Nekome je nekako

U isto vrijeme na ovoj zemaljskoj kugli se dešavaju sasvim različite stvari. Jedni se raduju, jedni tuguju. Jedni ne znaju šta bi s novcem, jedni su gladni.

Dok se u Jemenu vode borbe na život i smrt protiv saudijskih snaga, reprezentacija Saudijske Arabije je na najvećem svjetskom događaju što se nogometa tiče. Jedni ginu u jadu i bijedi, drugi se vesele i igraju. I sve nam se to čini normalnim, a u stvari ništa nije normalno. Na jednom mjestu se prekrcani brodovi, puni izbjeglica gladnih i preplašenih, bore za mjesto gdje će pristati, a na drugom dijelu mora plove ogromne jahte s tek nekoliko bahatih, sitih i pijanih putnika koji se razbacuju svim i svačim i koje prosto mame da baš kod njih pristanu. Neka djeca bi dala sve samo da imaju mogućnost ići u školu i da nisu gladna, a neka sve čine da izbjegnu školu i da se izbore s gojaznošću. Nekome je nekako.

Sama, u nekom sobičku negdje umire starica koja nema nikoga svoga i za čiju smrt će saznati susjedi tek kada ih počne gušiti nesnosni smrad. Radila je čitav život vrijedno i pomogla svima kojima je mogla, uvijek su joj bili važni samo drugi. Na drugom mjestu umire bogati zlostavljač i pedofil okružen i pred smrt svom pažnjom i pohvalama. Dok jedne zlostavljaju samo zato što su „pogrešne“ boje kože, vjere, nacije ili socijalnog porijekla, drugi zbog „dobrog“ porijekla mogu biti i nepristojni, drski, mogu kršiti zakone, a da im se ništa ne dogodi. Jer nekome je nekako.

A zašto je tako, gdje je pravda? Ima li je? Ima, naravno. Samo što ona nije ista prema svakome, nije ista u svako vrijeme i na svakom mjestu. Kažu da je i rastezljiva. Za neke je pravo da njihova zemlja napada i ugrožava sve druge, a da njih niko ne smije ni mrko pogledati. Daj samo meni, a drugima ako ostane i koliko ostane. Nekima je pravo da prvo daju drugima, da pomognu slabijima, a njima samima – ako ostane. Neki se drže one: „Što je slobodno Jupiteru…“, a neki da u nekoj sredini ima onoliko slobode koliko je imaju najslabiji. Na sudovima neki pobjeđuju i kad su krivi, a neki gube i kad su pravi. I pravda je nekome nekakva.

I tako je uvijek bilo, i tako će uvijek biti. Takav je život, takvi su ljudi. Nikada nećemo biti svi isti, jednaki, ravnopravni. Uvijek je bilo i bit će – nekome nekako.