Azija raspravlja o udaru na dolar i jedinstvenoj valuti

Potrebno je stvoriti jedinstvenu azijsku valutu za trgovinu između zemalja šire regije. Takav je prijedlog dao premijer Malezije. Hoće li to biti glavno gospodarstvo u regiji – Kina? Hoće li Azijci uspjeti učiniti ono što su Europljani pokušali učiniti, ali stvoriti novi monetarni sustav potpuno odvojen od dolara?

“Ako se azijske zemlje žele udružiti, to bio trebale početi stvaranjem zajedničke valute na temelju zlatnog standarda, jer je zlato mnogo stabilnije. Neće se koristiti samo za unutarnja plaćanja, već i za trgovinske operacije između zemalja”, izjavio je premijer Mahal Mahamir Mohamad tijekom govora na gospodarskom forumu u Tokiju posvećenom razvoju Azije, prenosi Reuters .
Istaknuo je da “pod trenutnim globalnim sustavom razmjene, lokalni načini plaćanja podliježu vanjskim čimbenicima i postaju predmetom manipulacije”.
Ovog je tjedna američko ministarstvo financija u izvješću Kongresu priopćilo kako devet zemalja, uključujući Maleziju, zahtijevaju veliku pozornost. Amerikanci sumnjaju da njihovi trgovinski partneri manipuliraju valutama. Ranije su takve optužbe upućene Rusiji. Washington je zaprijetio da će kazniti takve zemlje nametanjem carina na njihovu robu. Zapravo, Sjedinjene Države nisu daleko od onih protiv kojih su se odlučile boriti. Amerika ima ogromne količine alata za manipulaciju dolarom, što i čini.
Malezija je uzela ovu prijetnju ozbiljno. Središnja banka zemlje se odmah pokušala obraniti, rekavši da je njezina intervencija na deviznim tržištima ograničena na mjere za suzbijanje prekomjerne nestabilnosti.
Razgovor o stvaranju jedinstvene azijske valute nije počeo u ovom desetljeću, nego u ’70-ih, a intenzivirali su se nakon monetarne krize 1997.-1998. Ako je Japan u početku sebe vidio kao središte stvaranja takve valute, sada, naravno, Kinu ubrzano razvija planove za tu ulogu.
Ideja o stvaranju jedinstvene azijske valute je obrambena reakcija Azije na dominaciju dolara i eura pri trgovanju. Europa se u jednom trenutku ujedinila kako bi se suprotstavila Sjedinjenim Državama, koje su nakon Drugog svjetskog rata započele agresivnu ekspanziju. Prvi sporazumi o europskoj integraciji potpisani su ’50-ih. Europi je trebalo mnogo više desetljeća da konačno dođe do stvaranja jedinstvenog političkog i gospodarskog sustava sa zajedničkim tržištem i zajedničkom valutom. 2000. je euro postao jedinstvena valuta u 11 zemalja EU.

Azijske zemlje mogle bi krenuti sličnim putem kao EU, počevši sa stvaranjem jedinstvene valute koja bi potisnula dolar iz međusobne trgovine. Korak po korak, to može rezultirati bližom unijom, nešto nalik na EU, ali bez centraliziranog tehnokratskog uređenja u kojem jedna zemalja dominira cijelim blokom. U slučaju Europske unije je to Njemačka.
Jedinstvena azijska valuta može pomoći u izbjegavanju ponavljanja monetarne i financijske krize koja je na cijeli svijet utjecala u razdoblju od 1997. do 1998. godine.
To će pomoći eliminirati volatilnost tečaja. Konačno, jedinstvena valuta stvorit će jedinstveno slobodno tržište za robu, usluge i radnu snagu, što će imati pozitivan učinak na razvoj azijskih gospodarstava.
U brojnim azijskim zemljama, uključujući Maleziju, već je prisutna azijska valutna jedinica, takozvani ECU, a ne u fizičkom obliku i  koristi se samo za klirinške nagodbe između vlada po posebnom ugovoru, ali razgovor o stvaranju fizičke valute još uvijek nije pomaknut iz mrtve točke.
Prvo, postoje nesumnjive političke razlike. Na primjer, između Indije i Pakistana. Što možemo reći o posebnoj Sjevernoj Koreji. Teško je ujediniti pretjerano različitu razinu gospodarskog razvoja zemalja u regiji. Industrijsku Kinu je u tom pogledu teško usporediti s Tajlandom, koji živi od turizma, ili s  Filipinima. I, naravno, veći akter je u takvim asocijacijama je uvijek na dobitku, što se jasno vidi u eurozoni.
Njemačka, Francuska i Velika Britanija prednjače u EU, dok u baltičkim zemljama bogatstvo i plaće nikada neće biti iste kao u ove tri zemlje. Zbog toga baltički narodi bježe u bogatiju zapadnu Europu, a njihovo mjesto zauzimaju imigranti iz još siromašnijih zemalja, iz Ukrajine. Isti negativni trendovi bi se, bez regulacije, pojavili i u azijskoj regiji.
Zemlje su suviše različite i mogu imati dijametralno suprotna stajališta o geopolitici i daljnjem gospodarskom razvoju. Ako su u europskim zemljama i postojali politički razlozi za stvaranje ECU-a, daljnji prijelaz na euro i pridruživanje EU, azijska regija takvih razloga jednostavno nema. Malo je naroda koji žele žrtvovati svoj suverenitet, pogotovo kada postoji sve veći dokaz o mrtvoj putanji razvoja u EU i sve veći broj euroskeptika.
Osim toga, za razliku od Europe, gdje su trgovinski odnosi između pojedinih zemalja u eurozoni prilično značajni, u Aziji su zemlje više usmjerene na izvoz i osvajanje zapadnog trgovačkog svijeta. Trgovina među azijskim zemljama je manje razvijena. Stoga je pitanje može li nova valuta značajno potisnuti dolar u međunarodnoj areni?

Euro, na primjer, to nije uspio učiniti, iako se mora priznati da je europska valuta oslabila položaj američke valute u trgovini. U tom smislu bi jedinstvena azijska valuta dodatno mogla oslabiti monopol dolara u trgovini.
Druga stvar je hoće li Kina to htjeti. Bez sudjelovanja Kine, koja igra važnu ulogu u gospodarstvima mnogih zemalja, plan Malezije je osuđen na neuspjeh. No, Pekingu nije do stvaranja jedinstvene valute.
Prvo, to bi bilo rasipanje energije u rastućem sukobu sa Sjedinjenim Državama, a drugo, već je uložen preveliki napor na razvoj vlastite valute kao alternative dolaru i euru.
Međutim, postoje mnogi koji vjeruju da bi Kina mogla napustiti ideju promicanja svog juana kao alternative dolaru i iskoristiti ideju stvaranja neke vrste zajedničke regionalne valute slične, ali ne i iste kao euro.
Koncept “jedna zemlja – jedna valuta” je prilično trivijalan i vrlo rizičan. To omogućuje američkom ministarstvu financija da, ako to želi, nametne sankcije Kini.
A Peking je redovito na američkim listama zemalja “manipulatora valutom”. Jedinstvena valuta nekoliko zemalja čini američki utjecaj nejasnom. Kineski trgovinski partneri u regiji će vjerojatno objeručke prihvatiti takvu ideju.
Uostalom, jedinstvena valuta će omogućiti izravnu naplatu, izbjegavajući komplicirane faze pretvaranja jedne obračunske jedinice u drugu, što je ponekad prilično skupo za male i nestabilne valute. Prethodno je tu ulogu tradicionalno imao američki dolar, ali kako se trgovinski rat između Kine i Sjedinjenih Država produbljava, bilo bi prilično čudno očekivati da će se Kina u budućnosti poslušno pokoravati dolaru.
Naravno, Kina ne može odjednom napustiti naplatu u dolaru, ali je očito da Peking priprema “rezervnu luku” i taj se proces ne može zaustaviti.
Jedini rizik je nedostatak iskustva u upravljanju valutama u Kini, čiji bi tečaj bio slobodan, što drugim tradicionalnim zemljama s tržišnim gospodarstvima, uključujući Maleziju, očito neće odgovarati. Međutim, trgovinski rat može pomoći Pekingu da stvori istinski slobodno tržište.
Na kraju, takva monetarna jedinica s vremenom ne samo da može uzdrmati dominaciju dolara u međunarodnoj trgovini, već i promijeniti strukturu deviznih rezervi mnogih zemalja, gdje dolar i euro imaju prioritet. Snaga kineskog gospodarstva je neosporna i upravo je u tri zemlje skupine ASEAN, Kini, Japanu i Južnoj Koreji, koncentrirana većina zlatnih i deviznih rezervi svijeta. Prema tome, jedinstvena azijska valuta bi u teoriji mogla postati novi pol monetarnog sustava, pa čak i potisnuti dolar.