Jesu li EU i SAD već izgubile ratove protiv Kine i Rusije?

Kompleksaši, titulaši što sanjate, što vas plaši? – pitao je Boško Obradović u pjesmi Čedna gradska lica koju će otpjevati Atomsko Sklonište 1979.

Kompleksaške gudure ”civiliziranog svijeta” onda i danas se prepoznaju i po titulama poput ”sir” ili  ”visoki predstavnik EU za vanjsku politiku”. Možemo samo pretpostavljati koliko je moralo u nečijoj biografiji biti nečasnoga, pokvarenoga, izopačenoga da bi mu još izopačeniji djelitelji titula dodijelili naslov pred kojim bi stoka sitnog zuba morala padati na koljena dok prolaze u blindiranim limuzinama.

Jedan takav titulaš, upravo ”visoki predstavnik” EU za vanjsku politiku Josep Borell je nakon posjeta Ukrajini, vjerojatnije nekom filmskom gradu u Poljskoj koji glumi Kijev, izjavio da će rat u Ukrajini biti dobiven na bojnom polju te da EU mora povećati pritisak na Rusiju.

Iz te izjave moramo izvući ono što je stvarno rečeno: strane u sukobu su EU (odnosno NATO) i Rusija. Jedino se iz te stvarnosti može suvereno izjaviti u ime EU da će rat biti dobiven na bojnom polju. Inače bi se takva izjava prepustila komičaru Zelenskom. Naravno da nije riječ samo o izjavi, nego i o stvarnom sukobu NATO zemalja i Rusije u Ukrajini što ni za koga više nije tajna.

Dokazi o tomu da NATO zapovijeda ukrajinskom vojskom, da je opskrbljuje obavještajnim podacima, oružjem, da pod krinkom dobrovoljaca šalju svoje profesionalce na ratišta, izviru svakog dana. O svojim isporukama oružja u Ukrajinu se javno hvale i licitiraju milijardama eura, iskazujući tako  lojalnost svojih ministara financija NATO agendi, koji će već naći način za utjerivanje tog novca od radnika u svojim zemljama.

Ništa od toga ne začuđuje kroničare društvene zbilje – svijet koji funkcionira na dužničkoj doktrini je doista doveden na rub svojeg opstanka. Titulaš Borell svojom izjavom jasno govori o panici tog svijeta. Hegemonija Zapada zasnovana na dolaru, kreaciji novca za burzovne kockarske igre i parazitiranje tog kockarskog svijeta na svijetu rada i proizvodnje je došla svom prirodnom kraju. Rat im je jedino sredstvo za odgađanje propasti pa ne čudi tolika involviranost medijskih kartela, predstavnika Vlada država uključenih u NATO u propagandu rata. O suverenosti Vlada europskih država (a tako je i s ostalim državama pod američkom, tj. FED-ovom kapom) će Zoran Milanović reći istinu: „Predali smo dio suverenosti, nismo potpuno samostalni u donošenju odluka, Bruxelles je u mnogo stvari nadležan.”

Joseph Borell u svojoj kratkoj izjavi govori i o sljedećem: NATO je uvjeren u vojnu pobjedu nad Rusijom, sa šestim krugom sankcija će Rusiju baciti na koljena, zamrzavanjem deviznih rezervi će je dovesti do bankrota te će pametnim doziranjem novca oporbenim skupinama u Rusiji s vremenom izvesti obojenu revoluciju, maknuti Putina s vlasti i pokoriti Rusiju, zagospodariti svim njenim resursima.

Takvi planovi su uvijek dosad uspijevali, nema razloga da ne uspiju i ovog puta – tako izgleda filozofija svijeta zamrznutog u dužničkoj doktrini, opijenog s dosadašnjom učinkovitošću sankcijske politike. Zašto ovog puta neće biti tako i zašto će politika Zapada udariti s našom glavom o zid?

Politika Zapada izvire iz željnog razmišljanja, što se babi tilo, to joj se i snilo. Ekonomski instituti, prepuni likova programiranih školovanjem uvjerenih da svijetom, gospodarstvima i životom ljudi vladaju monetarne akrobacije, visina kamata, rast BDP-a, svojim projekcijama pune referate političara s ograničenim ovlastima po G7, EU 27 i sličnim kružocima. Tako će pet njemačkih ekonomskih instituta progovoriti o njemačkom BDP-u: RWI iz Essena, DIW iz Berlina, Ifo iz Münchena, IfW iz Kiela i IWH iz Hallea sada očekuju rast njemačkog BDP-a za 2,7 posto u ovoj i 3,1 posto u 2023. godini, ali pod pretpostavkom da neće biti daljnje ekonomske eskalacije zbog rata u Ukrajini i dotoka ruskog plina u Europu.

Pretpostavka je majka svih  zajeba. Karl Nekammer, austrijski premijer je nakon posjeta Putinu u Moskvi izjavio kako mu je Putin rekao da Austrija i dalje može plaćati plin u eurima. Nije pojasnio kako, da li na račune ruskih banaka po inozemstvu ili na račune u Rusiji. Europska Komisija inzistira da se Rusija treba držati ugovora u kojima su kao valute plaćanja navedeni euro ili dolar.

Ono što je na početku s uvođenjem sankcija izgledalo kao izvjesni ruski poraz, svakim novim danom se pretvara u svoju suprotnost – Zapad i njegov način života u ovom trenutku ovisi o Putinovoj odluci o uvođenju sankcija Zapadu prestankom isporuke plina i nafte.

Za koji dan će morati na račune Gazproma sjedati europske uplate za isporučeni plin: za koji dan će svjetske rejting agencije morati proglasiti ruski bankrot jer ističe 30 dana od ruskog nepodmirenja financijskih obaveza za dospjele obveznice državnog duga (Rusija je 31.ožujka platila zadnjih cca 400 milijuna dolara za dospjele obaveze iz zamrznutih deviznih rezervi, a od 1. travnja su SAD zabranile isplate s tih računa pa je Rusija svoje obaveze platila na posebne račune otvorene u ruskoj centralnoj banci u rubljima, što Zapad vjerojatno neće priznati kao plaćanje obaveza).

Okolnosti koje će nastupiti vrlo skoro će određivati dalja ponašanja Rusije i ”njihovih zapadnih partnera” kako im Putin voli tepati. Krađom deviznih rezervi je Zapad pod noge bacio sve svoje ulickane zakone, neplaćanje isporučenog plina po ruskim uvjetima, kao i neplaćanje ruskih kreditnih obaveza po zapadnim uvjetima na stol bacaju sasvim nove karte.

Dok su zapadne sankcije u svojoj jalovosti došle do šestog, jednako neučinkovitog kruga i pokazale rusku otpornost, s druge strane Rusiji je za ekonomski potop Zapada  dovoljan prvi krug sankcija – neisporuka plina i nafte. Iako analitičari s obje strane govore o uzajamnoj ovisnosti Rusije i Zapada, Europe posebno, kao garanciji da Rusija neće posegnuti za tim ”mjerama”, stanje na terenu, kako ratnom ukrajinskom, tako i onom po bankarskim računima bi moglo natjerati Rusiju na konačno kidanje veza sa Zapadom.

Europi je potrebno barem pet godina za ”traniziciju” s ruskog plina na višestruko skuplji LNG plin; Rusiji je potrebno manje vremena za izgradnju plinovoda prema Aziji. S jednom sitnicom – Europa ne može dobiti ni za pet godina količine plina preko LNG terminala (kojih i nema) kojeg sad imaju na kućnom pragu.

Nagli prestanak ruske isporuke plina Europi preko noći Europu baca gospodarski na koljena. Projekcije ekonomskih instituta u tom slučaju ne vrijede pet para (ok, može i centi).

Druga razorna bomba po europsko gospodarstvo je ona financijska i već je bačena – izlaz Rusije iz MMF-ove (u stvarnosti FED-ove) paradigme i resuvenerizacija ruske centralne banke je u tijeku. Nije riječ samo o otkupu zlata po fiksnoj cijeni u rubljama, ni o pokriću za rublju u energentima i metalima, već o prelasku na filozofiju stvaranja novca, neovisnog o deviznim rezervama, a u skladu s vlastitom razvojnom strategijom.

Ruski ekonomist Sergej Glazjev će o tomu reći: „Monetarne vlasti Rusije i dalje su dio paradigme Washingtona i igraju se po pravilima dolarskog sustava, čak i nakon što je zapad zarobio ruske devizne rezerve. S druge strane, nedavne sankcije potaknule su opsežnu potragu za ostatkom zemalja koje nisu dio dolarske blokade. Zapadni ”agenti utjecaja” još uvijek kontroliraju središnje banke većine zemalja, prisiljavajući ih na samoubilačke politike koje propisuje MMF. Međutim, takva politika u ovom trenutku toliko je očito suprotna nacionalnim interesima ovih nezapadnih zemalja da njihove vlasti opravdano brinu o financijskoj sigurnosti.”

Dalje će Glazjev reći o tomu kakvu politiku ruske centralne banke želi vidjeti navodeći razlike između američke i kineske monetarne politike: „Cijeli bankarski sustav u Kini je u državnom vlasništvu, djeluje kao jedinstvena razvojna institucija, usmjeravajući novčane tokove u širenje proizvodnje i ovladavanje novim tehnologijama. U Sjedinjenim Državama emisija novca ide za financiranje proračunskog deficita i preraspoređuje se u financijske balone. Kao rezultat toga, učinkovitost američkog financijskog i gospodarskog sustava iznosi 20 posto – tamo tek svaki peti dolar doseže realni sektor, a u Kini gotovo 90 posto (odnosno, gotovo sav juan koji stvara Centralna banka NRK) hrani konture ekspanzije proizvodnje i osigurava ultra-visok gospodarski rast.”

Možda je Joseph Borell u pravu – ovaj rat se mora dobiti na bojnom polju. A bojno polje je ono vojno u Ukrajini gdje NATO vojsku čeka rusko supreprecizno i hipersonično oružje; bojno polje je ono financijsko.

Na oba polja su šanse Zapada minimalne.