fbpx

Kad smo zadnji put bili u šumi?

Šuma na Brijunima

Ne trebaju mi velike analize niti istraživanja kako bih se uvjerio koliko se i ja otuđujem od prirode. Dovoljan je jednostavan test – kad sa zadnji put bio u šumi?

Kad sam bio dijete, gotovo svakog dana sam se igrao u šumama. I druga djeca također. Penjali smo se po drveću, što više, a onda gledali koliko daleko možemo okolo vidjeti. Pogled nam je s visokog drveta sezao mnogo dalje nego obično, jer u ravnici uvijek imate nešto ispred vas što vam ograničava vidik. Na drveću smo pravili svoje „kuće“. Vadili smo jaja iz gnijezda svraka i vrana jer su nam te ptice bile neprijatelji koji su nam otimali hranu. Naravno, znali smo razlikovati koja su gnijezda napravile vrane, a koja svrake.

U šumi smo nalazili prave i duge mladice koje smo sjekli i od njih pravili udila za ribolov, jer tad je prava oprema za pecanje nama bila preskupa i nedostižna. Tu bismo našli i odgovarajući štap za čuvanje stoke. Ali u šumama je postojalo i šumsko voće, a mi smo znali za svaku voćku i gdje se nalazi i kada zrije. Nisu to bile samo divlje voćke, nego i kalemljene. U to vrijeme su neki ljudi vični kalemljenju u proljeće uzimali mladice i kalemarski pribor i po šumama, ne samo svojim, kalemili mlade divljake. Šume su bile pune takvog voće i niko nije branio jesti ono što se tamo nađe, bez obzira na to čija je šuma.

I kasnije, kad sam odrastao, često sam odlazio u šume. Nekada, uglavnom s ocem, u obilazak svojih ili u njihovo uređenje, sječu i odvoženje onoga što je išlo za ogrjev i ostavljanje više prostora stablima koja će se nekada koristiti za građu. Nekada sam jednostavno išao prohodati šumama, opustiti se, nadisati čistog zraka koji nigdje nije onakav kakav je tamo gdje je mnogo drveća. Išao sam obići poznata mjesta i stabla i vidjeti kako rastu i mijenjaju se. Nikada se nisam pokajao što sam otišao tamo, uvijek mi je bilo lijepo.

Kad me ratni vihor odnio u Nizozemsku, ubrzo sam otkrio u blizini šume, predivne za ove prilike, koje imaju uređene staze za šetanje. Teško je moga proći vikend da ne nađem vremena za šetnju kroz te šume, a nekada sam to činio i češće. Bile su pune borovnica. Imale su svoje čari i zimi i ljeti; i kad je vrućina i kad je hladno; i kad je sunčano i kada pada. A onda sam primijetio da sve rjeđe odlazim u šetnje šumom, da „ne stižem“ od brojnih drugih obaveza. I kad sam se danas pokušao sjetiti kad sam zadnji put otišao u šetnju šumom, shvatio sam da je to bilo prije nekoliko mjeseci. A o šumama u Bosni da i ne pričam. Doduše, tamo su neke u miniranim područjima i nepristupačne su, ali postoje i one koje su sasvim prohodne. Vidim da šume i ja više nismo bliski kao nekada. A šume su priroda, naše okruženje. U stvari, moja ljubav prema šumama i prirodi u cjelini nije nestala, ali se sve više svodi na promatranje, razmišljanje, a ne na praktičnu primjenu.

Dakle, kad posložim sve činjenice, jasno mi je da se otuđujem od prirode, ali ne znam sigurno zbog čega? Je li u pitanju tek trend kojim ide čovječanstvo pa se i ja tu po inerciji uklapam, ili su u pitanju godine koje neumitno uzimaju svoj danak? Dešava li se i vama nešto slično, dragi čitaoci?

0 0 vote
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
20 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
balkanboy
Gost
balkanboy
2 godine prije

Šetnja u šumi je prava anti-stres terapija. Ne treba ti obilazit fitnes klubove ili radit meditaciju kući. Sve što ti treba je par sati u prirodi, jer je ljudsko biće nastao iz prirode…

28.juni
Gost
28.juni
2 godine prije

Ne kaze se bez razloga da sz sume pluca Planete.Gledam da svaki slobodan momenat provedem u sumi.U meni budi samo pozitivnu energiju.Osjecam se relaksirano i preporodjeno u svakom pogledu.Jednostavno,suma izvuce sve negativno iz organizma.

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
2 godine prije

Lako je vama, vi imate šume, a mi imamo krš. Nisko raslinje, smrika, česmrika, sitni grbavi hrast, grab, sitni jasen i puno kamenja. Oštrog. Ne smiješ se poskliznuti, niti pasti. Misliš li otići u krš kad zazeleni, možeš. Ali moraš imati dobar vid i brze reflekse. Nikad ne znaš je li ono u što gledaš neki lišaj na kamenu ili poskok. Dovoljno je da te poskok jednom ugrize. Drugi put ne treba jer nećeš dugo.
Možeš i u polje. Samo tamo poskok nije istih boja.
Svejedno prošetam rubom krša. Procvjetala kadulja, smilje. Odavno su atomi krša ušli u me pa sam i ja krš koji hoda.
Ljudi ne vole odlaske u prirodu. Tamo nema buke. Nema hrane za njihove ovisnosti. Većina će se odreći svega prije nego li buke. Mora nekakav umjetni zvuk brujati. Tišina im je neprirodna. I nikako bez mobitela, ni sekunde.Mogao bi biti smak svijeta ako ostane mobitel negdje. A ti jadan ne znaš.
Tišina je prijetnja. Mogla bi te natjerati na introspekciju. Radije inspekcija, nego li to prijeteće iznutra.
Šuma nas približava sebi. Krš to čini još brže. Razdvaja bitno od nebitnoga, vraa te k sebi. Onomu koga ne poznaš. Tih dvadesetak ‘ja’ koji se smjenjuju kao gospodari uma upravljaju s tobom, ali tko će o tomu misliti.
Lakše je ovako, kao polukiborg…

28.juni
Gost
28.juni
2 godine prije
Reply to  Son of Alerik

Alerik: Nigdje borovona ne mirise kao u primorju!!!A posebnu car joj daje i miris mora.To mi je,sigurno,jedan od najdrazih mirisa. A i ljudi ponikli na tom podneblju su dio te ljepote.Krs,borovina,more… Rajske ljepote… Samim rodjenjwm bivate prekaljeni i otporni na mnogo toga. Znaci,svaka suma je lijepa na svoj nacin.

Majk Majers
Gost
Majk Majers
2 godine prije
Reply to  28.juni

28.juni
Istina, volin i ja miris borovine. Medjutim, borovina je korov, nametnik i nista dobra nema od iste. Pogledaj zemlju ispod borova-to je mrtva zemlja. Ti borovi u nas su posadjeni u doba Austro-Ugarske i virujen da nije slucajnost sta se bas ta vrsta bora sadila. Kako san napisa, sterilizira tlo, zapaljiv je poput benzina. Dojma san da bi se borovina tribala zaminit necim prikladnijim.

Bobi
Gost
Bobi
2 godine prije
Reply to  Majk Majers

Borove iglice kao i jeline i smrekine su izrazito ph kisele i zakiseljavaju tlo ispod sebe što odgovara rijetkim biljkama. Zato treba manje kositi i krčiti ispod borova. Znaci nije samo negativno

Ghost
Gost
Ghost
2 godine prije
Reply to  Bobi

Auuuh sta procitah.

U mom podneblju borovina je mnoge izlijecila od raznoraznih bolesti disnog sustava na nacin da su cesto boravili u takvim sumama. A oni sto konzumiraju cajeve da ne spominjem…

Inace borovina se sadi tamo gdje ne moze nista da nikne te nakon odredjenog vremena sade se druge vrste sumskih biljaka kako bi se odradilo pravilno posumljavanje tog podrucja itd itd. Problem je u tome sto oni koji rade takve poslove (sumari) ne odrade na opisan nacin i ostanu samo borovi i tako imamo mnogo borovih suma.

I onda kad piromani nacmu sezonu paljenja, svi se hvataju za glavu kako izgori suma, odose “pluca” sela/grada, a u 90% slucajeva gori borova suma 🙂 Sta reci?

Ne budimo dvolicni, nego njegujmo i stitimo bilo koju vrstu drveta, jer sigurno je drvo bolji zaklon od sunca, pa i kise, nego li goli kamen(jar). O ostalim blagodatima ne treba ni govoriti.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
2 godine prije
Reply to  Son of Alerik

Dvojica iz grada dosli u sumu da krce,seljak ih odvezao u servis i sada vise ne krce?
Lako je vama,vi imate sume,mi imamo krs,a ja Imam Homeini?

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
2 godine prije
Reply to  Umpah Pah

Ima i boljih imama:)

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
2 godine prije
Reply to  Son of Alerik

i mama i tata?

Majk Majers
Gost
Majk Majers
2 godine prije

Vidis stvarno, kad san zadnji put bija u sumi?

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
2 godine prije
Reply to  Majk Majers

@Majk:Pitaj OZNU!OZNA sve dozna?
Suma nudi mir,prilikom zadnje setnje sreo sam tri naplatne kucice koje su pobjegle sa auto-ceste?

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
2 godine prije

Cuvaj se partizana!

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
2 godine prije
Reply to  Umpah Pah

Kra 3.14 na?Pa pra covijece?Postajem Mi?Fali mi samo trojnik?

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
2 godine prije
Reply to  Umpah Pah

@ Kra pi na? Ivooo,jav´s!! Razmnozavam se po duhu svetome?Klasicno mi je draze.
A i premalo nas je za prevrat?Razmnozavanje Umpah Pahova u komentarima steti moralu pastve?Aiuto!

RBAJKANA
Gost
RBAJKANA
2 godine prije

Šuma je prekrasna: uređena šuma. Šetati i trčati kroz šumu je super. Ali šumu krčiti, čistiti od koje kakvog drača i sipraga, bože me sačuvaj. To sam radio na tisuće puta. Takav mi je život bio, i ostao. Biti će bolje.??

28.juni
Gost
28.juni
2 godine prije
Reply to  RBAJKANA

Sretne i hairli rsmazanske dane svim postacima ,a svako dobro svim ljudims dobre volje.

Ghost
Gost
Ghost
2 godine prije
Reply to  RBAJKANA

Za takvu vrsta posla su ljudi placeni ( pogledati pod Njemacka i njihove sume ).
To sto je u ex-yu sve naopako, to je drugi problem.
Mrzi me sad da postavljam vlastite snimke kako Nijemci obradjuju jedno drvo pred sezonu i ove nase pavijane. Ne znam bi li covjek plakao ili se smijao.

Umpah Pah
Gost
Umpah Pah
2 godine prije
Reply to  Ghost

Njemacka ministrica odbrane Ursula von der Leyen upravo pise knjigu:Uredjenje Vaseg vrta sa Leopardom 2?
Setajuci po sumi sretnem Jane,koja mi placuci isprica da je Tarzan slomio nogu i ruku jer mu je netko podmazao lijane.

Crni žutokljunac
Gost
Crni žutokljunac
2 godine prije

Šuma je lijek!Zrači nekom pozitivnom vibracijom.Svaki dan prolazim kraj nje i kad stignem šećem kroz nju.Najviše volim zapuštenu šumu sa velikim stablima,koje je sve manje.Ta velika stabla imaju pojačanu vibraciju pozitivne energije.Ima i nekih manje dobrih stvari u njoj,pogotovo komarce i krpelje.Ali me ni oni ne mogu spriječit da idem u šumu i upijam njezinu pozitivnu energiju.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik