Zašto je NATO uništio Libiju prije deset godina

Zbog Demokracije.
Hahaha.

Zapadni lešinari uništili još jednu državu koju je narod gradio.

I gdje je bila prava demokracija. Npr savjet Plemena/ plemenskih starješina.

Još onda je bilo jasno da svijet ne može nikuda dok neki postoje…

Danas u Libiji unose izvoza energije monopoliziraju grupe moći i multinacionalke, u kaotičnoj situaciji oružanih sukoba

Dajte molim Vas ovo prevedite. Imolim Vas, sugestija samo, nemojte urušavati svoj kredibilitet na ovakav način.

Strasno, i naravno nitko nije odgovarao kao niti sad sto nitko nece, niti sto nitko nije 2009-e odgovarao…

Vaznije je imati demokratiju,nego imati hljeb.Pitajte cemerikance jel tako.

Sad je kasno, izgleda da je ipak bolje imati dobrog autoritativnog vodju nego na desetine terorističkih, plemenskih, diktatorskih, milicija i pokreta koji se bore za prevlast.

Libija ne samo da ima ogromne zalihe vrlo kvalitetne nafte i plina, već i ogromne zalihe kvalitetne pitke vode koje se isto nalazi pod zemljom.
Gadafijeve najveće greške su bile što je Libija počela davati naftne koncesije stranim zapadnim firmama prije dvadesetak godina i što je počela zaradu od prodaje nafte čuvati u zapadnim bankama.
A to da je tamo bio neki standard, nije točno. Da, obrazovanje, školstvo, zdravstvo, komunalije, osnovna hrana poput kruha je bilo besplatno ili jako jeftino, i čak i potpuni neradnici bez prihoda su mogli nekako živjeti.
Slabe radne navike samih Libijaca, uvoz crne radne snage za fizičke poslove, očekivanja da je im je država dužna dati sve na pladnju je ono što je bio problem. Oni su zapravo živjeli u gospodarskoj iluziji još većoj nego što je bila Jugoslavija 70-ih i 80-ih.
Sada su – na žalost – potpuno uništeni, svoj novac iz zapadnih banaka nikada neće vidjeti, niti će im zapadne zemlje dati niti dolara za ratnu odštetu.

SOTONA I NJEGOVI OKOTI SU DEMONTIRALI OVU LIJEPU, SREDJENU ZEMLJU.
MASAKRIRALI GADAFIJA PRED KAMERAMA UZ ORGAZAM KILLARI C. POKRALI ZLATO I VALUTU. MUZEJE, SLIKE.
OSTAVILI SVOJU DEMONKRACIJU.
DABOGDA VAM DUH GADAFIJA MIRA NEDAO.

Gaddafi je osamdesetih godina bio oličenje terorizma i borbe protiv zapadne demokracije, prije nego što su postojali Al Qaeda i ISIS Gaddafi je podržavao terorističke skupine koje su se borile protiv SAD-a, Izraela i zapadne demokracije od Hezbollaha, Crnog rujna i Abu Nidala do europskih terorističkih organizacija, nakon 11.9 promijenio je ploču, osuđivao teorizam i Al Qaedu, platio odštetu žrtvama u Lockerbiu, ušao u biznis s Berlusconijem i Sarkozyem, odustao od programa oružja za masovno uništenje i tako je mislio da će prevariti sudbinu ali nakon 11.9 Libija se našla na listi sedam država tako da ako su nekoga sa zadovoljstvom uništili to su njega

I onda netko kaže da Imperializam i danas ne postoji.

225. SMRT MOG SINA MUAMMARA GADDAFIJA
Četvrtak, 20. listopada 2011., 15:15h
Moja predraga kćeri, sada će biti uklonjena svaka preostala sumnja koju si povremeno mogla imati u vezi Mojih Presvetih Riječi.
Otkrivam proročanstva kako bih dokazao svijetu da se Ja, Isus Krist, Spasitelj čovječanstva, obraćam Mojoj djeci u ovom trenutku.
Moja namjera nije da izazivam pažnju, već da osiguram da nitko nije isključen od saslušanja Moga najhitnijeg poziva svijetu.
Smrt Moga sina Muammara Gaddafija, za čiju ste dušu ti i oni bliski tebi molili posljednjih nekoliko mjeseci, jedno je od prvih proročanstava koje će dokazati istinitost ovih Poruka. Ovo je Moj znak tebi, Moja kćeri, da se riješiš sumnji koje su se zadržale u tvome umu. (detalji o ubojstvima preostalih dvaju vođa dani su vidjelici još jednom, kao i vrijeme ovih zvjerstava. Izvorna poruka otkrivena je u veljači 2011.)
Ti, Moja kćeri, iako te to prilično satire, izabrana si da pripremiš čovječanstvo za Moju Novu Eru Mira. To je vrijeme koje će uslijediti jednom nakon Upozorenja.
Idi i pripremi se za slijedeći dio tvoje Svete Misije, kako bi pomogla spasiti duše nakon Upozorenja. Dane su ti milosti da budeš jaka. Moja djeca posvuda konačno čuju Moj vapaj za obraćenjem.
Oni koji mi najviše nanose bol
Nikada nemoj pokazivati strah u ovom Djelu, jer nemaš se čega bojati. Nikada nemoj posrnuti i dopustiti smetnjama ili verbalnim uvrjedama da uspore tvoju zadaću za Mene. Moja kćeri, Ja sam uvijek na tvojoj strani. Zapamti to. Ako i kada budeš napadnuta zbog Moje Svete Riječi, šuti. Moju Svetu Riječ će uvijek napadati. Oni koji Mi najviše nanose bol su svete duše koje su, u strahu i oprezu, nažalost prve koje vrijeđaju Mene kroz ove Poruke. Sotona zna da su Moji odabrani i pobožni sljedbenici, kada Mi okrenu leđa, oni koji Mi najviše nanose bol.
Moja kćeri, počinješ osjećati fizičku bol Moje Patnje, ali sada si spremna prihvatiti ovo u jedinstvu sa Mnom. Ove kušnje neće trajati dugo, ali tijekom trajanja ćeš osjetiti upravo onu muku koju Ja osjećam kada svjedočim grijehu. Ovo je dar, kao što sam ti već prije rekao i samo ga vrlo malo odabranih duša prima. Moraš shvatiti da
132
te tvoja patnja, iako ponekad zastrašujuća, ne dovodi samo bliže Mome Svetome Srcu, već će spasiti milijune duša tijekom Upozorenja.
Ova patnja će postajati još jača kako se Upozorenje bliži. Izdrži ju u tišini. Jer na ovaj način ćeš Mi pomoći spasiti dragocjene duše koje bi inače ugrabio prevarant.
Reci Mojoj djeci da se Ja radujem zbog snažne vjere koju pokazuju. Reci im da postaju bliži Mome Svetome Srcu. Reci im da ih Ja sada blagoslivljam i udjeljujem im veliki blagoslov da im da snagu koju će trebati dok slijede Moje Vodstvo preko ovih Svetih Poruka. Trebat će snagu, jer nije lako Mojoj djeci podnijeti strahotu promjena koje će se sada odvijati u svijetu.
Molite i ujedinite se kao jedan. Zajedno gledajte prema nebu, kao mala djeca s jednostavnim vjerovanjem u Boga Oca. Zamolite Njega, u Moje Sveto Ime, da vas ujedini u njegovu veličanstvenu vojsku prema pobjedi Vječnoga Spasenja.
Blagoslivljam vas djeco sa svom Svojom Božjom Ljubavlju.
Vaš Isus

zbog toga sto je sve placao u zlatu, tako je i htio da mu naftu placaju u zlatu. ali rotschildu je lakse istampat miijarde papira i platit, al nije moglo tako kod gadafija. a onda se ovima vise isplatilo napravit teroristu od njega i rijesit ga. lp

Imali su puna skladišta starog naoružanja pa da se ne baci demokratski su ga potrošili.

Malo stariji tekst iz 2012. – John Doe o Libiji:

Europska unija suočava se s ogromnim financijskim problemima, a jedna po jedna europska država proglašava stečaj. Zona eura je ozbiljno uzdrmana i u ogromnim problemima. Amerika je sve svoje resurse potrošila 12 godina unaprijed, jer duguje državama u svijetu 36.000 milijardi dolara. Europska unija i SAD duguju Libijskoj državi za isporučenu naftu blizu 200 milijardi dolara. 2012. godine ističu koncesije velikih naftnih tvrtki koje polažu pravo na libijsku naftu. Gadafi je zatražio vraćanje duga ili će sklopiti međudržavne ugovore sa drugim zemljama i tvrtkama.
Zbog toga je ovo neviđeno razaranje Libije.

A da li je libijski građanin imao razloga da se buni protiv režima Moamera el Gadafija?
Ako gledamo standard libijskog naroda i povlastice koje im pruža država, imali su jako lijep i lagodan život, živjeli su kao mali bogovi. Libija ima 6,5 milijuna stanovnika, a ima 14 milijuna registriranih automobila. Ako netko želi studirati u bilo kojoj državi u svijetu, treba podnijeti molbu i država mu osigurava stan, hranu, automobil, besplatno školovanje i mjesečnu stipendiju od 2300 dolara. U Libiji se ne plaća voda, struja, plin, porez, krediti se daju bez kamata. Ako u roku od pet godina ne možete vratiti kredit, država ga otpisuje ili vraća za vas. Svaki punoljetni građanin Libije kada napuni 18 godina dobija ključeve od stana. Ako želite kupiti auto vi dajete 20-30 posto od cijene, ostalo donira država. U Libiji za 10 dolara možete kupiti 85 litara benzina ili nafte. U Libiji je hrana gotovo besplatna, 10 kg kruha košta 0,15 dolara. U Libiji njihovi građani ne rade fizičke poslove, već stranci.

Živio sam 10 godina u Libiji po raznim gradovima i nikada nisam vidio niti jednog prosjaka na ulici. Libijci ne idu raditi po bijelom svetu, jer za to nemaju potrebe. U Libiji niti jedan građanin nije izbačen ili mu je oduzet stan ili auto zato što nije mogao vratiti kredit, što nije rijedak slučaj po ovim takozvanim demokratskim zemljama koje su se okomile na Libiju.
Iskreno, žalim za libijskim narodom, jer će se pretvoriti u najamnu radnu snagu, raditi za 100 dolara, gdje će im ove povlastice biti sve ukinute, a o lagodnom životu kakav su živjeli moći će samo sanjati.

Koliko je “lud” Moemer el Gadafi (kako ga Zapad stalno prikazuje), vidi se iz toga da je veoma brzo ujednio sva plemena, posebno dve velike libijske etničke grupe zbog kojih je Libija uvek morala da bude podeljena na dva administrativna dela. Gadafi je napravio jaku unitarnu državu. Naftne ugovore sa stranim kompanijama je napravio tako da je najveći deo novca od nafte ostajao Libiji i to na korist narodu, tako što je glavna naftna kompanija bila 100 posto u vlasništvu države. Proizvodnju nafte sveo je na samo jedan dolar po barelu, dok je kod drugih zemalja cena išla i preko 100 dolara.

Ogromnu zaradu od nafte Gadafi je koristio za kupovinu oružja i formiranje vojske, što su i drugi radili i u čemu im je Zapad obilato pomagao uzimajući im tako dobar deo novca od prodate nafte.
Dok je Izrael još bio u povoju, kao hram u koji danas dolaze svi svetski političari kako bi izrazili svoju privrženost evropskoj oligarhiji i njenom naftnom i bankarskom biznisu, tu prikrivenu ulogu je nakon Drugog svetskog rata imala SFR Jugoslavija. Tu su dolazili svi “afrički revolucionari” kojima je bilo potrebno da kupe oružije, dobiju keš novac za svoju “narodnu revoluciju”, obuku, edukaciju itd. Jugoslavija je formalno bila nesvrstana, slobodarska i ateistička zemlja, i to je islamskim narodima Trećeg sveta stvaralo iluziju da nisu više pod okupacijom Zapada i lihvarske mašinerije sa centralom u Londonu.

Tito je zvanično bio sin slovenskog balkanskog naroda (niko nije znao njegovu pravu biografiju i povezanost sa Rotšildima i Habsburgovcima, odnosno nemačkim lihvarima) i zato je bio rado vidjen gost u Trećem svetu i postao je “vodja nesvrstanih”. Sa takvom prikrivenom misijom razvijana je u jugoslovenska privreda (koja je dobijala unosne poslove u tim zemljama) i u kojoj je polovina državnog budžeta uvek bila negde van zemlje i samo nekoliko najupućenijih službenika tajne službe je znalo za tokove tog novca. Tako je Jugoslavija bila pravi trojanski konj za porobljavanje Trećeg sveta.

I mladi Gadafi je tu bio uvek dobrodošao i rado vidjen gost. Ali, je očito bio inteligentniji i hrabriji od ostalih. Znao je da vojska ne može da funkcioniše ako zemlja nema jaku privredu, a privrede nema bez nezavisnog izvora vode. Voda je energent broj jedan. U stvari ono što oslobađja energiju iz nafte je voda. A Libija dovoljno vode nije imala. I to je bio problem svih arapskih zemalja. I zapad je to znao i zato im oružije i prodavao.
Ali, priroda funkcioniše malo drugačije od onog kako bi hteli lihvari. U stvari gde ima nafte ima i vode jer se i jedno i drugo stvara duboko u unutrašnjosti zemljine kore. Čitava planeta se praktično stalno puni vodom, ali ona ne izlazi uvek na površinu (što zavisi i od telurskih struja) već može ostati milionima godina zarobljena duboko pod stenama. Takva vodena skladišta duboko pod zemljom se nazivaju akviferi. Da Libija sa skoro dve trećine svoje teritorije leži na ogromnim akviferima, otkriveno je još 1959. u potrazi za naftom.

Problem kod Libije je bio u tome što se ovi akviferi nalazili tačno ispod pustinjskog dela zemlje na jugu, dok 95 posto stanovništva Libije (od ukupno 6,5 miliona) živi u priobalnom delu. Iskopati velike bunare do akvifera i onda preseliti šest miliona ljudi u pustinju jednostavno je bilo neizvodljivo. A Libiji je voda preko potrebna, jer ima veoma male obradive površine zemlje, oko 1 posto od čitave teritorije i hranu mora da uvozi.
I “ludak “ Gadafi je odlučio da vodu iz ovih akfera jednostavno dovede do gradova i velikih naselja. A to je značilo postaviti u pustinji cevovod od nekoliko hiljada kilometara, tačnije preko 3900 kilometara. To je više nego što je cela zapadna Evropa. Ali, kad je neko “lud” i shvata da mu novac od nafte i oružije ništa ne znače ako nema vodu, ako nema svoju poljoprivredu, ako ne može da razvija sopstvenu industriju, da održava sopstveni narod onda on mora to svoje “ludilo” da primeni. I Gadafi je pokrenuo veliki projekat izgradanje bunara i cevovoda koji će transportovati vodu preko pustinje. Pojekat je nazvan Velika veštačka reka (Great man-made river project).

Iz bunara se voda ubacuje u rezervoare i svaki rezervoar ima prečnik od jednog kilometra i jasno su vidljivi iz Nasinih satelita, baš kao što se iz satelita vidi kako oko rezervoara i duž cevovoda sve više niču zelene površine. Sa ozelenjavanjem nastaju male poljoprivrdedne farme koje će s e onda sve više širiti.
Cilj Libije je vremenom potpuno zadovolji svoje potrebe za usevima, a Libijci onda planiraju da sa proizvodnjom uđu i na Evropsko tržište. Ovo se porodici Rotšild koja ima investiciju u Indiji da Evropu snabdeva voćem i povrćem siguno neće dopasti. S obzirom da se radio o vodi koja je stara i veoma mineralizovana, ovako uzgojeni usevi i voće imaće sigurno odličan kvalitet.

Čitava insvesticija trebalo bi da košta oko 33 milijardi dolara, ali će verovatno biti skuplje. Ako ikada bude završena. Finansiranje je do sada vršeno isključivo državnim beskamatnim kreditom koji je dala libijska centralna banka. A ova banka je sto posto u vlasništvu države Libije. MMF i Svetska banka su zaobidjeni. Možete već da zamislite kako su to Rotšildi i ekipa teško prihvatili. Toliko teško da se o ovom libijskom geostrateškom projektu na Zapadu jedva zna. Mediji su ga jednostavno ignorisali.

Kamen temeljac ovog projekta je postavljen izgradnjom velikog vodenog skladišta kod Brege 1984. Sada vam je jasno zašto su se tzv. “pobunjenici” (naoružani Otporaši koje finansira Sorošov fond za “Otvoreno društvo” tj. fond za trgovačku zemlju bez granica) navadili na ovu luku i zašto je Gadafijeva narodna vojska to sve to morala da minira.
I kada ove izdajnike i ostale plaćenike koje plaćaju Rotšildi preko svog agenta Soroša i političkih marioneta u Lononu, Parizu, Vašingtonu itd. (koji troše za ovo i novac iz državnih budžeta zapadnih zemalja) ubije neka mina ili bomba, svi udarni mediji na Zapadu izveštavaju da Gadafi “tiranin” ubija sopstveni narod. U stvari pobunjenici preko nekakvog Nacionalnog Tranzicionog Saveta (!) žele da uspostave novu vlast koju će onda prihvatiti (i dati joj legitimitet ) “demokratski svet” preko marionetske institucije nazvane UN (kojom upravlja trgovački kartel iz Londona poznat pod imenom “KRUNA”) i oni će onda da privatizuju ovaj veliki vodeni cevovod za interese možda francuskih korporacija od kojih tri najveće (Veolia , Suez Ondeo i Saur) danas drže 40 posto svetskog tržišta u poslovima sa vodom. Da li je zato Sarkozi bio najgrlatiji u ovoj borbi za “oslobadjanje” Libije jer nije za francuske firme, prilikom nedavne posete Gadafiju, dobio dovoljno veliko parče “vodenog kolača” ? Zato ovaj cevovod još nije bombardovan. U stvari, on je po izveštajima koje je jedino objavila ruska Pravda na engleskom u jednom delu ipak razoren. Ali, stvana šteta je za sada nepoznata. Kakvo obrazloženje za ovakvo razaranje vodenih resursa može da ima NATO? Nikakvo, naravno. I zato je to na Zapadu opet tajna i razmere ovog potpuno nehumanog NATO pohoda za sada nisu poznate. Ovaj vodeni cevovod ide paralalno sa gasovodom i naftovodom i Libija je već do sada pretrpela katastrofalnu infrastrukturnu štetu. Razaranje libijske ekonomije zapravo jeste glavni cilj NATO intervencije.

“MALI” SUKOB MEDJU POSLOVNIM PRIJATELJIMA

Poznavaoci Gadafijevog biznisa znaju da je on bio veoma vešt političar (čitaj trgovac jer to je politika) i veoma aktivan i u onome što se zove korupcija lakomih državnika. To je, takodje, mogao naučiti od J. B. Tita (koji je preko svojih tajnih službi takođe potplaćivao mnoge afričke, latinoameričke “revolucionare”), ali i od Rotšilda, sa kojima je Gadafi takođe bio u biznisu i evidentno je bio uvaženi poslovni partner londonskog trgovačkog transnacionanog kartela. I jednog sina je školovao u Londonu. Ako je finansirao predizbornu kampanju Sarkozija (kako to tvrdi njegov sin Saif), to je od njega kartel možda i tražio kao prilog za “našu stvar” tj. “našeg čoveka” na funkciji francuskog predsednika. Koliko je i na koji način Gadafi finansirao Barluskonija, Buša, Blera (koji mu je bio neka vrsta “poslovnog kurira”) može se samo nagađati.

Moamer El Gadafi je očito čovek koji je znao da je državna politika trgovačka igra u kojoj pobedjuje onaj koji je najbolji prevarant i koji zna da se u toj igri sve podmazuje sa parama. A pare je Gadafi imao u izobilju pa je time i ušao u visoke poslovne vlastelinske krugove. Pored toga podatak da su mu baka i majka Jevrejke (što tvrde neki izraelski izvori) , govori da je imao sve predispozicije da bude poslovni partner globalne oligarhije.
O tome gde je sve investirao novac od nafte, običnim ljudima je nepoznato. Ali, investicije su ogromne širom sveta (posebno u Italiji), kao i bankarski računi. Na žalost Gadafi je samo prevideo jedno od zlatnih pravila pravih vladara: nikada ne investiraj tamo gde nemaš kontrolu nad vojskom i obaveštajnom službom.
Ali, poslovni partneri mogu da uđu u sukob interesa.Kada se vlastelini sukobe, narodi i države se uvode u ratove. U slučaju Libije zato razlog za njeno bombardovanje i gnev (koji potiče iz Londona) može se naslutiti iz namere Gadafija da ovom trgovačkom i lihvarskom kartelu na čelu sa Rotšildima zada težak udarac.

GADAFI JE ŽELIO AFRIČKI MONETARNI FOND I NOVU MONETU

Naime, ogrommnim novcem koji je Libija zaradila od nafte vođa revolucije je decenijama marljivo kupovao i zlato. Koliko tačno ima zlata u Libiji niko ne zna, ali MMF procenjuje da imaju oko 4,6 miliona unci, a to je blizu 144 tone. To na tržištu trenutno vredi preko 6 milijardi dolara. I Libija ga najvećim delom čuva u svojim sefovima u Libiji, a ne u Švajcarskoj, kao što moraju ostale porobljene i vazalne zemlje. Samo dvadeset zemalja u svetu ima veće zlatne rezerve. Britanija , na primer ima duplo više, ali i deset puta veći broj stanovnika. I Alžir ima ogromne količine zlata. Sa tim zlatom koje su vodeće afričke države nagomilale, Gadafi je predložio stvaranje Afričkog monetarnog fonda (u koji MMF neće moći da pristupi) koji bi onda mogao da emituje sopstvenu afričku monetu u čijoj osnovi bi bio – zlatni islamski dinar. Reč dinar znači zlato.

I afrička nafta bi se onda prodavala samo za ovu monetu. I svi koji žele afričku naftu morali bi prvo da kupe ovaj novac. I spekulativnim naftnim dolarima i evrima bi bio kraj. Baš kao i londonskim lihvarima. I Gadafijevi bi preuzeli bankarski tron Rotšildima.
U islamu je lihvarenje, odnosno prodaja novca sa interesom zabranjena. I u Libiji je najstrože zabranjeno davati kredit sa kamatom. Islamski dinar bi zato bio veoma stabilna moneta, a beskamatni krediti bi bili veoma podsticajni. I sve više poslovnih ljudi u svetu to podržava i više veruje islamskim bankama, jer to nisu banke za golu pljačku već za stvarni razvoj biznisa.
Inače, Kina je postala strateški partner Libije broj jedan i to je Gadafijevo ogromno tržište. A ko ima takvo tržište taj je car. I Rotšilde zanima upravo to tržište. I pala je odluka da se Gadafi malo “išamara” i da se ubedi da se skloni iz biznisa i da mu se izbaci iz glave ideja sa pravljenjem novog monetarnog fonda. Afrika mora ostati zemlja porobljena. A Gadafi je praktično sebe nametnuo kao lidera čitave Afrike.
I Rotšildove političke marionete su aktivirane.

U stvari, Gadafi je primer veštog vlastelina koji zna da njegova moć počiva i na zadovoljnom narodu i zdravoj ekonomiji i zdravim finanisijama, a ne na iluzijama o ekonomiji i “demokratiji” u kojima žive Zapadnjaci porobljeni teškim kreditima i prestrašeni terorizmom i “fanatičnim islamistima” koji stalno prete da im unište njihovu “bajnu” demokratiju. Da bi taj strah kod zapadnjačkih podanika održavali, Evropa i SAD su napunjeni lažnim azilantima islamistima, uglavnom kriminalcima kojima je neko obećao na Zapadu med i mleko, a zapravo ih drži getoizirane i izložene tiraniji. Onda, kada im zatrebaju da terorišu Evropu – tajne agenture jednostavno zapale fitilj i aktiviraju ih. U Londonu su ovakvi useljenici u Totenhemu upravo vešto iskoriščeni od strane policije da zastrašuju Engleze i Evropljene prikazujući se kao netolerantni, kulturno neprilagođeni nasilnici i pljačkaši.
 
Tako su ovi “islamisti” u Evropi sve ono što nisu u libiji, u Iranu, i što nisu bili u Iraku. I Evropa se tako drži u stalnom strahu od arapskih i afričkih “ludaka” i “tiranina”. Jer, strahovlada i tiranija je jedini način vladavine koji se u Evropi i SAD održava već vekovima. I to diktiraju mozgovi Vatikana koji veruju da je batina iz raja izašla. Baš kao i zmija.
Sa tim strahom se eliminiše i mogućnost ulaska islamskog zlatnog dinara u svetske finansijske tokove kao monete koja bi bila u Evropi i SAD prihvaćena baš kao i islamski način bankarskog poslovanja – BEZ KAMATA I STVARANJA VREDNOSTI IZ NIČEGA . A lihvarska ekonomija bez kamate je za londonski kartel – PROPAST.

Ovo su razloz rušenja Gadafija.: 1 Libija jo pod njegovim vodstvom bila samodostana neovisna zemlja bez duga koju se nije moglo ucjnjivati. 2 Liibijske zalihe naftnoplimskog tipa bile su goleme i htjeli su ih se dokopati. Jer ih ima u golemim količinama a Libijska nafta je načišća i najbolja. 3 Gadafi je držao golen novac na Zapadu i ulagao ga u Europu a plaćao je i stranke vodećih Europskih političara plaćao Putovanja pornorgije raskošne zabave i predizborne kampanje Sarkoziyu Toniyu Blairu Berlusconiju i dr a njegov raddo viđeni gost bio je i predsjednik RH Stjepan Mesić. Libijci su čuvali informacije o tim koruptivnim i bludnim radnjama. 4 Libija ima najviša sunčanih dana pa je kontrola nad njom klijučna za prizvodnju solarne energije. 5 Libija drži “vrata” Sredozemlja i bez njezinog uništenja ne bi bilo moguće proizvesti kaos zvan “migrantska” kriza” : 6 sjeme. Suvereni vođa kao Gadafi sigurno je spremio banku sjemena da spriječi glad i invaziju GMO a. 7 vojna moć. Da je Gadafi bar dio golemog bogatsva koji je uložio u banke i političare uložio u izradu i nabavu oružja ( kao što to čini Iran ili Alžir) Mogao je formirati jaku vojnu siliu koju se ni NATO ne bi usudio napasti. Ovako je Libija naoružana zastarrjelim čehoslovačkin jugoslavenskim i sovjetskim (možda i Kineskim ) oružjem starim i po 60 godina bila lak plijen za NATO.

ZLOČINAĆKI NATO je na zločinu nastao, na zločinu živi, a sa zločinom će i nestati, ali će svima preživjelima suditi za zločine nad humanizmom po zapovijednik odgovornosti. A kazne će biti bez milosti dosljedne.

Ovo je dobro. Molio bi autorku da mi da izvor informacije gde su to Italijani bili u borbi u Libiji. Kad je njihov nosač i s kojim avionima sudelovao u borbama. Sve pohvale za tekst. Ovo se zove novinarstvo.