Psihoanaliza: zašto stručnjaci šire dezinformacije o covid potvrdama i prosvjednicima

„U razvijenoj industrijskoj civilizaciji prevladava, uhodana, razumna, demokratska nesloboda“ – Herbert Marcuse

U masovnim medijima šire se dezinformacije vezano uz covid propusnice kao i poruke koje su htjeli poručiti ljudi na prosvjedu u Zagrebu. Naravno tako nešto je potpuno očekivano. Ono što je najgore jest da neke od dezinformacija šire stručni ljudi. Budući da se njihove izjave ne poklapaju sa znanstvenim činjenicama potpuno je jasno da su donesene odluke proizvele veliki otpor i averziju. Postavlja se pitanje – Zašto stručnjaci šire dezinformacije? Zašto govore informacije koje nisu u skladu s znanstvenim činjenicama? Koja je pozadina toga ako oni nisu svjesni širenja dezinformacija? Puno je pitanja na koje ćemo pokušati dati odgovor.

Jedna od dezinformacija koja se je širila bila je izjava Marije Bubaš da „Osoba cijepljena protiv Covida-19 ima 20 puta manju šansu nekoga zaraziti, a virus ne može dugo obitavati na sluznici cijepljene osobe”. Na kritike o covid potvrdama rekla je da: „Trebalo bi ipak više, kada se tako nešto hoće ustvrditi, pronaći onda i utemeljene dokaze da je to zaista tako”. Nevjerojatno ali eto konačno se možemo složiti s Marijom Bubaš – ako se nešto tvrdi onda treba dostaviti dokaz toj tvrdnji. No zanimljivo je da ona ne stoji iza te svoje izjave jer pitamo se gdje je onda njen taj dokaz da cijepljene osobe nevjerojatnih 20 puta manje šire zarazu. Ovime je dotična gospođa sama sebi uskočila u usta jer ako netko nešto tvrdi onda treba to i dokazati, kao što sama kaže, ali to ne čini (zanimljivo zar ne). Zanimljivo je i to da je nedavno izašla studija u Lancetu (za koju sada već svi znaju). U kojoj je utvrđeno: However, this study unfortunately also highlight sthat the vaccine effect on reducing transmission is minimal in the context of delta variant circulation.

Ok, možda gospođa ne razumije engleski pa možemo i prevesti: „Međutim, ovo istraživanje nažalost također ističe kako je efekt cijepljenja u smanjenju prijenosa minimalan u kontekstu cirkulacije delta varijante”. Širenje netočnih informacija može biti opasno jer ljudima daje lažni osjećaj sigurnosti, dapače takve netočne informacije mogu potencirati širenje zaraze jer daju osjećaj lažne sigurnosti.

Osim nje imamo izjave Zlatka Trobonjače. On isto tako širi tvrdnje koje ne stoje. Jedna od njih je za covid potvrde: „…one djeluju protuepidemijski, smanjuju kretanje ljudi i u tome se mogu koristiti kao protuepidemijska mjera.“ Ako se nešto želi implementirati što ima značajan utjecaj na društvo onda učinak te implementacije treba dokazati. U suprotnom riječ je o proizvoljnom mišljenju. Činjenica je da potvrde ne smanjuju kretanje ljudi, nego dapače omogućuje da potencijalno zaražene osobe bez kontrole i nadzora ulaze u bolnice i staračke domove. Konkretni primjeri (što je potvrđeno u varaždinskoj bolnici, a znam i sam na primjeru u bolnici u gradu Koprivnici) govore da cijepljene osobe ulaze u bolnice bez kontrole i time šire zarazu jer se je kasnije utvrdilo da su bile zaražene. Tko zna koliko su ljudi u međuvremenu zarazili i poslali na respiratore. Naravno, za to nisu krive cijepljene osobe nego sustav koji im je to omogućio. Ovdje je zanimljivo da je riječ o problemu koje može razumjeti i malo dijete od deset godina – cijepljene osobe mogu širiti zarazu – zašto se onda one ne testiraju nego im se dozvoljava da bez kontrole ulaze u bolnice? Na to pitanje naravno odgovor je da cijepljene osobe manje šire zarazu što je prema znanosti očita laž i neistina (vidi citat studije iz Lanceta). Uostalom kada to tvrde, onda bi trebali i dostaviti dokaze (studije i statistike država koje su uvele potvrde), ali oni to nikada ne čine.

Zanimljivo je da stručnjaci doslovno iznose samo svoja mišljenja ali ne i dokaze. Osobno nisam stručna osoba što se tiče imunologije, ali ako dokazi ukazuju na to da je zaraza porasla u svim zemljama koje su uvele covid potvrde, ako znanost kaže da cijepljeni gotovo jednako šire zarazu kao i necijepljeni i ako vidimo na konkretnim primjerima apsurd i opasnosti covid potvrda onda moramo utvrditi da stručnjaci neupitno griješe! Ako smatraju da su u pravu onda se treba pitati – zašto ne iznesu dokaze?

Nadalje, Trbonjača kaže da: „Kaže se da i cijepljeni mogu širiti virus, da, ali značajno manje. Postoje studije koje jasno pokazuju da cijepljene osobe značajno manje šire virus.“. – opet pogrešno! Zanimljivo je da dotični gospodin ne navodi koje su to studije, dok nam zadnja relevantna studija objavljena u Lancetu kaže: „…efekt cijepljenja u smanjenju prijenosa minimalan u kontekstu cirkulacije delta varijante.“

Nigdje ne stoji značajno, nego minimalno!

Za prosvjed vlada klasična predrasuda i o tome kaže: “Taj prosvjed je izravno uperen protiv naših zdravstvenih djelatnika, liječnika, sestara, tehničara, dakle, protiv zdravstvenog sustava. Ako se vi zalažete protiv uvođenja protuepidemijskih mjera i cijepljenja, zapravo povećavate broj ljudi u bolnicama i opterećujete zdravstveni sustav i u konačnici vodite u povećanje loših ishoda bolesti. Svatko tko podržava ovakve festivale koji promoviraju nekakve ideologije usmjerene protiv protuepidemijskih mjera i cijepljenja neminovno promovira povećanje lošijih ishoda bolesti u Republici Hrvatskoj”.

Opet pogrešno i proizvoljno mišljenje. Svaki intelektualac uvijek će saslušati suprotnu stranu da bi donio ispravan zaključak. U suprotnome stvara se sukob i nabija polarizacija. Ovakvo stanje nam govori da je riječ o gubitku inteligencije i zdravog razuma. Činjenica jest da svi želimo isto – da se riješimo zaraze, da smanjimo pritisak na bolnice, da ima što manje preminulih osoba, da sačuvamo demokratske vrijednosti itd… Dvije strane žele to na različite načine. Sukob nastaje kada se određene odluke donose bez ikakvih dokaza i činjenica da će one imati efekta. One se donose na temelju proizvoljnog mišljenja. Ako vidimo da ljudi s covid potvrdama ulaze u bolnice, da bi se kasnije utvrdilo da su bile zaražene onda imate konkretne dokaze da su covid potvrde opasne. Ako imate statistiku koja kaže da zaraza bukne tamo gdje su one uvedene onda imate konkretne dokaze da su one opasne. Sve ostalo je proizvoljno mišljenje.

Nadalje, nitko na prosvjedu nije bio protiv djelatnika u bolnicama – riječ je o klasičnoj stigmatizaciji koju si ne bi dopustio čak niti prosječni intelektualac. Trezvena, intelektualno i emocionalno zrela osoba neće si dozvoliti stigmatizaciju drugih ljudi. Na žalost, stigmatizacija je postala kolektivna hipnoza i opći trend što ukazuje na moralno i etično propadanje društva.

Dakle, ljudi na prosvjedu nisu bili protiv medicinskog osoblja nego oni su svjesni (dio njih) dokaza, statistika, i konkretnih primjera kako ljudi bez kontrole ulaze u bolnice da bi se kasnije utvrdilo da su bile zaražene i nesvjesno širile zarazu. Riječ je o konkretnim dokazima i činjenicama da su covid propusnice iznimno opasne. Ukoliko želimo spriječiti širenje zaraze, studije, statistike i konkretni dokazi ukazuju da ih treba ukinuti. Da je vladi i stožeru (s malim početnim slovom), stalo do sprječavanja širenja zaraze onda bi uveli testiranje za sve koji ulaze u bolnice i staračke domove. U suprotnome postoji opravdana sumnja žele li oni razbuktati zarazu da dobiju legitimitet za još jače mjere?

Na žalost na prosvjedu niti jedan govornih nije upozorio na ovu opasnost covid propusnica.

Izjava Plenkovića da ljudi koji se ne žele testirati, da se oni boje vatice (ili tako nešto), ukazuje na njegovu intelektualni u emocionalnu nezrelost. Nije riječ da se netko boji vatice, nego je riječ o tome da su ti ljudi svjesni ove manipulacije covid potvrdama (jer zaraženi ljudi uz pomoć njih šire zarazu) i nebrige vlade za ljudske živote. Da im je stalo do života onda bi radili testove nad svima (barem u bolnicama i staračkim domovima). Ali tome nije tako. Ovakvo neznanstveno postupanje vlade navodi na zaključak da njima nije stalo do ljudskih života što ljude revoltira i stvara bunt. Što znači da upravo oni koji žele smiriti zarazu stvaraju revoltirane građane.

Ostaje činjenica da pobornici covid potvrda nikad ne iznesu dokaze da one sprječavaju širenja zaraze. Oni samo iznesu svoje mišljenje – doslovno. Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ako se nešto implementira na društvo treba dokazati da će to imati pozitivan učinak. Budući da oni do sada nisu predstavili javnosti dokaze (nego samo iznose proizvoljna mišljenja) ljudi shvaćaju da je riječ o manipulaciji. Ljudi čitaju studije, statistike i vide svojim očima apsurde i opasnosti covid potvrda.

Ostaje nam da pokušamo odgovoriti na pitanja: Rade li neki stručnjaci i intelektualci namjerno diverzije i manipulacije? Ako žele dobro, zašto nisu svjesni konkretnih dokaza (studije, statistike, konkretnih primjera cijepljenih i zaraženih ljudi) da su covid potvrde opasne?

Na prvo pitanje, odgovor jest da sigurno među njima i zlobnih ljudi, ali oni su u manjini. Većina stručnjaka i intelektualaca je nesvjesna svojih postupanja. Kod njih se događaju četiri fenomena:

• Prvi fenomen – kognitivna disonanca
• Drugi fenomen – motivirano rezoniranje
• Treći fenomen – emocionalna inteligencija
• Četvrti fenomen – psihološka struktura elite

Kognitivna disonanca.

Kada čovjek ne želi prihvatiti jasne dokaze i činjenice da griješi, dapače pravi se slijep na njih, javlja se doslovno negacija stvarnosti koja se stručno naziva kognitivna disonanca. Ona se javlja kada se javi stanje u kojem osoba istovremeno doživljava više iskustava koja se ne podudaraju.

„Ponekad ljudi imaju osnovno uvjerenje koje je vrlo jako. Kada im se predstave dokazi koji djeluju protiv tog uvjerenja, novi dokazi ne mogu biti prihvaćeni. To bi stvorilo osjećaj koji je jako neugodan, koji se zove kognitivna disonanca. I zato što je toliko važno zaštititi osnovno uvjerenje, oni će racionalizirati, ignorirati, pa čak i negirati sve što se ne uklapa u osnovno uvjerenje.“

Frantz Fanon

Kognitivna disonanca javlja se kada se uvjerenja kose sa realnošću. Na primjer: osoba živi u uvjerenju da su covid potvrde učinkovite. S druge strane znanstvene studije, statistike država koje su ih uvele kao i konkretni primjeri na terenu tvrde suprotno. Budući da se mišljenje osobe kosi sa realnošću njezino mišljenje prelazi u doslovno vjerovanje. Ukoliko to vjerovanje pređe u fanatizam ono postaje opasno po društvo. Takva osoba nije svjesna i ne želi biti svjesna svojih greški jer bi za nju priznavanje dokaza značilo propast u svakom smislu.

Motivirano rezoniranje

Riječ je o pojavi koja ima temelje u emocijama. Naime, češće donosimo odluke i mišljenja na temelju emocija i vjerovanja koji nam odgovaraju nego na znanstvenim i statističkim podacima. Riječ je o tendenciji traženja argumenata i favoriziranja informacija koje odgovaraju našim uvjerenjima i unaprijed donesenim zaključcima iako nam dokazi ukazuju na suprotno. Stručnjaci su ljudska bića i zbog toga nisu imuni na motivirano rezoniranje. Štoviše, njihovo znanje i obrazovanje može ih uvjeriti da su apsolutno u pravu (unatoč studijama koje tvrde suprotno). Obrazovanje i stručnost mogu u određenim situacijama predstavljati i nedostatak jer im služi kao dodatna podloga za samouvjerenost i hipoteze koje mogu biti pogrešne. Znanstvena istraživanja sugeriraju i upozoravaju na paradoks da pametne i obrazovane osobe lakše i češće upadaju u zamku motiviranog rezoniranja. Obrazovane osobe lakše skupe više razloga da vjeruju u svoje hipoteze što ih samo učvršćuje u crnu rupu navedene pojave.

Emocionalna inteligencija

Emocionalna inteligencija vezana je uz motivirano rezoniranje. U svojem kapitalnom dijelu „Emocionalna inteligencija“ Daniel Goleman ukazuje na moć emocija na donošenja odluka i mišljenja bez obzira na naše obrazovanje, inteligenciju, društveni status ili ostale faktore. Kod nekih ljudi, ukoliko se emotivno vežu uz neko uvjerenje, ma koliko ono bilo pogrešno branit će ga do krvi ako je potrebno. Brojne znanstvene studije koje Goleman navodi u knjizi ukazuje da je emocionalna inteligencija jedan od ključeva za donošenje racionalnih i razumnih odluka. Emocionalnu nezrelost i rekao bih emocionalni invaliditet lako je prepoznati kroz lingvistiku. Naime, lingvistika je dobar indikator koji ukazuje na defekt emocionalne inteligencije. Kada netko omalovažava, stigmatizira i vrijeđa druge ljude (bez obzira je li riječ o predrasudama ili ne) ukazuje na nedostatak emocionalne inteligencije što ukazuje na nesposobnost donošenja logičnog, razumnog i intelektualnog zaključka.

Psihološka struktura elite

Jedan dio ponašanja manjine koja donosi restrikcije može se objasniti Milgramovim eksperimentom. Drugi dio odgovora leži u psihološkoj strukturi koja je specifična za autoritete. Erich Fromm o tome kaže: “Elite s obje strane (knjiga objavljena 1962. op. aut.) podjednako su zarobljene u mislima i idejama koje proizlaze iz prirode njihova načina proizvodnje i obje su iskrene u njihovim svjesnim mislima. Upravo zbog toga što su iskrene i jer nisu svjesne stvarnih motivacija iza njihovih misli, teško im je promijeniti mišljenje… Motivirajući faktor je da njihova društvena funkcija oblikuje njihovu svijest, pa odatle i njihovo uvjerenje da su u pravu, da su njihovi ciljevi opravdani i izvan svake sumnje… Jer za njih je njihov način mišljenja racionalan, pristojan i častan, i ako opće nuklearno razaranje uništi svakoga, ništa se tu ne može jer ne postoji nikakav drugi način djelovanja osim ‘razumnog’, ‘pristojnog’ i ‘časnog’.” (“S one strane okova iluzije”)

Eliti očito manjka inteligencije, objektivnosti i sposobnosti da razdvoji fikciju od stvarnosti (uvedene mjere od znanstvenih činjenica). Držanje za fikcije i imaginarni svijet daje im osjećaj pravednog, razumnog i racionalnog djelovanja. One su stoga spremne čak i na uništenje ljudskosti, humanosti, čovječnosti, Ustava, zakona i svega što je potrebno da bi ostvarile ono što smatraju da je pravedno, ispravno i dostojno. Njihova nesvjesna psihološka struktura velika je prijetnja za opstanak jednog naroda.

Ovdje smo samo ukratko i jasno objasnili dio psihološke strukture koja se očituje kod nekih pojedinaca. Oni utječu na živote drugih ljudi vjerujući da čine dobro unatoč dokazima da je taj put neispravan. Bojeći se priznati grešku, nastavit će prema destrukciji sve dok ih netko ne zaustavi. Čini se da je teolog i filozof Ivan Illich bio u pravu kada je u svojoj knjizi „Medicinska Nemeza“ naveo istinu o medicinskom sustavu:

„Činjenica da zdravlje nužno opada sa povećanjem djelatnosti zdravstvenih službi jedino ne uviđaju zdravstveni menadžeri, i to doslovno stoga što su njihove strategije posljedica njihovog slijepila za neotuđivost života.“