Zašto se bojimo reći istinu?

Strah
11 komentara

Često smo čuli sintagmu „naknadna pamet“. Ili „general poslije bitke“. Ili izreku: „Da je pameti do hodže, kao od hodže, bilo bi lako.“

Sve nas to upućuje na pojavu kako nam se nekad čini da je bilo lako donijeti ispravnu odluku, ali tek nakon što je kasno, nakon što je sve riješeno i kad smo saznali još neke činjenice koje do tada nismo znali ili im nismo pridavali potreban značaj. Tako tek poslije utakmice shvatimo da je umjesto onog igrača bilo bolje da je igrao ovaj, ali sad je kasno. Nakon što smo pali na ispitu postane nam jesno da je trebalo više učiti ovu oblast umjesto one, jer zna se da taj profesor više insistira na njoj. Nakon što firma bankrotira, direktor shvati da nije trebao kupovati novi vozni park i skupocjeni namještaj, nego novu mašinu, i tako dalje.

Generali su ušli u izreku valjda zato što se u njihovom poslu očitije vidi gdje su, u bitkama koje su izgubili, pogriješili. Ali nekada ljudi ne donesu ispravne odluke ne zbog neznanja koje je rješenje bolje, nego iz drugih razloga. Vrlo ilustrativan mi je primjer koji mi je pričao jedan prijatelj, a koji je opet bio prijatelj s jednim premijerom bivše SFR Jugoslavije. (Tada je, u stvari, on bio predsjednik SIV-a, Saveznog izvršnog vijeća.) Mnogo godina nakon tadašnje poznate afere Agrokomerc, moj drugar je pitao bivšeg premijera o njoj, misli li da je sve ipak bilo prenapuhano? Premijer mu je rekao da sad vidi da jest, a i onda su mu bile neke stvari sumnjive, činilo se da se sve predimenzionira iz političkih razloga, zbog nekih međuljudskih obračuna. Onda je moj prijatelj uskočio s pitanjem: „E, tu te čekam! Kad si i u ono vrijeme bar naslućivao šta se dešava, zašto to nisi javno rekao? Pa ti si bio premijer, moćan čovjek, to bi imalo težinu?“  Bivši premijer mu je ovako odgovorio: „Sad ću ti to objasniti na jednom primjeru. Nakon Staljinove smrti na čelo Komunističke partije SSSR došao je Nikita Sergejevič Hruščov. Na prvom kongresu KP poslije Staljinove smrti on je osuo paljbu po Staljinu, navodeći sve njegove mane i greške koje je počinio, što je do tada bilo nemoguće čuti. Nakon svih govora na kongresu su se, takva je bila praksa, mogla postavljati pitanja na koja je odmah odgovarano. Sudionici kongresa bi na papiriću napisali pitanje, neko bi s korpicom prošetao dvoranom i pokupio sva pitanja, a onda korpicu s papirima istresao pred predsjedavajućeg. Ovaj bi uzimao papirić po papirić, čitao pitanja i odgovarao na njih. Hruščov je tako radio i onda naišao na pitanje: „Druže Hruščov, kada ste sve to o drugu Staljinu znali, zašto to niste i rekli dok je on bio živ?“ Hruščov je pročitao pitanje, malo zastao, a onda upitao: „Ko je postavio ovo pitanje?“ Niko se nije javio. Ponovo je pitao, ali odgovora nije bilo. „Po treći put pitam – ko je postavio ovo pitanje?“ Ali ni tada se niko nije javio, a onda je odgovorio: „Eto, zbog toga prije nisam govorio ovo što sam danas govorio.“

Dakle, nekada ne donesemo pravu odluku iz neznanja, a nekada zbog straha, zbog stida, zbog nekog interesa, zbog slave i ko zna sve zbog čega još. A nekada, ali to nam je najteže priznati, jednostavno zato što smo kukavice.

kukavicePriča
Pretplatiti se
Obavijesti o
11 Komentari
Najstariji
Najnoviji Najviše komentiran
Inline povratne informacije
Pogledaj sve komentare
MilanCZ
7 godine prije

Istina postoji onoliko koliko vjerujem u istinu.Danasnje doba mediji manipuliraju sa vjestima i pravom istinom

Alerik
7 godine prije

Postojalo je vrijeme u kojem ljudi nisu mogli izreći neistinu, odnosno laž. Zbog jednostavnog razloga – ako bi je izgovorili, svi drugi bi izgovoreno prepoznali kao laž. Otad je prošlo puno vremena, a čovjek je izgubio sposobnost prepoznavanja laži. Naravno, nije ju izgubio tek tako. Malo pomalo, onoliko koliko je knez laži uspijevao zagospodariti sjenom u kojoj se predstavljao kao svjetlo. A svjetlo ne stvara sjenu, rekao bi Armin Risi. Danas lažemo svi, lažemo stalno. Nesvjesni da je laž ta mala rupa koja je dovolna knezu da se ušulja u nas (u drugačijem kontekst, ali s istom idejom ide i Damir Urban stihom – sasvim mala rupa je dovoljna da se ušuljam u tebe). Pa lažemo zato što je to naš izraz, drugačije ne znamo. Gradacija laži ide od očitih do sofositiciranih.Najgore su one koje sadrže više od 95% istine. S lažima bismo se mogli obračunati vrlo lako kad bismo… Čitaj više »

Hari
7 godine prije

Postavlja se pitanje sto je to “prava odluka”? Obicno se pod tim smatra ona odluka koja urodi plodom koji nam odgovara, dok u slucaju nepozeljnog ishoda, to odmah etiketiramo kao krivu odluku. Dakle, radi se o obicnom etiketiranju od strane pristrane osobe. A sto bi bilo realisticnije stajaliste? Recimo, shvatiti kako u trenutku donosenja odluke, sve sto utjece na donosenje te odluke (eksterno i interno, ono sadasnje i ono iz proslosti) djeluje na nacin da se iskristalizira upravo ta odluka koja biva donesena. Rezultat je potpuno logican i uzrocno-posljedicno povezan. Jedino sto mu nedostaje je poklapanje s nasim ocekivanjima i zeljama. Prava odluka je u stvari ona koja se (realno) dogodi. Ako ipak zelimo nesto drugo, neki drugi rezultat, mozemo promijeniti nesto u nacinu na koji djelujemo/radimo/shvacamo, pa mozda dobijemo priliku neki drugi put. Sto se tice istine, teziti istini je pozeljno i preporucljivo (to je jedno od tradicionalnih vrijednosti).… Čitaj više »

Laki Topalović
7 godine prije

Potpuno pogrešan zaključak. To bi bilo kao javno reći u nacističkoj Njamčkoj da je to rasistička i kriminalna politika. Bi li je promijenio? Ne bi. Izgubio bi glavu i to je sve. Pročitajte Časlava Miloša : “Zarobljeni um”, iako mi se ne sviđa zbog pretjerano antisovjetskih stavova, ali je model primjenjiv na sve slične životne situacije.Dakle, NE BOJIMO se reći istinu, nego oni koji bi je čuli imaju oružje i sudove, a mi samo istinu. Stoga, biti hrabar ne znači glavu izgubiti uludo. Koja je svrha toga. Eto, Assange, Snowden i Manning su govorili istinu tamo gdje je “zajamčena”, tako da je autor mogao napraviti paralelu s ta tri slučaja, pa što se dogodilo? A za Staljina preporučam Ludo Martens, Belgijanac: Another View of Stalin Malo bi se iznenadili s djelom potkrijepljenim, pogotovo s dokumentima iz sovjetskih arhiva.

Georgij Žukov
7 godine prije

Ivo je sve korektno napisao , ljudi su kukavice , 99% ljudi prikljuciti ce se choporu pa i svijesno znajuci da smrdi ali je sigurnije i toplije .Kukavicluk smo najbolje vidjeli u gradjanskom ratu 90 tih , ljudi su se okupili u nacionalne chopore i tjerali sve koji ne smrde kao oni , oni koji su se pobunili dobili su metak u celo kao recimo Josip Reihl Kir , dok je covjek pokusavao spasiti Osijek od rata , 10 % glavasevih bandita su maltretirali citav osijek dok je 90 % supaka promatralo ispod roleta kako druge odvode, protjeruju ili egzekutiraju samo zato sto imaju pogresno ime , ista stvar se dogodila i u drugim gradovima odnosno na cijelom prostoru bivse SFRJ , onaj tko je imao vecinu maltretirao je manjinu i jos su to nazvali junastvom i hrabroscu , bijednici .

zlatan
7 godine prije

Zanimljivo, ali u članku o laži i istini, provlači se jedna obična laž. Piše tamo negdje, da je Staljina naslijedio Hruščov. To nije istina, znači to je laž. Staljin je umro od posljedica izljeva krvi u mozak (treći i zadnji, prvi izljev u 66-toj godini 1945, drugi u 70-toj godini 1949, te zadnji u 74-toj godini, 1953), dana 5.3.1953. Staljina je naslijedio njegov zamjenik Georgij Maljenkov i na čelu SSSR-a ostao je pola godine.
Hruščov dolazi na čelo SSSR-a dana 7.9.1953., znači Hruščov je naslijedio Maljenkova, a ne Staljina. To je prava istina.
A sada raspravljato o laganju i istini, hm, predaleko bi nas to dovelo…..nigdje nas ne bi dovelo.

Nightwatch
7 godine prije

“Ja ne lazem. samo ponekad govorim neistinu” – by A. Hebrang

© 2023 – Portal Logično

POVEZANE VIJESTI