Već smo pisali o tome da će se nakon ove epidemije, ma kakva ona bila, svijet morati resetirati. Zapravo, preciznije bi bilo reći „zapadni svijet“, sa svojim dogmama liberalne ideologije o nevidljivoj ruci tržišta, velikom globaliziranom prostoru bez granica, nepotrebnoj državi, nužnoj tek onoliko koliko je potrebno da kanalizira proračunska sredstva u projekte nad kojim nema nadzora, a posebno ne profita od njih i neobuzdanom individualizmu, koji u svom potrošačkom ludilu graniči s jednako neobuzdanim hedonizmom. Da, država je potrebna, i još kako. Nova migrantska kriza, kojom prijeti turski predsjednik Erdogan, u kombinaciji s pandemijom koronavirusa Covid-19 iznova je natjerala službe da pregledaju zapuštena granična kamenja, koja u Europi nikome ništa nisu značila od kraja Hladnog rata.
Što se tiče temeljnog načela liberalizma, apsolutne individualne slobode, ona je ionako bila fikcija, ali fikcija u koju su mnogi vjerovali i otuđili su se jedni od drugih, a sada doslovno ovisimo o svom bližnjem. Kao nekada, i to ne o „bližnjem“ u smislu obiteljskih veza, iako se i one ponovno uspostavljaju, već o susjedima, prijateljima, zajednici u kojoj živimo i od koje očekujemo pomoć, ako bude trebalo.
Promjena će biti, ili bi ih barem trebalo biti, osim ako se vlade, kad sve ovo prođe, opet ne vrate na stari kolosijek i tako, istom rutom u istom vagonu do nove krize. No čini se da neće biti tako.
Nakon što prođe pandemija s Covidom-19, „zapadni svijet“, SAD i Europa posebno, morat će se pozabaviti s apokaliptičnim ekonomskim scenarijem i jednom od najvećih depresija koju je kapitalistički svijet ikada poznavao. I dok su od prvih dana već vidljive neke posljedice, poput teškoća u zrakoplovnom sektoru i turizmu, kako bi se u potpunosti razumio opseg problema, još uvijek je potrebno procijeniti kakve će posljedice za sobom ostaviti pandemija.
Zasigurno će pogoditi proizvodni lanac Europe, posebno ona područja koja djeluju uglavnom zahvaljujući izvozu u zemlje izvan Europske unije.
Ta strašna riječ: Nacionalizacija
S ciljem spašavanja što većeg broja poduzeća i jamčenja radnih mjesta i egzistencije za radnike i njihove obitelji, ključne vlade Europe, uključujući Francusku i Njemačku, razmotrile su mogućnost nacionalizacije onih kompanija koje će se naći u većim poteškoćama. Sama riječ „nacionalizacija“ je ranije bila nezamisliva u političkom diskursu europskih vođa i smatralo se da ona pripada povijesti, „konzervativnim marksistima“, koje osuđuje čak i takozvana „nova ljevica“, koja je, umjesto klasne borbe, prigrlila borbu za vladavinu prava i individualne slobode , LGBT i prava manjina, okoliš i zrak sa što manje molekula CO2 i promiče novu monetarnu teoriju „tiskanja novca“, upravo onu koju sada koristi FED, koji „helikopterima baca dolare na Wall Street i dijeli po 1000 dolara Amerikancima, ali uzalud.
Ali nacionalizacija bi omogućila spas ne samo radnika i dodane vrijednosti koje ovo poduzeće proizvodi za zemlju, već bi se pomoglo i samim poduzetnicima, koja bi se tako spasilo od bankrota, sa svim posljedicama koje iz njega proizlaze.
Iako je u Francuskoj konkurencija na slobodnom tržištu državnih tvrtki već dobro uspostavljena, posebno je uzbuđenje izazvao njemački izbor da slijedi pariški kurs. U stvari, u akademskom svijetu Njemačke konkurencija na nacionalno slobodno tržište se nikada nije gledalo sa simpatijama, iako to iz temelja minira liberalne ideje i utemeljeni poredak. Dobrim dijelom to pripišimo i velikom broju njemačkih ekonomista koji tijekom godina školovanja i rada nisu slušali „plesni tečaj“ ekonomskih znanosti Chicago Boysa Miltona Friedmana, već su u DDR-u završavali fakultete i vodili državnu plansku privredu. Većim dijelom su svi odbacili dogme realnog socijalizma, ali nisu zaboravili pozitivne stvari i ideje koje u kombinaciji s poduzetničkim duhom i dobro reguliranim tržištem, s jakim državnim sektorom očito daju rezultate. Ovdje nećemo za primjer uzeti samo Kinu, već i Vijetnam, Alžir, Argentinu do dolaska najgoreg predsjednika ikada Mauricija Macrija, koja se opet vratila peronizmu i druge zemlje koje odbacuju temelje liberalne doktrine u ekonomiji, ali ne samo.
Točno je da bi nacionalizacija velikih tvrtki narušila temelje liberalne ideologije, ali se o tome može govoriti u normalnim uvjetima, a ne u situaciji koja slijedi nakon epidemije, naglašava njemački list Deutsche Welle.
Je li europski liberalizam mrtav?
O granicama smo već govorili, naglašavanju potrebe za zajedništvom u ovim teškim vremenima i važnosti države za funkcioniranje sustava, ali s provedbom plana usmjerenog ka nacionalizaciju strateških sektora, koji su u riziku da se nađu u ozbiljnim poteškoćama, Europa de facto pravi radikalni zaokret od svog puta ka privatizaciji koji je obilježio Europsku uniju i zemlje koje su sanjale o ulasku u nju od ’90-ih. Ovaj liberalni pristup, koji je temelj ekonomskog pristupa EU od samog njenog nastanka, tijekom godina bio je neophodni temelj koji je jamčio slobodnu trgovinu unutar Europske unije, gotovo u potpunosti izbacivši nacionalne države iz poslovnog okruženja.
Međutim, suočena s krizom koja zahtijeva ogromnu injekciju likvidnosti, ova operativna metoda ističe sva svoja ograničenja, a tvrtke koje se nisu u stanju boriti protiv recesije koristeći samo svoje vlastite snage se samo u scenariju nacionalizacije vraćaju u igru, stavljajući javnosti sva sredstva na raspolaganje. I tako dobivamo ono što liberali mrze iz dna duše: državno poduzetništvo.
Iako mi s tim imamo višedesetljetno iskustvo i sve dok ekonomija bivše SFRJ nije postala tržišna, funkcionirala je dobro, Nakon Zakona o udruženom radu i kasnije usvojenih reformi, to više nije bila ni sjena zlatnih ’60-ih i ’70-ih. Naravno, mnogi danas ne ekonomiju tog vremena gledaju s ideološke točke gledišta i ili je u potpunosti odobravaju, bez osude, ili je odbacuju s iracionalnim argumentima koji se goto uvijek temelje na obiteljskom nasljeđu.
Ali EU tek treba upoznati državno poduzetništvo i postavlja se pitanje je li ono rješenje za budućnost?
Unatoč tome što je djelomično zaživjelo u prošlom stoljeću, krajnji oblik poduzetničke države zapadne zemlje nikada nisu postigle, jer su prečesto naišle na snažno protivljenje privatnih interesa. Međutim, kako bi se zajamčila zaštita onih sektora koji su važni za razvoj i dobrobit društva u ovoj se situaciji ponovo pojavljuje mogućnost ponovne pojave ovog sustava na svjetskom ekonomskom scenariju.
Ako nadoknadi gubitke privatnih poduzetnika, omogućit će zaštitu nacionalne poduzetničke baštine, pomažući tako ekonomskom oporavku nakon recesije koju je prouzročio Covid-19.
U ovom scenariju, ponovno pojavljivanje ovog procesa, naravno, ne na način kako se nacionalizacija provodila u Sovjetskom Savezu ili nakon 1945. u istočnoj Europi, može biti samo pozitivan faktor i jedini mogući horizont za europske zemlje. Stvarna nepoznanica je koliko dugo ovaj pristup može biti od koristi a da se ne pretvori u monolitni unutarnji ekonomski krajolik, jer bi se stvorila situacija koja je krivac za neuspjeh velikih državnih i društvenih koncerna tijekom prošlog stoljeća.
U svakom slučaju, sljedećih nekoliko mjeseci će biti presudni za spašavanje onoga što se spasiti dade i da se tako omogući ponovno pokretanje posla što je brže moguće. Nada, i u ovom slučaju, leži u temeljnom dualizmu između intervencionizma i apstinencionizma države iz stvarnih ekonomskih pitanja, ali će upravo ta nada odrediti naš društveno-ekonomski supstrat narednih godina.
To neće biti Kozaci u redovima Crvene armije, koji će s velikom petokrakom na čelu napajati svoje konje na fontanama Vatikana, već rezultat razumnog promišljanja i spoznaje da čovjek nije apstraktno biće i ne može se rastvoriti u moru „kolektiviteta“, kako su to diktirali radikalni ljevičari prije sto godina, ali ne može biti izolirani otok s državom koja se svela na servis, bez nacionalne države s polugama da intervenira u svim sektorima, ekonomiji i financijama, što znači nadzor nad središnjim bankama, u prvom redu.
Pratite USA, tamo predstoji corona kataklizma
Rusija je dokaz da jedna velika teritorija sa puno ljudi jezika i nacija moze funkcionirati kao jedna cjelina
na isti način moze i EU i većina svijeta
Juce gledam njemacka uzima francuze i spance i lijeci u njemackoj. Isto tako su slali maskice i lijekove za italiju. Zasto se to ne objavi ovde da je solidarnost na djelu sa i bez nacionaliteta?
Budućnost je u smanjenju birokracije administracije na minimum,ali ne onaj minimum,za koji sama administracija drži da je potreban! Dakle nešto slično skandinavskom modelu. Također,sve odluke oko zajedničkog financiranja , budžeta, donosit na referendumu,a ne da pojedinci odlučuju kome ide novac… nešto slično kao u Švicarskoj. I na koncu,i ne najmanje… Pročitaj više »
Pisao sám tu na portálu prije godinu Dana dá globalisti imaju namjeru smanjiti populaciju na kugli zemaljskoj i dá spremaju nesto veliko.Mnogi mi se smijali a to je to sada,koronavirus.Putem koronavirusa bití ce Puno toga unisteno od firmi,umíránja,bolesti itd.Ovo je samo pocetak,sto tek slijedi bití ce puno Gore od koronavirusa,… Pročitaj više »
Da ovo je Reset , to je sad sasvim jasno , Pao je dogovor, sila, sila druge strane medalje .Staro se rusi kao kao kula od karata , Neki se stupovi opiru ali i oni ce pasti. Novo dolazi, Samo je sad pitanje u kojem pravcu se ide.
Pa naravno da USA čeka kataklizma, kazna epski razmjera, oni ne da nisu spremni na ovo, imaju jedan od najbešćutniji zdravstvstveni sustava koji priznaje samo onu, plati pa se liječi, negdje sam nekidan naletio na izjavu jedne majke koja je bila 2 dana u bolnici na intezivnoj, račun cca 34000$.… Pročitaj više »
U Beču imate u vlasništvu grada tvrtku Holding koja obavlja sve poslove kao o Zagrebački Holding, razlika je samo u tome što austrijske vlasti u bečkom Holdingu ne podupiru kriminal, pa kriminala i nema
“For long you live and high you fly
And smiles you’ll give and tears you’ll cry
And all your touch and all you see
Is all your life will ever be”
“…tvrtke koje se nisu u stanju boriti protiv recesije koristeći samo svoje vlastite snage se samo u scenariju nacionalizacije vraćaju u igru…” Da. Imat ćemo dva slučaja: 1. Država spašava okorjelog gubitaša o trošku poreznog obveznika…i onda ga opet privatizira tj vraća prvobitnom vlasniku ( ili novom). Ovakvih primjera ima… Pročitaj više »
Neki političar pre par dana reče:”Preživećemo mi i ovo ali posle ovoga ništa više neće biti isto, ništa više neće biti isto.”. Elem….veoma sam bijesan na privatni sektor, društvo i država im na sve načine pomažu da zgrnu basnoslovne novce a oni kao prokleti privrednici u Carigradu što izdaše Carigrad… Pročitaj više »
Vrijeme promijena, nemojmo se cuditi, pogledajmo samo kako su se ogranicile personalne ili osobne slobode, nesto o ceme smo kao vicu iz bivseg SSSR -a pricali, s time da je ovo jos mnogo restriktivnijie i da su ljudi uz manja opiranja to prihvatili. Ljudi su poput stoke stjerani u torove… Pročitaj više »
BofA Calls For “War-Time Measures”, Urges Near-Total Fed Takeover Of Capital Markets
Ode i Kuba i pomoc Italiji, skontali ljudi ako nam Italija prodadne valja nam nosit Kinesku i Tursku robu, necemo vise moc glumit shminkere 🙂 Cuban doctors head to Italy to battle coronavirus Nelson Acosta HAVANA (Reuters) – Communist-run Cuba said it dispatched a brigade of doctors and nurses to… Pročitaj više »
Pazite ironije – Kina i Rusija prihvataju načela kapitalizma i njihove privrede napreduju dok su privrede na Zapadu prinuđene na “socijalistički recept”. Na znake uzdizanja fašizma sam počeo da nailazim pre više od 5 godina i nisam mogao da verujem da je zaista to u pitanju ali pre nekih pola… Pročitaj više »
Mišljenje je kao guzica,svaki šupak je ima.(C.Eastwood)
Ima tu nekih zanimljivih tvrdnji kod kolege Babica… Medjutim ima i prosto logickih “rupa”… Naime: 1. Ako je rjesenje nacionalizacija (uzmimo da stvarno i jeste) – onda to nece biti kao 1917 ili 1945. U informativnoj smo eri. I Orwel je bukvalno pisao o “nacionalizovanoj drzavi Engleskoj” u kojoj …gle… Pročitaj više »
Svi resursi od vitalnog značaja za populaciju , za stanivništvo države i opstanak države kao zajednice, moraju biti izuzeti od privatizacije. Svaka država mora definisati koji njeni resursi i delatnosti spadaju u tu grupu. Kada se, na primer, privatizuje vodovod, ili elektroenergetski sistem, vlasnik toga može biti i neformalni “vlasnik… Pročitaj više »
Vrhunac liberalne globalizacije je, izgleda, samoizolacija.
Kako bi moj pokojni profesor, filozofije i psihologije, Ivan Kvakić opsovao:”Pas,mačka, lisica!”
Stojanoviću, to je tačno, ali bi se moglo proširiti . Danas se dogadja da, ne samo u pitanjima života i smrti, nego u mnogim pitanjima argumenti uma ne mogu zameniti nasilje, razbojništvo i banditizam .
Crkne li taj nakaradni liberalizam to će biti razlog za slavlje svakog normalnog zemljanina. Zatrovali su planet svojim [email protected] njima.
Liberalizam je zlo vece od corone,tifusa,cancera, rata jer razara covjeka,sexualnu psihu,obitelj,drzavne granice,domoljublje,religije,stare vrijednosti zbog nekih kvazi sloboda i globalizma kojeg guraju prave gazde iz sjene. U skandinaviji vec ima masu djece sta ne znaju sto su, u koji wc ce piskiti, tri spola,4 spola, transexuella, polisexuella. Ludilo i paradice ludila… Pročitaj više »
moje predviđanje je da sad ide čisti komunizam, al će ga nekako drugčije nazvati.