Ulazi li Hrvatska u tiraniju jednostranačja s diktatorom na čelu?

Za logičare, nije samo u SAD-u potpuno razgolićen izborni sustav, razgolićen je u cijelome svijetu. Onaj, komu to do sada nije bilo jasno, sad može povezati točkice i shvatiti na koji se način odvijaju ili su se sve vrijeme odvijali izbori u njegovoj državi.

U jednome od prethodnih tekstova napisala sam da je korist od elektronsko-izborne prijevare prvi imao G. W. Bush 1988. godine. Međutim, pogriješila sam, tragovi izborne krađe sežu u daleke 1950-te godine.

Slušajući Davida Wilckocka i Danniona Brinkleyja, kako na duhovit način iznose informacije o skrivenoj povijesti izbora u Americi, smijući se nekad vlastitoj naivnosti. Peter David Beter, prvotno savjetnik Uvoz-Izvoz banke, potom kandidat za guvernera Zapadne Virginije, poslije insider i zviždač, 1975. godine objavljuje audiozapise, i danas prisutne na internetu. U prvome audiozapisu kaže da je kasnih 1950-tih Nelson Rockefeller odlučio da se kandidira za guvernera države New York. Njegova je odluka koincidirala s usvajanjem mehaničke glasačke mašine koju je proizvela Automatic Voting Machine Company, nad kojom će, nakon pobjede na izborima, potpuno preuzeti kontrolu. Ranih 1960-ih izbio je veliki skandal u Louisiani u svezi s krađom izbora pomoću Shoup Voting Machine, pa će prema odgovornima iz te kompanije biti podignute optužnice. Bivši zaposlenici kompanije pokazat će na sudu s kojom se lakoćom može fiksirati glasačka mašina za krađu izbora. Podsjeća li ovo na nešto? S obzirom da su se pokazale najboljima za lažiranje izbora, Rockefeller će zamijeniti svoje automatske glasačke mašine Shoup mašinama … https://www.youtube.com/watch?v=DUn7LRxT7bk&t=5320s

Darko Petričić i Danijel Galović, koji se dugo godina bave analizom izbornih manipulacija, u Podkast Velebitu izjavljuju da niti jedni izbori u Hrvatskoj, uključujući i one prve, nisu bili legalni. https://www.youtube.com/watch?v=_nU1Bs39lno Povjesničar i politički analitičar Josip Jurčević, također u Podkast Velebitu, kaže da su svi izbori u Hrvatskoj, uključujući i one ’90-te, ukradeni. https://www.youtube.com/watch?v=_iabWr5wg9A&t=5367s

„Nova studija https://www.judicialwatch.org/press-releases/new-jw-study-voter-registration/ pokazuje 1.8 million prekoračenja, ili duhova-glasača u 353 okruga u 29 država,” kaže predsjednik Judicial Watch-a Tom Fitton. Među njima je i Michigan, jedna od 6 „sivih“ država gdje se ponovno prebrojavaju glasački listići. Prema Glasačkom informacijskom centru 7,8 milijuna stanovnika Michigana ima pravo glasa, ali je na izborima glasalo 8,1 milijuna glasača, 300.000 više od registriranih. https://www.youtube.com/watch?v=437fka9M_SQ&list=PLdKjn_btajRqJQnCejKykqgm0aCq-YXge.

Petričić i Galović iznose podatak da prema DIP-u (Državno izborno povjerenstvo) u Hrvatskoj ima oko 3,8 milijuna, a realni se broj kreće između 3,2-3,4 milijuna birača s pravom glasa, ne uključujući broj iseljenih osoba. Prema Petričiću i Galoviću u Hrvatskoj na svakim izborima postoji između 300 do 350.000 više birača nego što ima punoljetnih osoba s pravom glasa. Zanimljivo, skoro isti broj kao u Michiganu s dvostruko većim brojem stanovnika s pravom glasa.

Vlaho Orepić, dok je bio ministrom policije, pokrenuo je više akcija otkrivanja lažnih birača s lažnim prebivalištem na području Vrgorca uz granicu s BiH  i području Vukovara uz granicu sa Srbijom. Uspio je očistiti oko 50.000 lažnih birača, ali kad je krenuo na Zagreb, za koji se sumnjalo da na tom području postoji oko 70.000 lažnih birača, bio je smijenjen. Petričić i Galović dalje navode da je bila preporuka Vijeća Europe da Hrvatska uvede elektronsko glasanje, ali da DIP-u to nije dogovaralo. APIS je gradska tvrtka koja je tiho prešla u Vladine ruke i koju nitko ne kontrolira. Galović je uspio dobiti dozvolu od DIP-a da kao nezavisni promatrač uđe u prostorije APIS-a. APIS je nadzor odbio s obrazloženjem da se za takvo što treba prethodno najaviti. To vam je isto, kaže otprilike ovako Galović, kao da se policija mora najaviti ubojici tako da ubojica može na vrijeme skriti dokaze o počinjenome ubojstvu.

Kako izgleda glasački listić i kako se odvija proces glasanja na biralištima svima nam je poznato. Kad god nešto trebamo, bio to dokument ili novac, bila to banka, pošta ili državna ustanova, svugdje se moramo potpisati – svugdje, samo ne na izborima. Pri dolasku na biralište, netko iz komisije samo zaokruži broj pod kojim se nalazi vaše ime. Svoj potpis ne stavljamo ni na birački popis niti na glasački listić. Takav je listić idealan za manipulaciju, lako se zamijeni nekim drugim ili se na njemu još neko ime zaokruži pa se listić proglasi nevažećim. U konačnici, nigdje nema nikakva traga da smo uopće ikada, na ikojim izborima, glasali. Glasački listić, isprintan na papiru koji ostavlja dojam da je nabavljen u bilo kojoj knjižari, ubacuje se u neprozirnu, netransparentnu kartonsku kutiju. Taj listić ne sadrži nikakvu zaštitu koja ga čini legalnim. U Hrvatskoj ne postoji mogućnost ponovnog brojanja glasova.

U SAD-u poštanski glasački listić, osim posebne vrste papira na kojemu je tiskan, sadrži lanac blokova (blockchain), kodiranu malu bazu podataka, i vodeni žig. Svakom se takvom glasačkome listiću lako ulazi u trag. U ovome se trenutku u SAD-u u nekoliko država ponovo broje glasački listići. Ako glasački listić nije tiskan na specifičnoj vrsti papira, nema lanac blokova i vodeni žig, a sve to prema određenom US patentu, glasačka mašina ga neće prepoznati pa samim tim niti obraditi. Uz sve to, glasački listić sadrži i potpis glasača. Kao dokaz za krađu glasova na izborima Trumpovu timu na raspolaganju su na stotine listića s jednim te istim potpisom samo s jednoga birališta.

Grafikon Roberta Davida Steelea pokazuje zanimljive podatke o biračkome tijelu SAD-a https://phibetaiota.net/unrig/. 46% čine birači s pravom glasa koji ne izlaze na izbore, 24% čine birači koji glasaju za nezavisne stranke, ukupnim postotkom većim od pojedinačnog postotka svake od dviju dominantnih stranaka, a čiji se glasovi uopće ne broje. Ključni su 13% onih koji glasaju za Republikance i 17% onih koji glasaju za Demokrate.

Zanimljiva je slučajnost da su hrvatski „demokrati“ (HDZ) pobijedili na zadnjim izborima zahvaljujući 17%-mu dijelu biračkoga tijela, istim onim postotkom kojim Amerikanci glasuju za Demokrate. Postotak neizlaska na izbore nešto je veći od onoga u SAD-u (blago premašuje 50%). U SAD-u su to razočarani ili ljuti patrioti, kako ih naziva Steele, a mi ih nazivamo domoljubima, ili suverenistima, trnom u oku našemu premijeru.

Za male stranke koje ne prijeđu zakonom predviđen prag, kažu Petričić i Galović, glasovi tih stranaka odlaze pobjedničkoj, a da ih nitko pritom ne pita žele li one to, ili možda žele svoje glasove dati oporbenim strankama. Ono što se u SAD-u uopće ne broji, u Hrvatskoj ide pobjedničkoj stranci.

Prema analizi Željke Markić https://www.youtube.com/watch?v=EzYRJwIr8sM&t=3s od 3,859.000 glasača na izbore je izašlo nešto više od 1,700.000 birača, odnosno 46,9% ukupnog biračkog tijela, s tim da nitko ne zna koliko su točne navedene brojke. Primjerice, 2011. godine broj birača je bio za 10.000 manji nego 2020. godine, a da se ne govori o brojnim iseljenima nakon ulaska u EU, koji broj uopće nije utjecao na ukupan broj birača. Je li to logično? Nadalje, što je vrlo bitan podatak, da bi HDZ dobio 1 mandat trebalo mu je 9.000  glasova, DP 11.000,  MOST 14.000, HNS 20.000 glasova, a za jedan mandat manjinaca 3.668 glasova, a za iseljeništvo 9.589 glasova. HDZ-u je uz osvojene glasove trebalo još 10 mandata, 2 HNS-a i Reformista, i 8 mandata nacionalnih manjina. Za manjince je glasalo 29.347 birača, i za to su dobili 8 mandata, to je onih 3.668 glasova, trostruko manjih od najmanjeg broja glasova za 1 mandat. Pravedan i ravnopravan izborni sustav, zar ne?

Pozornome promatraču izbora u SAD-u sasvim je jasno da je sukob između korporatista i suverinista odavno prerasao u otvoreni sukob dobra protiv zla. Prema američkim nezavisnim medijima masovno je opredjeljenje Amerikanaca za slobodnog pojedinca, obitelj, vjeru, ljubav i opće dobro za čovječanstvo naspram boljševizma koje im nasilno nudi ekstremna ljevica.

Hrvatski građani – obmanuti lažnim informacijama glavnostrujaških medija i hipnotizirani strahom od bolesti od koje ih samo cjepivo može spasiti– uglavnom nisu svjesni da se i oni nalaze u istome žrvnju u kojemu se nalaze američki građani.

Na svojim web stranicama Robert David Steele promiče nadu da će nakon reizbora Trump uspostaviti ustavnu republiku i ukinuti dvostranačku tiraniju (Rep/Dem) uvođenjem reforme izbornoga sustava po kojem će sve stranke imati ravnopravan status.

Je li moguće u Hrvatskoj da se nakon 30-godišnje tiranije dvostranačja (HDZ/SDP) uspostavi ustavna republika i sprovede reforma izbornog sustava po kojem će sve stranke imati ravnopravan status? Slušajući Mira Bulja https://www.youtube.com/watch?v=NeUROpuHreU kako izjavljuje da „se namjerava ovlasti Sabora prenijeti na Vladu … Sabor je onaj koji donosi zakone, nemojmo dozvoliti da nam se razvlasti Sabor! U Hrvatskoj je samo Bog iznad Sabora i nitko drugi!“ – pitam se što to namjerava premijer? Je li ono što smo nazivali parlamentarnim izborima imalo za krajnji cilj uvođenje tiranije jednostranačja s diktatorom na čelu?

Nekom je prilikom Karolina Vidović Krišto izjavila nešto otprilike ovakvo: ako premijer kaže da može sve što hoće, pitanje je dokle može sve što hoće. Kolikogod su vladajući svezali ruke oporbi, oporba djeluje pravnim alatima. Postoji još nešto što oporbi pomaže na njezinu putu ka promjenama. Naime, ako malo bolje analiziramo ovo vrijeme otkad je počeo taj cirkus s tzv. koronapandemijom, pozornost privlače dvije činjenice. Prva je da se vladajućima jako žuri, stoga stalno stišću s mjerama. Ali, kome se najviše žuri? Onome tko ima najmanje vremena. Druga je činjenica da nikad, ni u jednom razdoblju, i to u tako kratkome vremenu, nije toliko istine isplivalo na površinu. Ne čini li vam se čak i kad uopće ne djelujemo, kao da nam istina sama prilazi izlazeći na vidjelo svjetlosnom brzinom. Oni koji su krenuli u potragu za istinom pokatkad su toliko zasuti informacijama da teško procesuiraju podatke koji im pristižu. Neki se pozitivni procesi ubrzano kreću Zemljom. Ovo je vrijeme čišćenja. Ovo je vrijeme razotkrivanja. Ovo je vrijeme buđenja. Kolikogod da je budnih malo, pridružit će im se oni koji sada spavaju. Uz ustrajnost oporbe da zaštiti patriotizam i suverenizam, još nešto slijedi – pozitivni će se procesi preliti u Hrvatsku i oni koji danas misle da mogu sve što hoće sutra će morati otići.