Obično se kaže da je lav kralj životinja. U mnogo slučajeva, čovjek im je neprijatelj. Međutim, nekad i čovjek može biti prijatelj, pa čak i kralj životinja.
Istinskim kraljem životinja bi se mogao zvati Kenijac Patrik Kolinzo Mvaula. Zašto? To je čitava priča. U njegovom kraju već dugo nema kiše i mnoge životinje su uginule zbog nedostatke vode. Patrik ima svoju cisternu i počeo je životinjama svakodnevno odvoziti vodu koju ispusti u jamu, a onda životinje tu dođu i napiju se. One su se toliko navikle na Patrika da čim čuju kamion, odmah jurnu prema pojilu. Tu su slonovi, zebre, bizoni, lavovi i druge životinje koje ovdje žive. Neke su od njih baš opasne i krvoločne, ali Patrika ne diraju i on se bez straha susreće s njima. Zašto bi se kralj bojao svojih podanika?
U stvari, mnoge životinje ne bi napadale čovjeka da ih on ne iziritira i da one ne razumiju to kao opasnost. Čovjek nagazi zmiju, ili sjedne na kamen ispod kog se ona nalazi i povrijedi je, a ona se brani tako što ga ugrize. Uzme pile da ga pomiluje, a kvočka misli da je pile u opasnosti i napadne čovjeka. Pokušajte dotaknuti mladunče bilo koje životinje, i vidjet ćete kako će se roditelji nakostriješiti i napasti vas, bez obzira na to što su možda fizički i mnogo slabiji. I to ide sve dotle dok životinje ne steknu povjerenje u vas. Nakon nekoliko pokušaja u kojima se uvjere da niste opasnost po njih, one vas počinju prihvaćati kao svoje. U nekim slučajevima čak možete postati i njihov „kralj“, možete računati na njihovu zaštiti ako vas neko ugrozi.
Mnogo je zabilježenih slučajeva u kojima su životinje spasile ljude. Pas bi uskočio u kuću koja gori i iz nje izvukao još živo dijete. Skočio bi u vodu i izvukao davljenika. Neke životinje su uspjele spasiti neke ljudske bebe i othraniti ih kao svoju mladunčad. Nekada životinje tako prihvate i neko mladunče druge životinje, sasvim različite od njih, i othrane ga kao svoje.
Dakle, ne ponašaju se životinje prema ljudima uvijek kao – životinje. Dovoljno je samo da se ljudi prema njima odnose kao – ljudi. Najbolji primjer za to je upravo Patrik o kom se govori u ovoj priči i koji sada ide po školama i uči djecu o životu u divljini.
Patrik Kolinzo Mvaula … my man ili мой человек (za svaki slučaj)
Svaka živa vrsta zauzela je svoju prirodnu nišu, prilagodila se uvjetima, klimatskim i inim. Uspostavile su hrandibeni lanac, podijelili se na biljojede i one druge koji jedu biljojede, nastanili more, rijeke, jezera. A onda je došao čovjek. Sve je bilo zauzeto i ništa nije bilo zauzeto.Na Zemlji su bile različite klimatske zone. Dok su jedne bile tople tijekom cijele godine, gdje je šumskih plodova bilo na izobilje, kao i životinja za ishranu, druge su bile s hladnim zimama, kratkim i toplim ljetima. Činilo se da su oni koji su zauzeli ekvatorijalna područja bili u prednosti. Nisu se morali previše mučiti za hranu, mogli su većinu vremena iskoristiti za kreaciju, stvaranje i postati najboljim ljudima na planetu. Oni koji su zauzeli klimatski manje pogodna područja ni po čemu nisu bili opremljeni za preživljavanje u njima. Tijelo bez dlake, a temperature preniske, valjalo se obući. Dobro je bilo dok je bilo životinja… Čitaj više »
Dok ne probam lava sa ražnja za mene je prase kralj životinja.