Političke štetočine u BiH – Kako jeftina struja postaje luksuz za građane

Bosna i Hercegovina, jedna od rijetkih zemalja u Europi koja proizvodi dovoljno električne energije za svoje potrebe, i to po ekstremno niskim cijenama zahvaljujući termoelektranama i hidropotencijalima, danas svjesno ulazi u energetsko samouništenje. Umjesto da od svoje energetske nezavisnosti napravi razvojnu prednost, političke elite u zemlji, pod utjecajem stranih interesa i korporativnih lobija, odlučuju postepeno predati ključne resurse i usklađivati se sa europskim tržištem koje za BiH nije ni dizajnirano, ni pogodno.

Povećanje cijena električne energije u zemlji koja ima među najjeftinijom proizvodnjom struje u Europi nije posljedica tržišnih zakona, već političke odluke — odluke donesene pod pritiskom europske energetske birokratije koja zahtijeva usklađivanje sa tzv. zelenim agendama i uvođenje poreza na CO₂. Ove agende možda imaju smisla u razvijenim državama koje su već prešle svoj industrijski zenit, ali za tranzicijsku zemlju kao što je BiH, one predstavljaju direktno gušenje energetike, industrije i izvoza.

Uvođenjem poreza na CO₂, BiH praktički potpisuje smrtnu presudu za svoje termoelektrane, koje su danas stub domaće energetike. Zatvaranjem rudnika i termoelektrana, uz zabrane i ograničenja na gradnju hidroelektrana zbog raznih tzv. ekoloških inicijativa iza kojih često stoje strani interesi, zemlja ostaje bez suvereniteta nad sopstvenim resursima. Umjesto da domaća struja ostane nacionalno blago i faktor privredne prednosti, ona polako postaje još jedan artikl u rukama vanjskih moćnika.

Ovdje ne govorimo o zaštiti okoliša, nego o brutalnoj regionalnoj industrijskoj manipulaciji, gdje se pod krinkom ekologije želi uništiti konkurentska proizvodnja u BiH, s ciljem da industrijski proizvod iz BiH postane preskup za evropska i druga tržišta. U trenutku kada električna energija poskupljuje, poskupljuje i cijena rada. Time BiH postaje nekonkurentna na međunarodnom tržištu i gubi ključnu prednost – niske proizvodne troškove.

Premijer Federacije BiH Nermin Nikšić u svojoj izjavi pokušava sve prikazati kao racionalnu i pravednu stvar: „Ko želi klimu u svakoj sobi, neka i plati više.“ Međutim, ovdje se ne radi o luksuzu već o osnovnoj potrebi, pogotovo u vremenu kada zimi temperature padaju ispod nule, a ljeti dosežu i preko 40 stepeni. Građani žele uslove dostojne života, ne zato što su razmaženi, nego zato što to mogu i imaju pravo na to — jer žive u zemlji bogatoj energijom.

Gospodine Nikšiću,

Vi sjedite u klimatiziranom uredu na račun građana. Vama račune ne donosi poštar s crvenim upozorenjem za isključenje. Vaš klimatizirani komfor nije luksuz, već očigledno pravo koje ste sami sebi dali — a drugim uskraćujete. Dok nama savjetujete da isključimo klimu i grijemo se na drva, vi koristite upravo istu tu struju kojoj dižete cijenu.

Ne borite se vi za građane, vi se borite da dokažete poslušnost briselskim birokratama, a presudu za BiH ste već izrekli. Nećete zaustaviti korupciju, nećete reformisati privredu, ali ćete bez ikakvog problema poslušati nalog koji za posljedicu ima ekonomsko gušenje ionako iscrpljenih građana.

Oni plaćaju vašu klimu, vašu sigurnost, vaše putne troškove i vašu ozbiljno neodgovornu politiku. Ali neće moći zauvijek — jer kada ne bude bilo ljudi u BiH, neće biti ni koga da vas podržava.

Vrijeme je da prestanete služiti interesima van BiH i počnete služiti onima koji vas plaćaju. Građanima.