda vojsku premesti par kilometara dalje. Poništi sporazume sa Iranom, poništi sporazume o ograničavanju naoružanja itd.
Lično, verujem u dobre namere Trampa i onih koji su ga doveli na vlast, ali ti nedosledni potezi koje povlači, jasno ukazuju na borbu unutar samih SAD-a. Rezultate te borbe ćemo tek videti, ili ne daj bože “osetiti” u sledećih dvadesetak godina.
Afgan tone u još 20tak godina rata i razaranja.
Ako Amerikanci odu iz Afganistana, onda odlaze i sa Kosova, jer nemaju više pozitivne ekonomske računice (šverc sa afganistanskim drogama).
Od WW2 američka vojna sila se širi širom svijeta i namaju nikakve namjere zaustaviti taj proces. Ne radi se o nikakvom povlačenju nego o preraspodjeli, pritom manipulativno koristeči riječ “povlačenje”.
Trump želi jedino te troškove američkih poreznih obveznika “demokratski” razdijeliti sa “prijateljima i saveznicima”. I dobro mu je krenulo
koja god je sila dosla da pokori Božije Ratnike-popušila. od Aleksandra do svjetskih gUsara.