Nedavno sam napisao i objavio tekst na ovom portalu Ne rušite lastavičja gnijezda. Čini se da me zbog toga neko prokleo: „Dabogda ti ga u kući napravile!“
Danas mi se javlja od moje kuće majstor i šalje mi fotografiju – lastavice napravile gnijezdo na stropu terase taman iznad ulaznih vrata. Ovih dana se u kuću nije često ulazilo, niko im nije smetao i tu im se učinilo baš zgodnim za nastaniti se. A ko zna, možda su i pročitale moj tekst kako ne treba rušiti lastavičja gnijezda pa me sad drže za riječ? Ali, ako su tako informirane, onda bi trebale znati i da stalno pričam kako kuću ne namjeravam iznajmljivati. Doduše, govorio sam i da namjeravam u nju pozivati prijatelje pa su možda zaključile da smo prijatelji samim time što sam ih javno branio? Bilo kako bilo, useliše se one prije mene, i sad ću se ja morati prilagođavati njima, a ne one meni.
Nešto se sve potajno nadam da su to neka fino odgojena stvorenja, da će se pristojno ponašati. Da će mi ponuditi i neku paru za stanarinu. Još im nisam detaljnije pregledao stambeni prostor, ali nadam se da u njemu imaju toalet, i da neće van gnijezda vršiti nuždu? Dvoje odraslih, pa djeca – nakupilo bi se toga koliko hoćeš. A i stalno prolaziti ispod gnijezda u tom slučaju bi bilo opasno, jer bi čovjek mogao biti našaran do neprepoznatljivosti. Na pločicama dolje bi uvijek postojala opasnost od klizanja i lomova kostiju.
Ali s druge strane, nije to ni tako loše. Kažu da donosi sreću ako te ptica pokaki. Možda je meni najbolje da što više šetam ispod gnijezda, ne bi li me pogodila sreća. Za svaki slučaj, ne trebam žuriti otići odmah nakon što me pogodi prvi projektil odozgo, nego sačekati da me cijela lastavičja obitelj ispogađa, da svi na me spuste svoj blagoslov sreće, a onda tako ukrašen, trkom u kupovinu lutrije. Ako tako ne dobijem glavnu premiju, ne znam kako drukčije mogu? Ako ni to ne upali, uzeti stolicu i jedan cijeli dan odsjediti ispod gnijezda. Mislim da bi svaka sreća poklekla pred tolikom količinom mamca.
Da, ipak će se to gnijezdo isplatiti.
Mo´š si zamisliti koliki bi ti bio zgoditak na lutriji kada bi te pokakio bjeloglavi sup 😉
(inače, sreća ti je proporcionalna količini kakice)
Šalu na stranu, možda bi problem mogao riješiti sa malim nosačem tanke limene ploče ispod gnijezda, koju bi se dalo skidati i povremeno oprati.
Kako se ptice ne bi spuštale na rub lima, pa širile radius srećonoseće tvari, svaka 2-3 cm po obodu lima, treba zalemiti šiljke (kratke komadiće žice) koji bi ih ometali da sjedaju po rubu.
Drugo rješenje ti je, mrežicom ograditi pristup gnijezdu (ako u njemu još nema jaja ili ptića) kako bi si našle novo mjesto za gnijezdo.
To bi ti omogućilo da ostaneš dosljedan onoj tvojoj “ne rušite lastavičja gnijezda” (imao bi gnijezdo a kakice ne bi bilo).
Ako prihvatiš jedno od ta dva prijedloga, javi kako funkcionira.
Ivica-Fica!! 1 – 04 – 2018 g. Objavili ste na ovom portalu: grijeh je srušiti lastavicje gnijezdo. 21 – 06 – 2018 Sreća i tuga. 22 – 06 – 2018 Lastavicje prokletstvo. Usporedi ta svoja tri članka, i moj komentar na: Sreća i tuga. Pa mi reci šta si ti drugačiji od mene? Ili da promjenom pitanje: moji minusari, mosle li oni drugačije? Neka se oglase, a ne samo daju minuse. Pitanje za minusare: volite li više moju djecu, od svoje? Volite li više moje unuke od svoji (ako ih imate)? Volite li vi više moju suprugu od svoje? Ili, volite li mene više od svojeg supruga? Pozdrav, budimo ljudi!!????
++++++++++++
Tekst me oduševio. Ma baš oduševio.
imamo 18 lastavičjih gnijezda na kući za iznajmljivanje .Naravno ima i kakice no gosti su usprkos tome oduševljeni lastavicama.Mnogi kažu da je to postala rijetkost u zapadnoj europi.Eto tako uz obavezan bazen mi nudimo našim gostima ornitološki doživljaj.Okrenite pilu naopako pustite lastavice i nudite to kao posebnost vaše kuće za odmor.
Ja sam jos davno cula od moga dede da je srecna svaka kuca u kojoj se lastavice nastane
Članak me oduševio. Raduje me kada pronađem tako tople i drage priče o prirodi, posebice, lastavice – božje ptice. S tim divnim stvorenjima imala sam krasno iskustvo. Davne ratne 1993. godine. moja prva godina u braku započela je s parom lastavica, koje su gnjezdo savile u hodniku naseg doma. Svakodnevno sam uživala promatrajući kako ta stvorenja podižu svoju obitelj. S toliko pažnje i brige, mnogi ljudi mogli bi učiti od tih čarobnih stvorenja. Dolazak lastavica u naš dom za mene je bilo vrlo znakovito, pozitivno. Često razmišljam o obitelji koja mi je pokazala put života kojim smo krenuli.
Na stranu praz
novjerje.Hvala za svaku riječ .Priča je tako prelijepa!
Dobro dok su samo lastavice podstanari dok se naselje oni iz Bihača i Kladuše ?????????