Kad iz mene progovori moje selo

selo

Nekada nismo ni svjesni koliko je duboko u nas zavičaj utisnuo svoj pečat. I da se ne znam koliko trudimo izbrisati ga, uvijek ostane neki trag.

Pokušaj uklanjanja tog pečata je kao pokušaj uklanjanja tetovaže. Dugo nam treba da se odlučimo na uklanjanje, zna boljeti, a vrlo teško ju je ukloniti da ne ostane baš nikakvih tragova, ni fizičkih ni emotivnih. Istina je da mnogi ne samo da ne žele ukloniti svoje tetovaže, odnosno svoje zavičajne pečate, nego ih s ponosom ističu. To je ono što ih obilježava, govori o njima kakvi su ljudi.

Nisam sklon tetovažama i nikada ih nisam imao na svom tijelu, ali pečat zavičaja je tu itekako uočljiv. Osjeti se najviše u govoru. Čak i onda kada mislim da govorim „sasvim normalno“, odaju me neki detalji. Prije svega naš posavski naglasak, poznati metatonijski akut, karakterističan za moj dio Bosanske Posavine. Čudno je to koliko je teško osloboditi se ovog naglaska i onima koji se posebno trude. Usvojite ga još kao dijete, s prvim riječima koje izgovorite, i to kao da se zabetonira u vašem govoru. Cijeli život vas prati i po njemu vas prepoznaju.

Ali osim naglaska, i mnoge riječi su karakteristične za zavičaj, nekada samo za vaše selo ili čak samo za vašu obitelj, i te riječi ostanu u vašem rječniku do kraja života. Ima tako više riječi koje sam, recimo, čuo samo od svoje maćehe, nikada više i nigdje, ali ih i danas dobro pamtim i ponekad u svojoj obitelji upotrijebim. Moja tetka je upotrebljavala riječ „bil“ umjesto „čim“. Na primjer: „Javi se bil dođeš s puta“. Zanimljivo, i jedan njen unuk još uvijek upotrebljava baš tu riječ i niko mu i ne ukazuje na takvu neobičnost!

Ljudi koji se bave proučavanjem jezika, koji su na mjestima gdje je vrlo važno govoriti književnim jezikom, trude se potisnuti zavičajne karakteristike svoga govora. Neki s više, neki s manje uspjeha. Ipak, teško se može u potpunosti, u svakoj prilici osloboditi toga nasljeđa. Moj profesor, Posavac, jedan od najvećih živućih stručnjaka za jezik, dr. Josip Baotić, ne samo da zna kako treba pravilno govoriti, nego i sam to čini i pazi da naglašava ispravno svaku riječ. Ipak, i kod njega u nekim karakterističnim riječima osjetim da barem malo naginje prema tom metatonijskom akutu. Istina, nije tipičan, baš onakav kakav je, pretpostavljam, bio dok je bio dijete, ali nije ni onakav kakvim ga izgovaraju ljudi koji nisu odrastali u Posavini.

Ja se odavno i ne trudim više mijenjati naglasak. Nekada sam, u mladim danima, učinio neke korekcije za koje sam mislio da bih trebao učiniti i to mi se činilo dovoljnim. Tako je i s brojnim riječima koje su vezane za moje djetinjstvo, mada se tu i sada više trudim izbjeći riječi i njihove oblike koji ne spadaju u književnu formu. Ali nekada one budu jače od mene, jednostavno, iz mene progovori moje selo i tako ostane zapisano, a da to i ne primijetim. Uglavnom su to riječi koje se rijetko koriste, i kad ih se sjetim, sjetim ih se u onom obliku u kom sam ih nekada davno usvojio. Tako mi to promakne, ne primijetim da sam napravio grešku, i tek kad me neko upozori na propust, shvatim šta sam učinio. Eto, nedavno sam u jednom tekstu napisao da se voćke obrezuju, a ne orezuju. Znam dobro razliku između ove dvije riječi, ali u mom selu kažu da se voće obrezuje, i to je bilo to. Tek kad sam vidio da me čitatelj panStje ispravlja, čudio sam se sam sebi kako sam to previdio, ali bilo je kasno. (Zahvalio sam se ovom čitatelju tek ujutro kad sam ustao i vidio komentar, pa ako nije vidio odgovor, još jednom mu se ovim putem zahvaljujem.) Bilo je tu još sličnih propusta, da ih ne nabrajam sve.

Ipak, ne nerviram se previše zbog toga. Ljudi su takvi, nesavršeni, pa zašto bih ja morao biti drukčiji? Uostalom, zašto bi i moralo biti pogrešno imati neka obilježja zavičaja, koja mogu biti dobra ili loša, lijepa ili ružna, ali su naša? Je li bolje pretvarati se da si drukčiji nego što jesi samo zato što se trebaš prilagoditi drugima, većini, ako tvoja drugačijost ne nanosi nikome štetu?

Ako vam se članak svidio, podijelite ga ->

najnoviji najstariji najviše ocjenjeniji
Obavijest
28.juni
Gost
28.juni

Ježim se od ljudi koji se prikazuju onakvim kakvi nisu ili onih koji se koriste jezickim pomodarstvom. Ono sam sto jesam i time se ponosim.To je dio moga identiteta.Izmamili ste mi osmijeh s lica kada ste spomenuli profesora Baotića koji je bio moj profesor na fakultetu.Veliki stručnjak i divan čovjek.Koliko sam samo znanja od njega pokupila… Dio zavičaja zauvijek ostaje u nama ,ali to je onaj najljepši i najnežniji dio-naše djetinjstvo.Svima nama se ponekad omakne neki idiolekt rodnog mjesta.Posebno kada nas ponesu emocije.Nas divni narodni govor,čist i bistar kao izvorska voda u kojem i danas ponekad čujem mili glas svoje majke.Hvsla na divnom tekstu,gospodine Ivo!I na najljepsim sjećanjima koja ste u meni prizvali.

Mikojan
Gost
Mikojan

@28.juni, ježim se od ljudi koji su neprilagodljivi, tupi, zadrti a onda to prikazuju kao pozitivnu osobinu, ponosom čak.

Helena
Gost
Helena

Sve se u ovom svetu menja i prilagođava staništu. Niko od nas, smatrao sebe prilagodljivim ili ne, ne ostaje isti, čak iako se ne pomeri iz svog rodnog mesta. Naročito je danas usvajanje tuđeg moguće bez da mrdneš iz kuće. Ali isto tako, niko od nas ne izgubi u potpunosti ono što mu to rodno mesto utisne.

Nije problem ni u prilagođavaju, ni u kako ti kažeš zadrtosti. Problem je kad to prilagođavanje postane bežanje od sebe, umesto kvalitetan rad nadogradnje ličnosti. Ništa nam nije dato za džabe, ni slučajno, pa ni svi ti putevi. Čovek treba da uzme iz svog pokreta kroz svet šta smatra dobrim, lepim, korisnim, a isto to i da sačuva i obrnuto, ali po svom sistemu vrednosti, a ne tvom ili nekom tuđem. To nas čini jedinstvenim i vrednim. Inače smo bezvredni plagijat.

Ljudi koji se stide sebe, koji ne vole svoje poreklo, tradiciju, ne mogu voleti nikog i ništa drugo. I obrnuto. Ljudi stave lažne maske, nesigurni su u sebe, kriju svoje poreklo, pretke sa sela, ili nekog naroda i uporno žele da ih tamo neki ljudi prihvate. No, oni mogu kriti šta su, odakle su, ko su od drugih, ali ne i od sebe i nikad se neće osetiti ni voljeno, ni prihvaćeno, ni dobro, jer će ljudi voleti ne stvarne njih, već njihove maske.

Prvi korak je prihvatanje sebe. Mi nismo birali gde ćemo biti rođeni (iako možda naša bezvremena duša), a objektivan, inteligentan, čovek, koji ume da voli u svemu će naći lepotu, pa i u svom poreklu, rodnom mestu, društvu i narodu kom pripada i smisao tog pripadanja. Niko nije savršen i niko bez kvaliteta i niko bolji od drugog. Mi smo samo međusobno unekoliko drugačiji. U toj različitosti leži lepota ovog sveta, koju globalizacija i nametanje jedne kulture (pri tom veštački stvorene) želi da uništi, dok su joj licemerna, pogana usta puna tolerancije.

Mene je put daleko od mog sela odveo. Hvala bogu što mi je dao priliku da upoznam svet, jer ni bez njega, kao ni bez moje rodine ja ne bih bila što sam danas. Volela sam svako mesto i ljude gde sam živela, strastveno upijala sve lepote, ali mir i punu dušu imam samo na mom izvoru. I stvaram sebi uslove za povratak, iako tamo nakon rata gotovo više nikog nema. Jer je mir u duši i potpuna ispunjenost, koju samo tamo osećam, ono što mi je najviše potrebno i više protiv sebe ne želim da idem.

Helena
Gost
Helena

A onda, za jedno 2 godinice kad se udomim, vam šaljem kolektivnu pozivnicu za okupljanje u raju. Ko hoće može i pre da pomaže na obnovi ?

kiki
Gost
kiki

Kako se zove mjesto ? Ako si ona Hel.sa amsija, znam otprilike, ali ne točno…

Helena
Gost
Helena

Jesam Helena sa tog portala. Samo sam se u to vreme više bavila geopolitikom, sad više filozofiram ? Ne bih baš trenutno i javno da odajem sve podatke, samo ću reći da sam blizu Sanskog Mosta.

Mikojan
Gost
Mikojan

@Helena, prilagođavanje nije bježanje i sram od rodnog kraja, to je pokazivanje poštovanja prema novoj životnoj okolini, da sad odem u npr. južnu Srbiju, za dva tri mjeseca govoriti ću kao da sam se tamo rodio ali ako sretnem nekog iz svoga kraja u toj novoj sredini, razgovarati ća njim kao da sam u starom kraju bez ikakvog problema. Ako se ne želim prilagoditi novoj okolini onda nisam trebao tamo ni dolaziti i gnjaviti sve oko sebe s tim tko sam, što sam i od kuda sam, bepotrebna glupa navika mnogih iz ovog regijona, onih koj sve to zaborave kad se maknu sa Balkana u neku EU zamlju, tada su prvaci u prilagođavanju okolini.

Helena
Gost
Helena

Na početku rekoh da je prilagođavanje prirodno i ne smatram ga problematičnim, sve dok se kroz njega ne počne beg od sebe. Ja sam lično vrlo prilagodljiva, da nisam ne bih veći deo provela u tuđini. Nekako sam rođeni putnik, iako sam već pomalo umorna od toga. Volela bih se konačno skrasiti. Mnoge sam stvari usvojila, ali neke, koje iz kuće i rodnog mesta nosim, a smatram ih svetlima, ne menjam ni pošto.

krkan
Gost
krkan

@Mikojan
Sta znaci biti zadrt?
Ne razumijem kako se govor neke osobe moze uklapati u “biti zadrt”.
Ako osoba iz Mostara ili Bihaća dođe da studira ili radi u Sarajevu, kako ocekujes od te osobe da prica kao Sarajlije? To je prosto nemoguce, i to niko ni ne ocekuje? Ne razumijem kako se ovdje moze primijeniti to tvoje “biti zadrt”?

Doticna osoba se moze ponasati u skladu sa obicajima mjesta u koje je dosla, te se uklopiti u nacin zivljenja, ali govor se tesko mijenja. To nije kao kada sebi kazes da vise neces biti kafu, nego caj.
I na kraju krajeva, ne kontam sta ima lose u razlicitim naglascima i lokalizmima?

Porodica mog jarana se u Sarajevo doselila iz Priboja u Srbiji 1997. godine. Njegovi roditelji i danas pricaju cistu ekavicu sa sandzackim govorom, dok jaran i njegov brat pricaju sarajevskim govorom, jer su tu odrasli. Je li to ima nesto lose sto njihovi roditelji pricaju tako? Ja ne vidim nista lose u tome. Pri svakoj integraciji i popratnoj asimilaciji treba da prođe barem jedna ili dvije generacije. Onda se neke stvari gube same po sebi.

Siniša
Gost
Siniša

Hm…ja jednom parkiram pred marketom kad iza mene neko svira i maše rukama, obiđem oko svoga auta vidim dobro parkirao okrenem se i odem;završim sa bizmisom u korist marketa i svoga dupeta kad ono mene lik blokirao a Njemačke tablice, nađem ga a on meni zašto se nisi pomakao da i ja parkiram i zovi policiju ako hoćeš..”Neću zvati policiju zbog gluposti, penziju si zaradio u Njemačkoj a ne znaš da ulaz ne smiješ blokirati i šta je parkiran između linija i ne smiješ nagaziti liniju.”
Dogovorili smo se naravno ali otići negdje ne znači promijeniti sebe ili domaćina već oplemeniti sebe i domćina….nije čudo što nas u na Zapadu ne gotive, odemo tamo a ostanemo ne kulturne siledžije i što je najgore i podmladak nam je zadrt.
Recimo neko ko ode u Beč i ostane krkan, kako nekoga Beč ne oplemeni….nije mi jasno.

Mikojan
Gost
Mikojan

@krkan, zadrt, tup, pokvaren bez želje da poštuje ikoga ili išta u okolini u koju je došao.

krkan
Gost
krkan

@Mikojan
Govor se ne uklapa u takvo nesto. Ja imam 29 godina i ako se preselim recimo u Mostar ne moze se od mene ocekivati da pricam kao Mostarci sa istim govorom i naglaskom. Ok, govoriti cu karpuz umjesto lubenica ili kariole umjesto kolica, ali ocekivati da pricam potpuno isto kao oni je potpuno nelogicno.

Mikojan
Gost
Mikojan

@krkan, govor je samo jedan parametar u prolagođavanju novoj životnoj sredini, poznam jako puno osoba koji kod kuće pričaju kako su ih učili roditelji ali čim izađu iz stana/kuće, kad ih čuješ jednmostavo ostaneš zbunjen koliko se stope sa okolinom u komunikaciji sa ostalma u okolini.

Piretis
Gost
Piretis

@krkan- U pravu je i @Mikojan iako naivno misli da bi se za par mjeseci bez problema jezično uklopio u drugu sredinu. Čak i pored dara nekih da se brzo uklope naglasak ostaje desetljećima a često i doživotno.
No, ima jedna osobina koju domoroci nigdje ne vole. To je kad se “dođoši” počnu okupljati po zavičajnom ključu i ponašaju kao da svoj kraj nikada nisu napustili (očekujući da se svi prilagode njima). Ima toga svugdje, u Bosni ali i u Hrvatskoj. Neki uporno ignoriraju književni jezik i deru po svom a mi ostali, koji smo usput domaći, ako ih razumijemo dobro ako ne naš problem. Bitnija je volja za uklapanjem nego sam rezultat. Kao dijete sam poznavao jednu stariju Njemicu koja je i pored problema sa izgovorom uvijek insistirala da govori naš jezik, jezik naroda sa kojim je živjela. Bilo je to simpatično, ponekad smiješno, ali bilo je u tome poštivanje domaćih ljudi, njihovog jezika.

krkan
Gost
krkan

@Piretis
Mene je zivot tako nosio da sam upoznavao doslovno ljude iz cijeloga svijeta, pa tako i iz svih dijelova bivse Jugoslavije i njenih regiona. Iako imam samo 29 godina, imam veoma veliko iskustvo u interakciji sa osobama iz jako mnogo drzava svijeta.

Nisam rođen u Sarajevu, ali sam u istom zivio gotovo 10 godina. Sarajevo je jedna velika mjesavina sto se tice razlicitih mentaliteta i govora. Na jednoj strani se mogu sresti Sarajlije koji su tu generacijama i koji pricaju “čaršijski”, a zatim IB (istočna Bosna), Sandzaklije, Crnogorci, Hercegovci i oni iz istocne Hercegovine i oni iz doline Neretve, Tuzlaci sa okolinom sa svojim tečnim govorom i izgovaranjem svakoga slova tečno, te Krajišnici koji pricaju svoj poseban jezik koji je tesko razumljiv nekome ko ne provodi mnogo vremena s njima. Ja stvarno ne vidim nista lose u svoj toj mjesavini.

Stardardna varijanta za bosanski i srpski jezik je uzeta iz istocne Hercegovine, odnosno sa prostora od Kalinovika do Trebinja. Međutim, to je jezik skole, jezik knjiga, koji drugi veoma rijetko koriste pri svakodnevnoj komunikaciji. Pogotovo je to izrazeno u Bosni i Hercegovini gdje zbog planina i visoke nadmorske visine komunijacija među mnogim mjestima nije tako intenzivna kao u ravnicarskim podrucjima, te su dijalekti i poddijalekti mnogo vise prisutni.

Meni je iskreno jako cudno da neko od prve generacije došljaka očekuje da pricaju kao lokalci, pogotovo ako su razlike veoma velike, recimo ako se Krajisnik doseli u Sarajevo. Njihova djeca ce sigurno pricati kao lokalci, jer ce i sama biti lokalci.

Kako je ranije spomenuto, dijalekti i razliciti naglasci se ubrzano gube, tako da cemo kroz koju deceniju svi pricati manje-vise isto. Ali mi prosto smijesno ocekivati od nekoga da odjednom primijeni cijeli svoj govor samo jer se preselio sa tacke A u tacku B, na istog govornom podrucju. Kako vec rekog, ista osoba ce prihvatiti nacin zivota okoline, i stopiti ce se sto se tice obicaja, ali govor ostaje govor, tako si sam rekao tesko se brise.

Siniša
Gost
Siniša

Apsolutno..to je ono “seljačina” kao karakterna osobina.

krkan
Gost
krkan

@Siniša
Seljacina nije karakterna osobina, to je produkt demonizacije jugoslavenakog sela u procesu brze industralizacije nakon Drugog svjetskog rata.

Posto je jugoslavenska kultura inace kultura sela, bilo je potrebno stanovnistvu na neki nacin ogaditi selo. Zbog toga se na sve nacine radilo na tome da se stanovnistvu da do znanja da je lose, zaostalo, ruzno, zadrto, bez prosperiteta. U javnom diskursu se izbjegavao svaki spomen sela, a osobe koje subsa sela su se stidile svog porijekla i isto izbjegavale spomenuti prilikom razgovora.

Tek se od kasnih 2000-tih u Srbiji selu poceo davati neki znacaj, a u BiH od 2010-ih. U procesu modernizacije selo je manje-vise dobilo sve sto i grad, pa se polahko gubi taj spomen sela u negativnom kontekstu.

Siniša
Gost
Siniša

U pravi si ali sam tu osobinu spoznao tek kada sam se počeo u grad spuštati, do tada sam živeo među prostim i ne ukima ali u gradu sam tek upoznao šta znači biti “seljačina” umišljenim intelektualcima a klošari u duši.

krkan
Gost
krkan

@Sinisa
Razumijem na sta mislis, ali opet posavljam da “seljacina” nije rijec kojom binse takve osobe trebale opisivati.

Npr. pri prici ko je odakle ja cesto kazem: “Ja sam seljak”. I to namjerno, ciljano, samo da vidim reakcije prisutnih. I reakcije su u.95% slucajeva iste: podsmijeh, izrugivanje i slicno. Samo zato sto sam ja izrekao rijec koja predstavlja mene i tip naselja u kojem ja zivim.

Međutim, znam da je to posljedica demonizacije sela.koja se odvijala nekoliko decenija pa mi nije cudno.

Guest
Gost
Guest

pošten članak , bez ikakvih pretenzija

Siniša
Gost
Siniša

Mene iz mog sela istjerati mogu ali moje selo iz mene nikada…
https://youtu.be/zD0E5WorjQs

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik

Majka mi je, kad god bih počeo pametovati, prepričavala naš ‘razgovor’ kad sam ja imao 2-3 godine i tek počeo govoriti. Kaže da sam joj rekao Mama, ti jos ne znas govoliti. Ne kaze se kunj, nego konj, nije nuga, nego noga. Majka je bila iz susjednog sela, a u to doba je svako selo govorilo ‘svojim’ jezikom. Čim bi netko progovorio, mogao si znati odakle je. To su bili drugačiji naglasci, uporno umetanje glasa u na mjesto gdje treba biti o. kraćenje riječi, ni u ludilu infinitiv ili imenicu završiti izgovaranjem glasa i (rad’ti, vid’ti,čin’ti, ned’lja))
Iako sam i dotad znao da drugačije izgovaramo riječi, tek u petom osnovne škole, kad su nas skupili iz svih područnih škola u glavnu osnovnu sam to počeo svakodnevno slušati, ali i vidjeti koliko se jezik kojeg sam govorim razlikuje od onog kojeg govore nastavnici.
Kako je odmicalo školovanje, tako su i susreti s drugačijim naglascima, izgovorima bili češći, samo su razlike bile manje. Školovanje je učinilo svoje – unificiralo je jezik. Silom nametnuto, s ocjenama, ‘uspjesima’, uspjelo je uništiti i previše autohtonih izričaja. Preživjeli su rijetki i to samo u brojnijim ruralnim zajednicama. Preživjeli su u generaciji koja je na odlasku. Još koje desetljeće i neće više biti puno govornika lokalnih ‘jezika’. Ostat će tek možda naglasak kao oznaka podrijetla, ali će riječi biti književne, unificirane, iste.
Nikad nisam govorio književnim jezikom. Nisam morao. Zato imam problem s pisanjem, ne mogu se niti natjerati na pisanje neknjiževnim jezikom. Treba to znati napisati – taj neknjiževni jezik, a čak i tad bi bio razumljiv samo nekima. Ima ljudi koji to znaju, poput jedne Goge koja je nedavno i magistrirala. Živa je riznica govora svog kraja, a još to zna i napisati i to je uvijek duhovito samo po sebi.
Jezik nestaje zajedno s govornicima. Kažu da je za preživljavanje jezika nužna populacija od 100 000 ljudi. Ako ih raseliš, razbiješ, onda ni ta brojka nije dovoljna. Odolijevat će jedna generacija, malo i druga, ali treća neće htjeti razlikovati se od drugih. Priča o jezicima koji nestaju je najbolja ilustracija odgoja i obrazovanja, odnosno unifikacije i uništavanja različitosti. Ta priča je od onih na koje ne gledamo negativno jer završene škole su znak društvenog uspjeha i uspjeha pojedinca. Nećemo uspjesima gledati u zube. Možemo nazrijeti i taj trik u pozadini svega – rezultati u namjeri dokidanja različitosti su uvijek bolji ako ih ljudi prihvate ‘za svoje dobro’, kao znak vlastitog uspjeha. Malo reklame, malo govora o tomu što je ‘inn’ i posao se radi sam od sebe. Neravnine se same ispeglaju, svi postajemo slični jedni drugima, u odijevanju, u shvaćanju poželjnog. One koji odolijevaju agendama će se ostaviti na miru kako bi društvo imalo u koga upirati prstom jer nitko ne želi biti ‘kao on’, gubitnik.

krkan
Gost
krkan

@Son of Alerik
Jako lijepo napisano!
Ja zivim u srednjoj Bosni, a kod nas jos uvijek svaka skupina sela ima neke svoje posebne rijeci. Ovdje tacno gdje ja zivim svi pricaju manje-vise isto zato sto su sva sela donekle spojena i prostor je gusce naseljen, jer je velika dolina okruzena brdima. Moje selo je jedno od zadnjih sela koja pripadaju dolini.

Tako sam imao priliku da 5 godina po nmjesec i nesto dana radim u susjednom selu kao student, ali ne ovima si pripadaju dolini, nego jednome u brdima. Iako smo samo 2 km daleko selo od sela razlika je ocigledna. Mnoge rijeci drugacije izgovaramo ili na nekima imamo drugaciji naglasak.

Onda sam kao dijete cesto isao u planine odakle je moja mama da posjetimo rodbinu i vidio sam koliko nam govori odudaraju.

Evo primjer, Sarajevo, Ilijaš, Visoko, Kakanj i Zenica imaju posebne naglaske pri izgovoru. Ljudi od Visokog do Sarajeva pricaju mnogo mekse i kraće, a ljudi od Kaknja prema Zenici razvlace gotovo svaku izgovorenu rijec. Onda oko Zenice, Viteza, Busovace i dalje koriste mnogo ikavice pri izgovoru.

Ja, za razliku od tebe Alerik, pricam poprilicno knjizevno. A za pisanje se takođe ne bih mogao natjerati da napusem nesto.sto nije knjizevno. Razlog zbog kojeg pricam poprilicno knjizevno je opis posla kojim se bavim, gdje se od mene ocekuje da tako pricam. Međutim, donekle sam u tome otisao toliko daleko da cak pravilno izgovaram č i ć, te dž i đ, sto je za osobu koja zivi u srednjoj Bosni nezamislivo. Toliko sam se navikao da to izgovaram, da sada sve i da hocu da ne pricam tako ne mogu. Nedavno mi rodica koja studira BHS jezik i knjizevnost rece: “Evo pazljivo te slusam pola sata. Svako č i dž si rekao pravilno. Kako ti to uspijeva? Ja pokusavam pricati pravilno, ali ne ide”. Sta da kazem, jednostavno sam pretjerao po tom pitanju.

kiki
Gost
kiki

Sve točno tako. Ja , međutim, vidim tu dva problema:
– trebalo bi popisati sva ta narječja i izraze, da se ne zsborave. Srećom, tehnika pruža danas velike mogućnosti…
Pogledajte što se dogodilo sa Dalmatskim jezikom koji je službeno – zabranjen….(1920.?)
– Na određenim mjestima očekuje se od govornika standardni književni jezik, npr.spiker na radiju ili tv.
Drugo, bez daljnjeg, dobro obrazovan čovjek nema naglaska.
U bivšoj državi znalo se dogodit da se tek u 3. ili 4. rečenici po ekavici/ ijekavici vidi ( šire) porijeklo ….
Tako da…ljudima, konkretno ovdje, smetaju i meketanja u Saboru, bilo da su metkovska ili onog gladnogovornika dalmoša…

IVE iz pecalbe
Gost
IVE iz pecalbe

Moj osbni slucaj je vrlo ii dijametralno razlicit od ovoga sto opisuje Ivo Kobas. Ja sam imao srecu da sam kao dijete zivio od Dravograda do Geveglije, a i rodio sam se na jednoj od usputnih stanica mojih roditelja. Tako da ne samo da sam kao dijete upijao jezike i narijecja i da bez problema prepoznajem dijalekte i jezike. A tecno mogu govoriti na 3 a uz malo napora i 4 dijalekta tako da me i domicilni tesko razlikuju tek mi tu i tamo izleti koja rijec sa pogresnom dikcijom. A kao dijete sam naucio osnove i Slovenskog i Makedonskog. Sve to mi je pomoglo kasnije u zivotu da se mogu sporazumijevati na 6 jezika u govoru i pismu, a jos nekoliko znam tek osnovne kurtoazne rijeci. Sve to ipak ponekada stvori konfuziju u mojoj glavi tako da u razgovoru znam zapoceti na jednom jeziku a onda ubaciti rijec ili recenicu iz nekog drugog jezika a na kraju zavrsiti na nekom trecem. Kao sto rekoh ja to dozivljavam kao srecu, mada su me u nekim situacijama zbog toga krivo etiketirali, ali je to ipak u meni stvorilo neku moju ideju kozmoplitizma i nisam osijetljiv na razlicite dijalekte i rijeci sa drugih govornih podrucja. Osobno ili licno me ljuti kada citajuci komentare vidim neke dezurne kriticare i pravopisce koji se nadju ispravljati jezik – tekst prethodnih komentatora, sve je dobro dok se razumijemo pa kazali mi bijelo ili belo, Nezgoda je kada se ne razumijemo, ili necemo razumijeti, ali i tada mozemo pitati za obijasnjenje ili ukljuciti mozdane vijuge pa se potruditi razumijeti. Na kraju jezik sluzi za sporazumijevanje i razgovorom se svi problemi rijesavaju.

alan ford
Gost
alan ford

kao dijete sjećam se serija u bivšoj Jugoslaviji, koje su bile na različtim jezicima/dijalektima, ali su te serije svi voljeli.
Velo misto-dalmatinski, Gruntovčani-kajkavski, Vruć vetar- beogradsko-šumadijski, Tale-bosanski…

globalizacija polako uništava i dijalekte… i nije to samo slučaj kod nas. U Njemačkoj, naprimjer, također ima jako puno različitih dijalekata, koji polako izumiru: bavarski, kelnski, berlinski, hesenski, saski, sjevernonjemački, frizijski, rajnski, rurski… itd… i kako kažu jezični stručnjaci, noviji naraštaji čak i domicilnih Nijemaca, ne znaju više te dijalekte..

Macchiato
Gost
Macchiato

U Minhenu se bogme priča uveliko na lokalnom bavarskom dijalektu, moram ih često u razgovoru zamoliti da uspore i “prešaltaju” se na hoch deutch.

krkan
Gost
krkan

@Administrator

E pa svasta! Sada mi svaki komentar cenzurisete? Da Vas podsjetim, komentar se brise ili slijedi opomena banovanja kada komentator pise komentare koji sadrze vulgarizme, psovke i govor mrznje po bilo kojem osnovu. Sve sto je van toga ulazi u domen otvorene rasprave i ne potpada pod cenzuru! Ali eto, sada mi je ocigledno da kod Vas sve potpada pod cenzuru i da komentari osoba koje Vama nisu po volji moraju da budu cenzurisani od strane Vas, nevazno sto ne sadrze nista da bi bili cenzurisani.

Koji je smisao postojanja ovog medija ako vrsite cenzuru nad svime? Gdje je tu sloboda govora, sloboda izbora i sloboda misli ako uopce propagurate bilo kakve slobode?

Opet ponavljam, kao sto sam prije oko mjesec dana, je li to ja trebam da imam pet imena da bih se izrazio na ovom profilu?

L. R.
Admin

Poštovani,

Osoba koja živi u istom mjestu kao i vi, pravi nam probleme. Tu smo osobu blokirali. Pošto ste, gotovo iz iste ulice i vi ste nenamjerno blokirani.

Odblokirali smo vas.

Ugodno čitanje.

Dub Miroslav
Gost
Dub Miroslav

L.R.
Bio sam u ubjeđenju da se samo struja i voda isključuju po kvartovima. Hvala što ste mi dopunili spoznaju.

krkan
Gost
krkan

Kazu “posto ste gotovo iz iste ulice”. Ja zivim u selu od 387 stanovnika. Nesto cisto sumnjam da iko osim mene ovdje zna za Logicno i da prati politiku na nivou na kojem ja pratim.

Ali hajde Logicno, neka vam bude!

Piretis
Gost
Piretis

@krkan- To sa lokacijom IP adrese kod nas je živa koma. Obično se kreće u krugu od 30-ak km i obuhvaća ( u mom slučaju) populaciju od 50 000 stanovnika. Nije mi jasno kako u vrijeme kad se mobitel može locirati na metar operater svog korisnika net usluga locira u krugu 600 km2? Ali ako slučajno posjetiš nepodobnu stranicu znat će momentalno na kojem ulazu i katu živiš.

kiki
Gost
kiki

???Ja na ansi nisam mogla izać (ako neko sumnja da nisam mogla savladatone sličice – imala sam nekad IQ 125-130), a na logičn tek nakon promjene providera. Jučer (?) me 3 puta izbacilo sa interneta na onom čl.o pe…lgbt osobama, a prvu veče komentiranja ovdje imala sam i anonimni poziv u 2 noću.!

krkan
Gost
krkan

@Piretis
Da se u mom slucaju krece u krugu od oko 30-ak km obuhvatalo bi populalciju od preko pola miliona ljudi.

Siniša
Gost
Siniša

Hvali grad..drž se sela ??
https://youtu.be/sf0_jUNtK00

Dub Miroslav
Gost
Dub Miroslav

Zavičaj nije selo (zašto ljudi poistovjećuju pojam zavičaj sa ruralnim predjelom?). Danas je to najčešće grad ili predgrađe. Jezik je sredstvo sporazumijevanja i zato se standardizira, pa postoji standardni jezik za čiji sadržaj i oblik su zaduženi jezikoslovci i stručnjaci iz područja čija se terminologija oblikuje i određuje. Jako, jako puno nesporazuma nastaje i diskusija se vodi jer ljudi ne koriste standardne pojmove na standardni način, već poradi siromaštva fonda riječi koje razumiju, koriste krive riječ u i s tim stvaraju zbrku ( najčešći lijepi primjer je riječ “šok” ).

28.juni
Gost
28.juni

Standardizacija (ili normalizacija)jeste svodjenje,ograničavanje razlicitih varijanata izgovora , strukture ,morfoloske promjene i slično na jednu ; izbor propisane (preporucivane) uzorne varijante kao osnova normalizacije jezika.Znaci:prirodni razvoj stadardnog jezika u neoj govornoj zajednici (ili pokusaj neke zajednice da jedan dijalekt nametne kao standardni) naziva se standardizacija. On je proizvod jezickog normiranja. Jedno je STANDARDNI ,a drugo KNJIZEVNI ILI LITERARNI JEZIK-jezik knjizevnosti

28.juni
Gost
28.juni

Knjizevni jezik posjeduje tzv. Književnu slobodu u stilske svrhe:žargonizmi.vulgarizmi,kolokvijalizmi, dijalektizmi…

LauerNalis
Gost
LauerNalis

Meni nista draže nije nego kritika na moj govor . U srednjoj školi su me izrugivali zbog upotrebe glasa č , naime većini taj glas predstavlja višak u abecedi . Ove mlađe generacije kažu da zvučim ruralno .
Neka sam isti kao on , Oprosti mi pape .

FRANO
Gost
FRANO

SVI NOSIMO NEKA OBILJEŽJA IZ RODNOG AMBIJENTA ,IZ NAJUŽE SREDINE U KOJOJ SMO ODRASLI ,ALI ZATO SVI UČIMO JEDNO PRAVILO ,BILO U OPĆEM PONAŠANJU, ONOM U DRUŠTVENOJ SREDINI I GOVORIMO NA STUPNJU KOJI ODGOVARA VREMENU I TEHNIČKO – TEHNOLOŠKOM NAPRETKU .PREMA TOMEM SVI NOSIM I PONEKA SJEĆANJ IZ TE NAŠE RODNE SREDINE U GOVORU ILI PONAŠANJU ,ALI JE UVIJEK INTENCIJA, NAS POJEDINAC I DRUŠTVENE ZAJEDNICE, DA SE SVE TO USKALDI SA VREMNOM KOJEG ŽIVIMO , A TO VRIJEME ODREĐUJE STUPANJ RAZVOJA PROIZVODNIH SNAGA I TO JE ZAKONITOST NAŠEG RAZVOJA.

Macchiato
Gost
Macchiato

Volim da gledam blago uvredjene face blaziranih beogradjana kada izbacim neku reč ili frazu na kadašnjem sremačkom, a pogotovo germanizam, “fertig” npr., sa izgovorom čistog “g” sa kraja reči.

krivA
Gost
krivA

…zato njegovati dijalekte..narjecja, jer u njima se nalazi ljepota, bogatsvo i kultura komunikacije jednog naroda ili nacije u sposobnosti i nacinu verbalne i pisane kokunikacije. Knjizevni “jezik” je samo umjetno nametnuta tvorevina koja olaksava ovaj proces. Kako neto prije napisa za neke profile ljudi.., necu koristit nazive.., neki bjeze od toga i stide se. Ok njihov odabir i odabrano “siromastvo” kulturnog nasljedja. Moze svrseno u svim segmentima baratat knjizevnim jezikom ali to ga, kao i zavrseni fakulteti i po koji doktorat, ne cini intelektualcem. Intelektualac se radja a ne postaje se skolovanjem.

kiki
Gost
kiki

Ne, ali: GIMNAZIJA, faks i (pokoji doktorat su ) obično nužni preduvjeti…..ima još…ljudi s faksom ima na našim prostorima cca 15%. Koliko ima onih koji čitaju knjige? 3%. Nema na ovim područjima ni dovoljno intelektualaca, ni stručnjaka…
Kćeri od moje kume smeta klavir od mame i treba ga se prodat: tom prigodom saznadosmo za katastrofalno stanje stvari sa muz.školama i instrumentima.
Tako da…SELJAČIĆI I SELJAČINE SE IGRAJU DRŽAVE.sređuju sve oko sebe…a i oni će propast na kraju, ali su preglupi da to vide.

Ime
Gost
Ime

Vredi teziti k savrsenstvu. Tada ce i drugi nestati.

Dub Miroslav
Gost
Dub Miroslav

Ime
Što si želio reći?

Ime
Gost
Ime

Savrsenstvom dobivas, postepenim skupljanjem, svo znanje.
(Drugi postaju ti) kad nastupa nova evolucija toga svo znanje.

Fiker
Gost
Fiker

Posavci dobri ljudi,šteta sto se trebaju krivoustom zahvaljivati za Posavinu!

POVEZANE VIJESTI

Izbornik