Dobre vijesti za Iran. A možda i za SAD?

Ujutro 11. maja 2021. godine dr Mahmoud Ahmadinejad najavio je kandidaturu za predsjednika Irana. Izbori zakazani za 18. jun odredit će predsjedništvo, lokalna vijeća, dopunske izbore za parlament i Guardian Council (Skupštinu stručnjaka) koja će imati pravo glasa u izboru sljedećeg vrhovnog lidera.

Dobre vijesti

Ali, iako Washington Post rutinski opisuje Ahmadinejada kao tvrdolinijca i „izolacionistu s talentom za uznemiravanje Zapada“, velika vijest je da je za savjetnika izabrao Nadera Talebzadeha Ordoubadija. Ovo pokazuje da je bivši predsjednik otvoren za inkluzivnu vladu koja ima potencijal da dosegne Zapad. U prošlosti je rekao da su predsjednički izbori “prazan bubanj”, tvrdeći da trenutni stil upravljanja neće riješiti probleme zemlje. Ahmadinejadovu i Naderovu kandidaturu mora odobriti Guardian Council, tijelo od 12 članova koje nadgleda izbore. Svi ljudi koji se kandiduju – čak i za predsjednika – moraju dobiti odobrenje.

Neko stručan

Međutim, izbor Nadera Talebzadeha za savjetnika vjerovatno je najmudrija odluka koju bi dr Ahmadinejad mogao donijeti. I vjerovatno će biti najbolji izbor za Iran. Nader je studirao u Sjedinjenim Državama – na koledžu Randolph Macon u Ashlandu u državi Virginia, na Američkom univerzitetu u Washingtonu i Univerzitetu Columbia u New Yorku. Govori tečno, nenaglašeni američki engleski, lako može govoriti o srednjovjekovnoj Evropi i ima širok interes da okupi mislioce, aktiviste, političare, novinare i vladine zvaničnike radi širokih diskusija o raznim temama.

Gospodin Talebzadeh je nekoliko puta intervjuisao ovog autora (i druge Amerikance), u njegovom TV programu Asr (Vrijeme), kao i u drugim medijima. Vješt je u postavljanju istražnih pitanja vezanih za aktuelne događaje, posebno one od velikog međunarodnog interesa. Nader je takođe poznati pisac i filmski stvaralac koji je snimio odličan film o Isusu Hristu.

Sankcije

Nader Talebzadeh Ordoubadi je takođe stručnjak za sankcije – na teži način.

U februaru 2019. Sigal Pearl Mandelker, tada podsekretar Ministarstva finansija za terorizam i finansijske obavještajne poslove i, vjerovatno, izraelski državljanin, sankcionisao njega, njegovu suprugu Zeinu Mehannu, njegovu organizaciju The New Horizon Conference (NHC) i neke od njegovog osoblja za održavanje nedjeljnog programa u Mashhadu i drugim iranskim gradovima. Navodno, razlog je bio „antisemitizam, poricanje holokausta i omogućavanje iranskoj obavještajnoj službi da regrutuje prisutne“. Kao učesnik događaja iz maja 2018. godine, ovaj autor je sjedio pored Arapina, semitske osobe, i slušao Mika Peleda, izraelsko-američkog aktivistu, i rabina Dovida Waisa iz New Yorka. Autor ništa nije čuo o poricanju holokausta, a jedine dvije osobe koje je poznavao, a koje su„ubjeđivale“  iranske obavještajne službe, kontaktirane su van Konferencije.

Zločin

Naderov pravi „zločin“ bio je okupljanje zapadnih disidenata, uzbunjivača, aktivista za ljudska prava i analitičara za globalne poslove kako bi dali neokrnjene intervjue o svojim stručnim oblastima zapanjujućem broju vijesti, kako iranskih, tako i međunarodnih. Još gore, NHC je posebno pozvao bivše zvaničnike CIA, diplomate State departmenta (poput ovog autora) i nekadašnje osoblje Ministarstva odbrane.

Osim što dozvoljavaju korumpiranim libanskim bankama koje nisu povezane sa SAD da kradu sredstva od NHC koja su deponovana kod njih, sankcije takođe zabranjuju učešće američkih građana u budućim programima NHC pod prijetnjom zatvora i zapljene imovine. Ovo je bilo i predstavlja očigledno kršenje slobode udruživanja, putovanja i govora, proklet bio američki ustav!

Pomoć ili ometanje?

Ali kako će ovo pomoći Iranu i Sjedinjenim Državama? Čini se da bi Sigal Pearl, sa svojim uticajima iz inostranstva i stranim preferencijama, zauvjek zatrovao Nader protiv Sjedinjenih Država. On i njegova supruga žalili su se na svoje sankcije Ministarstvu finansija. Ali, kao i većina američkih vladinih agencija suočenih sa nezgodnim činjenicama i tvrdim istinama, Ministarstvo finansija je ignorisalo njihove molbe.

Međutim.

Benefiti, benefiti, benefiti

Imamo posla sa čovjekom koji nije ni fizički ni psihički mali. Da citiram Kevina Barretta, pisca, voditelja emisije i bivšeg akademika:

„Za razliku od Billa Moyersa, Nader se ne plaši takvih kontroverznih pitanja kao što su istina o 11. septembru, lažne zastave, politička ubistva i druga pitanja koja se odnose na Deep State. Nader je dugo živio i u SAD i u Iranu i dobro razumije oba društva i njihove istorije koje se preklapaju. Ako bi bilo koji američki predsjednik ikada odlučio da se iskupi za zločine iz prošlosti i izliječi američko-iranske odnose, prva osoba za konsultacije bio bi Nader Talebzadeh.“

Dr Barrett je potpuno u pravu. Ali, ovog puta nije američki predsjednik taj koga će konsultovati, već možda sljedeći iranski predsjednik. Nader Talebzadeh nije neko ko se ljuti. Njegov interes nije on sam već širi svijet u kojem živi. Cijela poenta njegovih NHC programa bila je da koristi misli i preporuke proistekle iz različitih foruma koji uključuju međunarodne autore, aktiviste i stručnjake kako bi svijet učinio boljim, razbio zidove nerazumjevanja i promovisao opšte blagostanje.

Kao izuzetno inteligentan Iranac, Nader razumije svoju zemlju i svoje društvo. On je proizvod zemlje čija istorija seže do Elamita 2600. p.n.e. Današnji Iran je proizvod drevne Sumerije, Medijanaca, Ahemenida, Sasanida, Seldžuka, Safavida i Islama. Gospodin Talebzadeh je, dakle, neko ko zna odakle je došao i kuda ide.

Poznaje Ameriku. Često primjećuje da je neko ko razumije porijeklo Sjedinjenih Država i cijeni njihov nekadašnji naglasak na slobodu govora i druge „staroameričke“ ustavne slobode. Stoga Nader u potpunosti razumije američki raison detre i kako su se odvojile od stvarnosti. Može da vidi kako su maloumni, naporni, profesionalni političari iskvarili i izvrnuli američki ideal.

Štaviše, Nader Talebzadeh je tokom godina stekao bogatstvo kontakta sa poznatim Amerikancima. To bi se pokazalo kao dragocjena imovina u njegovoj novoj ulozi savjetnika dr. Mahmuda Ahmadinejada. Oni bi mogli postati njegov „kuhinjski ormarić“, dajući nezvanične savjete ako mu zatrebaju.

Zaključak

U prošlosti je iranska vlada zavisila od dobronamjernih zvaničnika koji su putovali u Sjedinjene Države, koji su stekli polovna znanja o toj zemlji, a ipak bili previše uronjeni u sopstvenu tradiciju da bi napravili korisne promjene. Nader Talebzadeh Ordoubadi nudi više. On je pravi Iranac, ali je stekao intimno, dalekosežno znanje o Sjedinjenim Državama proučavanjem, putovanjima i ličnom interakcijom sa američkim misliocima, aktivistima i bivšim vladinim zvaničnicima.

Iran, koronavirus i američke sankcije

Ako neko može da umiri vode nepotrebno-turbulentne veze, Nader može. Njegovo imenovanje za savjetnika mogućeg predsjednika Irana otvorit će čvrsto zatvoreni pristup međunarodnim odnosima.

Autor: J. Michael Springmann