fbpx

Njemačka je u recesiji – Za EU je ovo „nulta godina“

Angela Merkel - Njemačka

Njemačko gospodarstvo, koje već usporava, blizu je recesije, nakon što je u drugom kvartalu ove godine zabilježio ciklično smanjenje od 0,1%, a identičan se pad očekuje u trećem kvartalu. I jedina je zemlja eurozone koja ima ovakve negativne rezultate, a slijedi je samo Italija, koja je stagnirala na kraju drugog tromjesečja.

Potrebno je dubinski proučiti što se događa u Njemačkoj da bismo shvatili da li su to konjunkturni fenomeni ili su simptom strukturnih promjena u unutarnjem i međunarodnom okviru.

Idemo po stupnjevima. S obzirom na odrednice gospodarskog rasta u drugom tromjesečju, Eurostat je utvrdio da je eurozona u cjelini pretrpjela negativan doprinos zbog inozemne komponente. Naime, dok izvoz nije pretrpio značajne promjene, uvoz je porastao je za 0,2%.

Podaci koje je objavio njemački statistički institut Destatis pojašnjavaju dinamiku koja karakterizira komercijalne odnose Njemačke s inozemstvom. Kontrakcija proizvodnje koja je zabilježena u drugom kvartalu proizlazi iz sve dosljednijeg usporavanja izvoza u odnosu na uvoz. Naime, prilagođen cijenama i sezoni, izvoz se smanjio za 1,3% u odnosu na prethodno tromjesečje. S druge strane, uvoz je pao za samo 0,3%.

Ti bi se ekonomski podaci mogli smatrati zanemarivima kada ne bi postojao dugoročni trend, obzirom na to da je međunarodna trgovina pridonijela usporavanju njemačkog rasta i na godišnjoj razini. Realno, prilagođen cijenama, izvoz je pao za 0,8%. S druge strane, uvoz robe i usluga porastao je za 1,8%.

Njemačka proizvodnja, do sada slavna ratna mašinerija, zaglavila je. U odnosu na drugi kvartal 2018. godine realno je zabilježila pad od 4,9%, a to je sektor od ogromne važnosti, obzirom na to da predstavlja petinu cjelokupne njemačke ekonomije.

Ako se u dvanaest mjeseci proizvedena dodana vrijednost u Njemačkoj smanjila za samo 0,1%, to je samo posljedica zasebnih pozitivnih pokazatelja građevinskih sektora od +2,8%, te sektora komunikacijskih i informacijskih usluga s rastom od +3,3%. Ali imamo dva negativna trenda, pad izvoza i pad proizvodnje.

Po pitanju raspodjele dohotka, koji se u Njemačkoj u istom godišnjem razdoblju povećao u novčanom iznosu za ukupno 2,7%, postoje dva potpuno različita trenda. Dok su naknade za rad porasle za 4,5%, dobit i korporativni profit su smanjeni su za 1,9%.

Stoga se čini da je uspjeh njemačkog merkantilizma posljednjih godina, zasnovan na stalnom rastu proizvodnog izvoza i na vrlo strogoj kontroli troškova plaća, priveden kraju.

Treba uzeti u obzir i drugi aspekt, a to je nagomilavanje strukturnih bilanca koji su aktivni u inozemstvu i dugoročno vodi do neodržive izloženosti dugu. Unutar eurozone, nakon krize 2010. godine, nepodmirivanje državnog duga ili default bankarskog sustava jedne od mnogih zemalja koje su strukturno deficitarne u pogledu bilance tekućih plaćanja i financijskih odnosa sa stranim zemljama doveli bi do propasti eura.

Unutar tog područja postignut je proces općeg uspostavljanja ravnoteže u trgovinskim i financijskim odnosima, što je smanjilo prostor za rast Njemačke na temelju strukturnih sredstava. Saldo za robu smanjio se sa 128 milijardi eura u 2007. na 56 milijardi 2018. Suprotno tome, mnoge su zemlje, uključujući Poljsku, Grčku i Španjolsku, drastično smanjile svoje obveze. Samo su Francuska i Velika Britanija pretjerivale u svojim trgovačkim obvezama unutar EU i više su ih nego udvostručile. Prva je prešla s -53 na -103 milijardi eura, a druga sa -51 na -107 milijardi.

Italija je, unatoč nekim nasilnim fluktuacijama, ostala u suficitu koji je iznosio oko 8 do 10 milijardi eura godišnje. Međutim, Njemačka je u velikoj mjeri obnovila strukturnu komercijalnu imovinu, usredotočujući se na zemlje izvan eurozone.

Sada, međutim, izgledni Brexit, novi američki politički kurs koji podrazumijeva ne samo slobodne, već i uravnotežene trgovinske odnose, te dovršetak transformacije kineske ekonomije u proizvodnom sektoru, predstavljaju toliko nepoznanica za njemačku ekonomiju i za merkantilni model na kojem je prosperirao.

Stoga imamo trend koji strukturno blokira njemačku ekonomsku dinamiku, merkantilni mehanizam rasta temeljen na strukturnim komercijalnim sredstvima je osakaćen i drugi na izvoznom frontu, zbog procesa uravnoteženja trgovinskih odnosa.

Unutar eurozone je to trend koji povećava uvoz od drugih glavnih neeuropskih partnera zbog povećanja unutarnjih plaća.

Postoje još tri pitanja, uvijek strukturna

Prvo, njemačko gospodarstvo je snažno povezano s tradicionalnom proizvodnjom, a posebno sa automobilskom industrijom, koja prolazi kroz duboku transformaciju zbog električnih automobila i autonomne vožnje. Nove tehnologije će razbiti njemačku konkurentsku prednost nakupljenu tijekom desetljeća ulaganja u mehaničke tehnologije.

Mercedes

Mercedes

Kancelarka Angela Merkel, koja je u prošlosti tako snažno odgovorila na ultimativne zahtjeve američkog predsjednika Donalda Trumpa za trgovinskim balansom u automobilskom sektoru, hvaleći se neusporedivom izvrsnošću njemačkih proizvoda, ovih je dana morala priznati, inaugurirajući u Frankfurtu Sajam automobila, „kako ova vitalna industrija za Njemačku mora razviti nove tehnologije i povratiti izgubljeno povjerenje među potrošačima“. Pogotovo nakon „Dieselgatea“ koji je vidio kako divovski Volkswagen lažirao test za emisiju plinova za 11 milijuna vozila koji kruže svijetom.

Krećemo se po vrlo osjetljivom grebenu, čak i za industrije partnerskih zemalja poput Italije.

Drugo, u Njemačkoj je postotak proizvodnje energije iz fosilnih izvora, uključujući i ugljen, još uvijek vrlo visok i zahtijevat će vrlo značajne napore da bi se postigao prijelaz na obnovljive izvore i postizanje ciljeva smanjenja emisije CO2.

Konačno, segment usluga je i dalje vrlo slab. U razdoblju od siječnja do srpnja ove godine tekuća platna bilanca Njemačke u tom je sektoru zabilježio deficit od 11,4 milijarde eura, pogoršavajući se u usporedbi s istim razdobljem prethodne godine, kada je ta brojka bila 9,9 milijardi.

Njemačka se suočava s nizom strukturnih problema s ogromnim kašnjenjem. I sam guverner Europske središnje banke, Mario Draghi, tijekom tiskovne konferencije održane prošlog četvrtka, pozvao je zemlje koje imaju “fiskalni prostor” da ga odmah iskoriste za suzbijanje recesijskih tendencija, same od sebe, jer ova monetarna politika nije dovoljna.

Svima je bilo jasno da govori o Njemačkoj i procurila je o odluka njemačke vlade da odlučno intervenira, kroz institucije i instrumente koji se kreću paralelno s javnim proračunom.

Instrumentalna strategija je ne dovoditi u pitanje Fiskalni ugovor. Ovaj ugovor je čelični kavez za cijelu Europu, koji nije spriječio samo ulaganja u javnu infrastrukturu, već je prije svega osujetio potporu inovacijama u području zaštite okoliša i tehnološkom napretku zbog kojih sada trpimo nenadoknadive štete.

Njemačkoj je služilo održavanje tradicionalne proizvodne strukture i model merkantilne konkurencije koji je danas kažnjavaju, više od ostalih zemalja. Taj je model služio Berlinu i da dužnike i konkurente drži pod kontrolom.

Sada postoji rizik da će se Fiskalni sporazum i dalje koristiti, ali samo kako bi Njemačka mogla ići u korak s rekonstrukcijom i produktivnim restrukturiranjem. To bi, s obzirom na strukturnu neravnotežu njemačke ekonomije, bio veliki rizik.

Uvijek se vraćati na iste probleme koje treba riješiti, a to je prije svega jaz između različitih zemalja eurozone u pogledu javnog duga i naknada u vezi s njegovom otplatom,  što su problemi koji datiraju još iz vremena Ugovora iz Maastrichta, a koji su, nakon deset godina kriza u eurozoni, postali još gori.

Ne samo da treba otvoriti pitanje Fiskalnog sporazuma, već i europske financijske, fiskalne i monetarne arhitekture koja lebdi u stratosferi još od Ugovora iz Maastrichta. Nije samo stvar uklanjanja mnogih zabrana razbacanih posvuda, koje, na primjer, sprječavaju Europsku središnju banku da preuzme funkciju zajmodavaca u krajnjoj instanci ili da intervenira na tržištu kako bi se suzbile špekulacije s državnim obveznicama u proračunu, nego da se prethodno ustanove institucije i instrumenti pogodni za održavanje nove faze održivog i uravnoteženog rasta na cijelom europskom kontinentu, a ne samo u tradicionalno jakim zemljama.

U pitanju je socijalna kohezija, ekonomska i financijska stabilnost eurozone, kao i politički opstanak same Europske unije na ravnopravnoj osnovi. Od deglobalizacije, koja je u tijeku, do dezintegracije je korak zaista mali.

Ovo je nulta godina za EU, koja s ovim pokazateljima neće preživjeti kao zajednica neravnopravnih naroda. Ako se i raspadne, nikakva šteta, ali neka Berlin onda nikoga ne krivi za neizbježnu sudbinu.

0 0
Ocijenite članak
Pretplati se
Obavijest
guest
33 Comments
najstariji
najnoviji najviše ocjenjeniji
joze čelični
Gost
joze čelični
1 godina prije

kakva njemačka to ne postoji to je američki vazal

igi
Gost
igi
1 godina prije

….kraj je blizu….kako je moguće da vazal ima bolju javnu infrastrukturu i dostupniju i bolju zdrastvenu zaštitu od gospodara…neko tu nekoga žestoko hebe…mora da su ameri shvatili da su totalno izhebeni sa onih 15 nosača kojim štite njemačku dok im kod kuće ljudi primaju bonove za hranu….čovjek priča…srbin…ljudi nemojte u ameriku ako u srbiji imate plaću oko 500e i osiguran smještaj…nije vam potrebno…dobro živite niste ni svjesni….hebote zar je amerika tako nisko pala.

Zax
Gost
Zax
1 godina prije

Zato njemacka i tone jer je americki vazal. Sve drzave koje mogu rjesavaju se dolara i americkih obveznica. Situacija je tako losa da i korporativni direktori preko financial timesa kukaju kako je americki kapitalizam na izdisaju.

Ivo
Gost
Ivo
1 godina prije

Ovo se protivi kompletnom soa-inom svjetonazoru i filozofiji. da perjanica kapitalizma posustaje. Vjerovatno je nestalo materijala za daljnje pljačkanje u porobljenim komunističkim državama, pa je ‘rast’ usporio.

No, ako se eventualno zarati sa Iranom i pokrene proizvodnja oružja i municije, a sve to isfinancira oporezivanjem nato-vazala, biti će opet privrednog rasta i zdravog gospodarstva, bez panike.

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović
1 godina prije

Bit kapitalizma je u ljudožderskoj konkurenciji. Tako da jedan kapitalizam jede drugi, još uvijek na razini nacionalnih država, jer one i postoje kao produkt rušenja feudalizma i ulaska u kapitalističko “građansko” društvo. Nekada se koristio termin “bužoasko”, po njemačkom Bürger, talijanskom Borhgese, francuskom Bourgeoisie, izvorno i općenito, “oni koji žive u gradu “, to jest stanovnici grada (uključujući trgovce i zanatlije), za razliku od ruralnih područja ; u tom smislu, buržoazija je počela rasti u Europi od 11. stoljeća, posebice tijekom renesanse 12. stoljeća (tj. početka visokog srednjeg vijeka), s prvim razvojem ruralnog egzodusa i urbanizacije .

Mr.No
Gost
Mr.No
1 godina prije

Njemačka: najveći niskotarifni -privredni(niske plate,rad na određeno,vrijeme,vrlo malo ugovora na puno radno vrijeme itd )sektor u Evropi.Sa muhurom potvrdeno .Slaba potražnja na domaćem tržištu,proizvodi se izvoze jeftino i uz protekciju,kupci tih proizvoda se zadužuju,pa ko oni duzni Njemačkoj-u biti time se izvoze nezaposlenost,prekovremeni radni sati(neplaćeni),računi od kupaca ne stižu tako brzo,infrastruktura helać itd. VW plasira u D 5mili auta,a u Kini 25mil.- po godini.
Eldorado za pranje novca.Godisnje se plasira 100 milijardi ,,opranog” novca u picerije,restorane,imobilije itd itd.
Firme su postale neto stedise,kao i privatne osobe, one koje to mogu.Krediti se vrlo teško daju,osim financijskom i imobilijskom sektoru. I ovo sve duugiii niz gofina.Ima toga još,al’ neka.
Nj.nikad do prije 10-tak g. i nije bila kapitalistička.(Tema za sebe)

eoeueriveiuriurifuernfnefnrf
Gost
eoeueriveiuriurifuernfnefnrf
1 godina prije

Ivi i Alenu pozdrav.

Dopizdilomi
Gost
Dopizdilomi
1 godina prije

Ma opet. Prošlu nismo ni osjetili jer kod nas je sve propalo pa tako i recesija. Ni ovu nećemo osjetiti jer će se naši političari potruditi da zviznemo tako nisko da će nam recesija doći kao oporavak.

Laki Topalović
Gost
Laki Topalović
1 godina prije

Dakle, poanta je da se Berlin trudi da svoju krizu”razvodni” na eurozonu i EU općenito. To ne bu dobro svršilo.

Zax
Gost
Zax
1 godina prije

Naknade za rad porasle4.5%. Korporativni profiti pali1.9% Wtf?

onaj najgl.....veći Dalton
Gost
onaj najgl.....veći Dalton
1 godina prije

Nijemci su disciplinirani, marljivi……. il’ više nisu?
Njemačka je najnjemačkija u bivšem DDR-u?
Šta bi s Made in Germany?

tihobl
Gost
tihobl
1 godina prije

Amerikanizacija je ucinila svoje.

Lucija
Gost
Lucija
1 godina prije

Bi to da nigdje nema niti jednog ekonomiste, na bitnim mjestima.
Nema strategija. I proizvodnje ni inovacija. Političari ili misle na iduće izbore ili ‘gase vatru’…
Banke neće ulagati…
A aute proizvesti i prodavati mogu i drugi…
Bit će da postoje kojekakve birokratske prepreke, osnovno, fiskalniugovor, kojeg je tko zna tko napisao…

eoeueriveiuriurifuernfnefnrf
Gost
eoeueriveiuriurifuernfnefnrf
1 godina prije

Da, jedine prave švabe su ne oni u Švapskoj već oni u Pruskoj i Saskoj a i Bavarci su ok.

onaj najgl.....veći Dalton
Gost
onaj najgl.....veći Dalton
1 godina prije

Svi se uvalili u neoliberalnu agendu o stalnom rastu ekonomije….
Gdje je nestala legendarna ”pozitivna nula”……?

Lucija
Gost
Lucija
1 godina prije

Daltone
To o rastu i nije neoliberalna škola…
Čim imaš inflaciju…moraš trčati brže od nje..
Postoji kriza na dva mjesta, bez obzira naglašavalo se to ili ne: pad potražnje; ljudi imaju premale plaće, još se dosta izdvaja za budućnost npr na ime osiguranja…
Ponuda novčanih sredstava; da li se bankari boje ulagati u eu, ili je ipak idplativije ulagati negdje drugdje?

onaj najgl.....veći Dalton
Gost
onaj najgl.....veći Dalton
1 godina prije

Draga, neoliberalna agenda je cjelokupna slika….
Ovo što Vi navodite, je samo dio mozaika.
Ali, u pravu ste, na pojedinim primjerima se najbolje vidi kako stvari zaista funkcioniraju. Jer ovce nikako da shvate da EU ne odustaje od svoje neoliberalne gospodarske politike, tj. politike koja pogoduje kapitalističkim elitama na štetu radništva i većine stanovništva.
Školski primjer je Grčka. Umjesto da Cipras proglasi bankrot, u čemu je npr. Argentina veleumjetnik, što bi značilo da Grčka više neće moći vraćati dug stranim, uglavnom njemačkim i francuskim bankama, mitom ili ucjenama, ne bih znao, pristao je na novi njemački kredit. Zdravo seljački rečeno, Njemačka je Grčkoj opet posudila lovu, da bi ova mogla nastaviti vraćati dugove njemačkim bankama. Koje se sad prave blesave pa optužuju Grke da su frizirali statistiku, a one kao za to nisu znale. Još prije Olimpijade u Grčkoj, svi koji su trebali, znali su u kakvim je Grčka go*nima. I uredno su je nastavili kreditirati, osobito npr. njemački izvoz naoružanja i vojne opreme. Bankari su to očito radili uz blagoslov njemačkih centralnih vlasti. Sve ostalo su bajke za najmlađe. Slično su uradili i u slučaju Španjolske. Koja je dobila milijardu eura kredita, od kojeg su se odmah naplatile njemačke banke, na ime vraćanje duga.
Od Njemačke nametnuta, politika ”štednje”, koči razvoj i nanosi štetu ostatku EU, uglavnom periferiji. Ali vazalske elite to uredno amenuju. Glumeći na domaćoj sceni da su oni u Europi neki faktor. Ono kao i njih se nešto pita.

Lucija
Gost
Lucija
1 godina prije

Daltone
Upravo o tome pričam: od Njemačke nametnuta politika šdednje.
U krizi se ne štedi, nego povećava potrošnja. Keynes. Državna potrošnja. Kako će je država povećati, ako porezima nije prikupila dovoljno? Koliko je država ekonomski subjekt?
Dakle, tko je donio odluku o štednji? I tko određuje poreznu politiku?

onaj najgl.....veći Dalton
Gost
onaj najgl.....veći Dalton
1 godina prije

Wolfgang Schaeuble …..?
A sve iza njega je Šorom šajke, a Dunavom čeze……. 🙂

FATIH
Gost
FATIH
1 godina prije

KAUBOJSKOJ KOLONIJI SPADAJU GACE.

Siniša
Gost
Siniša
1 godina prije

Kako onda ovo nazvati….naletelo mi..
“Tri odsto na odbranu, a dva puta manje na socijalnu politiku
Prema „Nacionalnom planu o povećanju vojnih rashoda do dva odsto od BDP-a do 2024. godine“, Bugarska je trebalo postepeno da povećava sredstva namenjena za odbranu, gde bi vojne rashode od dva odsto dostigla tek 2024. godine.

Međutim, kupovinom američkih lovaca vojni budžet Bugarske se povećao sa 940 miliona evra na 1,8 milijardi, čime je ta zemlja dospela na drugo mesto kada je reč o vojnim rashodima među članicama NATO-a, sa pokazateljem od 2,6 odsto od BDP-a zemlje.

Dok je za socijalnu politiku Bugarske (socijalna zaštita, pomoć ljudima sa invaliditetom i poboljšanje demografije) u 2019. godini predviđeno oko 700 miliona evra, vojni budžet će dostići pokazatelj od oko 57 milijardi evra.

Prema podacima Nacionalnog statističkog instituta, linija siromaštva iznosi 180 evra mesečno po porodici, a 2018. godine u Bugarskoj je 22 odsto stanovništva doseglo tu granicu.”

Željko
Gost
Željko
1 godina prije

@Sinisa Bravo za komentar!

Alijansa za Balkan
Gost
Alijansa za Balkan
1 godina prije

… a za BALKAN poćetak

Expat
Gost
Expat
1 godina prije

Njemacka ulagal u mehanicke tehnologije pa ce biti u zaostatku u elektricnim autima? Svaka cast. Auto se sastoji od hrpetine mehanickih komponenti, a ne samo motora. A da su u zaostatku, nisu, jer imaju elektro modele kao i Japanci i Kinezi i opet vise od USA konkurencije. Kina je kompletno napustila elektro automibile u daljnjem strateskom planu drzave i novac usmjerila u motre na vodik. Sto ce tu onda biti, bumo vidjeli.

Ma da
Gost
Ma da
1 godina prije

Ma.motori budu išli na solarne.ploče i kukuruz

Tursunov
Gost
Tursunov
1 godina prije

NJemacka je danas liberalno cudovise od drzave, a iz godine u godinu bit ce sve losije.
Privredna lokomotiva Evrope pretvara se u teret koje vuce sve drzave u siguranu propast.

Ana
Gost
Ana
1 godina prije

I pored svega jos ih ima sto glasaju za ovu….. Uhhhhhh!!!!!!!!

Son of Alerik
Gost
Son of Alerik
1 godina prije

Za društva koja u svom temelju imaju privatno vlasništvo, demokratske izbore, višestranačje i slobodu poduzetništva, doba gospodarskog rasta, stagnacije i recesije se smjenjuju. Nema pravila u tim smjenama, nema unaprijedne sigurnosti, svaki poduzetnički pothvat u sebi sadrži i rizik.

No, postoji korelacija između monetarne politike i gospodarskog rasta. Više novca u optjecaju – veći gospodarski rast. Povlačenje novca iz optjecaja – recesija. Nitko namjerno ne povećava ponudu novca i nitko namjerno ne povlači novac iz optjecaja. Život je živ, gospodarstvo je neka vrsta odraza tog života pa pokazuje i karakteristike živog bića. Ljudi uzimaju kredite, ti krediti imaju svoju ročnost pa ljudi vraćaju kredite s kamatama natrag odakle su ih i uzeli. Uzimanje kredita znači povećavanje ponude novca, povrat kredita znači povlačenje novca iz optjecaja.

Da je monetarna politika svemoguća, onda nitko na svijetu ne bi imao problem. Dosezi monetarne politike su ograničeni. Ona je alat, ali kao i svaki alat, u nevještim rukama se slomi, u vještim čuda čini (‘boj ne bije svijetlo oružje, već srce u junaka’ – ovo valja nadopuniti u ‘boj bije srce u junaka i svijetlo oružje’).

Do 1990. je na Zapadu bila monetarna politika koja je omogućavala financiranje državnog proračuna do 5% njegovog iznosa i na taj način se omogućavao istovremeno rast standarda i novac u optjecaju dostatan za povrat kamata koje se nikad ne stavljaju u optjecaj. Devedesetih je taj koncept napušten i otad svjedočimo strelovitom rastu duga svih zemalja na Zapadu.

Danas smo dospjeli do pozicije da dug opterećuje države, poduzeća, građane te da on upravlja sad sa svim, iako nema ni vlasnika, ni gospodara, ni titulara.

Pokušaj Zapada da odgovori na to jest QE. Ubacivanje novog novca u optjecaj otkupom vrijednosnica centralne banke. To je eskperiment čije dosege će pokazati budućnost.

EU ima svoje strukturne probleme. Iako je valuta zajednička za skoro cijelu EU (za one koje nije su valute vezane uz euro pa je praktički riječ o istomu), cijena zaduživanja nije ista za sve. Oni koji su imali nižu cijenu zaduživanja su to iskoristili za svoje rast unutar EU, na djelomičnu štetu onih koji su imali veću cijenu zaduživanja. No, desetljeće i pol kasnije to dovodi do negativnih kamata na štednju. U tom vremenu se akumulirao prevelik novac u štednji, umrtvljen i monetarne vlasti putem kamata žele pritisnuti ljude preko bankarskog sustava na ulaganja, potrošnju.

No, pokazuje se da prijetnja, ucjena, pritisak redovito bivaju lošije ‘oružje’ od slobode poduzetništva, nižih poreza i manje distribucijske uloge države (iako je na Zapadu riječ o privatnom vlasništvu u gospodarstvu, države su preko poreznog sustava suvlasnici kompletnog gospodarstva, ali bez ikakvog rizika).

Kako je s jedne strane prisutna u EU intencija centralizacije i izgradnje suverenosti EU na račun suverenosti država članica, tako je prisutan i korporatizam – oboje neprijatelji slobodnog poduzetništva, tržišnog gospodarstva.
Jasno je – što manje utjecaja korporacija i što manje centralizacije – više slobode, više tržišta, više prilika za poduzetnike i veći gospodarski rast.

Gospodarski rast u bogatim zemljama Zapada nikad ne može dosegnuti visoke stope kao u siromašnim i nerazvijenim zemljama. To je jasno. Kad si bogat, imaš veliku kuću, auto i vikendicu, onda možeš samo mijenjati namještaj. Kad si siromašan i nemaš ništa, onda je kupovina lopate rast od 5%.

Rast na nečiji račun? Da. Moguć je na račun nerazvijenih (pritom to nije moralno negativno, kao što se čini, primjera je puno oko nas), ali je moguć i na račun razvijenih (primjerice Kina na račun Zapada).

Činjenica jest da se nalazimo u dosad neviđenom dobu u povijesti, tehnološki izuzetno napredni, s tehnologijama koje sad same po sebi mijenjaju društvene odnose i nema garancija da smo sposobni upravljati (kao država) s onim što one nose. Mislim i na kriptovalute i na umjetnu inteligenciju.

Misli li Njemačka ponovo na put gospodarskog rasta, morat će preispitati načine svog državnog suvlasništva u gospodarstvu, porezne politike, distribucijsku ulogu države. Padne li njen izbor na veće slobode, niže poreze, neće pogriješiti. Paralelno s tim i na manju centralizaciju EU.

Filip
Gost
Filip
1 godina prije

“Nitko namjerno ne povećava ponudu novca i nitko namjerno ne povlači novac iz optjecaja.”
Osim FED-a !

Lucija
Gost
Lucija
1 godina prije

Soa
Monetarna politika je važan, ali nikako ne jedini instrument monetarne politike. Ovdje često precjenjen.
A o negativnim kamatnim stopama radije ne…

Mercury
Gost
Mercury
1 godina prije

@ Son of Alerik

1.) “otkupom vrijednosnica centralne banke.” – jok, morati ćeš naučiti definiciju
2.) “To je eskperiment čije dosege će pokazati budućnost.” – jok, Japan je lijepi primjer tog eksperimenta.

Da, u pravu si. U FED-u i ECB-u radi hrpa majmuna koja nema pojma o ničemu. Jer je to jedino normalno objašnjenje za ono što rade.

Slavonac
Gost
Slavonac
1 godina prije

Vec godina dana citam,Njemacka u recesiji.Ono meni dodje 50E povecanje mirovine.Kad oni budu kihnili,vicete ovdje progledati i pitat,disu pare ,konas je pokro.

Sinisa
Gost
Sinisa
1 godina prije

Ako njemačka ide u krizu a di ce tek onda hrvatska u tri..

POVEZANE VIJESTI

Izbornik
33
0
()
x