Radio Slobodna Europa u članku kojeg je napisao Dragan Štavljanin, plaćeni stručnjak koji za RSE radi od 1994. godine, piše “kako je američkim napadom na Siriju već počeo Treći svjetski rat, ali mnogi toga nisu svjesni”.
“Raketnim udarima po sirijskoj zrakoplovnoj bazi Al-Sharyat je novi američki predsjednik Donald Trump poslao beskompromisnu poruku ne samo Basharu Al-Assad, već i cijelom svetu, prije svega Rusiji, Kini i Sjevernoj Koreji. (…) Svi govore da su za mirno rješenje, ali svojim potezima se nastoje što bolje pozicionirati, što drugu stranu tjera na protureakciju. Takva situacija je bila uoči Prvog svjetskog rata. Nitko ga javno nije želio, ali su sve velike sile vukle poteze koji su ga učinili neizbježnim. Tako je u Siriji i oko nje vjerojatno već počeo Treći svjetski rat, a da toga nismo ni svjesni”, zaključuje priznati “stručnjak” Radija Slobodna Europa.
I ranije je bilo ovakvih napisa i pitanja koliko je ljudi uopće svjesno da je svjetski rat već počeo? Za sada je to rat propagande, laži, pritisaka, sankcija, uplitanja u tuđe poslove, ali nema izravnog oružanog sukoba svjetskih i regionalnih velesila, što ne znači da se sve ne može promijeniti s prvim pogrešnim korakom i prvim projektilom.
Situacija zaista podsjeća na Čehova i njegovu poznatu izjavu da će puška koja se pojavi u prvom činu kazališne drame u posljednjem činu sigurno opaliti. Danas se još uvijek vode posrednički ratovi, ali smo i u trenutku kada svi postavljaju svoje “crvene linije”. SAD su na različiti razinama i na različite načine zapravo dale ultimatum Siriji, Rusiji, Kini i Iranu. Iran je sa svoje strane poručio da je njegova “crvena linija” novi čin američke agresije na Siriju. Rusija je rekla kako se ne smiju ponoviti američki napadi na sirijsku vojsku i da će odgovoriti na svaku ugrozu nacionalne sigurnosti zemlje, čak i nuklearnim oružjem, ako bude trebalo. Bez pretjeranog okolišanja je Sjeverna Koreja poručila isto. Kina sve poziva na suzdržanost na Korejskom poluotoku, a za Peking je pitanje Južnog kineskog mora svršen čin i tamo američka politika i vojska neće nikome diktirati uvjete. Jedino Europska unija nema jasan stav gotovo o ničemu, ali će u slučaju bilo kakvog sukoba sigurno pratiti američku administraciju, koja je u vanjskoj politici u nešto više od deset dana napravila zaokret za 180 stupnjeva.
Europska unija se za sada ograničila na potporu svim destabilizirajućim zemljama i pokretima u svijetu, dok na unutarnjem planu uvodi cenzuru i zabranu slobode govora svima onima koji se usude tvrditi suprotno od proklamirane “isitne”, što vojna doktrina gleda kao propagandnu pripremu za nadolazeći sukob.
U Sjedinjenim Državama, neokonzervativna i neoliberalna ili, jednostavnije rečeno, fašistoidna “elita” je učinila sve da neutralizira Trumpa, koji je sad neodvojiv dio establishmenta koji za sada pokušava održati “status quo” u kojem bi se i dalje promicala ideja takozvane “globalizacije” ili pretvaranje cijelog svijeta u jedno veliko tržište kojim će upravljati moderni fašisti ogrnuti u plašt lažnog “liberalizma”.
Treći svjetski rat – popravka vojnim putem
Međutim, kako je i globalističkoj “eliti” jasno da polako gubi tlo pod nogama, nije isključeno da će se stvari pokušati “popraviti” vojnim putem. Stoga je, čak i ako govorimo o gomilanju oružja i uvećanju vojnih proračuna, izgradnji novih oružja, apsolutno pogrešno poistovjećivati Kinu, Rusiju, Iran i Sjevernu Koreju sa Sjedinjenim Državama, NATO paktom i Zaljevskim vijećem za suradnju koje predvodi saudijski režim. Naime, potonjima su agresije, ratovi i uplitanja u unutarnje poslove drugih država temelj vanjske politike, dok su Moskva i Peking odavno prestali sanjati o izvozu “proleterske revolucije” po svijetu, svoj autohtoni model upravljanja oružjem ne nameću nikome, a Teheran je sve do nedavno bio pod sankcijama i čudom je uspio održati dio utjecaja koji se proteže od dijela Afganistana do Libanona. Dakle, govoriti o jačanju utjecaja ove tri zemlje se može u smislu jačanja suradnje i zajedničkoj vanjskoj politici koja se kreće u smjeru multipolarnosti i podrške borbi protiv terorizma, koja se na terenu očita u Siriji. Ovakvim pristupom su ušli u neizbježan diplomatski sukob s Washingtonom, Bruxellesom ili saudijskim režimom i njegovim satelitima, ako govorimo o Iranu, ali to još uvijek nije Treći svjetski rat u pravom smislu te riječi.
Činjenica je da je sve više zemalja koje se bore za očuvanje ili ponovno stjecanje izgubljenog suvereniteta, a gotovo sve traže podršku Rusije i Kine, čime se automatski urušava “Projekt novog američkog stoljeća” (PNAC), kojeg je ovih dana, za mnoge neočekivano, prihvatio i novi američki predsjednik Donald Trump.
Najveći problem je što SAD nemaju jasnu dugoročnu strategiju i donoseći odluke odavno improviziraju u trenutku, što je s “obraćenikom” Trumpom u Bijeloj kući najgore što se svijetu moglo dogoditi. Uspoređujući Trumpa danas i Obamu u završnoj fazu njegova dva mandata, malo je razlike, ako ostavimo po strani sporazume o slobodnoj trgovini TPP i TTIP, kojima se trump može vratiti u bilo kojem trenutku.
Dovoljno se sjetiti osam godina Obame i njegovog srljanja, koji je naredio povlačenje iz Iraka, a onda se nakon dvije godine vratio zbog kaosa u koji je potonula napuštena zemlja. Povećava je i smanjivao broj vojnika u Afganistanu, ovisno o slobodnoj procjeni funkcionira li kampanja u toj zemlji ili ne. Potom se odlučio na politiku “suzdržavanja” Kine i došao na ideju o povećanju američkih pomorskih snaga na Pacifiku do 2020. Barack Obama se kasnije odlučio aktivirati krizu u Ukrajini i “obuzdati” Rusiju, ali se projekt nasukao na Krimu i u Donbasu. Intervenciju u Libiji i “Arapska proljeća” nećemo posebno spominjati.
Zapravo, ništa što je Obama učinio nema smisla i zbog toga Washington i jest opasan. Sada svjedočimo “transformaciji” Trumpa u klasičnog američkog jastreba, koji se ponosi sa svojom vojskom i kao dijete od sedam godina uživa gledati snimke američkih napada po pustinjama Sirije ili gudurama istočnog Afganistana. No, Trump nema dugoročnu političku strategiju. Možda iz razloga što mu je zabranjeno da vodi svoju, ako ju je ikada imao, a drugačije u Americi nikada nije ni bilo. Sve što čini je obična demonstracija sile i osveta, koja iza sebe ostavlja pustoš. To je politika koja se ubrzano počela provoditi 2001. godine, kada je američka vojska pokrenula niz kampanja po svijetu. Ali, cijeli ovaj je pristup pogrešan, prije svega s vojne točke gledišta, što neki u Americi razumiju. Naime, Trump i američka elita odluke donose u trenutku i na temelju kratkoročnih interesa, a izgubili su iz vida temeljno načelo da je nekad nužno čekati, jer se ne mogu otvarati nove fronte, a da se ne zatvore stare.
Kako se čini, Washington napadima na zemlje kao što su Sirija i Afganistan kao da pokušava poručiti kako će otvoriti nove fronte, ali baš u trenutku kada se sve više zemalja, pa čak i biračkog tijela novog predsjednika, protivi prisilnom nametanju unipolarnog svijeta i uplitanja u poslove suverenih država.
Na “Projekt novog američkog stoljeća” ne samo da ne pristaju Kina i Rusija, nego ni sile poput Indije i Pakistana, velike zemlje poput Venezuele, Kazahstana, Bjelorusije, Egipta, Alžira, ili one “manje”, kao što su Sirija, Ekvador, Nikaragva, Bolivija, Sjeverna Koreja, Kuba i mnoge druge.
U tom smislu je znakovita zajednička deklaracija zemalja skupine BRICS, koju je potpisao čak i “otpisani” Brazil, kojom osuđuju vojnu akciju u Siriji koja nije odobrena od strane Ujedinjenih naroda. U priopćenju se također poziva na poštivanje međunarodnog prava, teritorijalnog integriteta i suvereniteta.
Ranije ovog tjedna su predstavnici skupine BRICS održali dvodnevni sastanak u Indiji, a nakon rasprave su koordiniranli pristup krizama u Siriji, Iraku i napetostima između Palestine i Izraela.
Jednom riječju, danas nad svijetom bjesni ogromna geopolitička oluja, koju neki nazivaju Treći svjetski rat, a drugi uvertiom u njega. U svakom slučaju, povratka na staro nema, a budućnost nudi ili nepovratni ulazak u razdoblje multipolarnosti ili će u očajničkom pokušaju da barem očuvaju status quo SAD i saveznici zaista pokrenuti oružani sukob svjetskih razmjera.
Za sada još uvijek možemo govoriti o “relativnom miru” na globalnoj razini, odnosno miru u kojem se najmoćnije svjetske sile ne bore izravno.
Što se Trumpa tiče, ikona američkih “socijalista” Bernie Sanders je tijekom predizborne kampanje rekao “kako ogromna većina Amerikanca nema pristup izvorima informacija da bi uopće shvatili što se događa u svijetu”.
Za Sandersa, koji je svoje glasove na kraju “poklonio” Hillary Clinton, Donald Trump je drugačiji i ima osobnost, potvrđuje svoje vrijednosti, velike zemlje i nadmoć nad svim drugima. Trump je “stari nacist”, dok je Hillary nejasno definirana kao “novi nacist” ili “neonacist”. No, činjenica je da danas u Americi ne možemo pobjeći od fašizma.
U vrijeme izbora su se pitali kome je bolje dati glas? Alternativa Trumpu je bila Hillary, koja surađuje sa židovskim lobijem, neoliberalima, neokonzervativcima, vojskom, obavještajnim službama, ali u prvom redu s korporativnom i financijskom elitom koji je plaćaju. Oni su podržavali nju i ona ih njih. Krug je bio zatvoren i vladalo je opće uvjerenje da se njenim izborom ide u otvoreni rat.
Ne bez razloga, jer je Hillary Clinton željela totalni kaos na Bliskom istoku. Ona je bila kandidat rata, pogodna za Pentagon i vojno-industrijski kompleks, i svi su se nadali da će ona pobijediti. No, dogodilo se suprotno i Trump je bio onaj minimum nade da do rata ipak neće doći. Sve do prije desetak dana.
Međutim, ispostavilo se da su, nažalost, ona i Trump dvije strane iste medalje, što znači da nema šanse da se u Americi u nadolazećim godinama bilo što može promijeniti. Promjena se može dogoditi samo ako se ljudi probude i uzmu politiku u svoje ruke, da traže mir, a ne hegemoniju nad ostatkom svijeta, što je u Americi nemoguće. Oni će u bilo kojem ishodu trpjeti siromaštvo i nepravdu, represiju policije i vojnu diktaturu.
“Građani su lišeni svojih prava i sloboda, ali se moraju probuditi i zaustaviti ovu utrku prije ruba ponora”, rekao je Peter Koenig, koji tada nije vidio razliku između Trumpa i Hillary, ali je bivšu državnu tajnicu vidio kao veću opasnost po mir u svijetu, jer je Trump za njega samo “kriminalac”, dok je Hillary Clinton “ujedno i ubojica”.
Po njegovom mišljenju bi pobjeda Hillary Clinton na prošlim izborima označila početak Trećeg svjetskog rata, jer bi ona i Izrael pokrenuli agresivnu kampanju uništenja Bliskog istoka i dobili prvu pobjedu u “Projektu novog američkog stoljeća” (PNAC). No, provedba tog plana neminovno vodi u rat protiv Rusije i Kine, a Peter Koenig polaže nade u predsjednika Putina i Xi Jinpinga, “kao istinske vizionari i odlične šahiste, koji će polako odrezati sve krakove ove monstruozne hobotnice, oslabiti zvijer ekonomski, tako da ostatak svijeta može nastaviti živjeti s jeftinim i mirnim monetarnim sustavom kojeg će odrediti Rusija, Kina, Indija i zemlje Šangajske organizacije za suradnju i one koje pripadaju Euroazijskoj ekonomskoj uniji”.
Peter Koenig je jasno prepoznao bojno polje na kojem se može izbjeći otvoreni sukob, a to je ono ekonomsko. Ne bez razloga Donald Trump insistira da zemlje članice NATO pakta uplaćuju u proračun dogovorenih 2% nacionalnog BDP-a. Danas je jasno da je Trump samo čovjek koji glumi američkog predsjednika, a njegov djelovanje njegova ureda je jasno ograničeno ranije osmišljenim planovima. Za njihovu provedbu mu treba Pentagon i vojno-industrijski kompleks, jednako koliko i predsjednik njima, ali ovdje nešto ne ide po planu.
Uzmimo dva posljednja čina demonstracije sile, onaj s krstarećim projektilima u Siriji i “majku svih bombi” bačenu na Afganistan. Vojni učinak je bio gotovo nikakav, a svijetom je zavladala panika od Trećeg svjetskog rata. Odlična prilika da se raspišu analitičari poput Štavljanina i njemu sličnih.
Mediji i mnogi američki političari, republikanci i demokrati, oduševljeno su pozdravili nezakonitu i neopravdanu zapovijed Donalda Trumpa kada je lansirao krstareće projektile na bazu sirijskog zrakoplovstva. Na drugoj strani je američka javnost progutala ogromnu i opasnu laž o kemijskom napadu, potpuno hipnotizirana masovnom propagandom bez trunke dokaza.
Nakon svega ispada da je Donald Trump u ludilu premašio Georga W. Busha, koji je u ožujku 2003. pokrenuo nepotrebni i skupi rat u Iraku. Bush je barem imao toliko takta da za svoju ludost traži odobrenje od Ujedinjenih naroda i Kongresa. Trump to nije učinio. Tupim pogledom je jednostavno gledao Fox News i navodno čuo “kako je njegova kćerka Ivanka jako tužna zbog sirijskih beba”, potom je dao naredbu za lansiranje krstarećih projektila. Nismo vidjeli nijednog dužnosnika ili časnika da je podnio ostavku ili da je oštro prosvjedovao protiv Trumpove odluke.
Danas, kada čujete da osobe kao što su John Kerry, Hillary Clinton i John McCain misle da je Trump “učinio pravu stvar“, možete biti sigurni da je Trumpova administracija vraćena u kolosijek. Dragovoljno , silom ili nekim drugim metodama, potpuno je nevažno. Trump je uvjerio mnoge koji su glasali za njega da neće biti kao Bush i Obama i da će Americi vratiti stari sjaj. Sada je pogazio obećanja i izdao sve koji su glasali za njega. No, to je unutarnja stvar Amerikanaca i neka je oni rješavaju.
Ono što stvarno zbrinjava je činjenica da je napad na Siriju bio besmislen i neučinkovit. U vojnom smislu, niti je uništio sirijsku zrakoplovnu bazu, a aktivna sirijska borbena flota nije pretrpjela nikakvu štetu. Ali je stvorio ozbiljne napetosti između Sjedinjenih Država i Rusije, zemalja koje su samo nekoliko sati prije napada bile u kontaktu i raspravljale o zajedničkoj borbi protiv terorizma.
Treći svjetski rat – mašta slabih i nesigurnih
Jednostrana američka akcija je ugrozila, ako ne i prekinula ovu koordinaciju, ali to nije jedini rizik s kojim se suočavamo. Naime, ako Rusi ili Sirijci odluče oboriti američke bespilotne letjelice u Siriji ili nauditi američkim kopnenim snagama, stvorit će toliki pritisak na State Department, da će se Trump morati osvetiti. Zbog toga je Vladimir Putin odlučio igrati mirno i na duge staze, a isto je savjetovao Assadu i Iranu.
Ruski generali i Sirijci znaju da je Trump spreman na svašta, jer uživa maštati kako je “čvrst momak“. Budimo jasni, Donald Trump je prvorazredni egoist i voli se hvaliti kako je “jak i odlučan”, ali je pitanje gdje su stvarni vladari Bijele kuće postavili granicu do koje se smije igrati s krstarećim projektilima ili bombama od 10 tona.
Na kraju, kada su SAD od NATO saveznika tražili novac za “američku zaštitu”, ispostavilo se da je američka vojska u ovom trenutku tigar od papira. Ona je bila u stanju pregaziti Libiju, kada se Gaddafi previše zanio u druženju sa zapadnim liderima i zapostavio vojsku. Mogla je protjerati i talibane iz Kabula, a da Afganistan nikada nije osvojila, baš kao ni Irak. Zato još ne možemo govoriti o Trećem svjetskom ratu.
U stravi, to tvrde američki vojni čelnici koji su početkom ovog mjeseca svjedočili pred Kongresom.
Pred Senatskim odborom su se pojavili vojni zapovjednici, njihovi zamjenici, visoki časnici kopnene vojske, mornarice, marinaca i ratnog zrakoplovstva, koji su izrazili ozbiljnu zabrinutost zbog stanja američke vojske i njenih mogućnosti da odgovori na izazove u inozemstvu ili na napad na domovinu. Naravno, njihovo izlaganje treba gledati i kao pokušaj da iz proračuna dobiju što je više moguće novca, ali su brojke koje su predočili točne.
Na saslušanju su prikazani značajni problemi o kapacitetima svakog dijela američke vojske.
Vojska – Ukupno 58 brigada, koje čine jezgro vojske, a samo su tri borbeno spremne.
Mornarica – Flota je najmanja u posljednjih 100 godina, zbog čega je teže popravljati brodove, jer je nužno da stalno budu na moru.
Korpus marinaca – Osamdeset posto zrakoplovnih jedinica marinaca nema ni minimalan broj zrakoplova potreban za obuku i osnovne operacije.
Zrakoplovstvo – Smanjeno je, a mnogi od zrakoplova su stariji nego što je ikada prije bio slučaj. Američko zrakoplovstvo je 1991. imalo 8600 zrakoplova, a danas samo 5500. Zrakoplovi su u prosjeku stari 27 godina. Što je još gore, manje od polovice zrakoplova je spremno za polijetanje i obaranje neprijatelja.
Ovi zabrinjavajući podaci su objavljeni u izvješću “Index of U.S. Military Strength 2017.”, koji vojsku ocjenjuje kao “slabu”, a oružja “ograničena” u smislu operativnih kapaciteta i sigurne pobjede u sukobima s velikim silama.
Ako Rusija odluči odgovoriti na Trumpov blef i suprotstavi mu se, američki predsjednik će biti javno ponižen i razočarano priznati stvarnu veličinu i snagu američke vojske.
Donald Trump je ispravno kritizirao glupu odluku Georgea W. Busha kada je pokrenuo nepotrebni rat u Iraku. Ova nesretna odluka je Bushu u početku donijela neke političke pristaše, ali je njome dirnuo u osinjak i izazvao kaos koji još uvijek potresa regiju. Bushev neuspjeh da osigura mir i stabilnu vladu u Iraku je njegova ostavština. Osim toga, većinu Amerikanaca uopće ne zanima što se događa na Bliskom istoku. Što se njih tiče, cijeli može nestati u plamenu i Amerika se u to ne treba miješati. Nije poznato je li Trump znao stanje američke vojske kada je pobijedio na izborima, ali je sada otkrio prijevaru. 59 krstarećih projektila nisu nikoga uplašili, baš kao ni majka svih bombi bačena na podzemne tunele terorista u istočnom Afganistanu.
Ovaj čin “jakog i odvažnog predsjednika” je oduševio dužnosnike, čelnike i ministre vazalskih država, analitičare i kolumniste, ali reći da je Trump pokrenuo Treći svjetski rat je netočno. Naravno, to ne znači da ne može posegnuti za nuklearnim oružjem i zaista otvoriti vrata pakla, ali trenutno je američka vojska u takvom stanju da će i dalje voditi posredničke ratove kroz koje će se predstavljati kao nepobjediva svjetska sila. No, brojke su neumoljive i potrebno je najmanje nekoliko godina ili desetljeća, te stotine milijardi dolara da Pentagon i NATO ovaj kaos dovedu u red, dok vrijeme radi za suprotnu stranu.
Izvori: Index of U.S. Military Strength 2017. / Real Clear Defense / Defense News
Dakle, dobar dečko Trump, borac protiv establišmenta je nakon osvajanja izbora i opstajanja na predsjedničkom mjestu i nakon plaćenih prosvjeda protiv njega – postao loš dečko. Čovjek se prilagodio postojećoj raspodjeli moći, zaokrenuo svoju politiku za 180 stupnjeva, postao jastreb i opet sa SAD-om imamo istu priču kao i prije Trumpa. Duboko pogrešno! Za Trumpa je glasalo 63% od 58% ukupne populacije koja je izašla na izbore (ove brojke se razlikuju od službenih). Hillary je bila izbor establišmenta i manjine koja vlada SAD-om. Izgubili su i to s nekoliko golova razlike u izbornoj utakmici. Pa su išli s plaćanjem prosvjeda ne bi li…ni sami nisu znali što. Skinuti ga nisu mogli. Nije to s Hllary bila prva pogrešna procjena elite. Nego tek jedna u nizu. Počelo je sa škotskim referendumom kojeg su uspjeli lažirati i 60%-nu volju naroda za samostalnošću pretvoriti u poraz naroda, svoju pobjedu. A onda je uslijedio… Čitaj više »
Radio Slobodna Europa = The Voice of America, podruznica CIA-e za psiholoski rat, propagandu i sirenje fake news, fake analiza, itd, urednik pokojni Grga Zlatoper koji je emitirao na srpsko-hrvatskom jeziku za Jugoslaviju svaki dan u osam sati su otisli na smece povjesti.
Njihov zadatak je bio da emitiraju propagandu na jezike onih naroda koji su za Amerikance bili untermenschen, kojima je trebalo doniti kaos, obojenu revoluciju ili razbiti na par komada.
Zasto ne pisu na francuskom jeziku?
…gdje su članci o kolalicijskom napadu na Hatlu……..na autobuse iz Kefraya i Al-Foue????!!!???….što se događa Babiću??
U biti stvari su vrlo jednostavne. Samo treba njegovoj kćeri Ivanki onemogućiti da gleda Fox News, da ne bi bila jako tužna. A i da je onaj savjetnik od zeta ne ljuti, osobito za vrijeme ”onih dana u mjesecu”.
Tko bi rekao da budućnost čovječanstva može ovisiti o PMS-u.
Kako javljaju agencije Fars i Izvestia, SAA je upozorila americku pomorsku flotu, koja se nalazi u Mediteranu, da se ne priblizavaju sirijskoj obali. Aktivirano je 18 protubrodski sistema tipa Redut, koji su u stanju pogoditi ciljeve na 270 km. brzinom od 1600 km/h. Proslog Ponedjeljka izvori iz Pentagona izvjestavaju da je aktiviran veliki broj radara na zapadnoj obali zemlje, u slucaju ponovnog napada na polozaje SAA. Osim toga na teritoriju Sirije su stacionirani sistemi Bastion i rakete Yakhont, koji mogu gadjati ciljeve na 300 km, brzinom od 750 km/h. Na drugoj strani, Sjeverna Koreja je nakon parade ponovo izvela lansiranje rakete, zapadne novine javljaju da test nije uspio, ma sve to salje poruku da Koreja nije podlegla pritisku i prijetnjama SAD-a. U narednim danima ce se vidjeti sta ce uraditi SAD, izvesti preventivni napad na nuklearna postrojenja, ili poci kuci. S. Koreja je 60 godina u ratu, jedan napad ,… Čitaj više »
BRICS zemlje su osudile americku agresiju na Siriju.
Brazil, Russia, India, China and South Africa have issued a joint BRICS statement condemning military action in Syria that has not been authorized by the United Nations. The statement also calls for respect of international law, territorial integrity and sovereignty.
….dakle…???
Ne mogu se složiti s tvrdnjom da je američka vojska tigar od papira. Tko zna kakvo oni naoružanje razvijaju daleko od očiju javnosti. Jer kad se vidi vojni proračun SAD-a i usporedi ga se sa svim ostalim državama svijeta, zaključak je da SAD ima vrlo napredno naoružanje za koje nije potrebno ljudstvo, ergo upotrijebit će ga i protiv vlastitog naroda kad zatreba. Jer SAD-om se ne upravlja iz Washingtona nego iz Tel Aviva. A onaj kome nije bilo jasno i prije izbora da je Trump “drugo lice iste medalje” kako piše Babić, taj je geopolitički analfabet.
Nece jos eskalirati, bar ne jos neko vrijeme…
Ne treba podcjenjivati usa u oružanom smislu, kao ni ikog drugog. To što čitamo po medijima (koje kontroliraju isti oni koji kontroliraju i vojsku) o žalosnom stanju američke vojske, propasti projekta F-35 i slično, može biti samo namjerno obmanivanje potencijalnih protivnika. U biti, vrlo vjerovatno i jeste. Bili su barem 10 godina ispred Rusije po pitanju vojne tehnologije i taktike, ne može se to tek tako izgubiti u par godina. Napad na AlShayrat je bio PR potez, inače nisu toliko traljavi. Najbolji način za pobijediti ih je uništenje petrodolara, uz adekvatne obrambene aktivnosti, i izbjegavanje direktne konfrontacije što je dulje moguće.
Ne bih se složio sa izjavom da je najveći problem što SAD (Moćnici) nemaju dugoročni plan, štaviše na njega ukazujem već godinama. Koja je drefinicija “trećeg svetskog rata”? Ne mogu da se setim perioda bez nekog vojnog konflikta a u SVIMA su imali prste i velike sile, posebno Amerika. Ja bih rekao da bi WW3 bio samo onaj u kome bi se rat vodio na teritoriji neke od trojice velikih a do toga teško da će doći čak i uz prisustvo građanskog rata u Americi. Ratovi preko posrednika su nešto drugo i sasvim su izvesni u većem obimu (mi smo, nažalost, jedan od bitnijih “posrednika”). Do toga na šta ja već godinama ukazujem su došli i Čardak i mars u diskusiji pre neko veće a mars je planove Moćnika opisao ka “ograđivanje svoje teritorije”. Upravo tako, Zapad je odavno svestan da ne može vladati celim svetom i sada pokušava da… Čitaj više »
Amerika zeli unistiti konkurenciju, zamislimo kave su brojke o proizvodnji zeljeza bile prije 100 godina a koje su danas.
Podatke za godinu 1917 nemam a mogu prepostavljati.
Podatke za 2016 imamo i ovim su redom.
1- Kina = 880 miliona tona
4- SAD = 78 miliona tona
5- Rusija – 71 milion tona
10-Britanija 7.6 miliona tona
Dakle Kina proizvede 10 puta vise celika od Amerike
a Rusija 10 puta vise od Britanije.
Netko ce reci da nije sve u zeljezu, mozda…ali nemojmo govoriti da su Amerika i Britanija u svemu ispred drugih drzava.
Moje misljenje je da ce sirija dati odgovore na naslov teksta.. Petrodolar i sva moc koju amerika crpi iz njega je upravo ugrozena u siriji..
Sirijska ,iranska i ruska nafta ponudjene trzistu u drugoj valuti a u kapacitetima koje su sposobni bi sigurno poceli da otimaju primat dolaru a kolicina dolara koji ne bi vise bili potrebni za trgovinu bi izazvali palako ali sigurno povratak istih izdavaocu i tako uzrokovalo slabljenje dolara tj pad vrijednosri a samim tim i pad dominacije amerike preko dolara..Kina je tu kao potrosac najveci te nafte i samo motor u dedolarizaciji iste..
Sve se vrti oko toga..
Znaju to svi akteri..
Mislim da smo sigurni dok je sirija ,nazalost, u stanju kakvom jeste.. Ako bude balkanizacija iste opet mislim da smo sigurni..
Ako rusija iran i sirija oslobode svaki pedalj sirije mislim da necemo puno cekati na sukob iz naslova…
odličan članak
Za ove sto briju kako je trump sa ovim rokanjem po Sirijskoj bazi maknuo sa leda jastrebove iz deep state-a i kako su oni sada kao popusili pricu i namirili svoje stado potrebe, mogu im samo reci da igraju prvoloptaski i rade analize za maloumne. Kao taj zamašnjak koji se zakotrljo prije 150 godina sa svom svojom logistikom i under- arhitekturom vlasti je prevaren tako jednostavno da vi sitnozubci to kuzite, ali njima to nije palo napamet. I kao makar 20 godina unaprijed se nezna svaki potez protivnika, nista nije iskalkulirano, deep state radi sve stihijski. Ma dajte uozbiljite se malo. Jos mi je jaca ona teza kako je kao trump dobio izbore glasovima biraca…To mi je bas slatko, eto ne znam sto vise na to reci…
Treći bobrok rat traje od kraja drugog. Da bi se vidjelo koji razlozi vode u ovaj treći treba samo vidjeti što, tko i kakovu je imao korist iz ova prva dva, naravno do tog zaključka se ne može doći tumačeći službenu povjest, to jest laž. Upamtite za sljedeći pu, ako ga bude, da nikad ne vjerujete šesterokrakimlutkama koje se odazivaju na prezidente đu esej.
Model je potrošen……Zapad shvaća ali ne prihvaća …
“kako je američkim napadom na Siriju već počeo Treći svjetski rat, ali mnogi toga nisu svjesni”.Pa da su i svjesni, sto im je korist. Oni ce samo vedrije prozivjeti vrijeme sto nam ostaje!
Da sukob oduvijek traje to su valjda svi svjesni, ali ćemo se valjda složiti da izravnog oružanog sukoba NEMA. Barem na relaciji USA – Rusija- Kina, ali i Pakistan-Indija ili Izrael/Saudijska Arabija-Iran. O tome mislim da je riječ i dalekometnom oružju konvencionalnom ili nuklearnom, pa čak i i biokemijskom između velikih sila ili blokova velikih i regionalnih sila. O nijansama prikrivenog, neobjavljenog i neoružanog rata se mogu ispisati knjige, tako da netko ovdje očito nije razumio o kakvom je “ratu” riječ.
poprilično sam uvjeren da neće dočekati kraj mandata.
Trump je esponent vojnoindustrijskog kompleksa. Američki budžet povećava za 10_tak posto, od svih članica NATO traži povećanje vojnih izdvajanja na najmanje 2%. Ovaj silni vojni potencijal mora dobiti opravdanje kroz proizvodnju neprijatelja i ugroza za američke interese bez obzira na medjunarodno pravo. Bez takve sitacije kolač od gotovo 1000 milijardi dolara biznisa ubuduće se može samo smanjivati. Zato mislim da bi glupo za SAD da zarati direktno s Rusijom ili Kinom. Puno bolje je stalno podgrijavati javnost pričama o “ludom” Putinu koji želi osvojiti svijet, i slično. Dakle, vojnoindustrijski kompleks mora stalno voditi ratove i podgrijavati strahove kako bi se biznis s vojskom i oko nje dalje razvijao. Pri tom dobro moraju paziti da u izazivanju sukoba s Rusijom i Kinom ne pretjeraju, jer njima, ako ih se previše satjera u kut, ostaje crveni gumb kao primamljiva alternativa. Prema tome, i dalje stvaranje tenzija, direktni i proxy ratovi prema malima,… Čitaj više »
Moj priklon ruci, koja je zapisala ovo gore.
prvi.i.drugi.onisu.samo.velike.pauze.za.veliki.obracun.civilizac.kojekrivac.ovaj.analiticar.onje.obicni.coban.i.sarlatan.nema.pojma.staprica.treba.dokucit.tacku.okojojse.radi.nevaijase.glupirat.tacnojedaje.treci.svjeski.rat.vec.poco.ovosu.zavrsne.pripreme.za.veliko.finale.dalice.but.pobjednika.a.znamo.bicedosta.i.poginulije.heroja.na.bojnom.poiju