fbpx

Kad smo zadnji put bili u šumi?

Šuma na Brijunima

Ne trebaju mi velike analize niti istraživanja kako bih se uvjerio koliko se i ja otuđujem od prirode. Dovoljan je jednostavan test – kad sa zadnji put bio u šumi?

Kad sam bio dijete, gotovo svakog dana sam se igrao u šumama. I druga djeca također. Penjali smo se po drveću, što više, a onda gledali koliko daleko možemo okolo vidjeti. Pogled nam je s visokog drveta sezao mnogo dalje nego obično, jer u ravnici uvijek imate nešto ispred vas što vam ograničava vidik. Na drveću smo pravili svoje „kuće“. Vadili smo jaja iz gnijezda svraka i vrana jer su nam te ptice bile neprijatelji koji su nam otimali hranu. Naravno, znali smo razlikovati koja su gnijezda napravile vrane, a koja svrake.

U šumi smo nalazili prave i duge mladice koje smo sjekli i od njih pravili udila za ribolov, jer tad je prava oprema za pecanje nama bila preskupa i nedostižna. Tu bismo našli i odgovarajući štap za čuvanje stoke. Ali u šumama je postojalo i šumsko voće, a mi smo znali za svaku voćku i gdje se nalazi i kada zrije. Nisu to bile samo divlje voćke, nego i kalemljene. U to vrijeme su neki ljudi vični kalemljenju u proljeće uzimali mladice i kalemarski pribor i po šumama, ne samo svojim, kalemili mlade divljake. Šume su bile pune takvog voće i niko nije branio jesti ono što se tamo nađe, bez obzira na to čija je šuma.

I kasnije, kad sam odrastao, često sam odlazio u šume. Nekada, uglavnom s ocem, u obilazak svojih ili u njihovo uređenje, sječu i odvoženje onoga što je išlo za ogrjev i ostavljanje više prostora stablima koja će se nekada koristiti za građu. Nekada sam jednostavno išao prohodati šumama, opustiti se, nadisati čistog zraka koji nigdje nije onakav kakav je tamo gdje je mnogo drveća. Išao sam obići poznata mjesta i stabla i vidjeti kako rastu i mijenjaju se. Nikada se nisam pokajao što sam otišao tamo, uvijek mi je bilo lijepo.

Kad me ratni vihor odnio u Nizozemsku, ubrzo sam otkrio u blizini šume, predivne za ove prilike, koje imaju uređene staze za šetanje. Teško je moga proći vikend da ne nađem vremena za šetnju kroz te šume, a nekada sam to činio i češće. Bile su pune borovnica. Imale su svoje čari i zimi i ljeti; i kad je vrućina i kad je hladno; i kad je sunčano i kada pada. A onda sam primijetio da sve rjeđe odlazim u šetnje šumom, da „ne stižem“ od brojnih drugih obaveza. I kad sam se danas pokušao sjetiti kad sam zadnji put otišao u šetnju šumom, shvatio sam da je to bilo prije nekoliko mjeseci. A o šumama u Bosni da i ne pričam. Doduše, tamo su neke u miniranim područjima i nepristupačne su, ali postoje i one koje su sasvim prohodne. Vidim da šume i ja više nismo bliski kao nekada. A šume su priroda, naše okruženje. U stvari, moja ljubav prema šumama i prirodi u cjelini nije nestala, ali se sve više svodi na promatranje, razmišljanje, a ne na praktičnu primjenu.

Dakle, kad posložim sve činjenice, jasno mi je da se otuđujem od prirode, ali ne znam sigurno zbog čega? Je li u pitanju tek trend kojim ide čovječanstvo pa se i ja tu po inerciji uklapam, ili su u pitanju godine koje neumitno uzimaju svoj danak? Dešava li se i vama nešto slično, dragi čitaoci?

VAŽNA PORUKA ZA LOGIČARE

Vrijeme uvjeravanja prolazi. One koji ne shvaćaju što se događa, treba ignorirati i ne gubiti vrijeme na njih. Poštene, empatične i logične osobe se trebaju okupiti, bez obzira na osobna uvjerenja i svjetonazore. Osim raskrinkavanja, dolazi vrijeme djelovanja brojnim i legalnim sredstvima u gospodarstvu, zdravlju, autonomiji… U protivnom, sve će nas porobiti.

Pitate se što učiniti nakon čitanja ovog teksta? Jednostavno, šaljite i dijelite tekst poštenim, empatičnim i logičnim osobama. Informirajte bližnje o postojanju portala Logično. Priključite nam se na našem Telegram kanalu tako što ćete kliknuti na Vijesti.  Od danas možete komunicirati i pisati nam u Telegram grupi Zajednica. Budimo složni, mudri i jaki.


Posjetite naš novi video kanal na platformi Odysee i obvezno se registrirajte, kao i najveću arhivu alternativnih video snimaka Jubitu.

Svidio vam se članak i
pitate se što možete napraviti?
PODIJELITE ga s PRIJATELJIMA

*Stavovi izneseni u kolumnama su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Logicno.com

Pretplati se
Obavijest
guest
Zaštitite svoje ime u komentarima... REGISTRACIJA
20 Komentara
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
balkanboy
Gost
balkanboy
4 godine prije

Šetnja u šumi je prava anti-stres terapija. Ne treba ti obilazit fitnes klubove ili radit meditaciju kući. Sve što ti treba je par sati u prirodi, jer je ljudsko biće nastao iz prirode…

28.juni
Gost
28.juni
4 godine prije

Ne kaze se bez razloga da sz sume pluca Planete.Gledam da svaki slobodan momenat provedem u sumi.U meni budi samo pozitivnu energiju.Osjecam se relaksirano i preporodjeno u svakom pogledu.Jednostavno,suma izvuce sve negativno iz organizma.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
4 godine prije

Lako je vama, vi imate šume, a mi imamo krš. Nisko raslinje, smrika, česmrika, sitni grbavi hrast, grab, sitni jasen i puno kamenja. Oštrog. Ne smiješ se poskliznuti, niti pasti. Misliš li otići u krš kad zazeleni, možeš. Ali moraš imati dobar vid i brze reflekse. Nikad ne znaš je… Pročitaj više »

Majk Majers
Gost
Majk Majers
4 godine prije

Vidis stvarno, kad san zadnji put bija u sumi?

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
4 godine prije

Cuvaj se partizana!

RBAJKANA
Gost
RBAJKANA
4 godine prije

Šuma je prekrasna: uređena šuma. Šetati i trčati kroz šumu je super. Ali šumu krčiti, čistiti od koje kakvog drača i sipraga, bože me sačuvaj. To sam radio na tisuće puta. Takav mi je život bio, i ostao. Biti će bolje.??

Crni žutokljunac
Gost
Crni žutokljunac
4 godine prije

Šuma je lijek!Zrači nekom pozitivnom vibracijom.Svaki dan prolazim kraj nje i kad stignem šećem kroz nju.Najviše volim zapuštenu šumu sa velikim stablima,koje je sve manje.Ta velika stabla imaju pojačanu vibraciju pozitivne energije.Ima i nekih manje dobrih stvari u njoj,pogotovo komarce i krpelje.Ali me ni oni ne mogu spriječit da idem… Pročitaj više »

POVEZANE VIJESTI

Izbornik