Nekada se čini kako se sve na ovom svijetu mijenja očekivano, normalno, a onda se odjednom dovede sve u pitanje pa se zapitamo je li baš tako?
Pogledam o čemu se sve piše po portalima, vidim koje teme prevladavaju i koji likovi, pa pomislim da je sve otišlo do vraga i da nas ne čeka ništa dobro. Onda se dogode neke lijepe stvari koje vraćaju nadu i koje bude optimizam. I tako, u tom vrtlogu dobra i zla, lijepog i ružnog, nekada čovjeku više nije ni jasno šta je to dobro, a šta loše, čemu se treba radovati, a zbog čega tugovati?
Upravo sam pročitao jednu priču iz Teksasa. Vlasnik lanca restorana se prerušio u beskućnika i ušao u svoj restoran kako bi vidio kako se njegovo osoblje odnosi prema takvoj kategoriji ljudi. Samo jedna konobarica, Marija, ga je tretirala kao ravnopravnog gosta, dok ga ostali nisu željeli ni pogledati. Gazda joj je ostavio napojnicu od 100 dolara, a kasnije ju je unaprijedio u šeficu restorana.
E, sad ova priča mene ponovo uvlači u moje dileme – trebam li se radovati što sam ovo pročitao, ili tugovati? Da, ima logike radovati se što ima dobrih ljudi koji su spremni sve druge tretirati ravnopravno. A s druge strane – zar to nije tako normalno, zašto je to što je neko tretiran onako kako i treba biti, toliko velika vijest da se o njoj piše i na drugim kontinentima? Zar smo dotle došli da cijeli svijet bruji o tome kad neko uradi nešto što je samo normalno uraditi?
I tako se divimo kad neko ustane starijoj osobi i ustupi joj svoje mjesto u autobusu. Divimo se što neko ne kasni na posao. Što je ljubazan, što se ne „pravi važan“. Divimo se za sve što je samo normalno, što nije nikakva nadljudska osobina.
A s druge strane – pa možda to i jest ono što zaslužuje divljenje? Možda je „biti normalan“ u stvari najveće dostignuće kojem treba težiti i možda oni koji u tome uspiju zaista zaslužuju divljenje?
Eto kako se i jednostavna pitanja mogu zakomplicirati i kako se i ono što je očigledno jasno pretvori u nejasno…
Gospodine,Ivo,toliko je malo lijepih stvari danas(cuti i vidjeti),da nam i neka,hajdemo reci sitnica koja je sasvim normalna ,moze uljepsati dan i vratiti vjeru u ljude.Bude momenata kada ,prolazeci kroz grad,pognem glavu i totalno se iskljucim ,jer ono sto cujem ili vidim vidim samo me razocara.Cesto se zapitam sta se to desava s nama. Kao i Vi ,budem prijatno iznenadjena nekom normalnom i toplom ljudskom gestom.Medjutim ,svjedoci smo da je toga sve manje.Sve vise smo zlobni i zavidni ,sve manje plemeniti,sve vise namrsteni,a sve manje nasmijani. Rijeka zivota nam nudi toliko prilika da ucinimo nesto dobro, iskoristimo tu ponudu dok nije kasno.
…pa sada za pećinskog čovjeka je normalno da te opandrči po tintari i otme sve što ti pripada, a nenormalno da to ne učini ako mu prilike dozvole…ako je osoblje restorana tretiralo beskučnika kao odpadak a među njima izuzetni pojedinac kao sebi ravna, onda po meni ova večina su normalni a ova crna ovca nenormalan, jer ponašanje večine uvjetovano je programiranjem kako u kući, tako i u školi a bogme skrivenim porukama i preko medija stoga staro geslo s naših prostora glasi:…pomogni sirotu na vlastitu sramotu.
Ja kao dežurni namćor ne vidim ništa dobro ni pozitivno u tome što je ovog “klošara” samo jedna konobarica tretirala kao čovjeka, dok ostali nisu: to nam govori da je u današnjem svijetu normalno tretirati klošara kao klošara, dok je ova jedna samo iznimka. “Normalno” je prilično rastezljiv pojam i ovisi o društvenim prilikama u nekom olruženju, dok naši moralni sudovi o tome što je dobro (tretirati i klošara kao čovjeka, ustati starijem u autobusu, itd.) ovisno o tim prilikama mogu biti “normalni”, a mogu biti i prilično “nenormalni”.
Ovo sto g. Ivo pise je jedna strana price, ali postoji i druga. Svi oni koji su bili u inozemstvu u zaista velikim gradovima znaju da tamo postoji kategorija beskucnika koju na ovim nasim prostorima nikada niste vidjeli. Ti ljudi znaju sa sobom vuci ogromne kolicine smeca gdje god idu, a nerijetko toliko smrde da im se sigurno necete pribliziti koliko god ovdje iz svog mirisnog doma tipkali da su svi ljudi isti. Sto je normalno ponasanje? Pa evo ja mislim da bi vecina vas postupila isto onako kao i velika vecina zaposlenika restorana u ovoj prici. Jer, normalno je da na poslu imate hrpu svog posla koji morate obaviti i svoju paznju je zato normalno prvenstveno posvetiti obavljanju tog posla, a koji vam vjerojatno nije pretjerano drag, i eliminiranju svega onoga sto vas ometa u tom poslu. I sto ce normalni zaposlenik restorana napraviti kada vidi beskucnika u restoranu,… Čitaj više »
Ima lipih stvari na ovom svitu. problem je sta ih mediji ne vole gurat u prvi plan.