fbpx

Kiša nade

kisa

Dok kod nas kiše ima i previše, dok bujice ruše i odnose na što naiđu, u Nizozemskoj danak uzima suša.

Jučer i prekjučer se počelo vrijeme mijenjati i, kako to obično biva nakon velikih sparina, u nekim mjestima je palo toliko kiše da su ulicama tekle bujice. Rušeno je drveće, napravljena materijalna šteta,a u Rotterdamu je zabilježena i jedna ljudska žrtva. Danas, napokon, i u mom mjestu se naoblačilo. Čuo se i grom iz daljine nekoliko puta, a onda su počele padati prve kapljice.

Koji je to događaj bio! Provirim iz kuće kako bih uživao u ovom, odavno neviđenom prizoru, a ono svi moji susjedi sa suprotne strane ulice stoje na otvorenim vratima i gledaju nadolazeću kišu! Prethodne noći je bilo neobično pomračenje Mjeseca koje se događa tako rijetko. Mnogo ljudi je to gledalo, ali nije ih toliko bilo vani u jednom trenutku kao sad, kad su izašli gledati kako pada kiša, kao da je kiša veće čudo.

Izađem u dvorište, sjednem i gledam kako kiša pada. Kapljice udaraju u lišće, a ono samo šuti i kao da se boji da će svojim radosnim pokretom ili šumom prepasti kišu i otjerati je u nekom drugom pravcu. Zemlja halapljivo guta svaku kapljicu. Grane kao da se izdužuju u visinu, u susret kiši, kao da žele što više biti izmiješane s kapljicama.

Na poljani izvan dvorišta stoje dvije guske s istegnutim vratovima i podignutim glavama u suprotnom smjeru kojim pada kiša. Ne mrdaju se, kao da su kipovi. I njima ova pojava godi i uživaju u njoj nakon dugo vremena. Sve je tako mirno i ništa se ne čuje osim kiše, a njena muzika nikada nije bila tako ugodna uhu.

Šteta, sve je trajalo možda petnaestak minuta. Bila je to kiša nade, ona koja tek nagovještava novu, pravu, ona koja duže pada i dobro natopi zemlju. Samo da ne ode u drugu krajnost, da ne pretjera…

0 0 vote
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
3 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
Inline Feedbacks
View all comments
Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
2 godine prije

Da je čovjek odlučio ovisiti o Prirodi, još i danas bi živio u pećinama i skupljao kondenziranu vodu s pećinskih zidova u kakvu udubinu. Ali nije. Vidio je čovjek da ima ruke i noge, da može drugačije (čovjek je na Zemlju došao zadnji, sve vrste su se već snašle i prilagodile klimatskim uvjetima, za čovjeka nije bilo prirodnog mjesta, morao ga je stvoriti sam).
Prošli su eoni, a čovjek je preživio. U tom preživljavanju Priroda mu je bila i prijatelj i neprijatelj. Nitko odavno ne pamti drugačija vremena od ovih u kojima se čovjek sam uzdiže na razinu Boga i proglašava Gospodarem Planeta i prirode.
Ma Priroda ima svoje zakone, svoje cikluse koje je stvorila kroz milenija postojanja prije čovjeka. U te zakone, čovjek se morao petljati. Dodavati ono čega nema na površini, s površine micati ono što mu smeta.
Moglo je to funkcionirati bez jačih reakcija Prirode neko vrijeme (a tih reakcija je uvijek bilo, i potresa, i poplava, i požara, i Tunguskih eksplozija). Možda tamo do kraja 19.stoljeća. Tad nas je na Zemlji bilo tek milijardu. Danas nas je skoro 8 milijarda. I svi bismo htjeli krov nad glavom, dobar život, malo rada i sigurnost.
Ali za krov su nam potrebne drvene grede, za kuću nam je potrebno željezo, beton. A za sve to, potrebno je iskrčiti šume, razrovati brda, podići željezare koje će se napajati ogromnim količinama električne energije. Morali smo preusmjeriti vodotokove, uništiti ono što na sebe privlači kišu, ‘jede’ ugljični dioksid, ugljik tjera u zemlju, a kisik u atmosferu – morali smo uništiti stabla.
Oni ekološki osviješteni su se odlučili na prozore i vrata od aluminija ili plastike. Plastika dolazi od nafte, a nafta iz dubine zemlje (valjda je tamo jer na površini nije za nju mjesto) i ništa od ekoloških stavova.
Kreni po Europi i vidjet ćeš ogromne poljoprivredne površine bez ijednog stabla. Od Trsta do Mont Blanca, od Strasbourga do Le Havrea,.Nedostatak kiše čovjek je odlučio nadoknaditi navodnjavanjem I tako uništiti pitkost vode otapanjem pesticida, herbicida u njoj. Koje opet biljke povlače u svoje plodove, mi ih jedemo i taložimo glifosate u sebe.
Nizozemska nema ni jednu šumu veću od hektara. Sve golo i ‘uređeno’.
Priroda ne može biti neprirodna. Uvijek će se ravnati po svojim zakonima. Koji nisu odvojeni od svemirskih zakona. Ciklusi su neumitni. Yuge se smjenjuju u pravilnim razmacima.

Ogi
Gost
Ogi
2 godine prije

E u BiH je otisla u krajnost jer pada svaki dan.

Oko
Gost
Oko
2 godine prije

Obozavam ove filigranske zen tekstove gos.Ive Kobasa.
Kada sledeci put bude kisa u Rotterdamu I dve gusske izviju vrat suprotno od kazaljke na satu potpisite se sa Petar Petrovic. Kladio bih se da bi 50 portala u regiji prenelo tekst sa odusevljenjem.
P.S. Mozete spomenuti da se intervju sa vama, Petrovic Petrom , zakazuje preko citatelja OKO za 50e , cisto da ne radimo drustveni eksperiment na gladan stomak.

POVEZANE VIJESTI

Izbornik